Alumil Exl1

Ex of In

KROZ AUTORSKI RAZVOJ ARHITEKTONSKOG DELOVANJA, STVARALAC ISTRAŽUJE UNUTRAŠNJI PROSTOR KOJI PROIZILAZI IZ SKULPTURALNOSTI KAO REZULTAT RAZMATRANJA MOGUĆNOSTI ENTERIJERA. OBLIKOVNOST OBJEKTA TRETIRA ARHITEKTURU KAO UMETNOST I ISPITUJE STALAN POTENCIJAL JAVNOG PROSTORA I DRUŠTVENE OTVORENOSTI. POVEZANOST SERIJE KUBIČNIH FORMI ISTRAŽEN JE PREKLAPANJEM PUNOG I PRAZNOG PROSTORA SFERNIH OBLIKA I KOCKI, KAO VIŠEDIMENZIONALNI GEOMETRIJSKI KOLAŽ.
Objekat istražuje jezik prostora sa ciljem da energiju unutrašnjeg prostora poveže sa ekologijom okruženja ispitujući tekuće klišee arhitektonskog stila i komercijalne prakse. Ex of In kuća predstavlja izveden manifest istraživačkog projekta IN arhitektonskog biroa Steven Holl Architects, čija je tema analiza pojma ’unutra’.

Ovakav eksperimentalni pristup projektovanju rezultat je višegodišnjeg istraživanja kroz izradu modela od orahovog laminiranog drveta i niza crteža kojima arhitekta pokušava da obnovi prave vrednosti arhitekture postavljajući principe koji ga vode kroz stvaranje ovog objekta.
Na 28 ari šumovitog područja pojavljuje se prostor nazvan T2, rezervat ustanovljen kao eksperimentalni topografski predeo. Planirano rešenje ovog područja ogleda se u podeli na pet suburbanih parcela sa kućama, da bi se kasnije lokalitet objedinio u jedno prirodno zaštićeno područje. Kao kompresovana forma od 85m2 na 28 ari ruralnog zaštićenog prostora izdiže se objekat modernističkog stila.

ISKLESANA DRVENA ORBITA DOČEKUJE POSETIOCA
Arhitektonska geometrija ove kuće se ogleda kroz preklapanja i presecanja sfera i trapezoida sa jakom namerom čišćenja volumena enterijera. Oblik arhitekture nastaje prodorima trapeza i sfera koji formiraju uzbudljive forme koje se mogu osetiti pristupom na ulazni trem.
Kuća je skoro u potpunosti napravljena od prirodnih materijala. Upotrebljeno je drvo mahagonija, od kojeg su napravljeni prozorski okviri, vrata i stepenište, kao i šperploče od breze, izrađene u tankim slojevima, koje su korišćene u oblaganju unutrašnjih zakrivljenih površina. Prednost upotrebe ovih materijala očituje se kroz spokojstvo, kvalitet i ambijentalnost enterijera koji emituje osećaj duhovne samoće i budističke filozofije.

UNUTRAŠNJOST JE ELEMENTARNA SILA SENZUALNE LEPOTE
Funkcionalno rešenje objekta izvedeno je kroz prostornu organizaciju smicanja horizontalnih platformi sa dinamičnim vertikalnim preklapanjima, pozicioniranih oko centralnog prostora u koji autor smešta kuhinju sa trpezarijom, stepenište i multifunkcionalni prostor sa različitim mogućnostima korišćenja. Kuća je projektovana kao prostor bez spavaćih soba, ali opet, zahvaljujući podeli volumena na tri nivoa, na komforan način može da ugosti do petoro korisnika.  //ek MARKO VUKAJLOVIĆ – Više u EKO KUĆI No 28

Ex of in

KROZ AUTORSKI RAZVOJ ARHITEKTONSKOG DELOVANJA, STVARALAC ISTRAŽUJE UNUTRAŠNJI PROSTOR KOJI PROIZILAZI IZ SKULPTURALNOSTI KAO REZULTAT RAZMATRANJA MOGUĆNOSTI ENTERIJERA. OBLIKOVNOST OBJEKTA TRETIRA ARHITEKTURU KAO UMETNOST I ISPITUJE STALAN POTENCIJAL JAVNOG PROSTORA I DRUŠTVENE OTVORENOSTI. POVEZANOST SERIJE KUBIČNIH FORMI ISTRAŽEN JE PREKLAPANJEM PUNOG I PRAZNOG PROSTORA SFERNIH OBLIKA I KOCKI, KAO VIŠEDIMENZIONALNI GEOMETRIJSKI KOLAŽ.
Objekat istražuje jezik prostora sa ciljem da energiju unutrašnjeg prostora poveže sa ekologijom okruženja ispitujući tekuće klišee arhitektonskog stila i komercijalne prakse. Ex of In kuća predstavlja izveden manifest istraživačkog projekta IN arhitektonskog biroa Steven Holl Architects, čija je tema analiza pojma ’unutra’.

Ovakav eksperimentalni pristup projektovanju rezultat je višegodišnjeg istraživanja kroz izradu modela od orahovog laminiranog drveta i niza crteža kojima arhitekta pokušava da obnovi prave vrednosti arhitekture postavljajući principe koji ga vode kroz stvaranje ovog objekta.
Na 28 ari šumovitog područja pojavljuje se prostor nazvan T2, rezervat ustanovljen kao eksperimentalni topografski predeo. Planirano rešenje ovog područja ogleda se u podeli na pet suburbanih parcela sa kućama, da bi se kasnije lokalitet objedinio u jedno prirodno zaštićeno područje. Kao kompresovana forma od 85m2 na 28 ari ruralnog zaštićenog prostora izdiže se objekat modernističkog stila.

ISKLESANA DRVENA ORBITA DOČEKUJE POSETIOCA
Arhitektonska geometrija ove kuće se ogleda kroz preklapanja i presecanja sfera i trapezoida sa jakom namerom čišćenja volumena enterijera. Oblik arhitekture nastaje prodorima trapeza i sfera koji formiraju uzbudljive forme koje se mogu osetiti pristupom na ulazni trem.
Kuća je skoro u potpunosti napravljena od prirodnih materijala. Upotrebljeno je drvo mahagonija, od kojeg su napravljeni prozorski okviri, vrata i stepenište, kao i šperploče od breze, izrađene u tankim slojevima, koje su korišćene u oblaganju unutrašnjih zakrivljenih površina. Prednost upotrebe ovih materijala očituje se kroz spokojstvo, kvalitet i ambijentalnost enterijera koji emituje osećaj duhovne samoće i budističke filozofije.

Na 28 ari šumovitog područja pojavljuje se prostor nazvan T2, rezervat ustanovljen kao eksperimentalni topografski predeo. Planirano rešenje ovog područja ogleda se u podeli na pet suburbanih parcela sa kućama, da bi se kasnije lokalitet objedinio u jedno prirodno zaštićeno područje. Kao kompresovana forma od 85m2 na 28 ari ruralnog zaštićenog prostora izdiže se objekat modernističkog stila.

Sa aspekta energetske efikasnosti i održivosti, objekat je osmišljen kao nezavistan sistem koji koristi sve resurse ovakvog tipa gradnje. Kuća se energetski napaja pomoću Sunca korišćenjem foto ćelija proizvedenih od bio- plastike, povezanih u sistem skladištenja energije. Gradivni elementi drvo i staklo lokalnog su porekla. //ek MARKO VUKAJLOVIĆ – Više u EKO KUĆI No 28

Priroda u kadru

PORODIČNA KUĆA NA LONG AJLENDU (NJUJORK, SAD), PROISTEKLA IZ RUKU NJUJORŠKOG ARHITEKTE POLA MASIJA, PLENI SMISLOM ZA DOBAR ŽIVOT I POZIVA SE NA SINTEZU TEKOVINA TRADICIONALNOG LOKALNOG GRADITELJSTVA KVEKERSKE ZAJEDNICE I JAPANSKE ARHITEKTURE VRTOVA.
Lokacija za ovaj porodični objekat odabrana je tako da se pomiri želja porodice za mirnim i zdravim životom van grada, ali i da se ona ne liši socijalnog, profesionalnog i kulturnog aspekta downtown-a. U kontekstu toga da investitori imaju troje dece, parcela je morala da bude blizu škole, pa su školu odabrali još pre početka perioda obrazovanja.
Istorijski kontekst lokacije (selo iz 18. veka sa potomcima Kvekerskog stanovništva) uzet je bespogovorno u obzir. Tako, fasada i krov obloženi su tradicionalnom kedrovom šindrom, koja ima živopisnu sivkastu patinu. Partije kuće ispod nivoa tla obložene su kamenom bluestone, koji je sečen u istim proporcijama kao šindra i sličnog je kolorita. No, teksture i količina sjaja ova dva materijala su potpuno različiti, pa je to stvorilo zanimljiv, duhovit i, istovremeno, dominantan likovni izraz eksterijera. Uopšte, suptilnost kao dizajnerski metod vidljiva je u svakom potezu – počev od koncepcije prostornog plana, preko odabira materijala, do kameleonskog uklapanja u krajolik. U srcu kompleksa smešten je najveći volumen – objekat namenjen za obedovanje, zabavu i porodično opuštanje.

Spavaće sobe su smeštene u drugoj strukturi, uključujući roditeljski apartman sa privatnim atrijumom, i dečije sobe na nivou iznad. Treći objekat uključuje apartman za goste i kancelarije, dok četvrti sadrži tehničke prostorije – garažu i podrum sa teretanom i igraonicom. U centru svake formacije nalazi se unutrašnje dvorište, koje obezbeđuje vezu sa prirodom, rastinjem, dnevnim svetlom i vazduhom i u najzabačenijim delovima prostora. Većina staklenih zidova koji ograđuju unutrašnja dvorišta su mobilni, tako da se njihovim otvaranjem ostvaruje direktna veza sa spoljašnjošću.

Materijali upotrebljeni na kući su jednostavni i brojčano ograničeni, ali plene zanatskom obradom i svojevrsnom retoričnošću. Bilo da su prirodnog, bilo industrijskog porekla, naglašen je njihov višeznačni karakter. Tako, hrastove daske korišćene su za oblaganje podova ali i tavanica, naglašavajući pravolinijsku geometriju svakog volumena. Dekorativne metalne trake, pričvršćene preko dasaka na tavanici nalik buradima za vino, potpuno menjaju osnovni ton hrastovine, te ona postaje nešto sasvim drugo.

ULOGA DVORIŠTA SE U OVOM PROJEKTU POSTAVLJA KAO KORIŠĆENJE ‘UREĐAJA’ KOJI UVODI SVETLOST I PRIRODU
U UNUTRAŠNJOST, REZULTIRAJUĆI TOPLIM I HUMANIM UNUTRAŠNJIM IZGLEDOM. OVAJ KONTEMPLATIVNI DOM OSMIŠLJEN JE PREVASHODNO ZA BEKSTVO IZ GRADA I ASFALTA, KAO POMOĆ RODITELJIMA DA SAVLADAJU PRAKTIČNE PROBLEME I STVORE POŽELJNO, ZDRAVO OKRUŽENJE ZA ODGOJ I VASPITANJE DECE.

Iste hrastove daske korišćene su i za pojedine komade mobilijara (pri čemu je naglašen sitan suptilan potez, pa oni postaju prave skulpture), ali i za klupe u dvorištu. Ovo interesantno istraživanje mogućnosti i potraga za više lica materijala, zapravo odražava, kao i sve drugo u poduhvatu, bežanje od standardnog, tipiziranog i serijalnog.// ek MARE JANAKOVA GRUJIĆ -Više u EKO KUĆI No27

Unutar kuće odvija se dobar, kvalitetan život, oslobođen svakog viška, ali ne i luksuza, koji se ogleda u svekolikoj vezi sa prirodom.

Unutar kuće odvija se dobar, kvalitetan život, oslobođen svakog viška, ali ne i luksuza.

Igre bez granica

STIMULISANJE MLADIH UMOVA I TELA OBEZBEĐIVANJEM SATI I SATI MAŠTOVITOG IGRANJA JEDINA JE SVRHA NESVAKIDAŠNJE IGRAONICE ’PET POLJA’ KOJA SE NALAZI U ISTOIMENOJ ZAJEDNIČKOJ ZONI SUSEDSTVA U LEKSINGTONU. AUTORI SU IMALI ZADATAK DA NAPRAVE IGRAONICU KOJA ĆE DECU IZ KRAJA OKUPLJATI U SLOBODNOJ I BEZBEDNOJ IGRI, ISTOVREMENO RAZVIJAJUĆI NJIHOVU RADOZNALOST I KREATIVNOST.
U potpunosti izgrađena od drveta i postavljena na kosom terenu, struktura igraonice ’Pet polja’ je prilagođena maloj deci i njihovoj velikoj mašti, sa vratima, stepeništima i hodnicima koji ne vode nikuda, ali gde ih kroz aktivnosti i sopstvenu kreativnost ona povezuju sa svetom bezbrižne igre.

Projekat ’Pet polja’ je urbani mobilijar za dečju igru i istraživanje. Autori su želeli da izbegnu standardizaciju u korist slobodnog korišćenja i nesmetane igre. Ovo nesvakidašnje igralište podstiče i neguje maštu i kreativnost deteta, a i odraslih, kroz otkrivanje prostora. Prvenstveno je namenjeno dečjoj igri, ali je dizajnirano tako da se i odrasli u njoj mogu prisetiti detinjstva i uživati u bezbrižnoj igri i istraživanju sa decom. Osnovne namene su joj deljenje radosnih trenutaka, razvijanje mašte, istraživanje i igra, kao i razvoj kolektivnog duha.

Igralište se nalazi na lokaciji koja ima bogatu istoriju. Izgrađeno je na komadu zemljišta koje zajednički koriste stanovnici leksingtonske četvrti Pet polja (Five Fields) još od pedesetih godina prošlog veka, kada je biro The Architects Collaborative (TAC) odvojio ovu parcelu sa namerom da podstakne razvoj kolektivnog duha stanovnika stvaranjem prostora za okupljanje.

Od samog osnivanja, zajednica je brinula o ovom zemljištu i poštovala ga kao celinu. Autori dečjeg igrališta su ovim projektom želeli da duh zajednice i zajedništva održe živim. Igralište Pet polja je u tom smislu spomenik kolektivnom eksperimentisanju. Namena mu je je da razvija istraživački duh, maštu i kreativnost deteta.// ek MARKO VUKAJLOVIĆ – Više u EKO KUĆI No26

Kaskadni vrt – Hilgard Garden

VRT SE SAVRŠENO STAPA SA OKOLNIM STRMIM TERENOM JER SE NJEGOV DIZAJN PRILAGODIO PRIRODI, A NE ONA NJEMU.
Ne želeći da kroti prirodu, kompanija Mary Barensfeld Architecture prilagodila je dizajn vrta izrazito nagnutom terenu stvarajući različite nivoe u vidu terasa, tako da se vrt čini mnogo većim nego što zapravo jeste.
Vrt Hilgard predstavlja sastavni deo kuće izgrađene još 1964. godine u gradu Berkliju, u Kaliforniji. Vrt zauzima površinu od 105m<sup>2</sup> i smešten je između dva susedna placa. Želja vlasnika se u pogledu sadržaja nije mnogo razlikovala od zahteva drugih klijenata. Hteli su jednostavan vrt sa prostorom za sedenje i trpezariju na otvorenom. Međutim, obišavši teren arhitekti su shvatili da pred sobom imaju teži zadatak, i da će im zbog nagnutosti terena trebati mnogo više truda i kreativnosti.
Veliki nagib zahtevao je određene intervencije u konfiguraciji terena, poput terasiranja i izgradnje potpornih zidova, čime je stvoreno nekoliko prostornih celina u vidu terasa. Donja terasa nalazi se u nivou dnevne sobe i predviđena je da bude prostor za sedenje i zabavu.

Obložena je svetlim granitnim pločama i sa jedne strane oivičena malim bazenom čija je osnovna uloga da reflektuje elemente vrta. Iako je skromnog dizajna, gornja terasa je najzanimljiviji deo bašte jer predstavlja vidikovac sa kojeg se pruža pogled na Istočni zaliv i San Francisko. Osnovna ideja bila je da vrt i unutrašnjost kuće budu u harmoniji, što je zahtevalo usaglašavanje dizajna bašte sa enterijerom kuće savremnog stila u kojem preovlađuju jednostavne forme. Odlučeno je da se izbor materijala za izgradnju i njihovih boja, kao i izbor biljaka, svedu na minimum, kako bi se izbegao haotičan izgled. Za oblaganje klupa i podova bašte korišćena je ista vrsta drveta, dok su potporni zidovi obloženi betonskim pločama sive boje.

Analizom dizajna Hilgard vrta vidimo da se i na tako nezahvalnom terenu, uz poštovanje određenih principa, kao što su sužen izbor boja i materijala i primena jednostavnih formi, može stvoriti predivan i jedinstven vrt. //ek ALEKSANDRA RADINOVIĆ – Više u EKO KUĆI No15

Atrijumski vrt – Njujork Tajms

TRANSPARENTNOST KOJA SE PROŽIMA ČITAVIM DIZAJNOM OTKRIVA PRIRODU U SRCU ČOVEKOVE TVOREVINE.

U sedištu Njujork tajmsa, u najgušćem delu Njujorka, nalazi se simboličan fragment predela doline reke Hadson. Ogromni objekat od stakla i čelika, izdvaja se po atrijumskom vrtu smeštenom u njegovom središtu i zelenom krovu, koji u vidu krune krasi sam vrh zgrade.
Vrt u predvorju zgrade Njujork tajmsa, nastao je iz zajedničkog projekta Renzo Piano Building radionice i tima dizajnera FX Fowle Architect’s, u kojem je učestvovala i firma HM White zadužena za dizajn bašte. Ideja arhitekata bila je da se nasuprot pregusto izgrađenom susedstvu uredi vrt koji podseća na šumoviti pejzaž doline reke Hadson. Korišćene su autohtone vrste poput breze, paprati i oštrike koje će stvoriti dinamičnu pozadinu dvorani i lobiju zgrade Njujork tajmsa.
Ovakav vrt zahtevao je pažljivu analizu mikroklimatskih uslova i pre nego što je zgrada podignuta, pa su arhitekte primenile specijalnu kompjutersku simulaciju koja uzima u obzir veliki broj parametara, kao što su temperatura, svetlost, strujanje vazduha i vlažnost. Kompjuterski trodimenzionalni model zgrade i njene okoline, integrisan je sa solarnim simulatorom kako bi se definisao obrazac sunčeve svetlosti tokom različitih godišnjih doba. Jačina prirodne svetlosti i njena dužina uslovile su dizajn vrta.

Zahvaljući ovom programu utvrđeno je da prvobitna ideja pejzažnog arhitekte o sadnji drveća u pravilnim redovima ne bi omogućila ravnomernu raspodelu svetla. Zato je predložena sadnja breza u severozapadnom delu vrta, u nejednakim razmacima. Koliko manjak svetlosti ograničava izbor biljaka vidi se po tome što su pored breza po čitavom vrtu posađene samo još par vrsti biljaka, poput mahovina, paprati i šumske oštrike (Carex sylvatica).U vrtu je posađeno 7 odraslih primeraka breza (Betula papyrifera) visine oko 15 m, travni tepih od oštrike (Carex divulsa) i vrste paprati Dryopteris erythrosora, koja je karaktersitična po svojim crvenkastim listovima.

Paprati, oštrice i breze rastu na različitim tipovima zemljišta, i kako bi se omogućili optimalni uslovi za razvoj svih biljaka, urađena su dva različita sloja. Pored toga, sve vrste imaju veoma različite zahteve u pogledu vlažnosti, pa je vrt opremljen kompjuterski kontrolisanim sistemom za zalivanje, koji omogućava obilnije zalivanje drveća i fino zalivanje travnog tepiha, u vidu izmaglice, koja tokom letnjih dana povoljno utiče na hlađenje bašte. Konstrukcija vrta započeta je odmah nakon izgradnje zgrade, i bio je potreban ogroman tim ljudi kako bi se drveće breza starih 25 godina, i teških oko 14 tona, prenelo do unutrašnjeg dvorišta.

IDEJA ARHITEKATA JE BILA DA U OKVIRU NEUREĐENOG ATRIJUMA POSLOVNOG OBJEKTA NJUJORK TAJMSA NA MENHETNU UREDI VRT KOJI PODSEĆA NA ŠUMOVITI PEJSAŽ DOLINE REKE HADSON. KORIŠĆENE SU AUTOHTONE VRSTE POPUT BREZE, OŠTRIKE I PAPRATI DA BI SE STVORILA DINAMIČNA POZADINA.

Jedno po jedno drvo, kranom je prebacivano preko staklenog zida zgrade, visine 21 m, i pažljivo spuštano do obeleženog mesta u vrtu. Svako drvo je pripremljeno i negovano za lokaciju na kojoj će biti postavljeno, u zavisnosti od orijentacije i nivoa terena. Kako bi se dekorativnost vrta održala, urađen je plan održavanja i mera nega koja će se primenjivati tokom cele godine, a koje se odnose na pripremu zemljišta, negu biljaka i način zalivanja.//ek ALEKSANDRA RADINOVIĆ – Više u EKO KUĆI No13

Gradski vrt

KOMBINACIJA PRIRODNIH USLOVA I ONOGA ŠTO JE ČOVEK DODAO I STVORIO, U POTPUNOSTI JE ODREDILA JEDINSTVEN IZGLED OVOG MALOG VRTA.
Gradski vrt originalnog naziva Urban Spring deo je jedne porodične kuće u San Francisku, sagrađene još davne 1930 godine. Na prvi pogled, ovaj vrt izgleda kao bilo koji lepo uređen vrt, ali je ustvari jedinstven po tome što se u njemu nalazi izvor, po čemu je i dobio ime Urban Spring, odnosno Gradski izvor. Uređenje vrta predstavljalo je deo glavnog projekta kompletnog renoviranja ove porodične kuće, koji je uključivao ojačanje konstrukcije kuće, uređenje enterijera i izgradnju vrtne radionice.
Želja klijenta bila je da se u potpunosti iskoristi potencijal vrta u odnosu na njegov položaj, postojeće zelenilo i prisustvo izvora u prvom redu. Vlasnici, po profesiji pejzažni arhitekti, sarađivali su sa arhitektom u razradi idejnog rešenja. Zamisao vlasnika bila je da vrt sadrži prostor za vežbanje, deo za prijem gostiju, deo za igru dece i vrtnu radionicu za rad na umetničkim projektima.

Parcela je smeštena na nagnutom terenu, u gusto naseljenom delu San Franciska, gde su kuće poređane jedna uz drugu, čime je pristup vrtu moguć samo kroz kuću. Vrt je okrenut ka severu, pravougaonog je oblika, i  zauzima površinu od 116 m2. Većina postojeće vegetacije je uklonjena jer se usled nebrige nalazila u rđavom stanju, ali je zadržano veliko prekrasno drvo leptospermum (Leptospermum scoparium), koje je bilo zdravo i bujno.
Arhitekti su iskoristili nagnutost terena ovog placa tako što su izdvojili dva nivoa, međusobno povezana stepenicama i stazama napravljenim od recikliranih materijala.  U gornjem delu vrta nalazi se patio od brodskog poda, sa koga polaze interesantne drvene stepenice koje vode do travnjaka smeštenog u donjem delu placa.

Čitav plac je u senci, a jedini osunčani segment nalazi se u donjem delu, sa koga se pruža pogled na San Francisko i planine nadomak grada. Zato su vlasnici i arhitekti odlučili da upravo na tom mestu postave patio, odnosno deo za sedenje.  Kako  bi se omogućila privatnost, čitav plac ograđen je drvenom ogradom uz koju je puštena puzavica klematis. Na nekoliko metara od kuće, u gornjem delu vrta, izvire voda iz pukotina glinovitog zemljišta. Kako se voda  ne bi nekontrolisano razlivala, izvor je ograđen iskopanom glinom u vidu bazena.

BUJANJE VEGETACIJE U VRTU OMOGUĆENO JE ZAHVALJUJUĆI DOVOLJNOJ KOLIČINI IZVORSKE VODE, ŠTO JE ARHITEKTE NAVELO DA OVU GRADSKU OAZU NAZOVU URBAN SPRING, ODNOSNO GRADSKI IZVOR. KROZ CEO VRT SPROVEDEN JE SISTEM KANALA KOJI SE NAPAJAJU VODOM SA IZVORA, TAKO DA ONA STIŽE DO SVIH DELOVA BAŠTE, ČINEĆI DA VEGETACIJA IZGLEDA BUJNO U TOKU CELE GODINE.

Upravo je ovaj izvor bio najveća inspiracija za kreiranje konačnog izgleda vrta. Vlasnici su želeli da dočaraju tropske šume koje obiluju biljkama i vodom. Zato je kroz ceo vrt sproveden sistem kanala koji se pune vodom sa izvora i omogućavaju da voda stigne do svih delova bašte.// ek Aleksandra Radinović – Više u EKO KUĆI No12

Razne životinjice koje su svoje stanište pronašle u ovom vrtu.

Sinteza prirode i arhitekture

HARMONIJA KOJOM OVA KUĆA ODIŠE BAZIRANA JE NA PROPORCIJAMA, ODNOSU MASA, PROMIŠLJENOM UVOĐENJU SVETLOSTI I UPOTREBI MATERIJALA KOJI PRUŽAJU JEDINSTVEN TAKTILNI, VIZUELNI, PROSTORNI I VREMENSKI DOŽIVLJAJ. SMEŠTENA NA VRH BREŽULJKA I UKOPANA U TEREN SA SEVERNE STRANE, PREDSTAVLJA SAVRŠENU SINTEZU PRIRODE I ARHITEKTURE.
Ova egzotična kuća za odmor, smeštena u samom podnožju planine Blue Ridge, ušuškana u šumu i cveće, ostavlja vas bez daha. Smeštena na vrh brežuljka i ukopana u teren sa severne strane, predstavlja savršenu sintezu prirode i arhitekture. Prirodne lepote čine ovo mesto idealnim za odmor i povlačenje u tišinu prirode. Staklena fasada na južnoj i zapadnoj strani otvara čarobne planinske vizure, dok veliki prepusti štite od sunca.
Dve krize koje su se dogodile tokom projektovanja i izgradnje ovog objekta – klimatska i ekonomska, navele su arhitekte SPG tima da ovu kuću oblikuju po uzoru na modele energetske efikasnosti.

Energetska efikasnost je postignuta upotrebom geotermalne energije, zasenčenjem ostakljenih delova fasade na južnoj i zapadnoj strani konzolnim ispuštanjem ravnog krova, ugradnjom stolarije najviših energetskih razreda, korišćenjem LED osvetljenja, ugradnjom kišnog kolektora kao odgovora na suše koje su se dogodile, kao i opremanjem enterijera recikliranim nameštajem. Umesto bazena, usled ograničenog budžeta, izveden je zeleni krov.
Osim što je inspirisana planinskim vizurama i energetskom efikasnošću, ova kuća je i funkcionalna u osnovi. Prizemna etaža je organizovana kao primarni životni prostor, dok je prostor u suterenu projektovan za goste. Tako se u prizemlju nalaze dnevna soba, trpezarija, kuhinja, studio i glavna spavaća soba. U suterenu, koji je ukopan u brdo i osvetljen samo sa južne strane, projektovane su dve gostinske spavaće sobe sa dnevnim boravkom. U severnom delu suterena je blok sa pomoćnim prostorijama – perionicom veša i prostorijom za mašine.

Zoniranjem gostinskih prostorija u zasebnu etažu omogućava se da ona bude zatvorena u periodu kada nema gostiju, što doprinosi funkcionalnosti i energetskoj efikasnosti. Ova efikasnost je upotpunjena pažljivim izborom materijala, opreme, instalacija i energetski efikasnih sistema. Ozelenjavanje krova kuće omogućava ovoj modernoj strukturi da se potpuno uklopi u seoski pejzaž.

DVE KRIZE KOJE SU SE DOGODILE TOKOM PROJEKTOVANJA I IZGRADNJE OVOG OBJEKTA – KLIMATSKA I EKONOMSKA, NAVELE SU ARHITEKTE SPG TIMA DA OVU KUĆU PROJEKTUJU KAO UZORNO REŠENJE ENERGETSKE EFIKASNOSTI.

Sistem za grejanje uključuje korišćenje geotermalne energije, što u velikoj meri smanjuje potrošnju energije i troškove u vezi sa grejanjem i hlađenjem kuće. Kao odgovor na suše koje su svojstvene ovom području, izgrađen je sistem za prikupljanje kišnice kojim se prikupi 80% vode koja padne na ravni i zeleni krov. Prikupljena kišnica se ponovo koristi kao tehnička voda za toalete, kao i za zalivanje biljaka.//ek Marija Velović – Više u EKO KUĆI No09

Zeleni krov kuće omogućava ovoj modernoj strukturi da se uklopi u seoski pejzaž. Transparentna staklena ograda upotpunjuje sintezu prirode i arhitekture.

Zeleni krov kuće omogućava ovoj modernoj strukturi da se uklopi u seoski pejzaž. Transparentna staklena ograda upotpunjuje sintezu prirode i arhitekture.

Notice: Trying to access array offset on value of type bool in /home/arhisola/public_html/eko/novo/wp-content/plugins/js_composer/include/templates/shortcodes/vc_gallery.php on line 113

Kuća sa zelenim krovom

KUĆA IZGRAĐENA U DUHU STARIH INDIJANSKIH NASEOBINA, NEPRIMETNA U PROSTORU,  ČIJA SE JEDINSTVENOST OGLEDA U RAZNOLIKOSTI BILJAKA, PTICA I LEPTIROVA KOJI NASELJAVAJU NJEN KROV. JEDAN OD RETKIH PRIMERA KADA PRIRODA ODREĐUJE LEPOTU KUĆE, A  ARHITEKTURA PADA U DRUGI PLAN.
Kuća Edželend smeštena je na prostoru rekultivisanog industrijskog zemljišta u Teksasu i svojim oblikom i karakteristikama podržava obnavljanje prirode, sjedinjavajući se sa njom u potpunosti. Projekat za kuću radio je studio Bercy Chen Architecture iz Teksasa, čija je zamisao bila da naprave modernu kopiju domorodačkih ukopanih kuća (The Native American Pit House). Ovakve kuće nekada su gradila stara indijanska plemena koja su naseljavala severne delove današnje Kanade i SAD-a, gde je klima hladnija, i gde je bilo neophodno prilagoditi način gradnje tako da se omogući očuvanje toplote tokom zime. Edželend kuća ukopana je u tlo do dubine od 2 m, i koristi masu Zemlje kao izolator, da bi leti ostala prijatno hladna, a zimi topla.

Kuća je podeljena na dva dela, u vidu dva odvojena paviljona. U jednom su  smeštene spavaće sobe, dok se u drugom nalazi dnevni boravak. Da bi se iz jednog dela prešlo u drugi, neophodno je izaći napolje, tako da su ukućani uvek u interakciji sa okolnim prostorom.

Dizajn enterijera urađen je u savremenom minimalističkom stilu, u kojem preovlađuje jednostavan nameštaj svetlih boja, čineći da prostor izgleda veći nego što zapravo jeste. Pošto je kuća ukopana, postavljeni su veliki stakleni prozori i zidovi, kako bi prijem dnevne svetlosti bio što bolji.  Da bi se smanjili toplotni gubici, korišćeno  je isključivo termo-izolaciono staklo. //ek ALEKSANDRA RADINOVIĆ Više u EKO KUĆI No08

DIZAJN ENTERIJERA URAĐEN JE U SAVREMENOM MINIMALISTIČKOM STILU, U KOJEM PROVLAĐUJE JEDNOSTAVAN NAMEŠTAJ SVETLIH BOJA, ČINEĆI DA PROSTOR IZGLEDA VEĆI NEGO ŠTO ZAPRAVO JESTE.

Kuća sa zelenim krovom

KUĆA IZGRAĐENA U DUHU STARIH INDIJANSKIH NASEOBINA, NEPRIMETNA U PROSTORU, ČIJA SE JEDINSTVENOST OGLEDA U RAZNOLIKOSTI BILJAKA, PTICA I LEPTIROVA KOJI NASELJAVAJU NJEN KROV. JEDAN OD RETKIH PRIMERA KADA PRIRODA ODREĐUJE LEPOTU KUĆE, A ARHITEKTURA PADA U DRUGI PLAN.
Kuća Edžlend smeštena je na prostoru rekultivisanog industrijskog zemljišta u Teksasu, i svojim oblikom i karakteristikama podržava obnavljanje prirode, sjedinjavajući se sa njom u potpunosti. Projekat za kuću radio je studio Bercy Chen Architecture iz Teksasa, čija je zamisao bila da naprave modernu kopiju domorodačkih ukopanih kuća (The Native American Pit House). Ovakve kuće nekada su gradila stara indijanska plemena koja su naseljavala severne delove današnje Kanade i SAD-a, gde je klima hladnija, i gde je bilo neophodno prilagoditi način gradnje tako da se omogući očuvanje toplote tokom zime. Edžlend kuća ukopana je u tlo do dubine od 2 m, i koristi masu Zemlje kao izolator, da bi leti ostala prijatno hladna, a zimi topla.

Očuvanju toplote doprinosi i zeleni krov koji je potpuno pokriven biljkama, i čini da kuća praktično ostaje nevidljiva u prostoru, stapajući se sa okolnom vegetacijom. U saradnji sa Centrom za zaštitu divljeg bilja (Lady Bird Johnson Wildflower Center) iz Ostina, na krov kuće i u okolni prostor posađeno je preko 40 domaćih vrsta biljaka, kako bi se sačuvala autohtona vegetacija. Biljke za sadnju na krovu pažljivo su birane, kako bi se njegov izgled cvetanjem određenih vrsta menjao u toku godine.

Na zelenom krovu posađene su biljke koje privlače određene vrste ptica i leptirova koji naseljavaju okolinu, a koji svojim prisustvom dodatno ulepšavaju ovaj dom, i čine ga u potpunosti delom prirode. Jedna od njih je zimzeleni žbun Bouvardia ternifolia. //ek ALEKSANDRA RADINOVIĆ Više u EKO KUĆI No08

PROJEKAT ZA KUĆU RADIO JE STUDIO BERCY CHEN ARCHITECTURE IZ TEKSASA, ČIJA JE ZAMISAO BILA DA NAPRAVE MODERNU KOPIJU DOMORODAČKIH UKOPANIH KUĆA (THE NATIVE AMERICAN PIT HOUSE).

Kuća je podeljena na dva dela, u vidu dva odvojena paviljona. 

Dizajn enterijera urađen je u savremenom minimalističkom stilu.

Kuća sa zelenim omotačem

PRILIKOM RENOVIRANJA I PREUREĐENJA KUĆE U AVENIJI BRUKS, ARHITEKTI SU SE TRUDILI DA SE U POTPUNOSTI PRIDRŽAVAJU KONCEPTA ZELENE GRADNJE. PORED PRIMENE EKOLOŠKIH MATERIJALA ZA IZGRADNJU, POSEBNO SE VODILO RAČUNA O SMANJENJU POTROŠNJE VODE, KOJA JE SIGURNO JEDAN OD NAJVREDNIJIH RESURSA NA ZEMLJI, A SA VELIKOM NEBRIGOM SE TROŠI U OGROMNIM KOLIČINAMA.
Avenija Bruks u mestu Venis u Kaliforniji, predstavlja jedan od malobrojnih delova grada koji nisu podlegli modelu tipičnom za uređenje američkih predgrađa, sa porodičnim kućama i tržnim centrima. Blizina okeana, pešačka zona i uličice sa kafićima, restoranima i prodavnicama, čine Avenuju Bruks privlačnim krajem za stanovanje. Neobična arhitektonska rešenja, kao i moderne nadogradnje na malim starim kućama, standardna su pojava u ovom boemskom delu grada. Jedan takav primer nesvakidašnjeg preuređenja i nadogradnje kuće, sagrađene još davne 1940. godine u Aveniji Bruks, radila je firma Brikol Dizajn iz Vankuvera.
Prvobitna kuća u Aveniji Bruks imala je površinu od svega 48 m2, da bi se kasnije izvršila nadogradnja za dodatnih 142 m2. Međutim, i tako nadograđena kuća postala je tesna za njene ukućane i bilo je neophodno njeno proširenje. Proširenjem objekta za dodatnih 162 m2 u prizemlju i na spratu, obezbeđeni su novi kvalitetni sadržaji i prostori za dnevni boravak, spavaće sobe i sanitarni blokovi. Pored toga, želja vlasnika bila je da novo rešenje bude originalno i da se eliminiše potreba za klima uređajima.

Arhitekti su došli na ideju da se zidovi kuće i krov potpuno ozelene biljkama, čime se postiže povoljna unutrašnja klima, i dobija se potpuno nesvakidašnji izgled objekta. Zeleni zid i zeleni krov u velikoj meri smanjuju zagrevanje površina fasada i krova, tako da unutrašnja temperatura kuće može biti i do pet stepeni niža u odnosu na spoljašnju.

Prilikom renoviranja i preuređenja kuće arhitekti su se trudili da se u potpunosti pridržavaju koncepta zelene gradnje. Ne samo da su vodili računa o primeni ekoloških materijala za izgradnju, već su posebnu pažnju posvetili smanjenju vode. //ek ALEKSANDRA RADINOVIĆ – Više u EKO KUĆI No07

OBJEKAT  JE PROJEKTOVAN TAKO DA BUDE FUNKCIONALAN, DA SE U NJEMU MAKSIMALNO ISKORISTI  PRIRODNO SVETLO I DA SE HARMONIČNO UKLOPI U OKOLNI  PROSTOR. TRPEZARIJA, PROJEKTOVANA KROZ DVE ETAŽE, ZAUZIMA CENTRALNI VOLUMEN, ZAJEDNO SA STEPENIŠTEM KOJE VODI DO SPRATA.

EFIKASNO KORIŠĆENJE SOLARNE ENERGIJE KAO IZVORA TOPLOTE OMOGUĆENO JE KROZ VELIKE ZASTAKLJENE POVRŠINE NA JUŽNOJ FASADI, DOK  OTVORI NA SEVERNOJ STRANI OBEZBEĐUJU DA GUBICI  BUDU  MINIMALNI.

Diskretni floralni motivi na ogradama terase nadovezuju se na zelene površine u eksterijeru.

Enterijer kuće je integrisan sa spoljnim prozorom na horizontalnom i vertikalnom planu.

Kuća kao životni san

SNAGA PRIRODE U SAVREMENOJ ARHITEKTURI U ŠIREM KONTEKSTU PODRAZUMEVA I PRIRODAN NAČIN ŽIVOTA, BEZ STRESA, SA MEROM, U SKLADU SA PRIRODNIM POTREBAMA, JER JE ČOVEK, PRE SVEGA, DEO PRIRODE. SVOJIM INTERVENISANJEM U OKVIRU PRIRODE, ČOVEK NE BI SMEO DA NARUŠAVA ODREĐENE PRIRODNE ODNOSE, VEĆ BI TREBALO DA IM SE PRILAGOĐAVA.

Poznati američki arhitekta Čed Openhajm je za izgradnju kuće koristio materijale sa lokaliteta – drvo reciklirano sa ambara starog 300 godina i kamen. Takođe, zamenio je i povećao prozorske okvire na kući, kako bi unutrašnjost objekta povezao sa okolnim pejzažom.Poželeo je da se elementi konstrukcije ne vide, kao ni instalacije, i da slavine budu neupadljive. Da bi postigao da se otvori za vrata uklapaju u zidove, nije ih postavio u dovratke. Prekidači su takođe slabo primetni, sa diskretnom zelenom i crvenom lampicom koja pokazuje da li je svetlo uključeno ili isključeno. Odvodi u kupatilu su u obliku proreza koji se nalaze po obodu slivnih površina.
Arhitekta je nastojao da minimalno utiče na prirodu i da ovaj objekat uklopi u idilično okruženje šuma, potoka i planine. Solarni kolektori koji se nalaze obezbeđuju potrebnu energiju za napajanje električnom strujom i snabdevanje toplom vodom, a izuzetno veliki prozori, zastakljeni izolacijskim staklom za pasivne kuće, ukidaju granicu između enterijera i spoljašnjeg prostora.
Iako ovaj objekat ima samo tri glavne etaže, one su podeljene na medjunivoe, što stvara osećaj topline i prisnosti. Kao i sama arhitektura, i nameštaj je krajnje sveden. Paleta boja koja se provlači kroz ceo objekat je neutralna, uglavnom su to nijanse sive, crne i bele boje, koje se ne suprotstavljaju bogatom koloritu okolnog pejzaža

Kuća je sagrađena u čast japanskom Wabi Sabi senzibilitetu, koji predstavlja takvo estetsko gledanje na svet koje prihvata prolaznost i nesavršenost. Prema mišljenju arhitekte Tadao Anda, “Wabi-Sabi je japanska umetnost pronalaženja lepote u nesavršenosti i dubine u prirodi, prihvatanje prirodnih ciklusa rasta, propadanja i smrti.”

Ovaj koncept prihvata izreku ’’less is more’’ – ’’manje je više’’. Enterijeri su harmonični, sa minimumom dekoracije i bez suvišnih detalja. Objekat izuzetne lepote i harmonije, smešten na mirnoj i idiličnoj lokaciji, jednostavno i nenametljivo se uklapa u okolno zelenilo, kojim ovaj predeo obiluje. / ek IVANA NIKOLIĆ – Više u EKO KUĆI No07

IZUZETNO VELIKI PROZORI, ZASTAKLJENI IZOLACIJSKIM STAKLOM UKIDAJU GRANICU IZMEĐU UNUTRAŠNJOSTI I SPOLJAŠNJEG PROSTORA.

Paleta boja koja se provlači kroz ceo objekat je neutralna, uglavnom su to nijanse sive, crne i bele boje.

Kuća kao životni san

SNAGA PRIRODE U SAVREMENOJ ARHITEKTURI U ŠIREM KONTEKSTU PODRAZUMEVA I PRIRODAN NAČIN ŽIVOTA, BEZ STRESA, SA MEROM, U SKLADU SA PRIRODNIM POTREBAMA, JER JE ČOVEK, PRE SVEGA, DEO PRIRODE. SVOJIM INTERVENISANJEM U OKVIRU PRIRODE, ČOVEK NE BI SMEO DA NARUŠAVA ODREĐENE PRIRODNE ODNOSE, VEĆ BI TREBALO DA IM SE PRILAGOĐAVA.

Planovi za izgradnju svake kuće, po pravilu imaju dugu istoriju vezanu ne samo za ostvarivanje složene finansijske konstrukcije, već i za rešavanje možda još značajnijeg momenta – nalaženje prave lokacije za realizaciju ove životno važne investicije.
Poznati američki arhitekta Čed Openhajm, koji je odrastao u Nju Džersiju, imao je petnaest godina kada je sa roditeljima i sestrom otišao na skijanje u zimski centar Aspen u državi Kolorado. Ovo mesto ga je opčinilo  snežnim padinama i prirodnim lepotama. Nakon tog putovanja, obećao je sebi da će jednog dana napraviti kuću baš na tom mestu, na Crvenoj planini u Aspenu.

Danas je Openhajm poznati arhitekta u Majamiju. Nakon dužeg vremena, konačno je 2008. godine ispunio svoje obećanje i ostvario životni san. Kupio je kuću na Crvenoj planini, sagrađenu 1971. godine, sa idejom da je renovira i napravi sebi i svojoj porodici kuću za stanovanje. Renoviranje je završeno 2012. godine, kada su se Openhajm, njegova supruga i dvoje dece uselili u svoj novi dom. Porodica u ovom objektu provodi sve slobodno vreme, i koristi ga zimi za odmor i uživanje u zimskim sportovima, a leti za boravak u predivnoj prirodi i na terenima za rekreaciju.

Karakteristično je za ovo podneblje da su kuće velike kvadrature, ali Openhajm je za sebe želeo kuću drugačiju od okolnih. Njegova osnovna ideja je bila da sagradi kuću koja će se stopiti sa okolnim pejzažom, tako da praktično ’’nestane’’. Da bi ostvario ideju uspostavljanja dijaloga unutrašnjeg i spoljnog prostora, projektom rekonstrukcije starog objekta arhitekta Openhajm je povezao svoje veliko iskustvo i znanje u integralnom projektovanju.

Elementi rekonstrukcije
Za izgradnju kuće koristio je materijale sa lokaliteta – drvo reciklirano sa ambara starog 300 godina i kamen. Takođe, zamenio je i povećao prozorske otvore na kući, kako bi unutrašnjost objekta povezao sa okolnim pejzažom. Poželeo je da se elementi konstrukcije ne vide, kao ni instalacije, i da slavine budu neupadljive.  // ek IVANA NIKOLIĆ – Više u EKO KUĆI No07

’’AKO MOŽETE DA NAPRAVITE KUĆU KOJA NESTAJE, ONDA MOŽETE DA SE USREDSREDITE NA ONO ŠTO JE ZAISTA BITNO, A TO JE PRIRODA” – CHAD OPPENHEIM

PREMA MIŠLJENJU ARHITEKTE TADAO ANDA, “WABI-SABI JE JAPANSKA UMETNOST PRONALAŽENJA LEPOTE U NESAVRŠENOSTI I DUBINE U PRIRODI, PRIHVATANJE PRIRODNIH CIKLUSA RASTA, PROPADANJA I SMRTI.”

Paleta boja koja se provlači kroz ceo objekat je neutralna.

Mat pel zelena zgrada

PROJEKAT REKONSTRUKCIJE SKLADIŠTA ZAŠTIĆENOG KAO DEO INDUSTRIJSKOG NASLEĐA SAN FRANCISKA UJEDNO JE I PRVI OBJEKAT KOJI JE POSTIGAO LEED GOLD SERTIFIKAT U OVOM GRADU, PRI ČEMU JE DO SADA OSVOJIO I PREKO 20 NAGRADA I PRIZNANJA STRUKE U RAZNIM KATEGORIJAMA, VEZANIM KAKO ZA POSTIGNUT IZUZETAN STEPEN ODRŽIVOSTI, TAKO I ZA IZUZETNE ARHITEKTONSKE KVALITETE.

Kroz saradnju višestruko nagrađivanog arhitektonskog biroa iz San Franciska, Aidlin Darling Design, koji se odlikuje posvećenošću rešavanju problema održivosti u svakom projektu, sa kompanijom Matarozzi/Pelsinger Builders, takođe iz San Franciska, u ovom slučaju ujedno klijenta i glavnog izvođača radova, stvoren je multifunkcionalni prostor u kome održive strategije poput prirodne ventilacije ili ponovne upotrebe materijala i strukturalnih elemenata postaju neodvojiv deo arhitektonskog jezika.
Pošto proizvođači Matarozzi/Pelsinger Builders slove za kompaniju koja održivo građenje vidi kao cilj u svom budućem poslovanju, hteli su da to nedvosmisleno potvrde kroz projekat svog novog sedišta. Zato su kupili zaštićeni industrijski objekat, izgrađen oko 1912. godine sa namerom da ga renoviraju u skladu sa principima održive gradnje.

Uz saradnju sa arhitektima iz Aidlin Darling Design-a stvorili su koncept rekonstrukcije koji se bazirao na zadržavanju strukturalnih elemenata, jer su ih upravo oni, po njihovim rečima, i privukli ovom devastiranom nekadašnjem skladištu pivskih boca. Drvene grede su očišćene i ojačane, dok su pojedine iskorišćene za nameštaj i detalje u enterijeru. Multifunkcionalni prostor rekonstruisanog objekta, osim kancelarija Mat/Pel koje zauzimaju prvi nivo na drugom spratu, ima i prostor za izdavanje, dok prizemlje i deo dvorišta zauzima restoran koji pretenduje na LEED Platinum sertifikat za održive enterijere.

Među održivim rešenjima koja su doprinela dobijanju zlatnog LEED sertifikata je i upotreba obnovljivih izvora energije, u vidu instalacije solarnih panela snage 30kW, koji pokrivaju preko 30% potreba za električnom energijom godišnje, obezbeđujući tako 9 od 10 mogućih poena za kriterijum smanjenje potrošnje električne energije.  //ek BOJANA STANKOVIĆ – Više u EKO KUĆI No07

OSIM OBLIKOVNE VREDNOSTI REŠENJE DUPLE FASADE DOPRINELO JE REŠAVANJU MNOGIH ARHITEKTONSKIH PROBLEMA, KAO ŠTO JE ZAŠTITA OD SUNCA I KONTROLA UPLIVA DNEVNOG SVETLA, PRIVATNOST UNUTAR OBJEKTA I POSTIZANJE PRIRODNE VENTILACIJE. TIME JE OMOGUĆENO REŠAVANJE UNUTRAŠNJOSTI OBJEKTA KAO JEDINSTVENE FUNKCIONALNE CELINE PODELJENE TRANSPARENTNIM PREGRADAMA, ČIME JE OMOGUĆENA NESMETANA POPREČNA VENTILACIJA I VIZUELNI KONTAKT SA SPOLJNIM OKRUŽENJEM.