Kuća u šumi

IDEJA O MINIMUMU, KAO SPECIFIČNOJ PREDNOSTI DUHA NAD MATERIJOM, KOMBINOVANA SA ISTINSKOM IMPRESIONIRANOŠĆU PRIRODNE LEPOTE MESTA, PREDSTAVLJALI SU POLAZIŠTE U PROCESU PROJEKTOVANJA OVE VILE. STUDIJSKA ANALIZA POTKREPLJENA JE SIMPATIJAMA PREMA SKANDINAVSKOM DIZAJNU, ALI I INTERESOVANJEM ZA TRADICIONALNO GRADITELJSTVO REGIJE. PRI SVEMU TOME UVAŽAVAN JE PRINCIP DUALITETA.
U pejzažu Kvebeka, u srcu šume na krajnjem severu Kanade, podignuta je porodična kuća koja je specifična po svojoj dualnosti. Njen spoljašnji izgled predstavlja savremenu interpretaciju šumske vikendice, pri čemu vešto krije komfornu unutrašnjost od čak 175 m2. Kontrastni princip black&white vidljiv je kako na fasadi, tako i u enterijeru, i predstavlja jasan determinator savremenosti. No, ostali elementi, posebno oni vezani za raspored masa, upućuju nas na prošlost i na stil lokalnog života od pre nekoliko vekova. Svaka strana fasade tretirana je kao nezavisno platno čija je kompozicija jednostavna, ali semiološki bogata – alterniraju se puno i prazno, uvučeno i ispupčeno, svetlost i senka, belo i crno, a elementi su raspoređeni uz poštovanje principa zlatnog preseka. Iz istorijske činjenice da je pre jednog veka Maljevičeva slika crnog kvadrata na belom platnu utrla put novom slikarstvu, ova kuća crpi snagu i sublimira sve tekovine moderne, počev od Bauhausa, pa sve do najnovijih varijeteta minimalizma u skandinavskom dizajnu.

Sa strane investitora, mladog i dinamičnog bračnog para, dolazio je neophodan impuls u procesu projektovanja, ali i duboko razumevanje autorske arhitektonske vizije. Sami arhitekti pozvali su se na istorijsku arhitekturu svog lokaliteta – današnja provincija Kvebek predstavljala je nekada francusku koloniju („Nova Francuska“), pa su rani, narodni oblici stanovanja pažljivo analizirani i apstrahovani. Otud visoki dvovodni krov sa plitkom strehom, upotreba lokalnih materijala (ponajviše drveta) i pojedine prostorne proporcije. Drvo koje je korišćeno jeste istočni (atlantski) beli kedar, čija je toplina i tekstura sučeljena sa mat metalnim šavovima konstrukcije.

Reč je o pasivnoj kući iz produkcije lokalnog biroa Cargo Architecture. Autore je prevashodno inspirisala priroda koja okružuje parcelu – šumovite doline, reka Sen Loren, obližnji planinski venci sa skijalištima. Od strane investitora, mladog i dinamičnog bračnog para, dolazio je neophodan impuls u procesu projektovanja, ali i duboko razumevanje autorske arhitektonske vizije.

Sami arhitekti pozvali su se na istorijsku arhitekturu svog lokaliteta – današnja provincija Kvebek predstavljala je nekada francusku koloniju, pa su rani, narodni oblici stanovanja pažljivo analizirani i apstrahovani. Otud visoki dvovodni krov sa plitkom strehom, upotreba lokalnih materijala, najviše drveta, i pojedine prostorne proporcije. Drvo koje je korišćeno jeste istočni (atlantski) beli kedar, čija je toplina i tekstura sučeljena sa mat metalnim šavovima konstrukcije.// ek MARE JANAKOVA GRUJIĆ – Više u EKO KUĆI No26