House Bücker – Hahn

Kuća iz jednog dela bez tradicionalnog rasporeda prostorija u kojoj je celokupni spoljni deo središnje zgrade zajedno sa krovnim površinama i krovnom terasom napravljen od istog materijala i u skulpturalnom obliku.
Podnožje kuće je bela kocka, oko koje se nalazi veća, središnja zgrada u prizemlju – delimično slobodna, a delimično na kocki.

Nagib u prizemlju je paralelan sa kosim krovom. Slobodni deo zgrade sa kosim krovom ujedno formira i natkriveni ulazni prostor sa parkingom za automobile.

Zahvaljujući ovoj ujednačenoj spoljašnjosti, središnja struktura izgleda kao da je izgrađena od jednog komada. Eksterijer istovremeno daje kući skulptularni karakter. Ne postoje čak ni cevi koje bi mogle narušiti ovu savršenu strukturu, jer su one jednostavno integrisane u zidove. Spoljašnji oblik zgrade odražava unutrašnje funkcije.

Na primer, iza kosog ulaza nalaze se stepenice ka prvom spratu. Raspored prostorija koji se nalazi unutra je suprotan od onog tradicionalnog. U prizemlju se nalaze kancelarija, spavaća soba s garderobom, kupatilo i soba za goste.

Na prvom spratu, ispod stepenica, nalaze se kupatilo za goste i prostrani dnevni boravak sa otvorenom kuhinjom koja izlazi na krovnu terasu. Kupatila su opremljena plemenitim mermerom spokojnog, sakralnog izgleda. Svi oblici, materijali i boje ove kuće se savršeno podudaraju.

ONO ŠTO OVU KUĆU ČINI POSEBNOM JE NJEN SKULPTURALNI ASPEKAT POSTIGNUT TIME ŠTO DEO KUĆE SLOBODNO LEBDI IZNAD TLA, DOK JE DRUGI DEO OSLONJEN NA BELU KOCKU. SPOLJAŠNJE KROVNE POVRŠINE I TERASA NAPRAVLJENI OD ISTIH MATERIJALA UPOTPUNUJU OVAJ BEZVREMENSKI SKLAD.

Deo kuće lebdi slobodno, a drugi deo je oslonjen na podnožje od kocke

Stepenice iza kosog ulaza vode ka prvom spratu

House Bücker – Hahn

Kuća iz jednog dela bez tradicionalnog rasporeda prostorija u kojoj je celokupni spoljni deo središnje zgrade zajedno sa krovnim površinama i krovnom terasom napravljen od istog materijala i u skulpturalnom obliku.
Podnožje kuće je bela kocka, oko koje se nalazi veća, središnja zgrada u prizemlju – delimično slobodna, a delimično na kocki.

Nagib u prizemlju je paralelan sa kosim krovom. Slobodni deo zgrade sa kosim krovom ujedno formira i natkriveni ulazni prostor sa parkingom za automobile.

Zahvaljujući ovoj ujednačenoj spoljašnjosti, središnja struktura izgleda kao da je izgrađena od jednog komada. Eksterijer istovremeno daje kući skulptularni karakter. Ne postoje čak ni cevi koje bi mogle narušiti ovu savršenu strukturu, jer su one jednostavno integrisane u zidove. Spoljašnji oblik zgrade odražava unutrašnje funkcije.

Na primer, iza kosog ulaza nalaze se stepenice ka prvom spratu. Raspored prostorija koji se nalazi unutra je suprotan od onog tradicionalnog. U prizemlju se nalaze kancelarija, spavaća soba s garderobom, kupatilo i soba za goste.

Na prvom spratu, ispod stepenica, nalaze se kupatilo za goste i prostrani dnevni boravak sa otvorenom kuhinjom koja izlazi na krovnu terasu. Kupatila su opremljena plemenitim mermerom spokojnog, sakralnog izgleda. Svi oblici, materijali i boje ove kuće se savršeno podudaraju.

ONO ŠTO OVU KUĆU ČINI POSEBNOM JE NJEN SKULPTURALNI ASPEKAT POSTIGNUT TIME ŠTO DEO KUĆE SLOBODNO LEBDI IZNAD TLA, DOK JE DRUGI DEO OSLONJEN NA BELU KOCKU. SPOLJAŠNJE KROVNE POVRŠINE I TERASA NAPRAVLJENI OD ISTIH MATERIJALA UPOTPUNUJU OVAJ BEZVREMENSKI SKLAD.

Deo kuće lebdi slobodno, a drugi deo je oslonjen na podnožje od kocke

Stepenice iza kosog ulaza vode ka prvom spratu

Aktivna kuća budućnosti B10

Razmišljajući o razvoju gradova u budućnosti, planeri su zaključili da će se u urbanim sredinama živeti u  prenaseljenim višespratnicama koje će stanarima morati da obezbede dovoljno zelenila i svetlosti, energije i svih ostalih uslova bez kojih se ne može zamisliti kvalitetan život. Prvi eksperimentalni projekat koji je odgovorio na ove zahteve jeste projekat za aktivnu kuću Aktivhaus B10, površine od oko 90m2, čiji je prototip ispunio sve očekivane performanse. Pojam aktivne kuće podrazumeva održivu potrošnju energije tokom cele godine, predviđanje promena i oscilacija temperature i u kući i van kuće, stalno praćenje i optimizaciju potrošnje energije. Aktivna kuća ne koristi energiju dobijenu iz fosilnih ili nuklearnih goriva. Aktivna kuća sama stvara dovoljno energije pomoću Aktivne kućne mreže. Kako bi se smanjilo opterećenje potrošnje na nacionalnom nivou, Aktivna kuća se može priključiti na centralnu elektrodistributivnu mrežu, kao i na samoregulišuću mrežu zajedno sa  susednim objektima koje po potrebi može i snabdevati energijom.
Kuća je smeštena uz naselje Weisenhof blizu Štutgarta, koje predstavlja pravi manifest modernističkog pokreta između dva svetska rata, a u kome su sagrađeni objekti prema projektima najčuvenijih arhitekata tog vremena kao što su Le Korbizje, Mis van der Roe, Valter Gropius, Bruno Taut, Peter Berens, Hans Šarun i drugi. Aktivna kuća B10 stavljena je tako pred izazov uklapanja sa modernističkom estetikom. Taj problem je rešen odabirom  bele boje i jednostavne forme, čime je postignuto harmonično stapanje sa objektima u naselju.

MODULARNI SISTEM
Kuća B10 projektovana je tako da ne stvara nikakav otpad ni prilikom montaže ni prilikom demontaže. Osmišljena je kao modularna, jer tako omogućava formiranje različitih funkcionalnih celina u zavisnosti od broja korisnika kuće i u zavisnosti od uslova buduće lokacije, pošto je veoma važno pozicionirati je u skladu sa kriterijumima pasivne štednje energije (orijentacija sever-jug). Osnova kuće je pravougaona, dimenzije su joj 14,5 x 5m, a visina joj je oko 3m. Sastoji se iz četiri osnovna modula: elektrike, servisne opreme, kuhinje i kupatila. To su zapravo tehnološke jedinice koje se kao prefabrikovane ugrađuju u kuću, u zavisnosti od potreba i želja investitora. Pregradni zidovi su mobilni i lako je njima formirati različite konfiguracije prostorija, a staklena klizna vrata takođe služe kao fleksibilna pregrada. Modularno rešenje ne služi samo da bi se objekat brzo i lako sagradio (a montira se za samo jedan dan), već i da bi se prilikom eventualne demontaže materijali lako sortirali i pripremili za reciklažu. Tako ceo proces – od montaže do demontaže – podržava postulate održivosti

Temelji kuće zapravo su čelične grede koje su pomoću dodatnih čeličnih elemenata ankerovane za blokove od betona koji prenose opterećenje na tlo. U slučaju demontaže, kada se temelji uklone, tlo ostaje praktično netaknuto.
Prednji deo objekta, zastakljen kako bi maksimalno koristio dnevno svetlo, sadrži četiri pomerljiva elementa nalik na terasu. Površina im je oko 38m2 i mogu se podići i zatvoriti front objekta kada je vlasnik odsutan. Ovi elementi obrađeni su na isti način kao i fasada – belim glaziranim površinama. Sama konstrukcija kuće sačinjena je od drvenih panela. Svi materijali od kojih je kuća  izrađena u potpunosti su njenom demontažom spremni za reciklažu. Ali, tu priča o održivosti tek počinje!

KUĆA B10 PROJEKTOVANA JE TAKO DA NE STVARA NIKAKAV OTPAD NI PRILIKOM MONTAŽE NI PRILIKOM DEMONTAŽE. OSMIŠLJENA JE KAO MODULARNA, JER TAKO OMOGUĆAVA FORMIRANJE RAZLIČITIH FUNKCIONALNIH CELINA U ZAVISNOSTI OD BROJA KORISNIKA BUDUĆE KUĆE I U ZAVISNOSTI OD USLOVA BUDUĆE LOKACIJE, POŠTO JE VEOMA VAŽNO POZICIONIRATI JE U SKLADU SA KRITERIJUMIMA PASIVNE ŠTEDNJE ENERGIJE.

Enterijer istovremeno obezbeđuje fleksibilnost u organizaciji prostora i prati koncept pasivnog objekta:  svi servisni sadržaji – plakari, toalet, kuhinjski elementi – smešteni su duž severnog zida objekta, koji zbog uštede energije i inače ima malo otvora. Ovaj deo opreme izrađen je od furniranog medijapana, i izrazito minimalističkom enterijeru daje toplinu. Ostatak prostora pregrađen je kliznim staklenim pregradama koje povezuju ambijente, ali ih i razdvajaju. Enterijerom dominiraju bela boja zidova i pastelne nijanse podova i nameštaja. Centralno mesto ipak zauzima radna površina kuhinje, osvetljena LED rasvetom, evocirajući arhetipski motiv središta kuće oko koga se ukućani okupljaju./ ekJELENA BLAGOJEVIĆ- Više u EKO KUĆI No27

Unutrašnja organizacija je jednostavna i minimalistička, ali ne i manje dekorativna. Drvo kao materijal  oplemenjuje ceo enterijer.

Aktivna kuća budućnosti B10

KAKO ĆE SE ŽIVETI U BUDUĆNOSTI? KAKO ĆE SE ČUVATI I TROŠITI ENERGIJA? DA LI JE MOGUĆE USAGLASITI ESTETSKE, URBANISTIČKE I TEHNOLOŠKE ZAHTEVE SA USLOVIMA KOMFORA I ODRŽIVOSTI? U SARADNJI SA BROJNIM TEHNOLOZIMA I NAUČNICIMA, ARHITEKTI IZ STUDIJA WERNER SOBEK POKUŠALI SU DA ODGOVORE NA SVA OVA PITANJA PROJEKTUJUĆI KUĆU KOJA NE SAMO DA ŠTEDI, VEĆ I PROIZVODI DVOSTRUKO VIŠE ENERGIJE NEGO ŠTO JE POTREBNO JEDNOM DOMAĆINSTVU. PREDSTAVLJAMO VAM AKTIVNU KUĆU B10.
Razmišljajući o razvoju gradova u budućnosti, planeri su zaključili da će se u urbanim sredinama živeti u  prenaseljenim višespratnicama koje će stanarima morati da obezbede dovoljno zelenila i svetlosti, energije i svih ostalih uslova bez kojih se ne može zamisliti kvalitetan život. Prvi eksperimentalni projekat koji je odgovorio na ove zahteve jeste projekat za aktivnu kuću Aktivhaus B10, površine od oko 90m2, čiji je prototip ispunio sve očekivane performanse. Pojam aktivne kuće podrazumeva održivu potrošnju energije tokom cele godine, predviđanje promena i oscilacija temperature i u kući i van kuće, stalno praćenje i optimizaciju potrošnje energije. Aktivna kuća ne koristi energiju dobijenu iz fosilnih ili nuklearnih goriva. Aktivna kuća sama stvara dovoljno energije pomoću Aktivne kućne mreže.

Kako bi se smanjilo opterećenje potrošnje na nacionalnom nivou, Aktivna kuća se može priključiti na centralnu elektrodistributivnu mrežu, kao i na samoregulišuću mrežu zajedno sa  susednim objektima koje po potrebi može i snabdevati energijom. Kuća je smeštena uz naselje Weisenhof blizu Štutgarta, koje predstavlja pravi manifest modernističkog pokreta između dva svetska rata, a u kome su sagrađeni objekti prema projektima najčuvenijih arhitekata tog vremena kao što su Le Korbizje, Mis van der Roe, Valter Gropius, Bruno Taut, Peter Berens, Hans Šarun i drugi. Aktivna kuća B10 stavljena je tako pred izazov uklapanja sa modernističkom estetikom. Taj problem je rešen odabirom  bele boje i jednostavne forme, čime je postignuto harmonično stapanje sa objektima u naselju.

MODULARNI SISTEM
Kuća B10 projektovana je tako da ne stvara nikakav otpad ni prilikom montaže ni prilikom demontaže. Osmišljena je kao modularna, jer tako omogućava formiranje različitih funkcionalnih celina u zavisnosti od broja korisnika kuće i u zavisnosti od uslova buduće lokacije, pošto je veoma važno pozicionirati je u skladu sa kriterijumima pasivne štednje energije (orijentacija sever-jug). Osnova kuće je pravougaona, dimenzije su joj 14,5 x 5m, a visina joj je oko 3m. Sastoji se iz četiri osnovna modula: elektrike, servisne opreme, kuhinje i kupatila. To su zapravo tehnološke jedinice koje se kao prefabrikovane ugrađuju u kuću, u zavisnosti od potreba i želja investitora.

KUĆA B10 JEDINSTVENA JE I PO TOME ŠTO POSEDUJE LITIJUM-JONSKU-MANGANSKO-FOSFATNU BATERIJU KOJA SKLADIŠTI ELEKTRIČNU ENERGIJU. UKOLIKO BI DOŠLO DO PADA KOLIČINE ELEKTRIČNE ENERGIJE U KUĆI, BATERIJA BI OMOGUĆILA NORMALNO FUNKCIONISANJE SISTEMA I OPREME. DAKLE, STVARANJE I POTROŠNJA ENERGIJE PROJEKTOVANI SU UNAPRED VRLO DETALJNO. TO JE OMOGUĆILO STVARANJE 200% POTREBNE ELEKTRIČNE ENERGIJE, ODNOSNO DVOSTRUKO VIŠE OD REALNE POTROŠNJE DOMAĆINSTVA

Pregradni zidovi su mobilni i lako je njima formirati različite konfiguracije prostorija, a staklena klizna vrata takođe služe kao fleksibilna pregrada. Modularno rešenje ne služi samo da bi se objekat brzo i lako sagradio (a montira se za samo jedan dan), već i da bi se prilikom eventualne demontaže materijali lako sortirali i pripremili za reciklažu. Tako ceo proces – od montaže do demontaže – podržava postulate održivosti. Temelji kuće zapravo su čelične grede koje su pomoću dodatnih čeličnih elemenata ankerovane za blokove od betona koji prenose opterećenje na tlo.// ek JELENA BLAGOJEVIĆ – Više u EKO KUĆI No27

Unutrašnja organizacija je jednostavna i minimalistička, ali ne i manje dekorativna. Drvo kao materijal oplemenjuje ceo enterijer

Notice: Trying to access array offset on value of type bool in /home/arhisola/public_html/eko/novo/wp-content/plugins/js_composer/include/templates/shortcodes/vc_gallery.php on line 113

Mini kuća Diogen

ITALIJANSKI ARHITEKTA RENCO PIANO I NJEGOV STUDIO RAZVILI SU PROJEKAT DIOGEN ZA ŠVAJCARSKU DIZAJNERSKU KORPORACIJU VITRA. ON DANAS PREDSTAVLJA VITRIN NAJMANJI OBJEKAT – ALI NAJVEĆI PROIZVOD.
Diogen je jedinstven projekat koji je nastao u studiju poznatog svetskog arhitekte Renca Piana za renomiranog proizvođača nameštaja Vitra. Sagrađen je na brežuljku u okviru kompleksa Vitra Campus u Vajlu na Rajni, između čuvene Hercog-de Meuron kuće i Kupole. Za samog arhitektu Piana bilo je ovo ostvarenje sna o minimalističkom stanovanju, o kome je maštao još od studentskih dana. Ovom temom se ozbiljnije bavio čitavu deceniju pre nastanka konačnog projekta. Tako su u Đenovi, njegovom rodnom gradu, nastajali razni prototipovi mini-kuća, materijalizovanih najpre od šper-ploče, pa od betona, i na kraju od drveta. Kada se Vitra zainteresovala za ova Pianova istraživanja, bilo je to zato što je prepoznala nameštaj kao esencijalni deo ljudskog okruženja. Uostalom, ako pogledamo kroz istorijat razvoja dizajna nameštaja, on se oduvek kretao u smeru redefinisanja životnog prostora čoveka.

Kuća Diogen iz 2013. godine jeste rezultat trogodišnje  saradnje arhitekte Piana i Vitre. On je predstavljen kako usko-stručnoj, tako i širokoj javnosti, iako ne predstavlja konačan rezultat projekta tj. proizvod spreman za serijsku proizvodnju. Time je, zapravo, javnosti data mogućnost da uzme učešće u testiranju Diogena kao novog ljudskog humanog staništa, uz jasan plan da se istraživanja na projektu nastave. Mini-kuća Diogen predstavlja jednostavan, arhaičan objekat lociran u prirodi, koji je teorijski baziran na konceptu ideje o minimalističkoj kući koja se kroz istoriju razvijala još od vremena Vitruvija.

Diogen ne predstavlja životni smeštaj za hitne ili privremene čovekove potrebe, već dobrovoljno mesto čovekovog povlačenja. Projektovan je tako da funkcioniše u najrazličitijim klimatskim uslovima, nezavisno od postojeće infrastrukture, odnosno kao potpuno samostalni sistem. Voda koja je potrebna za funkcionisanje kuće prikuplja se od kišnice, i nakon korišćenja se prečišćava i ponovo koristi.

Kuća sama sebe snabdeva energijom, a potrošnja energije svedena je na minimum. Ovaj fundamentalni postulat projekta postoji i zbog još jedne ideje – namere da se koncentriše i smanji čovekovo usmerenje ka samo istinski bitnim stvarima. Po ovom konceptu Diogen podseća na knjigu “Walden/Life in the Woods” iz 1854. godine u kojoj je H. D. Thoreau napisao: “Otišao sam u šumu jer sam želeo da živim oslobođeno, da se suočim samo sa bitnim činjenicama o životu, i da proverim da li mogu da naučim ono čemu život tamo može da me poduči”.// ek MARE JANAKOVA GRUJIĆ
Više u EKO KUĆI No15 

CO2 neutralna kuća

JEDNA OD TIPIČNIH TRADICIONALNIH KUĆA IZ 1950-IH GODINA U VILHELMSBURGU, NA MIRNOJ HAMBURŠKOJ PERIFERIJI, REKONSTRUISANA JE KROZ ENERGETSKI EFIKASNU GRADNJU U MODERAN I KOMFORAN PROSTOR ZA ŽIVOT. OBJEKAT KORISTI SOLARNU ENERGIJU I PRIRODNU VENTILACIJU, I POSEDUJE BROJNE PROZORE NA FASADI I KROVU. PO SVOM KONCEPTU OVA KUĆA JE CO NEUTRALNA, ŠTO PREDSTAVLJA PROTOTIP KUĆE BUDUĆNOSTI.

Nekada skučena i zatvorena struktura male hamburške stambene građevine iz sredine prošlog veka, transformisana je u prostrane prostorije okupane svetlošću, obezbeđujući stanarima najbolje uslove za savremeno stanovanje. Primenjeni princip rekonstruktivne modernizacije pripada tzv. inovativnoj strategiji. Objekat sada sadrži dve dečje sobe, dva kupatila, veliku spavaću sobu, jedinstveni dnevni prostor i sobu za čitanje. Sobe su smeštene u prizemlju, dok je potkrovlje, kao impozantan i ekskluzivan deo kuće, zbog prisustva najveće količine svetlosti namenjeno zajedničkom životu porodice tokom celog dana, i uključuje kuhinju, trpezariju, dnevnu sobu i prostranu biblioteku.
Kuća osetljiva na svetlost predstavlja prvu nemačku CO neutralnu kuću. Nastala je kao eksperiment Velux grupe i oličava nastojanja za aktivnim učešćem u razvoju održive gradnje u budućnosti. Rezultati ovog eksperimenta pokazuju da objekti budućnosti mogu da budu klimatski neutralni, ugodni i atraktivni za stanovanje, uz obilno pristustvo dnevne svetlosti i svežeg vazduha.

Takođe, kuća daje jedno od mogućih rešenja aktivne kuće, odnosno vizije kako građevina može da doprinese zdravlju i ugodnom životu svojih stanara bez negativnog uticaja na klimu i okruženje.
Obnovljivi izvori energije i obilje dnevne svetlosti kao okosnice nove arhitekture uslovili su graditeljski koncept, a i životni stil stanara. Tokom zime, dobitak toplote od pasivnog solarnog grejanja preko krovnih prozora snižava potrebu za dogrevanjem, dok preko leta kapci i roletne na prozorima štite unutrašnjost kuće od pregrevanja.

Koncept poduhvata razvijan je pametno i u skladu sa činjenicama. S obzirom na to da Evropljani provode 90% svog vremena u zatvorenom prostoru, neophodno je bilo da objekat obezbedi najbolju moguću unutrašnju klimu za stanovanje i rad. //ek MARE JANAKOVA GRUJIĆ – Više u EKO KUĆI No08

KUĆA OSETLJIVA NA SVETLOST DIZAJNIRANA JE TAKO DA STOJI U HARMONIJI SA OKRUŽENJEM, DA INTELIGENTNO KORISTI ENERGIJU SUNCA I VETRA, I DA PODSTIČE ODRŽIVI STIL ŽIVOTA.

Kuća osetljiva na svetlost predstavlja prvu nemačku CO2 neutralnu kuću.

Striktna belina zidova, odsustvo svakog viška i izostanak nepotrebnih detalja.

CO2 neutralna kuća

JEDNA OD TIPIČNIH TRADICIONALNIH KUĆA IZ 1950-IH GODINA U VILHELMSBURGU, NA MIRNOJ HAMBURŠKOJ PERIFERIJI, REKONSTRUISANA JE KROZ ENERGETSKI EFIKASNU GRADNJU U MODERAN I KOMFORAN PROSTOR ZA ŽIVOT. OBJEKAT KORISTI SOLARNU ENERGIJU I PRIRODNU VENTILACIJU, I POSEDUJE BROJNE PROZORE NA FASADI I KROVU. PO SVOM KONCEPTU OVA KUĆA JE CO2 NEUTRALNA, ŠTO PREDSTAVLJA PROTOTIP KUĆE BUDUĆNOSTI.

Nekada skučena i zatvorena struktura male hamburške stambene građevine iz sredine prošlog veka, transformisana je u prostrane prostorije okupane svetlošću, obezbeđujući stanarima najbolje uslove za savremeno stanovanje. Primenjeni princip rekonstruktivne modernizacije pripada tzv. inovativnoj strategiji. Objekat sada sadrži dve dečje sobe, dva kupatila, veliku spavaću sobu, jedinstveni dvnevni prostor i sobu za čitanje. Sobe su smeštene u prizemlju, dok je potkrovlje, kao impozantan i ekskluzivan deo kuće, zbog pristustva najveće količine svetlosti namenjeno zajedničkom životu porodice tokom celog dana, i uključuje kuhinju, trpezariju, dnevnu sobu i prostranu biblioteku.
Kuća osetljiva na svetlost predstavlja prvu nemačku CO2 neutralnu kuću. Nastala je kao eksperiment Velux grupe i oličava nastojanja za aktivnim učešćem u razvoju održive gradnje u budućnosti. Rezultati ovog eksperimenta pokazuju da objekti budućnosti mogu da budu klimatski neutralni, ugodni i atraktivni za stanovanje, uz obilno pristustvo dnevne svetlosti i svežeg vazduha.

Tokom zime, dobitak toplote od pasivnog solarnog grejanja preko krovnih prozora snižava potrebu za dogrevanjem, dok preko leta kapci i roletne na prozorima štite unutrašnjost kuće od pregrevanja. Sami prozori kombinuju optimalne koeficijente solarne propustljivosti (g-value) i toplotnog prenosa (U-value), i suština njihovog postojanja jeste da svedu na najmanju moguću meru upotrebu veštačkog osvetljenja.

Zavisno od parametara temperature, koncentracije ugljen-dioksida i stepena vlažnosti u kući, kontrolni sistem (na solarni pogon) automatski otvara i zatvara prozore, njihove roletne i kapke, kako bi obezbedio udobnu, zdravu unutrašnju klimu, kao i željenu atmosferu u prostorijama.

Kuća osetljiva na svetlost predviđena je da se prilagodi potrebama svojih stanara, a nikako obrnuto. Striktna belina zidova, odsustvo svakog viška, izostanak nepotrebnih detalja, stroga i vrlo jednostavna geometrija arhitektonskih oblika, minimalizam u mobilijaru – sve su to činioci koji stvaraju najpogodniju podlogu za čovekov mir, prijatnost, usredsređenost na sebe i ostale ukućane.  //ek MARE JANAKOVA GRUJIĆ – Više u EKO KUĆI No08

KUĆA OSETLJIVA NA SVETLOST DIZAJNIRANA JE TAKO DA STOJI U HARMONIJI SA OKRUŽENJEM, DA INTELIGENTNO KORISTI ENERGIJU SUNCA I VETRA, I DA PODSTIČE ODRŽIVI STIL ŽIVOTA.

KUĆA OSETLJIVA NA SVETLOST PREDVIĐENA JE DA SE PRILAGODI POTREBAMA SVOJIH STANARA, A NIKAKO OBRNUTO.

Sobe su smeštene u prizemlju, dok je potkrovlje namenjeno zajedničkom životu porodice tokom celog dana.