Zeleno iznad zelenog

OBJEKAT PREDSTAVLJA MESTO SUSRETA ČOVEKA I PRIRODE, U ISTO VREME PRUŽA I IZOLOVANOST I KONTAKT NA NIVOU POGLEDA KROZ SLOJEVE BETONSKIH ŽARDINJERA,ZELENILA I KONTINUIRANOG STAKLENOG PROČELJA.
Mnogi azijski gradovi koje odlikuje duga istorija i bogata kultura, gube svoje regionalne karakteristike i postaju sve više uniformisani  pod uticajem urbanog širenja i komercijalizacije svake vrste. Nekontrolisano povećavanje broja stanovnika u njima neminovno pogoršava kvalitet života uopšte, a smanjuje i prisustvo  zelenila i zelenih površina, čineći da polako nestaje svest o prirodnoj ravnoteži.

Ni najveći grad Vijetnama Ho Ši Min ne predstavlja izuzetak od ovog pravila. Pred nezaustavljivim prirastom stanovništva i bezbrojnim stihijski izgrađenim soliterima, stanovnici osećaju veliku nostalgiju za stambenim objektima karakteristične tradicionalne arhitekture i vidno ističu potrebu za poboljšanjem uslova života. Oni izražavaju svoj odnos prema tropskom podneblju i karakterističnoj vegetaciji naglašeno ograničavajući izbor sadnog materijala za primenu na javnim površinama na tropske biljke, drveće i cveće. Čak i u ovom uveliko modernizovanom gradu, ljudi svesno ili nesvesno pokazuju želju za prisustvom neobuzdane tropske šume.

Kuća nazvana Zeleno iznad zelenog predstavlja prototip privatne kuće u gradskom jezgru sa izuzetno uskim frontom prema uličnoj strani. Za arhitekte je to bio  izazov da kroz kvalitetno funkcionalno rešenje integrišu zelenilo kroz sve etaže objekta. Objekat je oblikovan tako da blokovi žardinjera na različitim razmacima na fasadnoj  ravni čine izuzetnu arhitekturu. Naglašeni horizontalni otvori ispunjeni su različitim biljnim vrstama  karakterističnim  za ovo podneblje, što je doprinelo ne samo vizuelnom komforu unutrašnjeg prostora i njegovom  toplotnom balansu, nego je i u širem smislu povećalo biodiverzitet bliže okoline.

DA BISTE UNELI MALO VETRA U KUĆU, DOVOLJNO JE SAMO DA OTVORITE PROZOR I TADA VAZDUH UĐE KROZ VERTIKALNU BAŠTU. KLIMA JE KOD NAS SASVIM DRUGAČIJA, I MI SMO TAJ MOMENAT UVAŽILI U ARHITEKTONSKOM OBLIKOVANJU – OBJAŠNJAVA JEDAN OD AUTORA OVOG OBJEKTA, ARHITEKTA VOTRONG NGHIA.

Objekat predstavlja mesto susreta čoveka i prirode, u isto vreme pruža i izolovanost i kontakt na nivou pogleda kroz slojeve betonskih žardinjera, zelenila i kontinuiranog staklenog pročelja. Sprečava se upad direktnog sunčevog zračenja u unutrašnjost objekta, a istovremeno se omogućava prodor prirodne svetlosti kroz velike zastakljene fasade. Tokom dana dobija se različit intenzitet svetla. Ujutru i popodne sunčeva svetlost prodire kroz listove biljaka na obe strane, kreirajući prelep efekat senke na granitnim zidovima koji su sastavljeni od uredno naslaganih listela kamena.

U Ho Ši Minu, gradu punom različitosti, ovaj primer ekološkog pristupa projektovanju pokazuje da uvažavanje elemenata klime i vegetacije može biti uspešno i efektno primenjeno na glavni koncept kuće. Ovo je samo jedna mala kuća, izabrana iz konteksta okruženja, i nadamo se da će ona uticati na mikro urbanizam kao reper za gradnju u okruženju, kao i da će učiniti da sam grad u budućnosti postane originalan i pun tropskog zelenila.//ek KATARINA TOMIĆ – Više u EKO KUĆI No10

HARMONIČNIM KOMBINOVANJEM JEDNOSTAVNIH ELEMENATA I PRIRODE POSTIGNUTA JE SVEDENOST U IZRAZU I KREIRANA JE ZANIMLJIVO STRUKTUIRANA FASADA, KOJA JE JEDNA OD GLAVNIH ODREDNICA OVOG PROJEKTA.