Dio programa 49. zagrebačkog salona primijenjenih umjetnosti i dizajna/ Pomicanje granica – komunikacija i nova mobilnost predstavlja realizaciju 1. nagrade koju je ova autorica osvojila na prethodnom zagrebačkom salonu primijenjenih umjetnosti 2011. Riječ je o izložbi jastuka i posteljine interpretiranih na humoran, pomaknut način, izvedenih u njihovoj „luksuznoj“ i „socijalnoj“ inačici, kao kritički osvrt na društvene obrasce i stereotipe te sve izraženije raslojavanje društva.

»Vanjkuš, jastuk, kušin, blazina, uzglavlje, podglavač, podglavnjak, jastučić, jastuče, Wangenkissen (obraz-jastuk). Krevetni, foteljni, oltarski, ordenski, posthumni, baldahinski, ljubavni, kurtizanski, bolesnički.Smišljeni za uskrsnuće, za životni uzdah, jecaj, grcaj, smijeh, plač, san, javu, drijem, maštanje, cjelivanje, čitanje, opuštanje i konačni odlazak. Nijemi ljubavni saučesnik, pomagač u zavođenju, znalac u nježnosti, ljubavnik u dodiru, strpljivi odmornik i vječni prijatelj.Stvoren za život, od dolaska do odlaska, za svakodnevno uskrsnuće. Obraz ga ljubi, kosa ga miluje, uši ga osluškuju, nos fazonira, šapat se iščekuje, u nježnosti utapa, mrak predočuje, tišinu šalje, intimnost prima.

Bucmasti, asketski, valjkasti, okrugli, ugaoni, pernati, krpeni. Najpovjerljiviji naš prijatelj, intimus, supatnik, saučesnik u smjehu i plaču, blizak mislima i tajnama u glavi našoj, doušnik uhu, ljubavnik obrazu, za šaptanje otvoren, utjehu nudi, cjeliva i sakriva o svjetla, mračnu sigurnost daje, sestrinski brižan, očinski pri ruci. Iz noći i sna odmorne i svježe u život nas vraća a umorne i teške k sebi prihvaća.»//ek  ŽELJKO SLIJEPČEVIĆ  – Više u EKO KUĆI No13