Hotel Tegernsee

BUDUĆI DA JE ČOVEK NERASKIDIVI DEO PRIRODE, VEZA ČOVEKA SA OKRUŽENJEM APRIORNO JE USPOSTAVLJENA, PA JE SVAKI SUKOB ARHITEKTURE, KAO POSLEDICE LJUDSKOG STVARALAŠTVA, I ŽIVOTNE SREDINE NEOSNOVAN I APSURDAN ČIN. VOĐENI OVIM PRINCIPOM, AUTORI ALPSKIH BRVNARA POBORNICI SU ‘PRAVA NA VADUH, VODU, ZELENILO, POGLED…’ TE PROJEKTUJU ALPSKE BRVNARE KAO DEO ODRŽIVOG HOTELA, ČIJA VIZUELNA STVARNOST OSTAJE TRAJNO UTISNUTA U SEĆANJU SVAKOG POSETIOCA.
Otvaranjem Alpskih brvnara, hotel Tegernsee, koji se nalazi nadomak istoimenog jezera, proširio je svoju raznoliku paletu smeštajnih kapaciteta novim formatom. Počevši od 2017. godine, 18 apartmana i dvokrevetnih soba površine od 35 do 120 kvadratnih metara pružaju smeštaj svima koji žele da osete poetiku ruralnog prostora. Mir i tišina prirode, nasuprot užurbanom metežu urbanih struktura, čine da se energija koja vlada na ovim čistim poljima prenese i na čoveka.

SAGLASJE OBJEKTA I PEJZAŽA
Izrazita linearnost u arhitektonskoj organizaciji i materijalizaciji prostora formira sliku, splet, igru, scenu na beskrajnom zelenilu planinskog prostranstva. Svi sadržaji su povezani u integrisan prostor i bez gubitka sopstvenog identiteta stvaraju jedinstven oblik. Upućeni jedni na druge, oni uklapaju svoj stvaralački princip u princip onog drugog. Svedenog i nepretencioznog volumena koji se nenametljivo stapa sa krajolikom i dopunjuje ga, ovaj objekat daje podsticaj traganju za saglasjem čoveka i prirode, za njihovim idealnim spojem i interakcijom. On svoja strukturna i funkcionalna svojstva objedinjuje u estetički perfomans koji nosi duh odlučnosti i sigurnosti ali i implicira suptilnost i proporcionalni sklad, čime uspostavlja ravnopravan dijalog u izgradnji humane ljudske sredine.

HOLISTIČKI PRISTUP
Preko staklenih prolaza koji štite korisnike od vremenskih uticaja, Alpske kućice povezane su direktno sa centralnim delom hotela u kome su veliki lobi i spa-centar. U novom smeštajnom delu nastavljen je holistički pristup projektovanju koji prati celokupan koncept hotela, pa simbioza utilitarnog i estetskog biva neprekinuta. Dva građevinska dela, međusobno povezana, imaju 18 novih soba na dva nivoa. Bez obzira na to da li su na svojoj privatnoj terasi na nižoj etaži ili na balkonu na gornjem delu – svi korisnici imaju neograničen pogled na Tegernsee i okolne planine. Izložene prostorije i prozori od poda do plafona u kombinaciji sa nameštajem jasnih, minimalističkih linija dodatno pojačavaju prostorni učinak, dok prirodna paleta boja nadograđuje ideje vizuelnih predstava.

AUTOHTONI MATERIJALI I BOJE
Kao vitalna oblast života svakog društva, prostor zahteva usklađeno delovanje mnogih delatnosti, a pre svega duboko promišljanje i sagledavanje potreba čoveka i resursa prirode. Autohtona arhitektura prepoznatljiva je u novom objektu koji svojim oblikom, materijalima i bojom reinterpretira lokalno graditeljsko nasleđe, čime u potpunosti opravdava sam naziv hotela. Arhitektonskim, slikarskim i dizajnerskim efektima autori su ukazali na neophodnost uspostavljanja vizuelnog jedinstva i prožimanja prirode i graditeljstva, naglašavajući da se prostorna slika pejzaža svakodnevno dopunjuje i dograđuje. Kvalitet korišćenih materijala i usredsređenost na duže razdoblje obezbeđuju kreativnu održivost koja naglašava poseban odnos prema mestu.

Enterijer više etaže u potpunosti je obložen smrekom, dok na nižoj etaži takođe dominiraju drvene podne obloge, ali su zidovi obrađeni tako da podsećaju na okrečene zidove starih kuća sa lokaliteta. Ukrštanje više drvenih površina ne inicira suprotstavljenost, već naprotiv, zrači sjajem toplog kolorita, te ovi apartmani nose optimizam kretanja i života. Metaforička predstava sučeljavanja različitosti u prostoru i dramatika sudara geometrijskih i prirodnih oblika čitljive su iz unutrašnjosti objekta posredstvom staklenih površina, pa se korisniku čini da se istovremeno nalazi i unutra i spolja. Mada tema velikih staklenih površina više nije inovativna, iznova je inspirativna i sugeriše slobodu i otvorenost. Osim što propuštaju svetlost i ostvaruju kontakt sa spoljašnošću i impozantnim pejzažom, staklene površine veoma značajno učestvuju i u defi nisanju koncepta ove arhitektonske kompozicije.

ek VESNA RAVIĆ

Plutajući smeštaj kabine od velikog bilja

NA JEDNOM JEZERU U JUGOISTOČNOJ FRANCUSKOJ POJAVILE SU SE NOVE STRUKTURE. STVORENE SU LJUDSKOM RUKOM, ALI TAKO DA PODSEĆAJU NA JEZERSKE NASIPE ERODIRANE U UPEČATLJIVE VERTIKALNE OBLIKE KOJI OMOGUĆAVAJU UŽIVANJE U NETAKNUTOJ PRIRODI.
Izgradnja na lokaciji jezera okruženog vinogradima, na čarobnom terenu formiranom od gustog žbunja, gde je priroda jedini protagonista scene, predstavlja još jedan u nizu sličnih poduhvata pariskog arhitektonskog Ateljea LAVIT. Kako bi zaštitili netaknuti region od upečatljivih i nametljivih struktura, imperativ u projektovanju bio je potpuna kamuflaža objekta postojećim pejzažem. Smešten na tirkiznim vodama ribarskog rezervata Lac de la Lionne u mestu Šatonef di Pap na jugoistoku Francuske, nekoliko kilometara od Avinjona, eko-hotel pod nazivom Cabanes des Grands Cepages (u prevodu: Kabine od velikog bilja) sastoji se od deset individualnih jedinica postavljenih na obalu jezera i u okolni pejzaž.

Jednostavne sofisticirane kabine okružene jezerskom trskom podsećaju na primitivne kružne i kvadratne konstrukcije koje plutaju na vodi kao splavovi, izviru iz nje na pilonima, kao sojenice, ili su delimično ukopane u obalu, kao objekti trogloditnog (pećinskog) stanovanja. Najupečatljiviji element kolibe, koji ujedno i definiše spoljašnji izgled stukture, predstavljaju vertikalne drvene letve čija je forma proistekla iz okolnog rastinja, a potom je u realizaciji geometrijski oblikovana i multiplikovana tako da vizuelno objedinjuje različite kabine. Zajedno sa prirodnom trščanom zavesom oko kabina, raznoliko proređeni i preklopljeni drveni paravani pružaju korisnicima dodatnu privatnost i zaštitu od sunca i vetra.

Promenom godišnjih doba i delova dana konstantno se menja i prisustvo, odnosno dijalog izgrađenih struktura sa prirodom. U proleće, kada gole grane drveća dobiju svoje zelene omotače, kabine se stapaju u okruženje savršenom kamuflažom. Zimi, kada je obala sakrivena ispod snežnog ćebeta, vertikalne linije drvenih letvi reflektuju se na ledenu površinu jezera. Tokom dana, filtriranjem sunčevih zraka kroz drvenu oblogu kabine odvija se igra svetlosti i senke na podu i zidovima unutar apartmana.// ek ALEKSANDRA ĐURIĆ – Više u EKO KUĆI No27

Hotel Sobreiras

SAVREMENI NAČIN ŽIVOTA IMA SVOJIH PREDNOSTI, ALI I SVE VIŠE MANA, PA HOTELI U MIRNOM OKRUŽENJU KAO ŠTO JE SOBREIRAS, POSTAJU SVE TRAŽENIJI MEĐU ONIMA KOJI ŽELE DA POBEGNU OD SVAKODNEVNIH GUŽVI I UŽURBANOG GRADSKOG ŽIVOTA. UKLOPITI OBJEKAT U PRIRODNO OKRUŽENJE, NE NARUŠITI PRIRODU, ISKORISTITI LOKALNE MATERIJALE I PROIZVODE, PRIKAZATI PRIRODNI ŠARM LOKACIJE I PRIVUĆI LJUDE ZANIMLJIVIM SADRŽAJEM, ZADACI SU KOJI SE POSTAVLJAJU PRED SAVESNE GRADITELJE.
Sobreira (Quercus suber, lat.) je jedan od tri uobičajena galska naziva za hrast plutnjak, koji raste jedino u severozapadnoj Africi i jugozapadnoj Evropi.  Ova vrsta zimzelenog hrasta je jedini izvor plute koja se koristi za proizvodnju čepova za vinske boce i plutanih podova. U severnoj Africi, šume hrasta plutnjaka su stanište ugroženih Barbari majmuna, a u Portugaliji i Španiji su dom ugroženog Iberijskog risa. Drvo Sobreira ima izuzetno debelu koru (pluta) koja ga štiti od šumskih požara i omogućava brzu regeneraciju njegovog stabla i grana.
Naziv hotela Sobreiras nam daje naznaku mesta na kome se hotel nalazi, ali i intrigira. Malo mesto Sera de Grandola, oblast Alentejo, u čijoj se blizini nalazi hotel, udaljeno je 90 minuta vožnje od Lisabona kroz slikovite predele, a vožnja obuhvata i sedamnaestominutno putovanje preko najdužeg visećeg mosta u Evropi, mosta Vasko da Gama. Do hotela je moguće doći i vozom. Na 25 minuta vožnje od hotela nalaze se mnogobrojne plaže na obali Atlantskog okeana. Kombinacija imena oblasti i drveća bila je inspiracija za naziv hotela.

Za gradnju hotela je izabrana lokacija na 200 metara nadmorske visine, plato obrastao drvećem masline, hrastom  plutnjakom i lokalnom vegetacijom. Minimalne intervencije na prirodu, prilagođavanje morfologiji terena, jednostavan i elegantan dizajn, uživanje u pejzažu, bili su osnovni principi za projektovanje hotela – mesta gde će gosti moći da se odmaraju i uživaju u punom komforu i mirnoj atmosferi.
Umesto na tradicionalnim temeljima, objekti stoje iznad zemlje, oslonjeni na stubove. Na taj način su minimalizovane građevinske intervencije na zemlji i očuvan je prirodni kontekst terena. U cilju optimizacije gradnje, smanjenja radne snage i povećanja brzine izvođenja, korišćeni su laki paneli sa kalcijum-silikatnim oblogama ispunjenim EPS izolacionim pločama visokih termalnih i zvučnih karakteristika, što je omogućilo završetak radova na objektu posle samo godinu dana. Prema tradicionalnoj lokalnoj arhitekturi, svi otvori su orijentisani ka istoku da bi se smanjio uticaj sunčevog zračenja i podstakla prirodna ventilacija, a korišćenjem pasivnih solarnih principa smanjena je upotreba klasičnih aktivnih sistema.

Prostor trpezarije je preko staklene pregrade povezan sa kuhinjom.

Enterijer je uređen u minimalističkom, mediteranskom stilu. Upotrebljeni su lokalni materijali, uglavnom bele boje.  Pojedini elementi nameštaja, kao što su klub stolovi, izvedeni su od komada stabla drveta Sobreira, što prostoru daje poseban šarm i toplinu. U savremenom užurbanom načinu života, svima je neophodno mirno mesto za odmor. Ovaj hotel je dobar primer kako se, uz dobro planiranje i primenu principa održive arhitekture, može postići sklad prirodnog konteksta i arhitekture i na taj način stvoriti uslovi za ugodan, zanimljiiv i nezaboravan predah od svakodnevnih obaveza.// ek LJILJANA RADOJIČIĆ- Više u EKO KUĆI No23

Mediteranski stil u enterijeru sa jednostavnim nameštajem od lokalnog drveta daju toplinu prostoru.