Vila Mandra

VILA „MANDRA“ SLAVI SAVREMENI ŽIVOT, A UPUĆENOST NA TRADICIJU I PRIRODU OMOGUĆAVAJU JOJ DA TO ČINI SPONTANO I MIRNO. JEDNOSTAVNOST KAO GLAVNI I JEDINI PRINCIP NJENE ARHITEKTURE PREDOČAVA NAM NOVO LICE LUKSUZA.

Spojiti u arhitekturi drevno i savremeno, neodvojivo je povezano sa bekstvom od civilizacije. Pusto ostrvo ili teško pristupačan predeo, pružaju najzahvalniju priliku za ovako nešto. Međutim, kada bekstvo od civilizacije ne podrazumeva i bekstvo od ljudi, čovek je vođen stvaranjem životnog prostora koji je izrazito „socijalan“ i predstavlja humanu oazu u divljem odredištu.

Padina brda Aleomandra na kikladskom ostrvu Mikonosu bila je odredište mladog bračnog para, koji je tu zaželeo svoju kuću za odmor namenjenu aktivnom društvenom životu. Njihova vila Mandra koncipirana je tako da je vizuelno intimizirana u ambijentu, i gleda pravo na more i zalazak sunca nad susednim ostrvom Delos. Ona sadrži čak sa 6 spavaćih soba, namenjenih porodici i prijateljima, čije okupljanje je predviđeno u prostranim, neprekinutim dnevnim odajama. Prisna veza između spoljašnosti i unutrašnjosti, odnosno, gotovo izbrisane granice među njima, impliciraju na prirodu kao neodvojiv deo čovekove ličnosti i života. U svom mediteranskom izobilju priroda se slavi i u okućnici, u obliku pažljivo i smisleno uređene bašte.

LUKSUZ OVE VILE OGLEDA SE U BOGATSTVU VAZDUHOM I SVETLOŠĆU, I PREIMUĆSTVOM DODIRA SA ZEMLJOM I KAMENOM. PRISNA VEZA IZMEĐU SPOLJA I IZNUTRA, ODNOSNO GOTOVO IZBRISANE GRANICE MEĐU NJIMA, IMPLICIRAJU NA PRIRODU KAO NEODVOJIV DEO ČOVEKOVE LIČNOSTI I ŽIVOTA.

Vila „Mandra“ je nedvosmisleno luksuzna, ali njen luksuz nema uobičajenu formu i materijalizaciju. Ovde ne možemo sresti „nouveau riche“ atribute, skupocene i retke materijale, bogatu opremljenost, pokućstvo vezano za komfor. Luksuz ove vile ogleda se u bogatstvu vazduhom i svetlošću, i preimućstvom dodira sa zemljom i kamenom. Prostor koji doživljavamo boraveći u njoj ima, tako, direktan dodir sa sva četiri elementa kosmosa, i mi smo svesni njegove neograničenosti i neskučenosti. Arhitekturom kuće vešto je izbegnuta zamka da vlasnik gospodari prostorom.
Koncept vile je takav da omogućava stanarima da uživaju napolju tokom celog dana, i pored intenzivne letnje klime. Prostrana pergola inkorporirana je između dva bela kubusa, stvarajući fluidnu vezu sa dnevnim boravkom i kuhinjom. U eksterijeru dominira kamen, u najrazličitijem vidu primene (maestralno zanatski odrađeni suvi zid, monoliti iskopani na samom terenu i ugrađeni u konstrukciju na svom autentičnom mestu), ali uglavnom lokalnog porekla. Paletu tradicionalnih materijala upotpunjuju kreč i drvo. Aplikacija i završna besprekorna (isključivo ručna) obrada sva tri pomenuta materijala zasniva se strogo na savremenosti, čime je ostvarena željena veza sa istorijom i sadašnjim trenutkom. U svojoj suštini, vila slavi savremeni život, a upućenost na tradiciju i prirodu omogućavaju joj da to čini spontano i mirno.
U kući caruje jednostavnost. Takođe i prirodnost. Jednostavni beli volumeni, izostanak svake boje osim zemljanih tonova, ravni kameni zidovi i lagana pergola od lokalnog kestena, izvajani su sa velikom lakoćom u pejzažu. Nepretencioznost forme i kompozicije, orijentisanost na svakodnevni život i upućenost na prirodu, predstavljaju tri stožera svojevrsnog, novog luksuza koji sebi ova vila dopušta. //
-ek MARE JANAKOVA GRUJIĆ u EKO KUĆI No41 

Kuća je utopljena u pejzaž prevashodno svojom kaskadnom konstitucijom.

Prostrani spoljašnji zidovi izgrađeni su ručno, u maestralnoj tehnici suve gradnje. Savršeno glatki i zaobljeni, simbolizuju kuću kao ukroćen „oblutak“ prirode.