Aktivna kuća budućnosti B10

KAKO ĆE SE ŽIVETI U BUDUĆNOSTI? KAKO ĆE SE ČUVATI I TROŠITI ENERGIJA? DA LI JE MOGUĆE USAGLASITI ESTETSKE, URBANISTIČKE I TEHNOLOŠKE ZAHTEVE SA USLOVIMA KOMFORA I ODRŽIVOSTI? U SARADNJI SA BROJNIM TEHNOLOZIMA I NAUČNICIMA, ARHITEKTI IZ STUDIJA WERNER SOBEK POKUŠALI SU DA ODGOVORE NA SVA OVA PITANJA PROJEKTUJUĆI KUĆU KOJA NE SAMO DA ŠTEDI, VEĆ I PROIZVODI DVOSTRUKO VIŠE ENERGIJE NEGO ŠTO JE POTREBNO JEDNOM DOMAĆINSTVU. PREDSTAVLJAMO VAM AKTIVNU KUĆU B10.
Razmišljajući o razvoju gradova u budućnosti, planeri su zaključili da će se u urbanim sredinama živeti u  prenaseljenim višespratnicama koje će stanarima morati da obezbede dovoljno zelenila i svetlosti, energije i svih ostalih uslova bez kojih se ne može zamisliti kvalitetan život. Prvi eksperimentalni projekat koji je odgovorio na ove zahteve jeste projekat za aktivnu kuću Aktivhaus B10, površine od oko 90m2, čiji je prototip ispunio sve očekivane performanse. Pojam aktivne kuće podrazumeva održivu potrošnju energije tokom cele godine, predviđanje promena i oscilacija temperature i u kući i van kuće, stalno praćenje i optimizaciju potrošnje energije. Aktivna kuća ne koristi energiju dobijenu iz fosilnih ili nuklearnih goriva. Aktivna kuća sama stvara dovoljno energije pomoću Aktivne kućne mreže.

Kako bi se smanjilo opterećenje potrošnje na nacionalnom nivou, Aktivna kuća se može priključiti na centralnu elektrodistributivnu mrežu, kao i na samoregulišuću mrežu zajedno sa  susednim objektima koje po potrebi može i snabdevati energijom. Kuća je smeštena uz naselje Weisenhof blizu Štutgarta, koje predstavlja pravi manifest modernističkog pokreta između dva svetska rata, a u kome su sagrađeni objekti prema projektima najčuvenijih arhitekata tog vremena kao što su Le Korbizje, Mis van der Roe, Valter Gropius, Bruno Taut, Peter Berens, Hans Šarun i drugi. Aktivna kuća B10 stavljena je tako pred izazov uklapanja sa modernističkom estetikom. Taj problem je rešen odabirom  bele boje i jednostavne forme, čime je postignuto harmonično stapanje sa objektima u naselju.

MODULARNI SISTEM
Kuća B10 projektovana je tako da ne stvara nikakav otpad ni prilikom montaže ni prilikom demontaže. Osmišljena je kao modularna, jer tako omogućava formiranje različitih funkcionalnih celina u zavisnosti od broja korisnika kuće i u zavisnosti od uslova buduće lokacije, pošto je veoma važno pozicionirati je u skladu sa kriterijumima pasivne štednje energije (orijentacija sever-jug). Osnova kuće je pravougaona, dimenzije su joj 14,5 x 5m, a visina joj je oko 3m. Sastoji se iz četiri osnovna modula: elektrike, servisne opreme, kuhinje i kupatila. To su zapravo tehnološke jedinice koje se kao prefabrikovane ugrađuju u kuću, u zavisnosti od potreba i želja investitora.

KUĆA B10 JEDINSTVENA JE I PO TOME ŠTO POSEDUJE LITIJUM-JONSKU-MANGANSKO-FOSFATNU BATERIJU KOJA SKLADIŠTI ELEKTRIČNU ENERGIJU. UKOLIKO BI DOŠLO DO PADA KOLIČINE ELEKTRIČNE ENERGIJE U KUĆI, BATERIJA BI OMOGUĆILA NORMALNO FUNKCIONISANJE SISTEMA I OPREME. DAKLE, STVARANJE I POTROŠNJA ENERGIJE PROJEKTOVANI SU UNAPRED VRLO DETALJNO. TO JE OMOGUĆILO STVARANJE 200% POTREBNE ELEKTRIČNE ENERGIJE, ODNOSNO DVOSTRUKO VIŠE OD REALNE POTROŠNJE DOMAĆINSTVA

Pregradni zidovi su mobilni i lako je njima formirati različite konfiguracije prostorija, a staklena klizna vrata takođe služe kao fleksibilna pregrada. Modularno rešenje ne služi samo da bi se objekat brzo i lako sagradio (a montira se za samo jedan dan), već i da bi se prilikom eventualne demontaže materijali lako sortirali i pripremili za reciklažu. Tako ceo proces – od montaže do demontaže – podržava postulate održivosti. Temelji kuće zapravo su čelične grede koje su pomoću dodatnih čeličnih elemenata ankerovane za blokove od betona koji prenose opterećenje na tlo.// ek JELENA BLAGOJEVIĆ – Više u EKO KUĆI No27

Unutrašnja organizacija je jednostavna i minimalistička, ali ne i manje dekorativna. Drvo kao materijal oplemenjuje ceo enterijer

Notice: Trying to access array offset on value of type bool in /home/arhisola/public_html/eko/novo/wp-content/plugins/js_composer/include/templates/shortcodes/vc_gallery.php on line 113

Poslovna zgrada koja proizvodi energiju

GEORG W. REINBERG NA MEĐUNARODNOM KONGRESU ODRŽIVA ARHITEKTURA-ENERGETSKA EFIKASNOST ODRŽANO OD 6-8 OKTOBRA 2017 U JUGOSLOVENSKOJ KINOTECI U BEOGRADU
GEORG W.REINBERG JE DIREKTOR I VLASNIK ARHITEKTONSKOG STUDIJA ARCHITEKTUR BÜRO REINBERG ZT GMBH SA SEDIŠTEM U BEČU. STUDIRAO JE NA TEHNIČKOM UNIVERZITETU U BEČU I NA UNIVERZITETU SIRAKUZA, SAD. NJEGOV PROJEKTNI BIRO JE SPECIJALIZOVAN ZA EKOLOŠKE ZELENE ZGRADE, OD KOJIH NEKE PROIZVODE VIŠE ENERGIJE NEGO ŠTO IM JE NEOPHODNO (PLUS ENERGY BUILDING). OD 1982. GODINE IZGRADIO JE VIŠE OD STOTINU SOLARNIH PROJEKATA, PRI ČEMU JE AKTIVAN U ISTRAŽIVANJU, PROJEKTOVANJU, PLANIRANJU I DSM UPRAVLJANJU OBJEKTIMA. REINBERG JE GOSTUJUĆI PROFESOR NA DUNAVSKOM UNIVERZITETU KREMS, CENTAR ZA GRAĐEVINARSTVO I ŽIVOTNU SREDINU. PREDAJE NA TEHNIČKOM UNIVERZITETU U BEČU NA MASTER PROGRAMU SISTEMI OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE I REŠENJE ZELENE GRADNJE, KAO I NA UNIVERZITETU PRIMENJENIH NAUKA U BEČU. REDOVNO DRŽI PREDAVANJA I NA MEĐUNARODNOM NIVOU. POBEDNIK JE NEKOLIKO KONKURSA ZA DIZAJN I NOSILAC JE PRESTIŽNIH NAGRADA U OBLASTI ODRŽIVE ARHITEKTURE. O NJEGOVOM RADU JE OBJAVLJENO VIŠE OD 700 ČLANAKA.
Izgrađen tokom 2014. godine, ovaj poslovni objekat sa kancelarijskim i magacinskim prostorom po koncepciji i realizaciji na savršen način predstavlja misiju poslovanja kompanije koja se bavi upravljanjem vetro i solarnim parkovima.

Maksimalna racionalizacija energetskih potreba, arhitektonski izraz proizašao iz funkcionalnih i ekoloških zahteva, kao i primena najsavremenijih tehnologija za efikasno korišćenje obnovljivih izvora energije karakterišu sedište kompanije Windkraft Simonsfeld AG u Erstnbrunu u Austriji. Prostorna koncepcija prati funkcionalno rešenje u skladu sa različitim potrebama kancelarijskog i magacinskog prostora: sa jedne strane maksimalan komfor u radnom okruženju i maksimalna fleksibilnost u skladišnom prostoru. Racionalnost se, naravno, podrazumeva. Uslovi koji proizilaze iz same lokacije, kao što je orijentacija i otvaranje vizura, uslovile su pozicioniranje kancelarijskog bloka ka severu, dok južnom stranom dominira high-tech staklenik iza koga se nalazi prostran hol – zona komunikacije i interakcije. Osim zoniranja objekta na način koji omogućava pasivno korišćenje sunčeve toplote u hladnim i prelaznim mesecima, materijalizacija prostora uz južno orijentisani hol i staklenu fasadu omogućava korišćenje principa termičke mase. Kameni podovi i betonski centralni zid i betonsko stepenište u funkciji su što boljeg iskorišćenja toplote koja prodire kroz fasadu.

Korišćenje obnovljivih izvora energije na ovom objektu dovedeno je do maksimuma. Osim što za grejanje i hlađenje koristi geotermalnu energiju, ovaj objekat i proizvodi energiju preko fotonaponskih panela integrisanih u rešenje materijalizacije fasada. Delovi južne fasade, površina fiksnih brisoleja, kao i deo krovne ravni iskorišćeni su kao aktivni prijemnici sunčeve energije koji omogućavaju postizanje standarda Plus Energy Building, odnosno objekta koji u energetskom bilansu ostvaruje višak energije.

Iako je ovaj poslovni objekat sjajan primer integracije principa održivosti u poslovnom okruženju, nije neophodno ostvariti sve navedene karakteristike ako želimo da pomerimo granice delovanja kompanija u smeru održivijeg poslovanja. Poslovno okruženje pruža mogućnost da na ličnom primeru potvrdimo spremnost za promenu odnosa prema prirodnim resursima i ostvarivanje ušteda racionalizacijom njihove potrošnje.// ekBOJANA STANKOVIĆ – Više u EKO KUĆI No25

Karakterističan izgled južne fasade, high-tech staklenik u funkciji izbalansiranog odnosa iskorišćenja sunčeve energije zimi i sprečavanja pregrevanja tokom leta.

Održiva arhitektura

VLADIMIR LOVRIĆ NA MEĐUNARODNOM KONGRESU ODRŽIVA ARHITEKTURA-ENERGETSKA EFIKASNOST ODRŽANO OD 6-8 OKTOBRA 2017 U JUGOSLOVENSKOJ KINOTECI U BEOGRADU
VLADIMIR LOVRIĆ JE DIPLOMIRAO NA ARHITEKTONSKOM FAKULTETU UNIVERZITETA U BEOGRADU, GDE JE U OKVIRU POSTDIPLOMSKIH STUDIJA I ODBRANIO SPECIJALISTIČKI RAD I MAGISTRIRAO NA TEMU ‘PRIMENA PASIVNOG NAČINA ISKORIŠĆENJA SUNČEVE ENERGIJE U ARHITEKTURI’. JEDAN JE OD UTEMELJIVAČA PRINCIPA PRIMENE SOLARNE ENERGIJE U ARHITEKTURI, SA VELIKIM BROJEM REALIZOVANIH OBJEKATA ŠIROM SVETA. SUDELOVAO JE U IZRADI VELIKOG BROJA NAUČNIH PROJEKATA I UČESNIK JE BROJNIH SIMPOZIJUMA I KONGRESA ŠIROM SVETA. U TOKU PROFESIONALNE KARIJERE BIO JE ZAPOSLEN U PREDUZEĆU ENERGOPROJEKT – ARHITEKTURA I URBANIZAM, DIREKCIJI ZA IZGRADNJU BEOGRADA I BIROU ZA PROJEKTOVANJE NAŠ STAN. DANAS JE NA ČELU ARHISOLAR-A, PREDUZEĆA ZA PROJEKTOVANJE SOLARNIH ENERGETSKI EFIKASNIH OBJEKATA. PORED ARHITEKTURE, ISTOVREMENO SE BAVI TEORIJOM, PROJEKTOVANJEM ENTERIJERA ZA OBJEKTE RAZLIČITIH NAMENA I DIZAJNOM ZA POZNATE SVETSKE BRENDOVE. PREDSEDNIK JE UDRUŽENJA EKOKULT+ I GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK MAGAZINA EKO KUĆA. BIO JE PREDSEDNIK ULUPUDS-A (UDRUŽENJE LIKOVNIH UMETNIKA PRIMENJENIH UMETNOSTI I DIZAJNERA SRBIJE).

PASIVNA SOLARNA KUĆA ANDROMEDA

Pasivna solarna kuća Andromeda realizovana je u periodu od 1982. godine do danas na preko 100 lokacija širom bivše Jugoslavije i na nekoliko kontinenata, na terenima koji su u blagom padu i koji odgovaraju koncepciji objekta projektovanog u polunivoima. Svaki od pet nivoa predstavlja funkcionalnu celinu. Centralnim transparentnim drvenim stepeništem nivoi su integrisani u vertikalnom prostornom smislu, čime je naglašen utisak bogatog prostora sa različitim vizuelnim doživljajima.

Realizacijom ovog objekta u Jesenicama u Sloveniji lepo je prikazana integracija građevine sa okolnim terenom, a struktura kuće sa izuzetno visokim termičkim performansama prezentuje maksimalni nivo energetske efikasnosti objekta. Pasivni solarni koncept naglašen je kroz arhitekturu južne strane objekta, koja je gotovo u celosti iskorišćena za zahvat sunčeve energije. Tu su, pre svega, staklena veranda, Trombov zid i veliki zastakljeni otvori balkonskih vrata i prozora.

Ispod poda prizemlja nalazi se skladište toplote koje je jedan od ključnih elemenata ove samogrejuće solarne kuće. Ona ne samo da skladišti toplotu za noći ili dane kada je priliv sunčeve energije manji, nego ujedno predstavlja element sistema podnog grejanja. Pored toga, na krovu objekta se nalaze solarni kolektori koji omogućavaju snabdevanje kuće toplom sanitarnom vodom tokom cele godine i fotonaponski paneli koji obezebeđuju nužnu električnu energiju. Više u EKO KUĆI No01

EKO REHABILITACIJA KAMENE KUĆE

Kuća Sara u Dobroti (Boka Kotorska) jedna je od starih kamenih kuća u nizu, karakteristična po načinu gradnje za početak dvadesetih godina dvadesetog veka. Klasičan način zidanja ovakvih zgrada od kamena, sa tavanicom od drvenih greda i dasaka, bez ikakvih vidova ispravnih instalacija, je bio potpuno nepodesan za bilo kakav oblik stanovanja. Smeštena na samoj obali mora, u najlepšem delu Dobrote, sa predivnim pogledom na Perast i ostrvo Sv. Nikole na kojem se nalazi čarobna crkva Gospe od Škrpjela. Kuća je na uskom placu smeštena u središnjem delu, sa prednjim i zadnjim dvorištem, godinama čekala novog vlasnika da bi joj udahnuo nov život.

Njena nova vlasnica iz Engleske je bila oduševljena izvanrednim položajem kuće i mogućnosti za ostvarenje svojih vizija. Međutim, složen zadatak da se unutar izuzetno male osnove, unutrašnjih dimenzija 3,70 x 6,00 metara, ostvari multifunkcionalan objekat sa bogatim sadržajem i savremenim enterijerom je postavio u startu pred investitora i arhitektu velike izazove. Arhitekta Vladimir Lovrić je pronašao način da, zajedno sa investitorom, postavi projektni program i kroz idejni projekat ostvari sve pretpostavljene vizije investitora. Da bi se takve vizije mogle ostvariti bilo je potrebno napraviti vrlo složenu arhitektonsko-konstruktivnu dokumentaciju, sa svim izvođačkim detaljima koji su obezbeđivali sigurnost susednim objektima i omogućavali proširenu funkciju i formiranje novih prostora i ambijenata.// Više u EKO KUĆI No01

PASIVNA KUĆA

Investitori ove kuće, bračni par koji je veći deo života proveo u jednom od novobeogradskih blokova, ostvarili su svoj san da žive u prirodi, da sagrade svoju kuću koja će biti energetski održiva i da imaju svoj vrt u kome će razviti permakulturno gazdinstvo. Preduzeće Arhisolar, specijalizovano za projektovanje energetski efikasnih, pasivnih i nultih kuća na održivim principima, bili su idealan izbor za projektovanje njihove niskoenergetski efikasne pasivne kuće sa malim troškovima zagrevanja i hlađenja prostora primenom sistema za rekuperaciju vazduha, uz korišćenje geotermalne energije pomoću toplotne pumpe i korišćenje energije dobijene pomoću solarnih kolektora za zagrevanje tople sanitarne vode.

Ova pasivna kuća svojom kubičnom formom sa naglašenom teksturom drveta i poteza u prostoru jednoznačno se raspoznaje i uočava, postajući reper i identitet mesta na kome je izgrađena. S obzirom na to da živimo u vremenu u kome je disbalans između prirode i arhitekture dosegao kritičan nivo, arhitekta Lovrić je posegao za arhitektonskim rešenjem koje odiše svešću o harmonizaciji i ujedinjenju sa prirodnom sredinom.// ek VESNA RAVIĆ – Više u EKO KUĆI No20

NULTA KUĆA

Stambeno – poslovni objekat “NULTA KUĆA” smešten je u cenralnoj zoni Novog Sada, na komplesknoj ugaonoj lokaciji na kojoj se susrće potpuno različite urbanističke teme: manji gradski park, sporedna ulica, mirnog rezidencijalnog duha i glavna ulica sa blokovskom strukturom zgrada novijeg datuma. Složenosti projekton zadatka dodatno je doprineo i jasno definisan ekološki cilj – da se novoizgrađeni objekat postavi kao energetski aktivna zgrada nultog nivoa. Kuća sa nultom neto energetskom potrošnjom pun je naziv za kuću nulte energije (eng. “zero-energy house”). Nulta neto energetska potrošnja teoretski znači da bi kuća nulte energije mogla biti nezavisna od energetske mreže, ali u praksi to znači da se električna energija dobijena od sunca pomoću fotonaponskih panela, tokom cele godine distribuira u javnu energetsku mrežu.

Kuća sa nultom neto energetskom potrošnjom pun je naziv za kuću nulte energije (eng. “zero-energy house”). Nulta neto energetska potrošnja teoretski znači da bi kuća nulte energije mogla biti nezavisna od energetske mreže, ali u praksi to znači da se električna energija dobijena od sunca pomoću fotonaponskih panela, tokom cele godine distribuira u javnu energetsku mrežu i da je pri tome njen godišnji energetski bilans potrošnje i proizvodnje energije jednak nuli. Da bi se to postiglo, energija se mora generisati unutar kompleksa, i to korišćenjem obnovljivih izvora energije koji ne zagađuju okolinu, odnosno ispuštaju vrlo malo ili nimalo ugljen-diksida. Evropska unija propisala je plan kojim se definiše da do 2020. godine svaki novoprojektovani objekat mora imati karakter “nulte kuće”.// ek MARE JANAKOVA GRUJIĆ – Više u EKO KUĆI No16

Nulta kuća u Novim Sadu predstavlja primer sinteze ekološkog, energetski efikasnog i integralnog pristupa projektovanju.

Energetski neutralna kuća 2.0

NAKON USPEŠNE REALIZACIJE ENERGETSKI EFIKASNE KUĆE 1.0 U AMSTERDAMSKOM NASELJU STEIGEREILAND, ARHITEKTONSKI BIRO FARO NAPRAVIO JE UNAPREĐENU, DRUGU VERZIJU ISTE KUĆE. NOVA KUĆA, NAZVANA 2.0, ENERGETSKI JE NEUTRALNA I SAGRAĐENA PO PRINCIPU CRADLE-TO-CRADLE.
U pogledu energetske efikasnosti, kuća je pravljena po pasivnim standardima, pa je emisija ugljendioksida smanjena za 95-100%. Nivo pasivne kuće je u ovom slučaju postignut trostrukim zastakljenjem, toplotnom izolacijom od bioloških materijala debljine 30 cm, kao i izolacijom od aerogela, zatim potpunim zaptivanjem svih mogućih toplotnih mostova (čak su i vrata za mačku izolovana i zaptivena), i upotrebom izmenjivača tolote. Svi izolacioni materijali su organski. Termička masa je postignuta malterisanjem pojedinih zidova glinom.
Integrisane vakuumske cevi u delu fasadnog venca sakupljaju toplotnu energiju za pripremanje tople vode, a pomoću 10 m2 vakuumskih kolektora, koji zadovoljavaju potrebe domaćinstva. Vetrenjača i fotonaponske ćelije, postavljeni na krovu, proizvode električnu energiju koja pokriva uobičajene potrebe korisnika.

Električna energije se proizvodi kada ima dovoljno vetra i sunca, i može se koristiti neposredno u kući. Višak energije se predaje elektrodistributivnoj mreži, odakle se kasnije, u danima bez dovoljno sunca ili bez vetra, može ponovo preuzeti. U tom slučaju mreža služi kao neka vrsta amortizera koji ravnomerno raspoređuje energiju tokom čitave godine. Sva prikupljena energija i tehnička voda skladište se na više mesta. Rezervoar zapremine 2 m3 služi za skladištenje energije, a za čuvanje sanitarne vode namenjen je bojler od 300 litara. Kišnica se sakuplja u rezervoaru u vrtu i služi kao sanitarna voda za toalete.
Toplotni sistem u kombinaciji sa trostrukim staklom obezbeđuje visok komfor u unutrašnjem prostoru. Veliki otvori na fasadi omogućavaju zagrevanje pomoću sunčeve energije, a podzemni toplotni razvod služi za zagrevanje vazduha tokom zime, odnosno – za hlađenje tokom leta. S obzirom na to da je kuća odlično izolovana, dodatno zagrevanje najčešće nije potrebno. U slučaju da je nepohodno povećati temperaturu u kući, za grejanje se koristi peć na pelet, koja se nalazi u dnevnom boravku. Snabdevanje vazduhom se obavlja direktno spolja, ali uz prethodno zagrevanje pomoću izmenjivača toplote.

ENTERIJER KUĆE JE UREĐEN U SKLADU SA ČITAVOM IDEJOM O ODRŽIVOSTI, OD PRIRODNIH MATERIJALA I BEZ NEPOTREBNIH UKRASA.

Arhitektonsko oblikovanje kuće urađeno je po sličnom principu gradnje, poput tipičnih amsterdamskih kuća u nizu. Volumen je definisan veličinom parcele i visinom susednih objekata, tako da je, poštujući ta pravila, sagrađena kuća koja se odlično uklapa u ulični niz. Spratovi su ostali istih visina, izuzev pojedinih delova koji su promenjeni, kao što je viseći dnevni boravak. Fasadna obloga je napravljena od spaljenog drveta. Spaljivanje površine drvenih dasaka je stara japanska tehnika, kojom se drvo prirodnim putem štiti od truljenja i insekata. Spoljašnji ugljenisani sloj služi kao zaštita, pa nije potrebno dodatno farbanje i lakiranje.// ekMILICA SAMARDŽIĆ – Više u EKO KUĆI No03

Dnevni boravak je oslonjen na ogromno stablo drveta, postavljeno horizontalno i učvršćeno zategama. Stablo drveta doneto je sa jednog od amsterdamskih kanala, gde je moralo da bude posečeno radi uređenja keja.

Kuća svetlosti

HOLISTIČKI PRISTUP PROJEKTOVANJU I IZGRADNJI OVE KUĆE OVENČAN JE BROJNIM NAGRADAMA I PRIZNANJIMA. “OVA KUĆA PREDVIĐA FUNKCIONISANJE ZGRADA U BUDUĆNOSTI” – KAŽE JURI TROJ. NAKON TRIDESET GODINA UPOTREBE, EKOLOŠKI TRAG BIĆE NEUTRALISAN, A NJENO DALJE KORIŠĆENJE NEĆE IMATI NEGATIVNE POSLEDICE PO PRIRODNU SREDINU.
Vizija stvaranja klimatski neutralnih zgrada, sa visokim stepenom komfora stanovanja, pokrenula je projekat MODEL HOME 2020 pod vođstvom kompanije Velux. U cilju razvoja održivih zgrada – zgrada budućnosti, u periodu od 2009. do 2011. godine sagrađeno je šest eksperimentalnih demonstracionih kuća, na šest različitih lokacija u pet različitih zemalja. Ove kuće treba da odgovore na vizije i tri glavna principa projekta MODEL HOME 2020 – energetski efikasno projektovanje, visoki stepen komfora stanovanja i minimalani uticaj na životnu okolinu. Takođe, kroz projekat je stavljena u prvi plan veza objekata sa različitim klimatskim, kulturnim i arhitektonskim uslovima u zemljama u kojima su sagrađeni.

U mestu Pressbaum kod Beča, u šumskoplaninskom regionu, sagrađena je Kuća svetlosti, kao treća po redu iz projekta MODEL HOME 2020 i prva CO2 neutralna kuća u Austriji, uzbudljive i privlačne arhitekture, sa naglašenim kosim krovom. Pri projektovanju kuće osnovni izazov je bio naći ravnotežu između energetski efikasne arhitekture i arhitekture koja unutrašnjosti kuće daje maksimum dnevnog svetla i sunčeve energije.
Autori Kuće svetlosti su arhitekte Matijas Hejn i Juri Troj, pobednici pozivnog konkursa, izabranih između devet mladih i perspektivnih austrijskih arhitekata poznatih po već uspešnim projektima i realizovanim objektima.

Parcela je veoma uska i dugačka, sa dvostrano strmim padom terena, limitirana sa dveju strana već sagrađenim objektima, a sa predivnim pogledom na šumu i jezero Weinerwaldsee.
Jedna od specifičnosti kuće je i jugozapadno orijentisan visokokvalitetan atrijum, okružen kuhinjom, trpezarijom i dnevnim boravkom, koji – osim obilja prirodne svetlosti tokom celog dana – omogućava i pasivne solarne dobitke toplote kroz vertikalne staklene stene. Dnevni boravak i trpezarija imaju visoko postavljene krovne prozore, koji putem interesantno osmišljenih tunela usmeravaju dnevnu svetlost u centar prostorije, a fasadni prozori omogućavaju veličanstvene poglede na okolinu i maksimalan pasivan zahvat sunčeve energije. U okviru severoistočnog zida u dnevnom boravku, koji prvenstveno služi za akumulaciju energije, nalazi se niša za sedenje i čitanje, iz koje se uživa u panoramskom pogledu na jezero. U potkrovlju se nalaze tri spavaće sobe i dva kupatila, sa centralnim hodnikom, koji je ujedno i veliki prostor za igru dece. Roditeljska soba prima jutarnje svetlo preko atrijuma, na koji su istovremeno mogući pogledi iz više prostorija. Podrum se može koristiti kao poslovni prostor ili mali odvojeni stan.

Najmarkantniji deo kuće je krov, koji je u odnosu na jugozapadnu fasadu isturen za jedan metar, i na taj način skriva neatraktivnu susednu kuću, a krovne prozore transformiše u svetlosne tunele, koji sunce i nebo “dovode” u dnevni boravak.
Projekat je sa posebnom pažnjom osmišljen u segmentu ekologije, s obzirom na drvenu konstrukciju, drvenu unutrašnju i spoljnu oblogu, na upotrebu ekobetona, toplotne izolacije bazirane na ovčijoj vuni, kao i mnogih sličnih, ekološki osmišljenih detalja.// ekLJILJANA RADOJIČIĆ – Više u EKO KUĆI No03