Alumil Exl1

Povezanost sa prirodom : Casa em Troia

eko

U savršenoj harmoniji sa prelepom prirodom poluostrva Tróia u Portugaliji, Casa em Troia je inspirativan primer arhitekture koja ističe unutrašnje vrednosti i veze sa okolinom

Objekat inspirisan travom: Georgica Cove

eko

U Amagansetu, gradiću na njujorškom Long Ajlendu, supružnici srednjih godina pronašli su parcelu na koju su planirali da smeste svoju kuću iz snova – tako je nastala kuća koja prisno korespondira sa zatečenom prirodom, kao i sa lokalnom graditeljskom tradicijom.

Energija vetra: Budućnost Sombora

Vetrogeneratori i obnovljivi izvori energije

Vetrogeneratori, poznati i kao vetroelektrane, deo su porodice obnovljivih izvora energije i ključni su igrači u borbi protiv klimatskih promena. Počinjemo sa pričom iz Sombora

Izložba “Jedna Planeta, Jedna porodica”

Izložba Jedna planeta, jedna porodica

Ana Heringer će predstaviti projekte koje je dizajnirala u proteklim godinama na izložbi “Jedna Planeta, Jedna Porodica”. Kao deo izložbe Ani će biti dodeljena nagrada DG Art 2023.
Izložba traje do 14. decembra 2023. Otvaranje i ceremonija dodele DG Art Prize-a održaće se u četvrtak, 16. novembra 2023.

Svetlost kao platno : The Paintworks

Paper House Min

DROO je stvorio unutrašnji svet gde svetlost postaje ključni materijal. Ovaj prostor je poput pažljivo oslikane slike gde svetlost igra ulogu četkice ističući teksture, boje i linije svakog elementa.

Kuća od kamena: Petra

eko

Kuća za odmor raspolaže sa pet spavaćih soba i velikim dnevnim boravkom. Smeštena je u mestu Kakapetra, na ostrvu…

Javni poziv za energetsku sanaciju zgrada

Javni Poziv Za Sanaciju Min

Rok za podnošenje prijava je do 04.12.2023, a na konkurs se mogu prijaviti stanari stambenih zgrada sa minimalno pet stanova, pod uslovom da objekat nije pod zaštitom spomenika kulture, kao i da je zgrada upisana u odgovarauće registre stambenih zajednica.

6. međunarodna manifestacija i kongres “Održiva arhitektura – Energetska efikasnost”

kongres

“Održiva arhitektura – Energetska efikasnost”, šesti međunarodni kongres, održan je u zgradi Jugoslovenske kinoteke u Beogradu. Ovaj kongres obuhvatio je značajne teme sa fokusom na održivi, ekološki i energetski efikasan pristup u arhitekturi uz upotrebu obnovljivih izvora energije, odgovarajućih materijala, savremenih tehnologija i sistema građenja.

Neprolazna lepota kamena : Petra

Kuća od kamena Petra

Odnos čoveka prema kamenu, kao i prirodi, čini osnovu ovog arhitektonskog rešenja. Uticaj ostaje minimalan, slaveći jedinstveni pejzaž Kiklada

B.R.I.O: Živopisno spajanje arhitekture i okruženja

Octothorpe House

B.R.I.O. objekat simbolizuje suptilnu uniju arhitekture i prirode. Njegova ritmična fasada, povezanost sa prirodom i društvena svrha čine ga ne samo prostorom za stanovanje, već i zajedničkim delom umetnosti. Arhitektura postaje više od betona i čelika – postaje sredstvo koje oblikuje i podupire životne priče stanovnika.

Građevina prefinjene estetike i čistih oblika

Građevina čistih oblika i prefinjene estetike

U srcu pulsirajućeg Šordiča u Londonu, gde se moderna dinamika susreće sa prošlošću natopljenom kreativnošću, usidreno je arhitektonsko zdanje koje na prefinjen način plete niti između epoha vremena…

Neodoljiva lakoća življenja

FENOMEN ŽIVOTA KAO JEDINSTVENE POJAVE U KOSMOSU, ZAHTEVNE I U ISTO VREME NEODOLJIVE, POSTAVLJA ARHITEKTURI NAŠEG VEKA NOVE NESLUĆENE IZAZOVE. U TOM SMISLU, PORODIČNA KUĆA ARHITEKTE PEREIRA U PORTUGALIJI OPOMINJE NA ČINJENICU DA ČOVEK, MA KOLIKO BIO OKRUŽEN TEHNOLOGIJOM, PRE SVEGA PRIPADA PRIRODI, I DA JE NJEGOV POVRATAK PRIRODI U 21. VEKU NEIZBEŽAN.
Tridesetih godina prošlog veka nastalo je delo koje je promenilo tokove moderne rezidencijalne arhitekture. Rajtova Kuća na vodopadu (Fallingwater House), po mnogim teoretičarima najuspelija kreacija američke arhitekture, odraz je vere u mogućnost spajanja modernog čoveka sa njegovim iskonskim okruženjem. Od tada su se mnogobrojni arhitekti i naručioci odvažili da luksuzne stambene objekte grade u okrilju neurbanog, pastoralnog ambijenta. Prestižne gradske lokacije polako ali sigurno gube suverenitet u odnosu na netaknutu prirodu.
Porodična kuća na severu Portugalije podignuta je kao dosledni primer organske arhitekture. Struktura kuće stoji u izrazitoj harmoniji kako sa okolinom, tako i sa samom ljudskom prirodom. Ovakva stvaralačka filozofija iznedrila je delo lake, prozračne, suptilne arhitekture koja nije nametnuta ambijentu. Naprotiv, ona ga konzervira i nadograđuje. Relativno mala kuća od svega 140 m2  veliki je omaž prirodi.

Projekat ovog zanimljivog zdanja potpisuje portugalski arhitekta Ernesto Pereira ispred svog studija „3r“. U kontekstu postavke da se organska arhitektura ne bavi samo pitanjima životne sredine već i ljudskim duhom, ova šumska kuća je daleko više od pukog skloništa – ona oblikuje naš duh i sjedinjava nas sa prirodom. Arhitektura u kojoj se šuma ogleda i kroz nju nesmetano  prolazi , u svakom svom detalju nastala je sa ciljem konzumiranja drveća, vaduha i sunca. Klasični zidovi u potpunosti izostaju, čime se poništava vizuelna granica između spolja i unutra. Staklo je jedini materijal opne objekta nadvišenog ravnim peščanim krovom koji ima ulogu terase-tla. Da bi se korisnicima omogućilo uživanje u mirisima, bojama i zvucima prirode, kompozicija je po horizontali raščlanjena terasama.

U aspektu materijala, arhitektura ove kuće je puristička. Materijal je gotovo dematerijalizovan. Likovni izraz kuće jednostavan je i čist do krajnje mere. Prostor ima takvo psihološko dejstvo da predstavlja  nesputanu radost  za čula. Mobilijar je strogo minimalistički, malobrojan, u svakom smislu sveden. Dok hodamo kroz kuću, ili se pak prepustimo razmišljanju u nekom njenom kutku, jednom rečju – dok živimo, senzacije su takve da nas poistovećuju sa Naturom – večito pozitivnom i progresivnom.

Kao nekada Kuća na vodopadu, i ovaj projekat je bio inspirisan upravo mestom planiranim za izgradnju – komadom zemlje okruženim kestenovim drvećem, koji je dramatično usečen u planinu i flankiran potokom koji snažno žubori i probija se nizbrdo. Veličanstveni pogled koji se otvara ka drugoj strani doline bio je poslednji potrebni element za savršeno pozicioniranje građevine u prirodni pejzaž. //ek MARE JANAKOVA GRUJIĆ – Više u EKO KUĆI No 28

Paleta boja kao tema dizajna

KOLORITNA ŠEMA  KAO IDEJA OKO KOJE SE GRADI DIZAJN VRTA SPROVODI SE TAKO ŠTO SE NIT JEDNE ILI VIŠE BOJA UZETIH IZ UNUTRAŠNJOSTI DALJE PROTEŽE KROZ VRT, ČIME SE DVA PROSTORA POVEZUJU U JEDNU CELINU.  VAŽNO JE RAZMIŠLJATI O TOME DA SE ŠEMA BOJA KOJE SE ODABERU PAŽLJIVO STAVI U ODNOS SA SVAKIM ASPEKTOM I ELEMENTOM DIZAJNA CELOKUPNOG PROSTORA.

Prilikom kreiranja otvorenog prostora i enterijera, tema je jako važan činilac koji je tu da uokviri celokupnu priču koju jedan dizajner želi da predstavi kroz svoje delo. Ona je nit koja povezuje sve zasebne elemente u celinu, pri čemu se ostvaruje preko potreban efekat nesvakidašnjeg u prostoru. Teme mogu biti različite – od multipliciranja manjih elemenata u prostoru, preko boje i teksture, potenciranja stilizacije, implementacije skulpturalnosti, potenciranja šare, pa sve do insistiranja na minimalizmu i svedenosti. Tematika otvorenog prostora je najbitniji faktor dobro dizajniranog ambijenta. Uživaoci ovakvih prostora tu činjenicu nepogrešivo prepoznaju.
Bez obzira da li se bašta stvara od inicijalne skice na listu papira, kao što je to slučaj kod novoizgrađenog objekta, ili se preduzimaju koraci za obnovu postojeće bašte i kuće, prikladno je bazirati dizajn oko usvojene šeme boja ili dizajnerske teme koja karakteriše unutrašnjost objekta.

Preuzimajući šemu boja kao ideju oko koje se zasniva dizajn vrta, ovaj koncept može biti sproveden tako što se nit jedne ili više boja uzetih iz unutrašnjosti dalje širi kroz vrt, čime se dva prostora stapaju u jednu celinu. Ukoliko postoji unutrašnji zid u određenoj boji, onda se jedan zid spolja može obojiti tonom iste boje. Na taj način se stiče utisak jedinstvenog prostora i korisnik isprva ne zna tačno da li se nalazi unutra ili spolja. Korišćenjem koloritnih zidova u vrtu kreira se svojevrsna ambijentalna ušuškanost i postiže efekat skrovišta, što pomaže stvaranju osećaja sigurnosti i zaštićenosti stanara i njihovih biljaka.

Veoma su dopadljive arhitektonske baze u otvorenom prostoru koje su vrlo čiste u formi i tu su da naglase vertikalnu ili horizontalnu dimenziju vrtnog prostora. Koja boja je efektnija i bolja za akcentni zid zavisi od toga gde se vrt nalazi i o kom podneblju je reč. Sivi, braon-sivi i dijapazon različitih zemljanih tonova izgledaju dobro svuda, jer ističu kolorit i teksturu biljaka. Plave i intenzivno ružičaste boje dobro funkcionišu kao pozadina za biljke arhitektonskog oblika i izgleda poput kaktusa, kao i za različite cvetne forme biljaka.

Kreator ovog unikatnog vrta kaže da voli da koristi svetle boje u vrtovima u sunčanim zemljama. Sa korišćenjem svetlijih tonova je oprezan u Velikoj Britaniji, jer ovakve strukture često mogu izgledati kao tupi objekti bez karaktera, osim ako se boja ne koristi kao element iznenađenja na poleđini zida. U okviru jednog londonskog privatnog poseda definisana je unutrašnjost i spoljašnjost kuće u istim nijansama bež boje, podovi u enterijeru i spoljna terasa su izvedeni u istoj bež nijansi krečnjaka, a slobodnostojeći zidovi u bašti obojeni su takođe bež nijansom. //ek DEJAN POPOV – Više u EKO KUĆI No 28

Neodoljiva lakoća življenja

FENOMEN ŽIVOTA KAO JEDINSTVENE POJAVE U KOSMOSU, ZAHTEVNE I U ISTO VREME NEODOLJIVE, POSTAVLJA ARHITEKTURI NAŠEG VEKA NOVE NESLUĆENE IZAZOVE. U TOM SMISLU, PORODIČNA KUĆA ARHITEKTE PEREIRA U PORTUGALIJI OPOMINJE NA ČINJENICU DA ČOVEK, MA KOLIKO BIO OKRUŽEN TEHNOLOGIJOM, PRE SVEGA PRIPADA PRIRODI, I DA JE NJEGOV POVRATAK PRIRODI U 21. VEKU NEIZBEŽAN.
Tridesetih godina prošlog veka nastalo je delo koje je promenilo tokove moderne rezidencijalne arhitekture. Rajtova Kuća na vodopadu (Fallingwater House), po mnogim teoretičarima najuspelija kreacija američke arhitekture, odraz je vere u mogućnost spajanja modernog čoveka sa njegovim iskonskim okruženjem. Od tada su se mnogobrojni arhitekti i naručioci odvažili da luksuzne stambene objekte grade u okrilju neurbanog, pastoralnog ambijenta. Prestižne gradske lokacije polako ali sigurno gube suverenitet u odnosu na netaknutu prirodu.
Porodična kuća na severu Portugalije podignuta je kao dosledni primer organske arhitekture. Struktura kuće stoji u izrazitoj harmoniji kako sa okolinom, tako i sa samom ljudskom prirodom. Ovakva stvaralačka filozofija iznedrila je delo lake, prozračne, suptilne arhitekture koja nije nametnuta ambijentu. Naprotiv, ona ga konzervira i nadograđuje. Relativno mala kuća od svega 140 m2  veliki je omaž prirodi.

Projekat ovog zanimljivog zdanja potpisuje portugalski arhitekta Ernesto Pereira ispred svog studija „3r“. U kontekstu postavke da se organska arhitektura ne bavi samo pitanjima životne sredine već i ljudskim duhom, ova šumska kuća je daleko više od pukog skloništa – ona oblikuje naš duh i sjedinjava nas sa prirodom. Arhitektura u kojoj se šuma ogleda i kroz nju nesmetano  prolazi , u svakom svom detalju nastala je sa ciljem konzumiranja drveća, vaduha i sunca. Klasični zidovi u potpunosti izostaju, čime se poništava vizuelna granica između spolja i unutra. Staklo je jedini materijal opne objekta nadvišenog ravnim peščanim krovom koji ima ulogu terase-tla. Da bi se korisnicima omogućilo uživanje u mirisima, bojama i zvucima prirode, kompozicija je po horizontali raščlanjena terasama.

U aspektu materijala, arhitektura ove kuće je puristička. Materijal je gotovo dematerijalizovan. Likovni izraz kuće jednostavan je i čist do krajnje mere. Prostor ima takvo psihološko dejstvo da predstavlja  nesputanu radost  za čula. Mobilijar je strogo minimalistički, malobrojan, u svakom smislu sveden. Dok hodamo kroz kuću, ili se pak prepustimo razmišljanju u nekom njenom kutku, jednom rečju – dok živimo, senzacije su takve da nas poistovećuju sa Naturom – večito pozitivnom i progresivnom.

Kao nekada Kuća na vodopadu, i ovaj projekat je bio inspirisan upravo mestom planiranim za izgradnju – komadom zemlje okruženim kestenovim drvećem, koji je dramatično usečen u planinu i flankiran potokom koji snažno žubori i probija se nizbrdo. Veličanstveni pogled koji se otvara ka drugoj strani doline bio je poslednji potrebni element za savršeno pozicioniranje građevine u prirodni pejzaž. //ek MARE JANAKOVA GRUJIĆ – Više u EKO KUĆI No 28

Zlatna medalja za gradski vrt

INSTALACIJA NEW WEST END GARDEN JE SAVREMENA INTERPRETACIJA ARHITEKTURE I OZELENJAVANJA JEDNOG LONDONSKOG TRGA UTEMELJENA NA PRIMENI EKOLOŠKI POZITIVNE TEHNOLOGIJE. TO JE JAVNA POVRŠINA, STALNO ZELENA OAZA U SRCU WEST END-A KOJA POZIVA NA OKUPLJANJE, UŽIVANJE U TIŠINI I ČISTIJEM VAZDUHU U ODNOSU NA OKOLNI GRADSKI PROSTOR.
Kejt i njen tim presrećni su i ponosni što mogu da objave da su po peti put dobili Zlatnu medalju na Sajmu cveća u Čelsiju za svoju najnoviju kreaciju Novi vrt u Vest Endu, u kategoriji Prostor za rast. Sponzori projekta bili su The New West End Company i fondacija Sir Simon Milton. Vrt će biti postavljen u ulici Old Quebec, nadomak Oxfort Street-a, a koristiće ga okolni stanovnici, posetioci i ljudi zaposleni u njegovoj blizini u West Endu.

’Želimo da izrazimo zahvalnost celokupnom timu RHS sajma i svim ljudima zaslužnim za odvijanje ove značajne manifestacije za nesebičnu pomoć i podršku prilikom izrade i postavljanja našeg projekta. Moj tim i ja lično ponosni smo i radosni što smo osvojili zlatnu medalju za projekat koji je ostvaren tako što su njegovi sponzori Fondacija Sir Simon Milton i New West End Company odabrali baš nas i poklonili nam poverenje za njegovu izradu’ – izjavila je Kejt Guld na dodeli priznanja.
Kate Gould proslavila se projektima za male gradske vrtove, u kojima manjak prostora i dnevnog svetla nije posmatrala kao ograničenje, već kao izazov koji, kreativno rešen, korisnicima  obezbeđuje pun komfor boravka na otvorenom prostoru, kao i uživanje u lepom ambijentu i pažljivo odabranom zelenilu. Nakon projekata među kojima su vrt Little Venice, bašta The Wasteland i vrt u Ridžents parku, zasluženo je stigla ova nagrada koja vrednuje doprinos kulturi življenja u sve više zagušenoj gradskoj sredini kakva je London.

Nagrađeni projekat Novi West End vrt je savremena interpretacija vrta uklopljenog u arhitekturu jednog londonskog trga i dobijen je upotrebom i kombinovanjem  ekološki pozitivne tehnologije. To je mesto u srcu Londona gde je vazduh prečišćen zahvaljujući prisustvu stabala sitnijih vrsta drveća koje istovremeno obezbeđuje zaklon i privatnost  korisnicima, i to u svim vremenskim prilikama, kroz sva godišnja doba. Na ovom mirnom i tihom mestu postoji i uređaj koji sakuplja energiju od sunca i nudi je kao izvor za napajanje mobilnih telefona i ostalih spravica koji njegovi korisnici mogu po želji upotrebiti. // Više u EKO KUĆI No28

Otisci tradicije

CENTAR ZA POSETIOCE SMEŠTEN U VELIČANSTVENOM KRAJOLIKU PROVINCIJE HEBEJ U KINI PREDSTAVLJA VIŠESTRUKO KODIRANO ARHITEKTONSKO DELO, OD SVEDENOSTI U DUHU SAVREMENE ESTETIKE I PRIVILEGOVANJA UTILITARNOSTI DO REFERENCE NA VERNAKULARNU ARHITEKTURU JURTA IZ REGIONA I MODERNOG TRANSPONOVANJA REGIONALNE TRADICIJE U DUHU KINESKE ARHITEKTONSKE PARADIGME.
Inspirisani tradicijom i prirodom, autori ovog zanimljivog centra za posetioce na sveobuhvatan način razmatraju odnose spajanja ili sinergijskog delovanja osnovnih parametara savremene arhitekture i vremena u kome živimo. Arhitektonska forma, funkcija, utilitarnost i program u kontekstu su fizičkih i društvenih činilaca. U traganju za istinom kao ciljem ishodišta arhitektonskog delovanja, oni eksperimentišu sa postojećim arhitektonskim i nearhitektonskim elementima i stvaraju nešto novo, proširujući svoj horizont rada i istraživanja na odnos arhitekture i pejzaža sa svim kompleksnostima koje oni sa sobom nose – od socijalnih do ekoloških.

Vizitorski kulturni centar, kao višenamensko zdanje potpuno uklopljeno u nenarušenu prirodu ovog područja, koristiće se za organizaciju brojnih aktivnosti kako pojedinaca tako i grupa – održavanje seminara i predavanja, uživanje u prirodi i jačanje svesti o ekološkoj zašti, različitih programa za decu, a koristiće se i kao biblioteka. Ideja o postojanju kontinuiteta tradicije iskazuje se u stvaralaštvu većine savremenih kineskih arhitekata. Forma objekta nastala je po ugledu na vernakularnu arhitekturu regiona. Jurt (yurt) je jedan od najranijih prototipova arhitekture u ljudskoj istoriji u vidu okruglih portabl kuća koje se još nazivaju i ger (u Mongoliji) i odslikavaju nomadski način života stanovnika centralne Azije. Okrugli oblik jurta stvara neverovatan odnos harmonije između prirode i ljudi. Dvostruki krug, koji u azijskoj kulturi predstavlja sreću, koristi se kao osnovni element arhitektonskog izraza. On oblikuje glavnu dnevnu sobu dopunjujući tradicionalni izgled jurta, dok proširenja u vidu kutija  postaju polujavni prostor.

Ideja o postojanju kontinuiteta tradicije iskazuje se u stvaralaštvu većine savremenih kineskih arhitekata. Forma objekta nastala je po ugledu na vernakularnu arhitekturu regiona. Jurt (yurt) je jedan od najranijih prototipova arhitekture u ljudskoj istoriji u vidu okruglih portabl kuća koje se još nazivaju i ger (u Mongoliji) i odslikavaju nomadski način života stanovnika centralne Azije. Okrugli oblik jurta stvara neverovatan odnos harmonije između prirode i ljudi. Dvostruki krug, koji u azijskoj kulturi predstavlja sreću, koristi se kao osnovni element arhitektonskog izraza. On oblikuje glavnu dnevnu sobu dopunjujući tradicionalni izgled jurta, dok proširenja u vidu kutija  postaju polujavni prostor.//ek VESNA RAVIĆ – Više u EKO KUĆI No 28

Ispod zelenog krova

ZELENE POVRŠINE POZITIVNO UTIČU NA OKOLINU  TAKO ŠTO SNIŽAVAJU TEMPERATURU VAZDUHA, POVEĆAVAJU PROCENAT NJEGOVE VLAŽNOSTI, REGULIŠU JAČINU VETRA I PREČIŠĆAVAJU VAZDUH. POSTAVLJANJE OBJEKTA USRED ZELENE POVRŠINE NE MORA DA ZNAČI NJENO NARUŠAVANJE. ZELENI PROSTOR I VEGETACIJA NISU GRADNJOM ODUZETI OD OKRUŽENJA, VEĆ SU SAMO ’PODIGNUTI NA VIŠI NIVO’. NA TAJ NAČIN SE OMOGUĆAVA STVARANJE PROSTORA ZA NOVE SADRŽAJE, ODNOSNO OPLEMENJIVANJE STAMBENOG PROSTORA.
Smeštena na samoj litici iznad jedne od najpoznatijih plaža za surfovanje u Australiji, kuća od prefabrikovanih panela postavljena je na teren za samo šest nedelja. Prefabrikovani moduli su napravljeni u fabrici za manje od mesec dana, a potom je njihovo postavljanje na licu mesta završeno u duplo kraćem roku nego da se pribeglo klasičnoj gradnji.
Arhitektonska forma je oblikovana tako da podržava osnovnu ideju stvaranja nove sinteze okruženja i  objekta. Zeleni prostor nije oduzet od okruženja, već je samo ’podignut na viši nivo’, a na taj način je omogućeno stvaranje prostora za nove sadržaje, odnosno ugodnije stanovanje. U projektovanju je korišćen princip preuzimanja postojećeg materijala iz sredine.

Zemlja  i biljke su postavljeni na zeleni krov radi sakupljanja vode u kišnom periodu od oktobra do aprila, a služe i za izolaciju tokom cele godine. Atmosferska voda koju upija zeleni krov direktno se sliva u cisterne zapremine 7.500 litara i koristi se za navodnjavanje bašte. Kako su kiše veoma česte u zimskom periodu, kuća je zbog erozije terena izdignuta od tla na šipove, a ispod nje su smeštene cisterne koje sakupljaju vodu iz okruženja i na taj način smanjuju mogućnost dalje erozije.
Orijentacija istok – zapad omogućila je otvaranje severne strane objekata. Sa prozora se pruža pogled koji korisnike ostavlja bez daha. Prostorni plan kuće je podužan, sa dve spavaće sobe, jednim kupatilom, kuhinjom sa otvorenim planom, trpezarijom i dnevnom sobom i ostavom. Spavaće sobe su orijentisane prema severu, sa pogledom na okean. Ulazni trem se nalazi duž južne strane kuće. Prilikom izbora boja za primenu u enterijeru, investitori su inspiraciju potražili u tonovima morske vode i peska. Plava i narandžasta smenjuju se na policama i kuhinjskim elementima sa svetlom bojom drveta.

Prozori na kući su pozicionirani tako da maksimalno iskoriste provetravanje u letnjem periodu s obzirom na severozapadnu orijentaciju. Kako jaki vetrovi često duvaju obalom, bilo je važno da severna strana objekta bude dobro zaštićena i bez izbočina na fasadi. Brisoleji koji su korišćeni na ovoj strani kuće smanjuju jačinu sunčevog zračenja u letnjem periodu.// ekANA MIOJEVIĆ – Više u EKO KUĆI No24

Paaariz

Održivi pristup u arhitekturi i urbanizmu velikih gradova otvara pitanje značaja podsticanja saradnje arhitekata, urbanista, stručnjaka iz različitih oblasti građenja i gradske uprave u cilju poboljšanja životnog i urbanog okruženja. Jedan od novih vidova njihovog delovanja otvara mogućnosti multidisciplinarnog povezivanja i primene „urbane taktike“ kroz učešće stanovnika u samoupravi urbanih prostora koji se više ne koriste, a u cilju njihovog oživljavanja kroz novu namenu i održivu arhitektonsku izražajnost. Ovakva praksa istražuje potencijale savremenog grada i mogućnosti njegovog održivog razvoja u budućnosti.
Ovakve savremene tendencije delovanja na prostorima velikih gradova je kroz svoje projekte u Parizu konceptualno definisao, pokrenuo i realizovao u Parizu Atelje za samoupravnu arhitekturu – AAA (Atelier d’architecture autogérée). Osnivači ovog izuzetnog ateljea su Konstantin Petku i Dojna Petresku (Constantin Petcou, Doina Petrescu), koji su postavili osnovni cilj da atelje sprovodi razne akcije i istraživanja o participativnoj – učesničkoj arhitekturi.

Atelje se finasira iz istraživačkih donacija i fondova za inovacije, a učesnici u raznim projektima su arhitekti, umetnici, urbanisti, sociolozi, aktivisti, studenti i stanovnici. Funkcionišu kao zajednička mreža različite geometrije koja se sama organizuje u zavisnosti od tema, sadržaja intervencija, stručnosti i dostupnosti učesnika, tražeći nove oblike udruživanja i saradnje, na osnovu razmene i reciprociteta i uključuju sve koji su zainteresovani (pojedinci, organizacije, institucije).
Široki front delovanja započeli su istraživanjima i inovacijama u razvoju strategija urbane otpornosti pod nazivom R-URBAN, projekat koji se odvija u kontinuitetu od 2011. godine do danas.

R-URBAN
Pojam R-URBAN je reč sa početnim slovom R i odnosi se direktno na tri osnovna pojma sa R – Reduce, Reuse, Recycle – u ekološkim pristupima raznim urbanim oblastima, kao i sugestija na ostale pojmove Repair, Redesign, Rethink, Reassemble. U direktnom značenju, pojam R-URBAN ponovo povezuje urbano sa ruralnim kroz nove vrste veza koje su više komplementarne, a manje hijerarhijske. R iz R-URBAN je takođe podsetnik da je glavni cilj cele strategije još jedan pojam na R-Resilience. Rezilijentnost je ključni pojam u diskusiji o održivosti, koja se definiše kao prilagodljivost promenama, sposobnost za adaptaciju i napredak uprskos najtazličitijim okolnostima i izazovima. U današnje vreme održava se u kontekstu trenutne ekonomske krize i oskudice resursa.

R-Urban se razvijao u tri pilot projekta sa temom reciklaže i eko konstrukcija zajedničkog stanovanja i urbane poljoprivrede u zajedničkoj organizaciji sa predgrađem Kolumbus koje se nalazi na severoistoku Pariza, a u čemu je učestvovala i asocijacija Javni radovi./ek LJILJANA RADOJIČIĆ – Više u EKO KUĆI No17