Alumil Exl1

IZGUBLJEN U PARIZU

NAJPOSEĆENIJE
PRIJAVITE SE ZA NEWSLETTER
Asset 1

AUTORI:

R&SIE(N)…

OBJEKAT:

I`M LOST IN PARIS

LOKACIJA:

PARIZ, FRANCUSKA

FOTOGRAFIJE:

2008

VERTIKALNO OZELENJAVANJE FASADNIH POVRŠINA JE DANAS, ZAHVALJUJUĆI FENOMENALNOM BOTANIČARU PATRIKU BLANKU, POSTALO SIMBOL ZELENE ARHITEKTURE. TAJNA NJEGOVOG USPEHA NE LEŽI SAMO U ODABIRU SISTEMA I PRIMENI ODGOVARAJUĆIH TEHNOLOGIJA, NEGO PRE SVEGA U NJEGOVOM VELIKOM POZNAVANJU BILJAKA I ODNOSU PREMA NJIMA KAO ŽIVIM BIĆIMA.

Vertikalno ozelenjavanje se dugo primenjuje na različitim vrstama objekata. Prema primeni sistema sađenja i izboru biljaka oni se mogu razdvojiti u kategorije zelenih fasada i zelenih zidova.  Zelene fasade koriste različite vrste penjačica koje prekrivaju podlogu. Za oslonac biljaka koriste se rešetke, mreže i žice koje se pričvršćuju na zid zgrade, ili se postavljaju kao samostalne konstrukcije u prostoru. Rešetke se koriste kada zelenu fasadu (biljke) želimo da odvojimo od površine zida, tako da se biljke ne pružaju po zgradi, čime se čuva njena fasada. Rešetke se koriste za pokrivanje velikih površina i kada želimo da dobijemo različite oblike i lukove. Pošto su rešetke čvrste, mogu se koristiti za konstrukciju samostalnih zelenih zidova.

Žice se koriste kao oslonac brzo-rastućim penjačicama koje imaju gust sklop bogat lišćem. Mreže se koriste kao oslonac spororastućim biljkama, pošto je razmak između otvora manji. Mreže su mnogo fleksibilnije, jer se njima može izgraditi više različitih oblika i varijanti, nego kada se koriste žice. Stakleni elementi, u obliku grozdova, poput božanskih plodova, predstavljaju sakupljače i disperzore dnevnog i veštačkog svetla. U kontrastu sa zelenilom daju utisak skupocenog nakita ili retkih plodova iz rajskih vrtova. U okviru konstrukcije vegetabilnog omotača učvršćenog na fasadu čeličnim distancerima, sproveden je sistem za ravnomerno navodnjavanje zidnih i krovnih površina. Investitor je kroz korišćenje kuće našao odgovore na pitanja koja je postavio arhitekti u fazi projektnog programa i same realizacije objekta. Ta pitanja su dobila možda i suštinske odgovore o prirodi i sistemima zelenih kuća uopšte:

Kako se kuća ponaša u različitim godišnjim dobima?
Kakav je odnos suseda prema kući?
Koja su omiljena mesta za decu unutar dvorišta?
Kakve osećaje izaziva kuća (mirisi, zaštita)?
Šta je sve potrebno za održavanje sistema za navodnjavanje biljaka i njihovog rasta?
Da li morate postati osoba koja se bavi biljkama?
Kakve su vizuelne impresije iz enterijera? Da li kuća zahteva promene životnih navika, rituala?
Da li možete da prodate kuću kao što je ova?
Kako se u njoj osećaju gosti?

Da li stakleni elementi predstavljaju nakit, svetlosne izvore ili igru staklenih perli? Recimo, pustite nas da živimo srećni “izgubljeni u Parizu”!!!  Stakleni grozdovi su potpuno integrisani sa vertikalnom zelenom fasadom. Ona je sasvim zamenila pravu fasadu, koja je nevidljiva i ima samo tehnički karakter. Dizajn staklenih elemenata je definisan žičanom formom i modelovan klasičnom tehnikom duvanja stakla.

IZUZETAN PRIMER VERTIKALNIH ZELENIH FASADA PREDSTAVLJA REALIZACIJA PROJEKTA I’M LOST IN PARIS, FRANCUSKIH ARHITEKATA R&SIE(N) KOJI SU U KOMBINACIJI REŠETKI I ŽICA ODVOJILI VEGETABILNU ZONU OD FASADE ZGRADE I SA STAKLENIM, ORGANSKI OBLIKOVANIM ELEMENTIMA OSTVARILI NESTVARNU I BAJKOVITU ATMOSFERU U CENTRU PARIZA.

Kuća je smeštena u okviru jednog kvarta u Parizu i potpuno je otvorena prema dvorišnoj strani. Ceo ambijent ima karakter zelene oaze namenjene isključivo njenim vlasnicima. Arhitekti su u okviru složenih situacionih uslova sa obodnim višespratnicama ostvarili potpun autonoman ambijent porodične kuće.// Više u EKO KUĆI No01

Ručno pravljeni stakleni elementi  poput grozdova razasuti po zelenim površinama.

Autor teksta: Redakcija
EKO KUĆA je prvi evropski i regionalni portal koji stručnjacima kao i široj čitalačkoj javnosti, nudi celovite informacije iz svih segmenata eko arhitekture i kulture.
Pogledajte još: