Hatley House

Ono što čini ovu kuću posebnom su drvene fasade, metalni krovovi i kameni zidovi, koji odolevaju svim godišnjim dobima. Ove tri strukture istih oblika, ali različitih veličina međusobno su povezane i čine neobičan, ali skladan ansambl.
Oblik kuće se neprestano menja kako se krećete oko nje, a tri dvorišta formiraju kvadrat. Kroz velike prozore naziru se poljoprivredni pejzaži, dok prirodna svetlost koja prolazi kroz krovne prozore svake od ovih prostorija obasjava unutrašnjost kuće u toku celog dana.

Kuća se sastoji od tri krila: centralnog za zajedničku upotrebu, glavnog i krila za goste. Sva tri krila imaju prostorije sa visokim plafonom koji dosežu i do 8m visine. Najveće je centralno krilo – mesto za druženje, kroz čija se dva masivna klizna panela pruža pogled na dolinu u podnožju brda. 

Najmanji deo, glavno krilo, je ušuškano iza centralnog. Sastoji se od jednostavne spavaće sobe koja gleda na planine Vermont, a iza nje se nalaze glavno kupatilo i soba visoka 6 metara. 

Između ova dva prostora, uske drvene stepenice vode u međusprat, gde se nalazi soba za meditaciju – najtiše mesto u kući. Krilo za goste je malo manje od centralnog. Nalazi se jedan sprat niže u odnosu na ostatak kuće. Ima vlastiti pristup i terasu, kao i dve spavaće sobe i veliki međusprat. 

Nekoliko ključnih elemenata definišu ovu kuću i povezuju bolje njene delove: temelj od betona, rešetkasta drvena fasada koja ide oko cele kuće i pocinkovani čelični krov. Kuća je zapravo višeslojna i istovremeno je i jednostavna i složena, diskretna i impozantna, otvorena i zatvorena, skromna i luksuzna.

STRUKTURALNI ELEMENTI OVE KUĆE KAO ŠTO SU REŠETKASTE FASADE OD DRVENE GREDE I OBJEDINJENI POCINKOVANI ČELIČNI KROV SU DIZAJNIRANI TAKO DA BOLJE POVEZUJU DELOVE KUĆE ČINEĆI JE ISTOVREMENO I JEDNOSTAVNOM I SLOŽENOM, DISKRETNOM I IMPOZANTNOM, OTVORENOM I ZATVORENOM, SKROMNOM I LUKSUZNOM.

Kuća se sastoji od tri dela: centralnog, glavnog i dela za goste

Hatley House

Ono što čini ovu kuću posebnom su drvene fasade, metalni krovovi i kameni zidovi, koji odolevaju svim godišnjim dobima. Ove tri strukture istih oblika, ali različitih veličina međusobno su povezane i čine neobičan, ali skladan ansambl.
Oblik kuće se neprestano menja kako se krećete oko nje, a tri dvorišta formiraju kvadrat. Kroz velike prozore naziru se poljoprivredni pejzaži, dok prirodna svetlost koja prolazi kroz krovne prozore svake od ovih prostorija obasjava unutrašnjost kuće u toku celog dana.

Kuća se sastoji od tri krila: centralnog za zajedničku upotrebu, glavnog i krila za goste. Sva tri krila imaju prostorije sa visokim plafonom koji dosežu i do 8m visine. Najveće je centralno krilo – mesto za druženje, kroz čija se dva masivna klizna panela pruža pogled na dolinu u podnožju brda. 

Najmanji deo, glavno krilo, je ušuškano iza centralnog. Sastoji se od jednostavne spavaće sobe koja gleda na planine Vermont, a iza nje se nalaze glavno kupatilo i soba visoka 6 metara. 

Između ova dva prostora, uske drvene stepenice vode u međusprat, gde se nalazi soba za meditaciju – najtiše mesto u kući. Krilo za goste je malo manje od centralnog. Nalazi se jedan sprat niže u odnosu na ostatak kuće. Ima vlastiti pristup i terasu, kao i dve spavaće sobe i veliki međusprat. 

Nekoliko ključnih elemenata definišu ovu kuću i povezuju bolje njene delove: temelj od betona, rešetkasta drvena fasada koja ide oko cele kuće i pocinkovani čelični krov. Kuća je zapravo višeslojna i istovremeno je i jednostavna i složena, diskretna i impozantna, otvorena i zatvorena, skromna i luksuzna.

STRUKTURALNI ELEMENTI OVE KUĆE KAO ŠTO SU REŠETKASTE FASADE OD DRVENE GREDE I OBJEDINJENI POCINKOVANI ČELIČNI KROV SU DIZAJNIRANI TAKO DA BOLJE POVEZUJU DELOVE KUĆE ČINEĆI JE ISTOVREMENO I JEDNOSTAVNOM I SLOŽENOM, DISKRETNOM I IMPOZANTNOM, OTVORENOM I ZATVORENOM, SKROMNOM I LUKSUZNOM.

Kuća se sastoji od tri dela: centralnog, glavnog i dela za goste

Residence Le Nid

Smeštena na obronku planine, na privatnom putu, delovi ove kuće su orijentisani tako da štite privatnost i pružaju prekrasne poglede.
Kako prilazimo kući, ona je jedva primetna: sačuvana je vegetacija, a boja drvenog eksterijera se stapa sa bojom obližnjih stabala. Delikatno je smeštena na padini ispod pristupnog puta i stvara iluziju nepristupačnosti, poput ptičjeg gnezda na drvetu.

Veliki otvor pruža divan pogled na planinu kroz staklene ograde staze koja vodi do glavne spavaće sobe i natkriveni trem. Mostić pričvršćen za kuću nas poziva da uplovimo u pejzaž koji se krije ispod stogodišnjih borova. 

Pešačka staza od kedra vodi preko glavnog dela kuće ka spektakularnom vidiku. Glavni ulaz vodi u druge delove kuće, gde se nalaze zajedničke prostorije i ostava. Nakon ulaska u predsoblje, direktno se pristupa glavnom dnevnom boravku, koji se čini kao da lebdi iznad donjeg nivoa i susednih prostora. Stakleni zid pruža slikovit pogled na reku, planinski venac Ptit Rivijer Sen Fransoa i grad Be Sent Pol.

Nalik na triptih, bočni prozori dopunjuju kompoziciju glavnog pogleda. Ovaj deo, sagrađen od bledog kedra – kao i natkriveni trem – ima velike prozore po celom obodu i tako dobija kontrolisano, ali konstantno prirodno svetlo.

Zapadno od dnevnog boravka, glavnoj spavaćoj sobi se pristupa kroz zastakljeni hodnik koji štiti privatnost spavaće sobe, a istovremeno prima puno prirodnog svetla u središnji deo kuće.Osunčane prostorije na nivou vrta uključuju sobe za goste, još jedan dnevni boravak i pristup gornjem delu.

OVO UMETNIČKO DELO SE MENJA SA GODIŠNJIM DOBIMA, VREMENOM I DOBOM DANA. TO JE IZVOR UŽITKA KAKO POD JAKIM JUNSKIM SUNCEM TAKO I UZ JUTARNJE SEPTEMBARSKO RUMENILO. VLASNICI TVRDE DA JE MAGIJA STVARNA.

Stazom do natkrivenog dela koji ide do kuce

Kuća sa šarmom detinjstva

SMEŠTENA USRED ŠUME U NESTVARNOM I NETAKNUTOM PEJZAŽU, FA HOUSE DOKAZUJE DA JE MOGUĆE POSEGNUTI PREKO AMBISA NEUTRALNOSTI I BEZLIČNOSTI I KREIRATI PROSTOR KOJI OŽIVLJAVA USPOMENE IZ DETINJSTVA ALI NE KONZERVIRA PROŠLOST KOJA SPUTAVA, VEĆ UVODI AKTUELNE ARHITEKTONSKE DIMENZIJE I INTERPRETIRA ARHITEKTURU SA  SVIM SVOJIM PROTIVREČNOSTIMA BANALNOG I JEDINSTVENOG, JEDNOSTAVNOG I SLOŽENOG.
Svi smo makar jednom doživeli susret sa nekim mestom, predmetom ili delićem životne sredine koji nas je suočio sa proticanjem vremena. Da zaustavimo vreme – ne možemo, ali da zadržimo delić detinjstva u prostoru – to možemo. Ovo je upravo učinio Žan Vervil, autor objekta Kuća Fa u Kvebeku.  Mali objekat se temelji na velikoj ideji koja u sebi akumulira svu moć i energiju arhitekture i time pokreće ceo niz kulturnih i društvenih pitanja, a i sam prostor.
Sanjarski koncept detinjstva
Izgrađena po ugledu na arhetipsku figuru kuće, dvostruka trouglasta prizma savršeno ilustruje detinjstvo  koje kao ideja karakteriše celokupan razvoj ovog projekta. Koncept forme sagledava se kroz interpretaciju dečijeg crteža kuće – četiri zida i kos krov kao osnovni elementi, ali ih je  arhitekta u ovom slučaju umnožio i kombinovao u neobičnim odnosima. Ceo volumen deli se na dva segmenta različite visine i međusobnih proporcija zidova i krova.

Koristeći se kontrastima neprozirnog i transparentnog, tamnog i svetlog, Žan Vervil stvara grafički sklop koji se poput dva velika četinara uzdiže u privatnosti šume, čime pojačava sanjarski aspekt ovog arhitektonskog poduhvata.
Parceli se pristupa sa jedne od podužnih strana, gde je razlika između dvaju polovina objekta posebno jasna i naglašena. Topografija diktira zanimljivu situaciju ulaska: sa leve strane pozicionirano je stepenište koje vodi do nivoa prizemlja gde se spaja sa platformom koja se prostire paralelno sa fasadom. Nad ovom platformom nadvija se krov višeg dela objekata, koji u vidu ogromne konzole štiti prostor ispod sebe  i doprinosi komforu korisnika.

Platforma je važan element u dizajnu ove kuće jer predstavlja simboličnu a i stvarnu vezu između netaknute prirode i izgrađenog prostora. Velike staklene površine sa crnim ramovima dematerijalizuju granicu objekta i pejzaža, te zajedno sa platformom uvode korisnika u svet istovremeno sukobljenog i nedeljivog – mesta i arhitekture, omogućavajući pejzažu da unese delić magije u sam objekat.

PROBLEMI SPECIFIČNOSTI I SAMOOSTVARENJA TRANSPONUJU SE NA ISKUSTVO MODERNOG ŽIVOTA U SADEJSTVU SA OKOLINOM ČIJA SLOJEVITOST POSTAJE MATERIJAL ZA OBLIKOVANJE NOVE PROSTORNOSTI.

Enterijerom kuće dominira netretirani drveni volumen i otvoren plan. Sirovost materijala sa živo obrađenim površinama i naglašenim kontrastom svetla i senke pojačava karakter i unutrašnju energiju prostora. Dnevni boravak, kuhinja i trpezarija smešteni su u prizemlju zajedno sa toaletom i garderoberom. Centralno pozicionirane stepenice vode na sprat, gde su smeštene spavaće sobe i kupatilo, dok se na samom vrhu nalazi otvoren prostor koji se može koristiti za zabavu, rad ili odmaranje.//ek VESNA RAVIĆ – Više u EKO KUĆI No27

Materijali su prirodni i topli.

Izgrađena od arhetipske figure kuće, dvostruka trouglasta prizma savršeno ilustruje detinjstvo.

Kuća u šumi

IDEJA O MINIMUMU, KAO SPECIFIČNOJ PREDNOSTI DUHA NAD MATERIJOM, KOMBINOVANA SA ISTINSKOM IMPRESIONIRANOŠĆU PRIRODNE LEPOTE MESTA, PREDSTAVLJALI SU POLAZIŠTE U PROCESU PROJEKTOVANJA OVE VILE. STUDIJSKA ANALIZA POTKREPLJENA JE SIMPATIJAMA PREMA SKANDINAVSKOM DIZAJNU, ALI I INTERESOVANJEM ZA TRADICIONALNO GRADITELJSTVO REGIJE. PRI SVEMU TOME UVAŽAVAN JE PRINCIP DUALITETA.
U pejzažu Kvebeka, u srcu šume na krajnjem severu Kanade, podignuta je porodična kuća koja je specifična po svojoj dualnosti. Njen spoljašnji izgled predstavlja savremenu interpretaciju šumske vikendice, pri čemu vešto krije komfornu unutrašnjost od čak 175 m2. Kontrastni princip black&white vidljiv je kako na fasadi, tako i u enterijeru, i predstavlja jasan determinator savremenosti. No, ostali elementi, posebno oni vezani za raspored masa, upućuju nas na prošlost i na stil lokalnog života od pre nekoliko vekova. Svaka strana fasade tretirana je kao nezavisno platno čija je kompozicija jednostavna, ali semiološki bogata – alterniraju se puno i prazno, uvučeno i ispupčeno, svetlost i senka, belo i crno, a elementi su raspoređeni uz poštovanje principa zlatnog preseka. Iz istorijske činjenice da je pre jednog veka Maljevičeva slika crnog kvadrata na belom platnu utrla put novom slikarstvu, ova kuća crpi snagu i sublimira sve tekovine moderne, počev od Bauhausa, pa sve do najnovijih varijeteta minimalizma u skandinavskom dizajnu.

Sa strane investitora, mladog i dinamičnog bračnog para, dolazio je neophodan impuls u procesu projektovanja, ali i duboko razumevanje autorske arhitektonske vizije. Sami arhitekti pozvali su se na istorijsku arhitekturu svog lokaliteta – današnja provincija Kvebek predstavljala je nekada francusku koloniju („Nova Francuska“), pa su rani, narodni oblici stanovanja pažljivo analizirani i apstrahovani. Otud visoki dvovodni krov sa plitkom strehom, upotreba lokalnih materijala (ponajviše drveta) i pojedine prostorne proporcije. Drvo koje je korišćeno jeste istočni (atlantski) beli kedar, čija je toplina i tekstura sučeljena sa mat metalnim šavovima konstrukcije.

Reč je o pasivnoj kući iz produkcije lokalnog biroa Cargo Architecture. Autore je prevashodno inspirisala priroda koja okružuje parcelu – šumovite doline, reka Sen Loren, obližnji planinski venci sa skijalištima. Od strane investitora, mladog i dinamičnog bračnog para, dolazio je neophodan impuls u procesu projektovanja, ali i duboko razumevanje autorske arhitektonske vizije.

Sami arhitekti pozvali su se na istorijsku arhitekturu svog lokaliteta – današnja provincija Kvebek predstavljala je nekada francusku koloniju, pa su rani, narodni oblici stanovanja pažljivo analizirani i apstrahovani. Otud visoki dvovodni krov sa plitkom strehom, upotreba lokalnih materijala, najviše drveta, i pojedine prostorne proporcije. Drvo koje je korišćeno jeste istočni (atlantski) beli kedar, čija je toplina i tekstura sučeljena sa mat metalnim šavovima konstrukcije.// ek MARE JANAKOVA GRUJIĆ – Više u EKO KUĆI No26

Dom za skulptora

U KANADI JE IZGRAĐEN SAVREMENI DOM ZA SKULPTORA, KOJI ODRAŽAVA IZUZETAN STVARALAČKI HEDONIZAM I OSLOBOĐENOST AUTORA OD USTALJENIH NAČINA GRADNJE. NA SEBI SVOJSTVEN I AUTENTIČAN NAČIN, OVAJ OBJEKAT SE BORI ZA VIZUELNU EGZISTENCIJU U PRELEPOM PRIRODNOM OKRUŽENJU.

Jedinstvo forme, psihološkog i vizuelnog izraza, savršen osećaj za sintezu oblika i utisak konstruktivne napetosti koja probija iznutra, rezultat su saradnje arhitekata iz arhitektonske firme YH2, koji su zajedno sa skulptorom Jacekom Jarnuskievičem dizajnirali njegov dom u Istočnom Boltonu. Arhitekti naglašavaju da je ovaj projekat osmišljen praćenjem linije nadrealnosti, gde je svaki dizajner imao zadatak da nadogradi rad svog prethodnika. Ovo je rezultiralo vertikalnom strukturom koja se sastoji od dva drvena volumena okružena četinarskom šumom, što je odraz lične potrage autora za delićem sklada između artefakta i prirode.

Veštim kombinovanjem jednostavnih kubičnih formi jasnih linija koje streme ka visinama, kontrastom svetlog i tamnog kao osnovnom hromatskom karakteristikom i staklom kao transparentnim likovnim medijumom, ostvaren je dizajn koji potvrdu svoje vrednosti nosi u korenima modernističkih dela. Čvrst i konzistentan u svom gabaritu, objekat je vidno razmekšan procepima i smicanjem volumena koji nedvosmisleno otkrivaju tragove skulptorskog dizajna.

Koristeći arhitekturu kao nadogradnju lokacije i promenu koja uspostavlja apsolutni smisao u odnosu na mesto, kreirana je transparentna nedominantna struktura koja u interakciji sa postojećim prirodnim kontekstom ne gubi svoju vidljivu formu, ali se i ne nameće pejzažu, već ga upotpunjuje i objašnjava. U svakom segmentu oblikovanja višeznačno je prisutna polazna ideja – sažimanje sa okruženjem.

Tome je svedok velika natkrivena terasa na koju se izlazi iz dnevne sobe, i koja služi kao opservacioni toranj sa kojeg se pruža fantastičan pogled na okolnu šumu i živi svet u njoj. Celokupnim svojim karakterom objekat je u dijalogu sa prirodom, a ta interakcija kao primarna karakteristika kvalitetnog životnog prostora unosi autentičnu dramaturgiju vizuelne dejstvenosti i doprinosi snazi utiska.
//ek VESNA RAVIĆ Više u EKO KUĆI No24