Energija vetra: Budućnost Sombora

Vetrogeneratori i obnovljivi izvori energije

Vetrogeneratori, poznati i kao vetroelektrane, deo su porodice obnovljivih izvora energije i ključni su igrači u borbi protiv klimatskih promena. Počinjemo sa pričom iz Sombora

Dijalog o klimatskim promenama

Dijalog O Klimatskim Promenama 2023

Zašto je važno da razgovaramo o klimatskim promenama? Ima li nade održati globalnu temperaturu na zadovoljavajućem nivou? I kakve su posledice klimatskih promena za nas

Portugal postavlja standarde: Rekordna proizvodnja zelene energije

Portugal Min

Portugal je postigao izuzetan podvig oslanjajući se isključivo na vetar, hidro i solarnu energiju šest uzastopnih dana. Nacija sa populacijom od 10 miliona, demonstrirala je uspešan probni rad za rad mreže bez fosilnih goriva. Obnovljivi izvori proizvodili više struje od potrošnje preko 6 uzastopnih dana

6. međunarodna manifestacija i kongres “Održiva arhitektura – Energetska efikasnost”

kongres

“Održiva arhitektura – Energetska efikasnost”, šesti međunarodni kongres, održan je u zgradi Jugoslovenske kinoteke u Beogradu. Ovaj kongres obuhvatio je značajne teme sa fokusom na održivi, ekološki i energetski efikasan pristup u arhitekturi uz upotrebu obnovljivih izvora energije, odgovarajućih materijala, savremenih tehnologija i sistema građenja.

Ex of In

KROZ AUTORSKI RAZVOJ ARHITEKTONSKOG DELOVANJA, STVARALAC ISTRAŽUJE UNUTRAŠNJI PROSTOR KOJI PROIZILAZI IZ SKULPTURALNOSTI KAO REZULTAT RAZMATRANJA MOGUĆNOSTI ENTERIJERA. OBLIKOVNOST OBJEKTA TRETIRA ARHITEKTURU KAO UMETNOST I ISPITUJE STALAN POTENCIJAL JAVNOG PROSTORA I DRUŠTVENE OTVORENOSTI. POVEZANOST SERIJE KUBIČNIH FORMI ISTRAŽEN JE PREKLAPANJEM PUNOG I PRAZNOG PROSTORA SFERNIH OBLIKA I KOCKI, KAO VIŠEDIMENZIONALNI GEOMETRIJSKI KOLAŽ.
Objekat istražuje jezik prostora sa ciljem da energiju unutrašnjeg prostora poveže sa ekologijom okruženja ispitujući tekuće klišee arhitektonskog stila i komercijalne prakse. Ex of In kuća predstavlja izveden manifest istraživačkog projekta IN arhitektonskog biroa Steven Holl Architects, čija je tema analiza pojma ’unutra’.

Ovakav eksperimentalni pristup projektovanju rezultat je višegodišnjeg istraživanja kroz izradu modela od orahovog laminiranog drveta i niza crteža kojima arhitekta pokušava da obnovi prave vrednosti arhitekture postavljajući principe koji ga vode kroz stvaranje ovog objekta.
Na 28 ari šumovitog područja pojavljuje se prostor nazvan T2, rezervat ustanovljen kao eksperimentalni topografski predeo. Planirano rešenje ovog područja ogleda se u podeli na pet suburbanih parcela sa kućama, da bi se kasnije lokalitet objedinio u jedno prirodno zaštićeno područje. Kao kompresovana forma od 85m2 na 28 ari ruralnog zaštićenog prostora izdiže se objekat modernističkog stila.

ISKLESANA DRVENA ORBITA DOČEKUJE POSETIOCA
Arhitektonska geometrija ove kuće se ogleda kroz preklapanja i presecanja sfera i trapezoida sa jakom namerom čišćenja volumena enterijera. Oblik arhitekture nastaje prodorima trapeza i sfera koji formiraju uzbudljive forme koje se mogu osetiti pristupom na ulazni trem.
Kuća je skoro u potpunosti napravljena od prirodnih materijala. Upotrebljeno je drvo mahagonija, od kojeg su napravljeni prozorski okviri, vrata i stepenište, kao i šperploče od breze, izrađene u tankim slojevima, koje su korišćene u oblaganju unutrašnjih zakrivljenih površina. Prednost upotrebe ovih materijala očituje se kroz spokojstvo, kvalitet i ambijentalnost enterijera koji emituje osećaj duhovne samoće i budističke filozofije.

UNUTRAŠNJOST JE ELEMENTARNA SILA SENZUALNE LEPOTE
Funkcionalno rešenje objekta izvedeno je kroz prostornu organizaciju smicanja horizontalnih platformi sa dinamičnim vertikalnim preklapanjima, pozicioniranih oko centralnog prostora u koji autor smešta kuhinju sa trpezarijom, stepenište i multifunkcionalni prostor sa različitim mogućnostima korišćenja. Kuća je projektovana kao prostor bez spavaćih soba, ali opet, zahvaljujući podeli volumena na tri nivoa, na komforan način može da ugosti do petoro korisnika.  //ek MARKO VUKAJLOVIĆ – Više u EKO KUĆI No 28

Ex of in

KROZ AUTORSKI RAZVOJ ARHITEKTONSKOG DELOVANJA, STVARALAC ISTRAŽUJE UNUTRAŠNJI PROSTOR KOJI PROIZILAZI IZ SKULPTURALNOSTI KAO REZULTAT RAZMATRANJA MOGUĆNOSTI ENTERIJERA. OBLIKOVNOST OBJEKTA TRETIRA ARHITEKTURU KAO UMETNOST I ISPITUJE STALAN POTENCIJAL JAVNOG PROSTORA I DRUŠTVENE OTVORENOSTI. POVEZANOST SERIJE KUBIČNIH FORMI ISTRAŽEN JE PREKLAPANJEM PUNOG I PRAZNOG PROSTORA SFERNIH OBLIKA I KOCKI, KAO VIŠEDIMENZIONALNI GEOMETRIJSKI KOLAŽ.
Objekat istražuje jezik prostora sa ciljem da energiju unutrašnjeg prostora poveže sa ekologijom okruženja ispitujući tekuće klišee arhitektonskog stila i komercijalne prakse. Ex of In kuća predstavlja izveden manifest istraživačkog projekta IN arhitektonskog biroa Steven Holl Architects, čija je tema analiza pojma ’unutra’.

Ovakav eksperimentalni pristup projektovanju rezultat je višegodišnjeg istraživanja kroz izradu modela od orahovog laminiranog drveta i niza crteža kojima arhitekta pokušava da obnovi prave vrednosti arhitekture postavljajući principe koji ga vode kroz stvaranje ovog objekta.
Na 28 ari šumovitog područja pojavljuje se prostor nazvan T2, rezervat ustanovljen kao eksperimentalni topografski predeo. Planirano rešenje ovog područja ogleda se u podeli na pet suburbanih parcela sa kućama, da bi se kasnije lokalitet objedinio u jedno prirodno zaštićeno područje. Kao kompresovana forma od 85m2 na 28 ari ruralnog zaštićenog prostora izdiže se objekat modernističkog stila.

ISKLESANA DRVENA ORBITA DOČEKUJE POSETIOCA
Arhitektonska geometrija ove kuće se ogleda kroz preklapanja i presecanja sfera i trapezoida sa jakom namerom čišćenja volumena enterijera. Oblik arhitekture nastaje prodorima trapeza i sfera koji formiraju uzbudljive forme koje se mogu osetiti pristupom na ulazni trem.
Kuća je skoro u potpunosti napravljena od prirodnih materijala. Upotrebljeno je drvo mahagonija, od kojeg su napravljeni prozorski okviri, vrata i stepenište, kao i šperploče od breze, izrađene u tankim slojevima, koje su korišćene u oblaganju unutrašnjih zakrivljenih površina. Prednost upotrebe ovih materijala očituje se kroz spokojstvo, kvalitet i ambijentalnost enterijera koji emituje osećaj duhovne samoće i budističke filozofije.

Na 28 ari šumovitog područja pojavljuje se prostor nazvan T2, rezervat ustanovljen kao eksperimentalni topografski predeo. Planirano rešenje ovog područja ogleda se u podeli na pet suburbanih parcela sa kućama, da bi se kasnije lokalitet objedinio u jedno prirodno zaštićeno područje. Kao kompresovana forma od 85m2 na 28 ari ruralnog zaštićenog prostora izdiže se objekat modernističkog stila.

Sa aspekta energetske efikasnosti i održivosti, objekat je osmišljen kao nezavistan sistem koji koristi sve resurse ovakvog tipa gradnje. Kuća se energetski napaja pomoću Sunca korišćenjem foto ćelija proizvedenih od bio- plastike, povezanih u sistem skladištenja energije. Gradivni elementi drvo i staklo lokalnog su porekla. //ek MARKO VUKAJLOVIĆ – Više u EKO KUĆI No 28

Noordung

SVAKOG DANA NA ULICAMA JE SVE VIŠE ELEKTRIČNIH BICIKALA, KOJI OMOGUĆAVAJU LAGANU I BEZBRIŽNU VOŽNJU BEZ IMALO NAPREZANJA. U TAKVOM OKURŽENJU, MLADI SLOVENAČKI START UP NOORDUNG PONUDIO JE NEŠTO NOVO – ELEKTRIČNI BICIKL KOJI PRUŽA POTPUNO NOVO ISKUSTVO SLUŠANJA MUZIKE TOKOM VOŽNJE.
Ako ste do sada tokom vožnje bicikla muziku slušali koristeći slušalice, verovatno ste svesni opasnosti koju to može izazvati u saobraćaju. Mladi slovenački start-up Noordung ima rešenje. Oni su razvili ekskluzivnu mini seriju od 15 unikatnih i ručno izrađenih urbanih električnih bicikala, koju su nazvaliNoordung Angel Edition, a čija je specifičnost upravo u spoju muzike i vožnje. Naime, ovaj bicikl sadrži multifunkcionalni uređaj Boobox koji ima 32 Li-Ion baterije i dva zvučnika velike jačine, i uz pomoć bluetooth-ase povezuje sa pametnim telefonom. Zvuk iz Boombox-a je usmeren ka biciklisti i ne uznemirava druge ljude, a smanjuje opasnost koju može izazvati slušanje muzike preko slušalica u toku vožnje.  Ovakva postavka omogućava iskustvo biciklizma i slušanja muzike kakvo do sada nije viđeno.

Pored baterija i zvučnika, multifunkcionalni Boombox uređaj sadrži senzore za merenje kvaliteta vazduha. Ovo omogućava biciklisti da u svakom trenutku zna nivo zagađenja vazduha tamo gde putuje, a sistem predlaže putanju u kojoj je vazduh čistiji. Dva USB porta omogućavaju korisniku da preko Boombox-a napuni pametne telefone, prenosive računare i druge elektronske uređaje.
Biti lagan je ključna karakteristika u segmentu premium električnih bicikala. Ram ovog bicikla je izrađen je od karbon kompozita, pa iako masivan, on je jedan od najlakših urbanih električnih bicikala na svetu. Tome doprinosi i ultra lagan Vivax Assist električni motor, koji važi za jedan od najboljih električnih motora na svetu.

Suština urbanog putovanja nije u kretanju od tačke A do tačke B, već u uživanju u samo vožnji, smatraju u Noordungu. Ovime se se i vodili prilikom dizajniranja serije Noordung Angel Editioni nastojali su da pruže spoj savršenog korisničkog iskustva i odličnog dizajna.// ekTIJANA JANKOVIĆ – Više u EKO KUĆI No28

Solarni automobil MO

PROCENJUJE SE DA DANAS IZMEĐU 60 I 65% SVETSKE POPULACIJE ŽIVI U GRADOVIMA, SA TENDENCIJOM DA SE  TAJ PROCENAT POVEĆA, ŠTO ĆE DODATNO OTEŽATI  POSTOJEĆE PROBLEMA KRETANJA, ZAGUŠENOG SAOBRAĆAJA, ZAGAĐENJA ŽIVOTNE SREDINE I BUKE.  KAO ODGOVOR NA OVE NEVOLJE  KOJE POGAĐAJU SAVREMENO DRUŠTVO, GRUPA OD ŠEST PREDUZETNIKA ENTUZIJASTA IZ ŠPANIJE, OKUPLJENIH U KOMPANIJI EVOVELO, OSMISLILA JE, DIZAJNIRALA I RAZVILA PRVO SOLARNO VOZILO ZA URBANU SREDINU, KOJE SU NAZVALI  ‘MO’.

Zbog zagađenja životne sredine, energetske i ekonomske krize, projekti koji čuvaju prirodu i prirodne resurse više su nego dobrodošli. Vodeći se principima očuvanja prirode i smanjenja buke i zagađenja,  kompanija Evovelo razvila je solarni automobil Mo. Zgodan, atraktivan i prilagodljiv, ovaj automobil zahvaljujući snažnom elektromotoru koji radi na baterije, može da putuje brzinom do 80 km/h. Baterija se puni sa solarnog panela koji je ugrađen na krov vozila i preko pomoćnog sistema pedala. Solarni panel na krovu omogućava da se baterija puni dok ima sunca. Autori su takođe predvideli da se u uslovima pomanjkanja sunčeve svetlosti baterija lako skine i za samo jedan do dva sata dopuni uz pomoć električne energije kod kuće, u kancelariji, garaži, na bilo kom mestu koje ima utičnicu i struju.
Brzina ovog vozila može dostići i 80 km/h, a dnevno može da pređe razdaljinu od 50 do 80 km, u zavisnosti od toga da li vozač koristi i pedale kako bi povećao domet. Širine 140 cm, dužine 200 cm i visine 130 cm, ovo vozilo može da primi dve odrasle osobe, prtljag i dete na posebnom sedištu.

Mo je inovativno i ultra-efikasno vozilo napravljeno od održivih materijala. Dizajniran je tako da vešto kombinuje udobnost konvencionalnog automobila i prednosti bicikla.  Prvenstveno je namenjen ljudima koji žive u urbanim područjima srednje velikih i velikih gradova, onima koji imaju automobil za duga putovanja, a traže efikasnu, ekonomičnu i čistu alternativu za male razdaljine koje prelaze svakodnevno na putu do posla, fakulteta ili tržnog centra.
Kompaniija Evovelo je osnovana sa željom da dizajnira, proizvodi i prodaje solarna vozila koja poštujući kriterijum održivosti čuvaju životnu sredinu. Dugoročni cilj grupe preduzetnika je da počne sa proizvodnjom naprednih solarnih vozila koja će biti u stanju da većom brzinom prelaze duže razdaljine i da uz to imaju kapacitet da prevezu više putnika i više tereta.

Energetski osmatrač – laboratorija energetske budućnosti

USLED HITNE POTREBE ZA SMANJENJEM EMISIJE GASOVA SA EFEKTOM STAKLENE BAŠTE U CILJU BORBE PROTIV GLOBALNOG ZAGREVANJA IZAZVANOG LJUDSKIM PONAŠANJEM, NEOPHODNO JE USAVRŠITI METODE ZA KORIŠĆENJE OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE. PROJEKAT ‘ENERGETSKI OSMATRAČ’ ISPLOVLJAVA SA AMBICIJOM DA POSTANE PRVI BROD NA SVETU KOJI PROIZVODI VODONIK ELEKTROLIZOM MORSKE VODE.
Da se odgovorno ponašanje ne bi doživljavalo kao odricanje ili lišavanje, neophodno je postaviti inovacije u fokus održivog razvoja i na taj način pomiriti ekologiju sa tehnologijom. Glavni zadatak Energetskog osmatrača (Energy Observer) je pronalaženje novih efikasnih rešenja prilagođenih modernom dobu, kako bi se u potpunosti ispunili ciljevi energetske tranzicije.
LABORATORIJA U EKSTREMNIM USLOVIMA
Energetski osmatrač je prvi energetski efikasan brod sa nultom emisijom štetnih gasova koji kao pogonsko gorivo koristi vodonik dobijen elektrolizom morske vode, kao i drugih obnovljivih izvora energije Sunca, vetra i vode, dostupnih na pučini mora. Kombinacija različitih vidova dobijanja energije glavna je inovativna odlika ovog projekta. Tri različite vrste fotonaponskih panela površine 130m2, dve vertikalne vetroturbine, velika vučna snaga i dva obrtna elektormotora za hidrogenizaciju morske vode omogućavaju proizvodnju i skladištenje vodonika na licu mesta. Vodonik je savršeno čist izvor energije i predstavlja srž projekta Energetskog Osmatarača. Da bi se dokazala njegova efikasnost i prikazale njegove performanse u nepovoljnim sredinama kao što je more, neophodno je omogućiti primenu i razvoj projekta na kopnu, u mobilnim ili stacionarnim stanicama.

PUT OKO ZEMLJE ZA ODRŽIVI RAZVOJ
Ovaj eksperimentalni brod krenuće na plovidbu oko sveta koja će trajati šest godina, posetiće pedeset zemalja, uploviti u sto i jedno pristanište i suočiće se sa mnogo izazova i prepreka na putu testiranja i unapređivanja tehnologija i pronalaženje rešenja za energetsku tranziciju i održivi razvoj. Predstoji kompleksan istraživački, vizuelni i multimedijalni  projekat na čelu sa Viktorienom Erusarom, oficirom u trgovačkoj mornarici, i Žeromom Delafosom, istraživačem i autorom dokumentarnih filmova.

LEGENDARNI BROD
Projekat Energetski osmatrač dizajnirao je tim francuskih arhitekata, dizajnera i naučnika, a konstruisan i izgrađen u osnovnoj verziji u Kanadi 1983. godine. Izgradio ga je moreplovac Majk Birč pod nadzorom arhitekte Najdžela Ajrensa. Jedan je od najimpresivnijih velikih katamarana ikad napravljenih. Pod nekadašnjim imenom Formula TAG (Technique d’avant garde), 1984. godine je postavio rekord u brzini plovidbe jedrenjakom, prevalivši razdaljinu od 500 milja za 24 sata. Pobedio je u trci od Monaka do Njujorka 1985. godine, osvojio trofej Žil Vern 1994. i još uvek drži rekord u brzini prelaska južnog Atlantika. Njegova prvobitna dužina od 24,38 m menjana je četiri puta, i sada iznosi 30,5 m a širina mu je 12,8 m. Danas pod imenom Energetski osmatrač sprema za novi put – put jedrenjaka na vodonični pogon, koji će isploviti iz Francuske, zemlje u kojoj je rođena ideja za ovaj projekat.

MISIJA
Energetski osmatrač je plutajuća laboratorija čiji je cilj da se pokreće tako da bude maksimalno energetski efikasan i da ne emituje štetne gasove. Da bi se ovo postiglo, potrebno je testirati i primeniti tehnologije na samoj palubi broda, i to u različitim okruženjima i uslovima, kako bi prikupljeni podaci omogućili inženjerima da pristupe njihovoj optimizaciji za buduću primenu novih rešenja i na kopnu i na vodi. U svrhu popularizacije misije Energetskog osmatrača, njegovu plovidbu će pratiti interaktivna putujuća izložba, koja će prikazati uplovljavanje jedrenjaka u najlepše luke sveta, pustolovine naučnika u rezervatima prirode sa liste UNESCO, plovidbu Atlantskim okeanom i još mnoge fantastične doživljaje koji će na najbolji način potvrditi moto tima arhitekata koji stoje iza ovog projekta, a to je ’smanjenje štetnog uticaja na planetu bez smanjenja komfora’. //ek ALEKSANDRA ĐURIĆ – Više u EKO KUĆI No21

Aero Sklopivi vetrogenerator

KADA GOVORIMO O GENERATORIMA KOJI ZA SVOJ POGON KORISTE VETAR, ODMAH POMISLIMO NA VELIKE VETRENJAČE,  ALI OVAJ  PROJEKAT JE NEŠTO SASVIM DRUGO. PORED TOGA ŠTO SLUŽI SVOJOJ SVRSI, PROIZVODNJI ELEKTRIČNE ENERGIJE PUTEM VETRA, OVAJ GENERATOR JE SKLOPIV ZAHVALJUJUĆI IZUZETNOJ KONCEPTUALNOJ IDEJI TIMA MLADIH DIZAJNERA.

Solarni punjač ili solarni uređaj je sasvim dobra stvar ukoliko živite u području gde postoji dovoljno sunčeve svetlosti. Ako živite u području gde tokom većeg dela godine preovlađuje oblačnost, solarni punjači nisu baš najidealniji. Bolja opcija u takvim slučajevima su vetrogeneratori.

Aero, sklopivi vetrogenerator, je koncept projekat mladih dizajnera sa univerziteta u Buenos Airesu, tima koji čine Marcos Madia, Sergio Ohashi i Huan Manuel Pantano. Osnovna ideja koja stoji iza ovog koncepta je da se proizvede prenosiva vetrenjača koja može da zameni upotrebu mrežnog napajanja u kući tokom prekida u dovodu električne energije ili kada je oblast u fazi oporavka od prirodne katastrofe. Ovakav generator se može koristiti kao zamena za mrežnu električnu struju u malim objektima. Sva oprema koja je potrebna za njegovu montažu može se čuvati na jednom mestu, radi lakšeg daljeg rada oko generatora. Izrađen je od lakih materijala, kao što su karbonska vlakna i aluminijum, koji je pogodan za transport. Podnožje ne izgleda veoma stabilno, jer se ne zakopava u zemlju, a jak nalet vetra može lako ga raznese, jer je napravljen od laganih materijala. Da bi postigao svoju maksimalnu visinu, negde oko 18 metara, teleskopski stub se montira u par jednostavnih koraka. Za samu montažu potrebne su dve do tri osobe.

Arbor

DANAŠNJI TEMPO RAZVOJA NAŠE PLANETE PRIMORAVA NAS DA SVE VIŠE KORISTIMO ALTERNATIVNE I OBNOVLJIVE IZVORE ENRGIJE, KAO ŠTO SU ENERGIJA SUNCA I VETRA. MLADI TIM DIZAJNERA IZ KALIFORNIJE ODLUČIO JE DA SE VRATI IZVORNIM VREDNOSTIMA I TAKO JE KREIRAO URBANI MOBILIJAR KOJI PORED ESTETSKI PRIVLAČNOG IZGLEDA IMA I FUNKCIJU PRIKUPLJANJA SOLARNE ENERGIJE ZA NAPAJANJE RAZNIH UREĐAJA.
Arbor je urbani mobilijar dizajniran za prikupljanje solarne energije za zdraviju okolinu. Konceptualno je razvijen kao Green Power inicijativa (Zelena inicijativa) grada San Hoze u Kaliforniji. Ideja je nastala kao afirmacija solarne energije i njenog odnosa prema okolini, sa obraćanjem posebne pažnje na to kako zgrade i sve ostale urbane građevine utiču na ljude.

Arbor pruža jednostavnu analogiju. Kao što listovi drveća prikupljaju svu potrebnu energiju za svoje funkcionisanje, tako i ovde, providne solarne ćelije prikupljaju određenu količinu energije za upotrebu u urbanim sredinama. Njegov oblik je inspirisan drvećem. Cilj Arbor-a je da privuče prolaznika da  sedne, odmori se, razmisli i počne da više ceni grad u kome živi i njegovu prirodnu okolinu. Takođe pruža mogućnost napajanja svih elektronskih uređaja koje danas u tako velikoj meri koristimo. Arbor se sastoji od klupe iz dva nivoa, koja omogućava korisniku da udobno sedi u nivou ulice ili sa nogama blago iznad podloge, što daje iluziju kao da sedi na grani.
Providne solarne ćelije prikupljaju potrebnu energiju za energetske komponente i vraćaju je u mrežu kada se ne koristi.  Omogućava da se svetlost probije kroz njegovu strukturu i  time stvara senku na podlozi nalik silueti lišća sa drveta. Sunčeva svetlost uključuje niz LED dioda ugrađenih u stubove, koje svetle iza matiranog polikarbonata, daju ambijentalnu rasvetu i bezbedno osvetljavaju ulicu.
Arbor je izrađen od nerđajučeg čelika, plastike, recikliranog drveta, LED rasvete i matiranih polikarbonatnih panela.

Kuća sa zelenim krovom

KUĆA IZGRAĐENA U DUHU STARIH INDIJANSKIH NASEOBINA, NEPRIMETNA U PROSTORU, ČIJA SE JEDINSTVENOST OGLEDA U RAZNOLIKOSTI BILJAKA, PTICA I LEPTIROVA KOJI NASELJAVAJU NJEN KROV. JEDAN OD RETKIH PRIMERA KADA PRIRODA ODREĐUJE LEPOTU KUĆE, A ARHITEKTURA PADA U DRUGI PLAN.
Kuća Edžlend smeštena je na prostoru rekultivisanog industrijskog zemljišta u Teksasu, i svojim oblikom i karakteristikama podržava obnavljanje prirode, sjedinjavajući se sa njom u potpunosti. Projekat za kuću radio je studio Bercy Chen Architecture iz Teksasa, čija je zamisao bila da naprave modernu kopiju domorodačkih ukopanih kuća (The Native American Pit House). Ovakve kuće nekada su gradila stara indijanska plemena koja su naseljavala severne delove današnje Kanade i SAD-a, gde je klima hladnija, i gde je bilo neophodno prilagoditi način gradnje tako da se omogući očuvanje toplote tokom zime. Edžlend kuća ukopana je u tlo do dubine od 2 m, i koristi masu Zemlje kao izolator, da bi leti ostala prijatno hladna, a zimi topla.

Očuvanju toplote doprinosi i zeleni krov koji je potpuno pokriven biljkama, i čini da kuća praktično ostaje nevidljiva u prostoru, stapajući se sa okolnom vegetacijom. U saradnji sa Centrom za zaštitu divljeg bilja (Lady Bird Johnson Wildflower Center) iz Ostina, na krov kuće i u okolni prostor posađeno je preko 40 domaćih vrsta biljaka, kako bi se sačuvala autohtona vegetacija. Biljke za sadnju na krovu pažljivo su birane, kako bi se njegov izgled cvetanjem određenih vrsta menjao u toku godine.

Na zelenom krovu posađene su biljke koje privlače određene vrste ptica i leptirova koji naseljavaju okolinu, a koji svojim prisustvom dodatno ulepšavaju ovaj dom, i čine ga u potpunosti delom prirode. Jedna od njih je zimzeleni žbun Bouvardia ternifolia. //ek ALEKSANDRA RADINOVIĆ Više u EKO KUĆI No08

PROJEKAT ZA KUĆU RADIO JE STUDIO BERCY CHEN ARCHITECTURE IZ TEKSASA, ČIJA JE ZAMISAO BILA DA NAPRAVE MODERNU KOPIJU DOMORODAČKIH UKOPANIH KUĆA (THE NATIVE AMERICAN PIT HOUSE).

Kuća je podeljena na dva dela, u vidu dva odvojena paviljona. 

Dizajn enterijera urađen je u savremenom minimalističkom stilu.

Kameleon

POPUT  ŽIVOG BIĆA, SPOLJA SIMETRIČNA, IZNUTRA ASIMETRIČNA, OVA KUĆA SE, ZAHVALJUJUĆI  ODLIČNOM IZBORU BOJA I LOKALNIH MATERIJALA, SAVRŠENO UKLAPA U OKOLNI PEJZAŠ, KAO KAMELEON.

Pščinja  je grad u poznatoj kulturno i industrijski razvijenoj oblasti Gornja Šlezija,na jugu Poljske, čuven i po finoj čipki i kolekciji šleskih narodnih nošnji, a nalazi se na istoimenoj reci, pritoci  Visle. U blizini je važna brana na reci Visli, zbog koje je napravljeno veštačko jezero Laka, koje snebdeva vodom okolnu oblast. Na jezeru se može jedriti i surfovati na dasci. U šumi koja okružuje jezero Laka, prema projektu arhitekte Petera Kučije sagrađena je kuća  koja se kao kameleon savršeno uklapa u okolni pejzaž.

Oblik kuće je zamišljen tako da na najbolji način absorbuje sunčevu energiju. Objekat  se sastoji iz dve celine. Prizemni deo je oblika kocke kvadratnog oblika sa centralnim usečenim delom u obliku slova U, i sadrži: ulaz, ostavu, garderobu, stepenišni prostor, kuhinju, trpezariju, dnevni boravak, spavaću sobu i kupatilo. Krov iznad ovog dela je ravan i zelen, sa bujnom vegetacijom, i omogućava racionalno sakupljanje  kišnice.

Spoljna obrada fasade prizemlja je od vertikalno poređanih drvenih daski od ariša iz okolne šume. Daske su ostavljene netretitane, a na pojedinim nasumično odabranim mestima, premazane su nijansama žute i narandžaste boje, koje odražavaju boju okolnog rastinja. Centralni deo, koji se sastoji  iz tri etaže, obložen je crnim eternitom, da bi se smanjili gubici toplote iz objekta.

Uz nisko-tehnološke elemente obnovljih izvora: solarni dimnjak, hlađenje isparavanjem,  materijali sa visokom termalnom masom, upotrebljene su i savremene tehnologije kao što su: sistem pametne kuće, solarno grejanje i ventilacija sa rekuperacijom, toplotna pumpa i fotonaponski paneli, kao i obnovljivi, reciklirani i inovativni materijali.
Ovaj inovativni dizajn deluje sveže i vrlo efektno, što dokazuju mnogobrojne nagrade i priznanja koje je arhitekta Peter Kučia dobio za projekat  ove kuće.// ek LJILJANA RADOJIČIĆ – Više u EKO KUĆI No07

KUĆA ORIGINALNOG NAZIVA – CO2 SAVER (ŠTEDIŠA UGLJEN-DIOKSIDA), OPRAVDANO JE DOBILA NADIMAK KAMELEON, ZBOG MOGUĆNOSTI DA SE ODLIČNO PRILAGODI USLOVIMA OKOLINE PRIMENOM PRINCIPA NAPREDNOG ODRŽIVOG DIZAJNA.

Pogled iz staklenika na terasu, dvorište i okolnu šumu.

Zajednički prostor trpezarije i kuhinje.

Kameleon

POPUT ŽIVOG BIĆA, SPOLJA SIMETRIČNA, IZNUTRA ASIMETRIČNA, OVA KUĆA SE, ZAHVALJUJUĆI ODLIČNOM IZBORU BOJA I LOKALNIH MATERIJALA, SAVRŠENO UKLAPA U OKOLNI PEJZAŠ, KAO KAMELEON.
Dizajn je bio određen sa dva zahteva: niski troškovi gradnje i niski troškovi života u novoizgrađenoj kući. Tradicionalan način gradnje, upotreba lokalnih materijala i recikliranih građevinskih elemenata, samo su neki od činilaca koji su doprineli smanjenju cene izgradnje. Trud je urodio plodom, tako da cena izgradnje nije bila viša od cene izgradnje standardne kuće, a ukupna potrošnja energije je deset puta manja od energije koju troši tipična kuća u Poljskoj.
Oblik kuće je zamišljen tako da na najbolji način absorbuje sunčevu energiju. Objekat  se sastoji iz dve celine. Prizemni deo je oblika kocke kvadratnog oblika sa centralnim usečenim delom u obliku slova U, i sadrži: ulaz, ostavu, garderobu, stepenišni prostor, kuhinju, trpezariju, dnevni boravak, spavaću sobu i kupatilo. Krov iznad ovog dela je ravan i zelen, sa bujnom vegetacijom, i omogućava racionalno sakupljanje kišnice. Iz središnjeg usečenog dela se uzdiže volumen prizmatične zasečene forme, obložen crnim eternitom. U okviru ovog volumena formira se prostor sprata i potkrovlja. Na spratu se nalaze studio, galerija i stepenišni prostor, a u potkrovlju soba, kupatilo i hodnik.

Iz središnjeg usečenog dela se uzdiže volumen prizmatične zasečene forme, obložen crnim eternitom. U okviru ovog volumena formira se prostor sprata i potkrovlja. Na spratu se nalaze studio, galerija i stepenišni prostor, a u potkrovlju soba, kupatilo i hodnik. Iz prostorija u ovom delu kuće pruža se neometan pogled na obližnje jezero, a po lepom vremenu vidi se i  planina Beskidi. Ostali deo prizemlja u centralnom, slobodnom delu iskorišćen je za staklenik i terasu.

Površina zidova i dela  krova na severnom delu kuće ušestvuje sa svega 19 procenata  u ukupnoj površini omotača, što je veliki pozitivni pomak u odnosu na 33 procenta u standardnom dizajnu.// ek LJILJANA RADOJIČIĆ- Više u EKO KUĆI No07

Stepenišni prostor, prozirnei lake konstrukcije, sa galerijom na prvom spratu.

Zajednički prostor trpezarije i kuhinje.

Kuća ’’El Muro’’

KUĆA ’’ZID’’, SAMOODRŽIVA BIOKLIMATSKA KUĆA, NALAZI SE NA POZNATOJ TURISTIČKOJ DESTINACIJI, U MESTU TENERIFE NA KANARSKIM OSTRVIMA. PODIGNUTA JE BLIZU OBALE MORA I PRIPADA BIOKLIMATSKOM NASELJU, JEDINSTVENOM NASELJU OVAKVE VRSTE U SVETU.
Bioklimatsko naselje se sastoji od 25 kuća zamišljenih tako da korišćenje energije za njihovo funkcionisanje bude ekološki što prihvatljivije. Visoka energetska efikasnost karakteriše materijale koji se koriste za izgradnju ovih objekata, kao i arhitektonski koncept gradnje. Naselje je zamišljeno tako da bude  potpuno čisto, zahvaljujući korišćenju obnovljivih i čistih izvora energije – vetru, vodi i suncu.
’’El muro’’ (Zid), bioklimatska kuća arhitektonskog studjia Jose Luis Rodrigues Gil, jedna je od nagrađenih kuća na konkursu. Ideja ovog projekta je da se izgradi samoodrživi objekat, dobro integrisan u pejzaž Kanarskih ostrva, koji karakteriše izuzetno kaskadno i strmo zemljište. Južno orijentisani zidovi od prirodnog kamena, bazalta, na koje se oslanja ova građevina, svetla struktura od lameliranog drveta, čelično kućište i staklena fasada, osnovni su elementi ovog objekta. Ovakav tip projekta povezuje dnevnu zonu sa eksterijerom, omogućavajući tako pasivni zahvat sunčeve energije, veliku dnevnu osvetljenost i otvorene vizure prema moru. Vertikalni klizni panoi i krovni brisoleji omogućavaju kontrolu i zaštitu objekta od prekomernog sunčevog zračenja. Iz glavnog kamenog zida, sa severne strane, nalazi se noćna zona, formirana od malih intimnih prostorija za spavanje, koje su sa spoljne strane optimalno termilki izolovane.

Upotrebom lokalnih, ekoloških materijala, smanjuje se štetan uticaj objekta na životnu sredinu, a  time i količina otpada koji se stvara. Kuća je termički izolovana, tako da eliminiše gubitke toplote ili hladnoće i smanjuje spoljnu buku. Osnova energetskog koncepta je korišćenje solarne energije.

Projekat ’’25 bioklimatskih objekata’’ je jasan primer integracije obnovljivih izvora energije u zgrade. Ovakvi projekti nam pokazuju različite opcije u okviru usmerenja na korišćenje prirodnih resursa za proizvodnju električne energije.// ek IVANA NIKOLIĆ –  Više u EKO KUĆI No 07

PROJEKAT ’’25 BIOKLIMATSKIH OBJEKATA ZA TENERIFE’’ PROISTEKAO JE IZ INTERNACIONALNOG TAKMIČENJA PROMOVISANOG OD STRANE PARLAMENTA I TEHNIČKOG INSTITUTA ZA OBNOVLJIVE IZVORE ENERGIJE (ITER).

Ideja ovog projekta je da se izgradi samoodrživi objekat koji je integrisan u pejzaž Kanarskih ostrva.

Krov pod nagibom, ispod kojeg se nalazi veliki deo strukture objekta, definisan je sunčevim zračenjem i sadrži solarne fotonaponske panele i kolektore.

Sunseeker duo – avion na solarni pogon

Erik Rejmond je jedan je od poznatih graditelja aviona na solarni pogon. On kaže da su njegovi avioni pravljeni sa namerom da pilotima omoguće što praktičnije korišćenje. Posle opsežnih višegodišnjih testiranja, svakako su se dokazali kao praktični. Zamena baterije na svake tri godine nije neophodna ukoliko se koriste malo skuplji akumulatori, čiji je životni vek oko 20 godina.
Za proizvodnju ovakvih aviona koristi se kompozitni materijal visoke tehnologije – ugljenična i kevlar vlakna, vrsta veoma otpornog sintetičkog fibera. Ovaj materijal je pet puta izdržljiviji od metala i dobro podnosi visoke temperature. Zbog svoje hemijske strukture kevlar je veoma lagan, pa se zbog toga koristi i u prozvodnji delova za avione.
Kako bi se mogao smestiti neophodan broj solarnih panela, avion je morao imati veliki raspon krila, pa je tako njihova dužina skoro 24 metra, a masa nije smela da pređe 270kg. Iako je konstrukcija ovog aviona izuzetno lagana, on lako može da primi dva odrasla muškarca. Po ugledu na osnovni originalni model Sunseeker-a koji je završen 1990. godine, ovaj model je takođe sposoban da obavlja interkontinentalne letove. Kada letelica nije u upotrebi, krila se saviju, tako da se avion može smestiti u hangare ili magacine prosečne veličine.

SUNSEEKER DUO JE PRIMARNO DIZAJNIRAN I NAMENJEN UŽIVANJU U LETENJU, A UJEDNO JE I EKOLOŠKI PRIHVATJIV. SOLARNI PANELI I ELEKTRIČNI MOTORI DOPRINOSE LETENJU BEZ BUKE I BEZ EMISIJE UGLJEN DIOKSIDA, PA SE TAKO OSEĆAMO KORAK BLIŽE PRIRODI.

Avion je opremljen litijumskim baterijama. Napunjena baterija omogućava uspinjanje aviona u trajanju od 20 minuta, pri punoj snazi motora od 20kW, sa stopom penjanja od 1,5 do 2 metra u sekundi. Ali šta se dešava ako je vreme oblačno? Erik tvrdi da ako u tom periodu uspe da se popne iznad oblaka, uz pomoć sunčanih zraka može da nastavi sa letenjem još nekoliko sati. Avion leti prosečnom brzinom od 65 do 75 km/h, minimalna brzina mu je 40 km/h, a maksimalna 160 km/h.
Sunseeker Duo je primarno dizajniran i namenjen uživanju u letenju, a ujedno je i ekološki prihvatjiv. Solarni paneli i električni motori doprinose letenju bez buke i bez emisije ugljen dioksida, pa se tako osećamo korak bliže prirodi.

Strawberry Drvo Black

U novembru 2012. godine, kompanija Strawberry energy je u saradnji sa gradom Beogradom i opštinom Palilula postavila javni solarni punjač mobilnih uređaja u Tašmajdanskom parku. Dizajn punjača delo je arhitekte Miloša Milivojevića. Ovaj specijalni model solarnog punjača nazvan je Strawberry Drvo Black. Drugi po redu u Beogradu, a osmi u Srbiji, javni solarni punjač za mobilne uređaje omogućava svim posetiocima Tašmajdanskog parka da napune svoje mobilne telefone, tablet računare i multimedijalne uređaje energijom Sunca.
Punjač transformiše solarnu energiju u neophodnu električnu, koncipiran je kao imitacija drveta, i simbolično se priključuje parku koji ga okružuje u borbi za planetu bogatiju kiseonikom. Zajedno sa okolnim drvećem, Strawberry Drvo Black nas podseća na važnost očuvanja životne sredine i čistog vazduha. Kao što pravo drveće apsorbuje CO2 , a oslobađa kiseonik, čime naše okruženje čini zdravijim i čistijim, tako i Strawberry Drvo Black, kao „zelena alternativa“ dopunjavanja prenosivih uređaja, koristi čistu solarnu energiju, a pritom ne proizvodi nikakve štetne materije, te na ovaj način takođe doprinosi smanjenju emisije CO2. Glomazna, ali elegantna konstrukcija, dugačka je više od tri i po a visoka četiri i po metara i podražava konture pravog drveta.
Strawberry Drvo Black je prilagođeno korisnicima, a zbog svoje tanane umetničke forme podseća na skulpturu. Dugačka klupa u čiji su naslon već ugrađeni punjači za različite tipove mobilnih telefona, pozicionirana je ispred Strawberry Drveta Black i dovoljno je velika da ugosti više ljudi, tako da pored osnovne funkcije punjenja mobilnih uređaja, predstavlja i mesto za odmor i druženje.
Kvadratna površina na vrhu solarnog punjača pokrivena je sa devet „thin-film“ staklenih solarnih panela i devet pomoćnih staklenih panela. Ona istovremeno predstavlja nadstrešnicu koja štiti korisnike u slučaju loših vremenskih prilika. Ovu strukturu solarnih ćelija drži veštačka krošnja koja se sastoji iz osam čeličnih grana. Podsećajući na pravo drvo, Strawberry Drvo Black se savršeno uklapa u okolinu i čini se kao da je oduvek bilo deo ovog parka.

Mobilne ekotehnologije

PROZORSKI SOLARNI PUNJAČ
Staklena površina prozora može mnogo da pomogne pri korišćenju solarne energije. Ovaj punjač se lepi za prozorsko okno. Sunčevim zracima puni bateriju vašeg telefona ili MP3 plejera, efikasno. Ima integrisanu litijumsku bateriju od 1400 mAh. Kapacitet prikupljanja solarne energije je 5,5 V/130 mA.

SUNČANI SOLARNI PUNJAČ
Sunshine je ukrasna ’’vaza sa cvećem’’, koja se može postaviti na svaki sto u domaćinstvu, a služi kao punjač. Zbog svog jedinstvenog oblika i funkcije, može da predstavlja interesantan i održiv poklon. Pet solarnih panela pobrinuće se da upiju solarnu energiju i proslede je do svakog mobilnog uređaja.

PRENOSIVI SOLARNI PUNJAČ
Prenosivi solarni punjač ima ugrađen USB ulaz. Pomoću interesantnog jastučeta na vakuum, lako se može prikačiti na bilo koj prozor, kod kuće, u automobilu ili u avionu. Sadrži internu litijumsku bateriju od 1000 mAh, koja može da upija sunčevu energiju, gde god da se nalazite.

Tehnologija eko gradnje?

TEHNOLOGIJA EKOLOŠKOG GRAĐENJA PODRAZUMEVA KOMBINACIJU TRADICIONALNIH I NOVIH MATERIJALA I NAČINA GRAĐENJA, ŠTO OMOGUĆAVA ZNAČAJNO SMANJENJE POTREBA ZA ENERGIJOM I AKTIVNO DOPRINOSI ZAŠTITI ŽIVOTNE OKOLINE.
Mere ekološkog građenja su izuzetno kompleksno područje, jer proizilaze iz mnoštva posebnih disciplina – od gradnje gradova, preko arhitekture, do upotrebe aktivnih tehničkih sistema, o kojima treba voditi računa pojedinačno, ali i u međusobnim korelacijama. Odnos prema zelenilu, vazduhu, zemljištu, vodi važan je isto koliko i odnos prema vrstama materijala koji se koriste, načinu eksploatacije objekata i kasnije mogućnosti recikliranja svega što je u njih ugrađeno. Danas se traži multidisciplinarni pristup projektovanju, koji zahteva učešće stručnjaka iz raznih oblasti, uz sinhronizaciju rada svih članova tima. Specijalizacija u ovoj oblasti postaje sve značajnija, a ekološki ispravno graditi znači iskoristiti što je moguće racionalnije prirodne potencijale okruženja, savremena tehnička i tehnološka dostignuća, i uspostaviti pravilan balans svih komponenti.
Čovek je oduvek sebi pravio dom. Najpre je tražio prirodna skloništa, a onda je počeo da ih pravi sam. Mera njegovog doma bila je u skladu sa njegovim potrebama, ali je nagli (i nekontrolisani) tehnološki razvoj tokom 20. veka narušio ovu ravnotežu.
Zgrade su značajno promenile naše prirodno okruženje. Ne samo da troše najveći deo proizvedene energije, već troše i ogromne količine materijala, koji kasnije, nažalost, postaje ogromna količina građevinskog otpada. Za izgradnju objekata utroši se oko 40% kamenog materijala, 25% drvene građe, 16% vode, 40% energije. Dodajte tome odgovarajuće količine nameštaja, bele tehnike i druge opreme. Zamislite samo kako izgleda sve to kao građevinski i elektronski otpad sa kojim ne možemo ništa korisno da uradimo. Zbog toga je veoma važno koristiti ekološke materijale, i to u svim segmentima gradnje, a naročito razmišljati o vremenu „posle”, kada objektima prođe vek trajanja, tj. unapred voditi računa da se upotrebljeni materijali mogu reciklirati i koristiti ponovo; na taj način postižemo dva cilja istovremeno – ne trošimo nove resurse i ne pravimo novi otpad.

Dakle, tehnološki ispravno graditi znači što je moguće štedljivije koristiti materijale, okrenuti se onim recikliranim gde god je to moguće, racionalno upotrebiti pomoćna tehnička sredstva i što bolje se osloniti na tradiciju građenja u odgovarajućem kontekstu.
Tokom istorije, u svakodnevnoj arhitekturi – za razliku od prestižnih građevina kulturnog značaja – uvek se težilo smanjenoj i efikasnoj upotrebi energije i dostupnih resursa. Pored odgovornog korišćenja karakterističnih lokalnih materijala, kao što su kamen i drvo, štednja je bila osnov za njihovu pažljivu upotrebu. Odlučujući preokret je nastao u vreme tzv. industrijske revolucije. Resursi i energije su postali dostupni u neograničenim količinama, a za razvoj arhitekture to je značilo prevazilaženje prirodnih ograničenja i novi ideal – „sve je izvodljivo”. Tehnološki napredak doprineo je i razvoju materijala, a njihove nove sposobnosti najpre su isprobane na velikim inženjerskim konstrukcijama – mostovima, železničkim stanicama, izložbenim halama itd. Kristalna palata Džozefa Pakstona, podignuta 1851. godine u Londonu, označila je početak revolucije u građevinarstvu.
U ranim danima modernizma, podsticaj istraživanju i unapređenju materijala dolazio je od velikih potreba za zgradama novog koncepta – transparentnih površina, svetlih, provetrenih i osunčanih prostorija. Put je vodio ka ideji prefabrikacije, kojoj je svoj doprinos dao i Le Korbizijeov „Dom-Ino” sistem iz 1917. godine. Njegovo interesovanje za stambenu arhitekturu severnoafričkih gradova dalje je rezulturalo novim građevinskim elementom – brisolejima, koji predstavljaju jednostavnu zaštitu od sunca, a imaju i konstruktovnu ulogu u prihvatanju opterećenja, tako da su potpuno u duhu današnje ekonomske i energetske efikasnosti.
Nemački arhitekta Martin Vagner razvijao je ideju održivosti sa sociološkog i ekološkog stanovišta. Razvio je koncept „rastuće kuće”, sa velikim staklenim površinama za pasivno grejanje i modularnim sistemom za proširenje prostora, koji omogućava praćenje rasta porodice.
Posle Drugog svetskog rata, modularni sistem gradnje koristio se u mnogim zemljama. Bukminster Fuler je radio na unapređenju svojstava građevinskih elemenata, kao što su industrijska proizvodnja, smanjena težina, manja cena, varijabilnost, ponovna upotreba, transport i primena u ekstremnim klimatskim uslovima. Svojom idejom „Svemirski brod Zemlja”, Fuler je kreirao globalni koncept zgrade, sa dodatnim instalacijama potrebnim za njeno funkcionisanje.//Više u EKO KUĆI No03