Arhitektura privatnog stanovanja stvara prostore za deljenje svakodnevnog haosa i otvara mogućnosti za igru. Gledajući vozove prolaze, jeleni dolaze u vašu baštu da jedu jabuke, stavljaju noge na svježu kosu trave dok se djeca penju na vas i igraju snežne sukobe. To ne znači čistu kuću, ali sigurno znači fantastične uspomene. Smještena regionalnomu parku Pavilnis u Vilniusu, ova skromna i praktična kuća nudi osjećaj bogatstva izvan materijalnosti: čistu udobnost, uživanje i kvalitet života u prostorima za svakodnevnu opotrebu kao i igru za dece.
Zgrada je podeljena na dve funkcionalne polovice. Na jednoj strani je otvoreni zajednički prostor koji sadrži kuhinju, blagovaonicu i dnevnu sobu proteže se cijelom dužinom kuće. Ovaj prostor olakšava svakodnevni porodični život u živoj i zajedničkoj sredini, bez većeg prilagođavanja. Ne postoje odvojene prostorije za čitanje, jedenje ili rad, samo dinamičan i stalno mijenjajući prostor koji obuhvaća sve što kuću čini sretnim domom: neredom, malo kaosa i puno smijeha.
Zajednički prostor su povezani sa baštom, u kojoj voćnjak jabuka privlači povremene jelene iz obližne šume jelene, a prirodno okruženje regionalnog parka čini dinamičan kontekst života unutar kuće. Kontrast između unutrašnjeg i spolja PROSTORA je minimiziran, a atmosfera promena u prirodi u različitih godišnjim dobama se oseća u zatvorenom prostoru isto u kao što je i u spoljom.
Zgrada pokazuje da dobra arhitektura ne mora biti prenaglašena. Kuća ne nudi bogatstvo kroz skupe materijale ili stvari, već kroz sposobnost da stvori kvalietan životni prostor. Ovo je dom u prirodi, gdje se osjećate kao dio svog okruženja, gdje se možete igrati sa svojom djecom na snijegu, i birati jabuke u vrtu.
Ovo je dom kontrasta, koji nudi i izolaciju i povezanost. Željeznička pruga graniči sa lokacijom na kojoj se nalazi kuća družajući mogučnosti da se stigne za 7 minuta putovanja vozom do grad, kao i zabavu za djecu sa svakim vozom koji prolazi. Ovo je dom koji olakšava uspomene, povezuje porodicu i slavi svakodnevni život.
