Yeta kuća od balvana

Okružena impozantnom lepotom alpskih pašnjaka i okolnih šuma, u italijanskom naselju Val Di Sella nalazi se mala arhitektonska jedinica Yeta od svega 13m2, delo arhitekte Flavija Galvanija. Projekat je nastao na principima zaštite životne sredine i ekonomske održivosti, kao prototip mikro kuće koja se može lako uklopiti u različite lokacijske kontekste i namene. Njena izgradnja nije zahtevala nikakva iskopavanja u svrhu postavljanja temelja. Upotreba kompaktnih laganih modula obezbedila je izuzetno jednostavan transport i montažu. Koncipirana je maksimalno jednostavno, koliko god je to osnovna ideja eko kuće dozvoljavala, kako bi se postigao optimalni prostor u okviru minimalnih dimenzija.
Kućica je zrazito malih dimenzija, sa osnovom od 3.8m sa 4.4m i visinom od 3.3m, i u potpunosti je izrađena od prirodnih reciklirajućih materijala. Svojim izgledom podseća na strukturu naslaganih stabala, prizor karakterističan za obode alpskih venaca. Ovakvim rešenjem drvene fasade, opna kuće se praktično i ne razlikuje od prirodnog okruženja. Tehnologija se nenametljivo stapa sa drvetom kao najzastupljenijim materijalom i pravi kontinuum između spoljnog prostranstva i ugodne unutrašnjosti.
Objekat je organizovan oko multifunkcionalnog centralnog prostora usmerenog ka neposrednom okruženju, koji je ograničen jedinim strogo definisanim prostorom, sanitarno-kuhinjskim blokom minimalnih dimenzija. Osnovna ideja ovog prostora ogleda se u multifunkcionalnosti, odnosno u mogućnosti prihvatanja različitih sadražaja u zavisnosti od potreba. Yeta se može koristiti u različite svrhe: kao opservatorija sa pogledom na šumu, istraživačka laboratorija, prostor za meditaciju, izložbeni prostor, kiosk.
Ekološki koncept kuće zasnovan je na mini fotonaponskom sistemu, LED rasveti niske potrošnje i drugim mini kontrolnim sistemima na nivou pametne kuće. Mini fotonaponski sistem sastoji se od šest monokristalnih solarnih modula koji proizvode struju i povezani su sa sistemom za skladištenje energije. Upotrebom ovog sistema kuća postaje nezavisna od električne mreže.
Održavanje toplote zimi omogućeno je postavljanjem izolacije na fasadnu drvenu ljusku, kao i ugradnjom prozora sa dvostrukim staklom na prednjoj fasadi. Na krovu se sakuplja kišnica, nakon čega se prečišćava i koristi u kuhinji i kupatilu, dok se iskorišćena voda čuva u posebnom rezervoaru.// ek ALEKSANDRA PRAŠTALO – Više u EKO KUĆI No15
YETA kuća od balvana

YETA PREDSTAVLJA PROTOTIP MINIMALNE ARHITEKTONSKE JEDINICE MULTIFUNKCIONALNOG KARAKTERA ZASNOVANOG NA PRINCIPINAMA EKOLOŠKE GRADNJE I EKONOMSKE ODRŽIVOSTI. SVOJIM IZGLEDOM PODSEĆA NA STRUKTURU NASLAGANIH STABALA KOJA SE U POTPUNOSTI UTAPA U OKRUŽENJE OSTVARUJUĆI POVEZANOST KUĆE I PRIRODE.
Okružena impozantnom lepotom alpskih pašnjaka i okolnih šuma, u italijanskom naselju Val Di Sella nalazi se mala arhitektonska jedinica Yeta od svega 13m2, delo arhitekte Flavija Galvanija. Projekat je nastao na principima zaštite životne sredine i ekonomske održivosti, kao prototip mikro kuće koja se može lako uklopiti u različite lokacijske kontekste i namene. Njena izgradnja nije zahtevala nikakava iskopavanja u svrhu postavljanja temelja. Upotreba kompaktnih laganih modula obezbedila je izuzetno jednostavan transport i montažu. Koncipirana je maksimalno jednostavno, koliko god je to osnovna ideja eko kuće dozvoljavala, kako bi se postigao optimalan prostor u okviru minimalnih dimenzija.
Kućica je izrazito malih dimenzija, sa osnovom od 3.8m sa 4.4m i visinom od 3.3m, i u potpunosti je izrađena od prirodnih reciklirajućih materijala. Svojim izgledom podseća na strukturu naslaganih stabala, prizor karakterističan za obode alpskih venaca.
Ovakvim rešenjem drvene fasade, opna kuće se praktično i ne razlikuje od prirodnog okruženja. Tehnologija se nenametljivo stapa sa drvetom kao najzastupljenijim materijalom i pravi kontinuum između spoljnog prostranstva i ugodne unutrašnjosti.
Objekat je organizovan oko multifunkcionalnog centralnog prostora usmerenog ka neposrednom okruženju, koji je ograničen jednim strogo definisanim prostorom, sanitarno-kuhinjskim blokom minimalnih dimenzija. Osnovna ideja ovog prostora ogleda se u multifunkcionalnosti, odnosno u mogućnosti prihvatanja različitih sadržaja u zavisnosti od potreba.
YETA SE MOŽE KORISTITI U RAZLIČITE SVRHE: KAO OPSERVATORIJA SA POGLEDOM NA ŠUMU, ISTRAŽIVAČKA LABORATORIJA, PROSTOR ZA MEDITACIJU, IZLOŽBENI PROSTOR, KIOSK.
Ekološki koncept kuće zasnovan je na mini fotonaponskom sistemu, LED rasveti niske potrošnje i drugim mini kontrolnim sistemima na nivou pametne kuće. Mini fotonaponski sistem sastoji se od šest monokristalnih solarnih modula koji proizvode struju i povezani su sa sistemom za skladištenje energije.// ek VESNA FILIMONOVIĆ – Više u EKO KUĆI No16
Mini kuća Diogen

ITALIJANSKI ARHITEKTA RENCO PIANO I NJEGOV STUDIO RAZVILI SU PROJEKAT DIOGEN ZA ŠVAJCARSKU DIZAJNERSKU KORPORACIJU VITRA. ON DANAS PREDSTAVLJA VITRIN NAJMANJI OBJEKAT – ALI NAJVEĆI PROIZVOD.
Diogen je jedinstven projekat koji je nastao u studiju poznatog svetskog arhitekte Renca Piana za renomiranog proizvođača nameštaja Vitra. Sagrađen je na brežuljku u okviru kompleksa Vitra Campus u Vajlu na Rajni, između čuvene Hercog-de Meuron kuće i Kupole. Za samog arhitektu Piana bilo je ovo ostvarenje sna o minimalističkom stanovanju, o kome je maštao još od studentskih dana. Ovom temom se ozbiljnije bavio čitavu deceniju pre nastanka konačnog projekta. Tako su u Đenovi, njegovom rodnom gradu, nastajali razni prototipovi mini-kuća, materijalizovanih najpre od šper-ploče, pa od betona, i na kraju od drveta. Kada se Vitra zainteresovala za ova Pianova istraživanja, bilo je to zato što je prepoznala nameštaj kao esencijalni deo ljudskog okruženja. Uostalom, ako pogledamo kroz istorijat razvoja dizajna nameštaja, on se oduvek kretao u smeru redefinisanja životnog prostora čoveka.
Kuća Diogen iz 2013. godine jeste rezultat trogodišnje saradnje arhitekte Piana i Vitre. On je predstavljen kako usko-stručnoj, tako i širokoj javnosti, iako ne predstavlja konačan rezultat projekta tj. proizvod spreman za serijsku proizvodnju. Time je, zapravo, javnosti data mogućnost da uzme učešće u testiranju Diogena kao novog ljudskog humanog staništa, uz jasan plan da se istraživanja na projektu nastave. Mini-kuća Diogen predstavlja jednostavan, arhaičan objekat lociran u prirodi, koji je teorijski baziran na konceptu ideje o minimalističkoj kući koja se kroz istoriju razvijala još od vremena Vitruvija.
Diogen ne predstavlja životni smeštaj za hitne ili privremene čovekove potrebe, već dobrovoljno mesto čovekovog povlačenja. Projektovan je tako da funkcioniše u najrazličitijim klimatskim uslovima, nezavisno od postojeće infrastrukture, odnosno kao potpuno samostalni sistem. Voda koja je potrebna za funkcionisanje kuće prikuplja se od kišnice, i nakon korišćenja se prečišćava i ponovo koristi.
Kuća sama sebe snabdeva energijom, a potrošnja energije svedena je na minimum. Ovaj fundamentalni postulat projekta postoji i zbog još jedne ideje – namere da se koncentriše i smanji čovekovo usmerenje ka samo istinski bitnim stvarima. Po ovom konceptu Diogen podseća na knjigu “Walden/Life in the Woods” iz 1854. godine u kojoj je H. D. Thoreau napisao: “Otišao sam u šumu jer sam želeo da živim oslobođeno, da se suočim samo sa bitnim činjenicama o životu, i da proverim da li mogu da naučim ono čemu život tamo može da me poduči”.// ek MARE JANAKOVA GRUJIĆ
Više u EKO KUĆI No15