Apartman Kinuta

Afirmišući kontinuitet i veze istorijskog i savremenog razvoja arhitekture i kreativnog izraza, dizajnirana je otvorena struktura čiji je primarni motiv korisnik kao njen vitalni i reprezentativni deo i koja se temelji na shvatanju arhitekture kao vrste filozofije o sredini i okolini. oslanjanje na bezvremene tradicionalne vrednosti dve kulture – Skandinavske i Japanske, iznedrilo je prostor koji je prava oaza mira i spokoja u bučnom Tokiju.
Enterijer u kome vlada čudesna prisnost čoveka i prostora ostvarena svetlošću, senkom i teksturom materijala, rezultat je saradnje između lokalnog dizajna studija iz Tokija Keiji Ashizava i Norm arhitekata sa sedištem u Kopenhagenu. Spojilo ih je obostrano divljenje i ljubav prema prirodnom bogatstvu i beskonačnim dizajnerskim mogućnostima, uz poštovanje obe tradicije. Projekat se zasniva na obnovi dva stana u kompleksu apartmana Kinuta Terrace. On je prvobitno sagrađen još 1980- ih i ima integrisano dvorište, što kompleks čini jedinstvenim, a živeti mirno u skladnom okruženju velika je privilegija u gradu poput Tokija.

TIŠINA I SVETLOST Sofisticiranost projekta proizilazi iz interpretacije odnosa svih elemenata koji čine kompozicionu celinu prostora – oblik, površina, tekstura, refleksija, transparentnost, boja i osvetljenje. Senka zbog svoje moći transformacije postaje element forme u prostoru, ne manje važan od zida ili plafona, a svojim pokretom naglašava prolaznost vremena.

Formalno-prostorni odnosi elemenata i sama struktura arhitektonskog prostora nastali su kao ekvivalent ekspresije i vizuelne percepcije doživljaja stvarnosti, pri čemu je dnevna svetlost, kao najvažnije sredstvo kojim su projektanti raspolagali, s pravom postavljena na pijedestal. Kombinujući uravnotežen industrijski i prirodni izgled i osećaj, svaki prostor je dizajniran tako da propušta vazduh i svetlost, čime se stvara prijatna atmosfera.

U radu sa duplim visinama i velikim prozorima okolina se poziva unutra i obrnuto, a ponavljajući uzorci koriste se za stvaranje umirujućeg osećaja poznatog. Interesovanje autora je usmereno prema igri svetlosti u prostoru, boji i uticaju koji svetlo ima na korisnika zbog svoje sposobnosti da menja ljudska osećanja, ističe teksturu i naglašava vrednost ambijenta. Usred energičnog i bučnog Tokija stvorena je prava oaza mira, tišine i spokoja, koja u skladu sa japanskim konceptom zena nudi osećaj oslobađanja i suštine postojanja.

TRADICIJA KAO INSPIRACIJADva dizajnerska studija su u saradnji sa vodećim japanskim proizvođačem drvenog nameštaja Karimokuom radila na jednoj rekonstrukciji i tom prilikom je nastala ideja o novoj kolekciji nameštaja. Otuda inauguralna kolekcija Kinuta predstavlja seriju od 12 komada nameštaja izrađenih po meri koji se u potpunosti oslanjaju na prirodne reference povezanog dvorišta u pokušaju da se što više integrišu u prirodu ne samo svojim dizajnerskim jezikom, nego i materijalnim sastavom.

Detalji naglašavaju dominantnu lakoću i prozračnost celokupne atmosfere. Tu spadaju elegantna ograda stepeništa i galerije, mermerna ploča na drvenim nosačima stola i veliki luster u kuhinji koji razigrava plafon. Geometrizovani elementi enterijera u zavisnosti od prostornog rasporeda i međusobnih odnosa dobijaju novo značenje i grade formu figurativnog karaktera koja asocira na konkretne pojave.

Ostvarivanje kontinualnosti prostora i uvođenje prirode u enterijer omogućeno je ranije postavljenim arhitektonskim okvirom – belim volumenima orijentisanim prema dvorištu koji kombinacijom bazičnih formi sa svetlom ostavljaju snažan utisak. Isticanje konstruktivnih elemenata kao deo umetničkog izraza (vidne i naglašene grede koje se seku u dnevnoj sobi) nudi neposredniji doživljaj i identifikaciju sa prostorom, svedočeći o njegovoj iskrenosti i ozbiljnosti, ali i o veštini autora da ovladaju prostorom definisanim strogim konturama i organizovanim rasporedom.

Dizajn nameštaja -inspirisan je strukturama iz japanskih hramova i vrtova.

DIZAJN NAMEŠTAJA INSPIRISAN JE UGLAVNOM STRUKTURAMA VIĐENIM U JAPANSKIM HRAMOVIMA I VRTOVIMA. TAKO JE NAPRIMER RITAM KROVNIH LINIJA NA HRAMOVIMA KOJE SU AUTORI POSETILI VIDLJIV NA DUGAČKOM NISKOM STOLU.

Nova finska kuća – Ceo život na jednom mestu

KUĆA U ŠUMI KOLIKO I ŠUMA U ​​KUĆI – ARHITEKTURA ZAUZIMA ULOGU POSREDNIKA IZMEĐU SAVREMENOG ČOVEKA I PRIRODE.
Kuća Apelle je sagrađena pre svega da bude deo prirode. Okolna šuma je pretvara u sklonište za potrebe jedne savremene porodice modernih navika. Kuća je u šumi koliko i šuma u ​​kući – arhitektura zauzima ulogu posrednika između savremenog čoveka i prirode.
Ovu jednoporodičnu kuću u finskom gradu Karji dizajnirao je biro Casagrande Laboratory. Već na prvi pogled nalik je na brod usidren u luci. Potpuno nenametljiva u ambijentu, nepretencioznog dizajna sa pretečom u daščanoj kolibi, ova zgrada je utopljena u krajolik na jednostavan i prirodan način. Život koji se u njoj odvija je specifičan po tome što je naglašeno jedinstven, što sublimira sve životne funkcije na jednom mestu, što je adaptibilan i slobodan – bez konformističkih stega i poštovanja normi klasične arhitekture. Pod krovom ove kuće druži se, radi, obeduje i spava, u jednom dahu i u jednoj istoj odaji.
Unutrašnji prostor kuće je izrazito longitudinalan i neprekinut – to je fluid koji se razliva kretanjem kroz kuću da bi se na kraju te ose utopio u šumu. Na ovoj putanji nižu se javni i privatni segmenti, i to tako  što se isti prostor koristi za različite namene u zavisnosti od trenutka – danju ili noću. Tako se u delu enterijera tradicionalno korišćenom za obedovanje može spavati, a dnevna soba, po pravilu centar porodičnog druženja, pruža pogodnosti za studijski rad, pa čak i za fitnes trening. Ovakav multifunkcionalni prostor svoje korene vuče od tzv. ’tupa’ ili ’pirtti”’, drvene kolibe tipične za tradicionalnu finsku arhitekturu.

Sa ovako udruženim životnim funkcijama ukućana i namenama prostora, enterijer nas šarmira svojom polivalentnošću i duhovitošću. Slična duhovitost postoji i spolja, na fasadi, gde se čita simbol lađe usidrene na kopnu, usred šume. Asocijaciju na brod stvaraju kružni prozori, kao i brodski pod u unutrašnjosti kuće. Fasada je potpuno bela, i u zimskom delu godine stapa se sa snežnim ambijentom. Snabdevena je raznolikim grupacijama prozora – kružnih, kvadratnih, linijskih, koji predstavljaju ključ za dešifrovanje funkcionalne organizacije enterijera.
Objekat Apelle je dobro izolovan materijalom na bazi drveta. Tokom duge i jake zime zagreva se geotermalno i iz još dva izvora toplote, peći i kamina. Peć u spavaćoj sobi, visoka i snežno-bela poput brodskih jarbola na palubi, razdvaja prostor sa krevetom od ostatka odaje. Masivni kamin od crne cigle u dnevnoj sobi jedini je detalj u enterijeru koji nije beo. Spolja gledano, on je još jedan nautički simbol. Liči na dimnjak, a kuća uz njega – na parobrod.

Spavaća soba je u elevaciji domišljato povezana sa kuhinjom tako što ima pristup do spavaće lođe -ležaja izvedenog na vrhu viseće kuhinje. Ukupna površina kuće od 140m2  iskorišćena je maksimalno štedljivo i na najfunkcionalniji način. Kuća je okupana svetlošću, enterijer gotovo potpuno beo, a sve to uz efektnu upotrebu ogledala stvara optičku varku veće zapremine prostora. Mobilijar i oprema su svedeni, minimalistički, malobrojni. Prostor je rasterećen svakog suvišnog detalja, i kao takav izrazito duhovan i kontemplativan.

SPECIFIČNOST KUĆE OGLEDA SE U TOME ŠTO SE ISTI PROSTOR KORISTI U RAZLIČITE SVRHE U ZAVISNOSTI OD TRENUTKA – DANJU ILI NOĆU. OVAKAV MULTIFUNKCIONALNI PROSTOR SVOJE KORENE VUČE OD TZV. ’TUPA’ ILI ’PIRTTI’ DRVENE KOLIBE, KOJA JE TIPIČNA ZA TRADICIONALNU FINSKU ARHITEKTURU.

Kuću su izgradila dva lokalna stolara specijalizovana za izgradnju ne samo objekata, već i drvenih brodova. Nije čudno, stoga, što su konstrukciju tretirali kao lađu, počev od forme do načina materijalizacije. Tako je duh lokalnog finskog neimara ugrađen u kuću zajedno sa duhom tradicije, ambijenta, arhitekte i na kraju – korisnika. //ek Mare Janakova Grujić-Više u EKO KUĆI No29

Masivni kamin od crne cigle u dnevnoj sobi jedini je detalj u enterijeru koji nije beo.

Spavaća soba je u elevaciji domišljato povezana sa kuhinjom tako što ima pristup do spavaće lođe – ležaja izvedenog na vrhu viseće kuhinje.

Unutrašnji prostor objekta je izrazito longitudinalan i neprekinut – to je fluid koji se razliva kroz kuću.

Voda kao inspiracija

INOVATIVAN ARHITEKTONSKI KONCEPT PRKOSI OGRANIČENJIMA TRADICIONALNOG POIMANJA PROGRAMSKE STRUKTURE. URAVNOTEŽENIM SPOJEM RAZLIČITIH VRSTA UMETNOSTI DIZAJNA, VAJARSTVA I SLIKARSTVA OBJEDINJENIH U POLJU ARHITEKTONSKE POJAVNOSTI STVARA SE NOV ESTETIČKI ORGANIZAM SA LICEM ŽIVOG UMETNIČKOG PROSTORNOG OBLIKA.
Panorama, inspirativan i prostran dupleks apartman u Sao Paolu, projektovan je za bračni par bez dece koji su želeli da implementiraju bazen u svoj enterijer, što je arhitekta Fernanda Markes radosno dočekala, smatrajući ovaj projekat izazovom i ističući da je doživljaj arhitekture znatno različit od onoga što donosi puko upravljanje geometrizovanim prostornim konceptima. Potreba za istraživanjem i inovacijom inicirana je pre svega težnjom za ukazivanjem na različite potencijale, nivoe i oblike aktivnosti arhitektonskog prostora i pojavnosti arhitekture. Rezultat ovakvog promišljanja bio je stvaranje uravnoteženog odnosa i sadejstva prostora i njegovog sadržaja u svim aspektima njihovih odrednica, karakteristika i uslovljenosti.
AUTONOMIJA UMETNIČKIH DELA
Apartman ima površinu od 477 m2 i podeljen je na dva nivoa. Prizemlje se sastoji od dnevnog boravka, trpezarije i kuhinje. Na spratu se nalaze glavna spavaća soba i sobe za goste, fitnes soba, radna soba i pristup bazenu. Mezanin povezuje prostore između glavne spavaće sobe i dnevne sobe. Vlasnik apartmana radi na finansijskom tržištu i strastveni je kolekcionar umetničkih dela, te poseduje radove brojnih istaknutih umetnika koji direktno govore o pitanju prostora – stoga je važnost njihovog plasiranja u projekat bila od suštinskog značaja.

PROSTOR OTVORENIH MOGUĆNOSTI – MOTIV VODE
Sa vodom kao inspiracijom i primenom jasno definisanih geometrizovanih oblika  prostranih volumena uz korišćenje dvostruke visine i bašte, autorka je postigla efekat lakoće i prozračnosti u enterijeru, u potpunosti iskoristivši prednosti prirodnog osvetljenja. Izraženo je otvaranje teme nekomercijalizovanih arhitektonskih rešenja, kao i elemenata promenljivog, dinamičnog i neočekivanog u fazi njihove eksploatacije. Time je postignuto usmeravanje enterijera ka temama otvorenog i aktivnog prostora. Kao kompleksan sistem sila koje u značajnoj meri utiču na preispitivanje metoda i procesa arhitektonskog projektovanja, ove teme pokreću pitanja programske fleksibilnosti i definisanosti u funkciji realizacije stambenog prostora otvorenih mogućnosti, slobodnih za nepredviđene  i nesvakidašnje upotrebe.

Uvođenje motiva vode u centar arhitektonskog zbivanja pripada aspektu produktivnosti prostornosti, koji potencijalno može da omogući nove i neočekivane tokove životnog prostora. Izgradnja bazenske strukture bila je najizazovniji deo projekta, a za njenu realizaciju korišćeno je debelo uvezeno staklo i bio je potreban visoko specijalizovan  rad na instaliranju. Voda je element koji omogućava posebno iskustvo, doživljaj i konkretan narativ ovog apartmana.

VODA SIMBOLIZUJE CIRKULACIJU ŽIVOTA, DINAMIČNOST I ULIVANJE ENERGIJE. U SADEJSTVU SA OSTALIM ELEMENTIMA ENTERIJERA ONA ČINI ODREDNICU ZA HUMANISTIČKO OSTVARENJE U ČIJEM JE SREDIŠTU BRIGA ZA KORISNIKA I NJEGOVE ŽIVOTNE POTREBE.

Ona nije reprezentacija prethodno definisanog sadržaja u arhitekturi, već nastaje pod uticajem i kao posledica specifičnih procesa u kojima je arhitektura prisutna kao važan integralni deo. Voda simbolizuje cirkulaciju života, dinamičnost i ulivanje energije, a u sadejstvu sa ostalim elementima enterijera čini odrednicu za humanističko ostvarenje u čijem je središtu interesovanje za korisnika i njegove životne potrebe. Uz sve, tu je i impresivna zelena bašta koja naglašava lepotu vodene površine i podržava koncept održive udobnosti. // ek VESNA RAVIĆ – Više u EKO KUĆI No28

Dominantan je minimalistički stil u dizajniranju nameštaja.

Umetnička dela istaknuta su prirodnim osvetljenjem i prostranošću.

Ex of In

KROZ AUTORSKI RAZVOJ ARHITEKTONSKOG DELOVANJA, STVARALAC ISTRAŽUJE UNUTRAŠNJI PROSTOR KOJI PROIZILAZI IZ SKULPTURALNOSTI KAO REZULTAT RAZMATRANJA MOGUĆNOSTI ENTERIJERA. OBLIKOVNOST OBJEKTA TRETIRA ARHITEKTURU KAO UMETNOST I ISPITUJE STALAN POTENCIJAL JAVNOG PROSTORA I DRUŠTVENE OTVORENOSTI. POVEZANOST SERIJE KUBIČNIH FORMI ISTRAŽEN JE PREKLAPANJEM PUNOG I PRAZNOG PROSTORA SFERNIH OBLIKA I KOCKI, KAO VIŠEDIMENZIONALNI GEOMETRIJSKI KOLAŽ.
Objekat istražuje jezik prostora sa ciljem da energiju unutrašnjeg prostora poveže sa ekologijom okruženja ispitujući tekuće klišee arhitektonskog stila i komercijalne prakse. Ex of In kuća predstavlja izveden manifest istraživačkog projekta IN arhitektonskog biroa Steven Holl Architects, čija je tema analiza pojma ’unutra’.

Ovakav eksperimentalni pristup projektovanju rezultat je višegodišnjeg istraživanja kroz izradu modela od orahovog laminiranog drveta i niza crteža kojima arhitekta pokušava da obnovi prave vrednosti arhitekture postavljajući principe koji ga vode kroz stvaranje ovog objekta.
Na 28 ari šumovitog područja pojavljuje se prostor nazvan T2, rezervat ustanovljen kao eksperimentalni topografski predeo. Planirano rešenje ovog područja ogleda se u podeli na pet suburbanih parcela sa kućama, da bi se kasnije lokalitet objedinio u jedno prirodno zaštićeno područje. Kao kompresovana forma od 85m2 na 28 ari ruralnog zaštićenog prostora izdiže se objekat modernističkog stila.

ISKLESANA DRVENA ORBITA DOČEKUJE POSETIOCA
Arhitektonska geometrija ove kuće se ogleda kroz preklapanja i presecanja sfera i trapezoida sa jakom namerom čišćenja volumena enterijera. Oblik arhitekture nastaje prodorima trapeza i sfera koji formiraju uzbudljive forme koje se mogu osetiti pristupom na ulazni trem.
Kuća je skoro u potpunosti napravljena od prirodnih materijala. Upotrebljeno je drvo mahagonija, od kojeg su napravljeni prozorski okviri, vrata i stepenište, kao i šperploče od breze, izrađene u tankim slojevima, koje su korišćene u oblaganju unutrašnjih zakrivljenih površina. Prednost upotrebe ovih materijala očituje se kroz spokojstvo, kvalitet i ambijentalnost enterijera koji emituje osećaj duhovne samoće i budističke filozofije.

UNUTRAŠNJOST JE ELEMENTARNA SILA SENZUALNE LEPOTE
Funkcionalno rešenje objekta izvedeno je kroz prostornu organizaciju smicanja horizontalnih platformi sa dinamičnim vertikalnim preklapanjima, pozicioniranih oko centralnog prostora u koji autor smešta kuhinju sa trpezarijom, stepenište i multifunkcionalni prostor sa različitim mogućnostima korišćenja. Kuća je projektovana kao prostor bez spavaćih soba, ali opet, zahvaljujući podeli volumena na tri nivoa, na komforan način može da ugosti do petoro korisnika.  //ek MARKO VUKAJLOVIĆ – Više u EKO KUĆI No 28

Ex of in

KROZ AUTORSKI RAZVOJ ARHITEKTONSKOG DELOVANJA, STVARALAC ISTRAŽUJE UNUTRAŠNJI PROSTOR KOJI PROIZILAZI IZ SKULPTURALNOSTI KAO REZULTAT RAZMATRANJA MOGUĆNOSTI ENTERIJERA. OBLIKOVNOST OBJEKTA TRETIRA ARHITEKTURU KAO UMETNOST I ISPITUJE STALAN POTENCIJAL JAVNOG PROSTORA I DRUŠTVENE OTVORENOSTI. POVEZANOST SERIJE KUBIČNIH FORMI ISTRAŽEN JE PREKLAPANJEM PUNOG I PRAZNOG PROSTORA SFERNIH OBLIKA I KOCKI, KAO VIŠEDIMENZIONALNI GEOMETRIJSKI KOLAŽ.
Objekat istražuje jezik prostora sa ciljem da energiju unutrašnjeg prostora poveže sa ekologijom okruženja ispitujući tekuće klišee arhitektonskog stila i komercijalne prakse. Ex of In kuća predstavlja izveden manifest istraživačkog projekta IN arhitektonskog biroa Steven Holl Architects, čija je tema analiza pojma ’unutra’.

Ovakav eksperimentalni pristup projektovanju rezultat je višegodišnjeg istraživanja kroz izradu modela od orahovog laminiranog drveta i niza crteža kojima arhitekta pokušava da obnovi prave vrednosti arhitekture postavljajući principe koji ga vode kroz stvaranje ovog objekta.
Na 28 ari šumovitog područja pojavljuje se prostor nazvan T2, rezervat ustanovljen kao eksperimentalni topografski predeo. Planirano rešenje ovog područja ogleda se u podeli na pet suburbanih parcela sa kućama, da bi se kasnije lokalitet objedinio u jedno prirodno zaštićeno područje. Kao kompresovana forma od 85m2 na 28 ari ruralnog zaštićenog prostora izdiže se objekat modernističkog stila.

ISKLESANA DRVENA ORBITA DOČEKUJE POSETIOCA
Arhitektonska geometrija ove kuće se ogleda kroz preklapanja i presecanja sfera i trapezoida sa jakom namerom čišćenja volumena enterijera. Oblik arhitekture nastaje prodorima trapeza i sfera koji formiraju uzbudljive forme koje se mogu osetiti pristupom na ulazni trem.
Kuća je skoro u potpunosti napravljena od prirodnih materijala. Upotrebljeno je drvo mahagonija, od kojeg su napravljeni prozorski okviri, vrata i stepenište, kao i šperploče od breze, izrađene u tankim slojevima, koje su korišćene u oblaganju unutrašnjih zakrivljenih površina. Prednost upotrebe ovih materijala očituje se kroz spokojstvo, kvalitet i ambijentalnost enterijera koji emituje osećaj duhovne samoće i budističke filozofije.

Na 28 ari šumovitog područja pojavljuje se prostor nazvan T2, rezervat ustanovljen kao eksperimentalni topografski predeo. Planirano rešenje ovog područja ogleda se u podeli na pet suburbanih parcela sa kućama, da bi se kasnije lokalitet objedinio u jedno prirodno zaštićeno područje. Kao kompresovana forma od 85m2 na 28 ari ruralnog zaštićenog prostora izdiže se objekat modernističkog stila.

Sa aspekta energetske efikasnosti i održivosti, objekat je osmišljen kao nezavistan sistem koji koristi sve resurse ovakvog tipa gradnje. Kuća se energetski napaja pomoću Sunca korišćenjem foto ćelija proizvedenih od bio- plastike, povezanih u sistem skladištenja energije. Gradivni elementi drvo i staklo lokalnog su porekla. //ek MARKO VUKAJLOVIĆ – Više u EKO KUĆI No 28

Otisci tradicije

CENTAR ZA POSETIOCE SMEŠTEN U VELIČANSTVENOM KRAJOLIKU PROVINCIJE HEBEJ U KINI PREDSTAVLJA VIŠESTRUKO KODIRANO ARHITEKTONSKO DELO, OD SVEDENOSTI U DUHU SAVREMENE ESTETIKE I PRIVILEGOVANJA UTILITARNOSTI DO REFERENCE NA VERNAKULARNU ARHITEKTURU JURTA IZ REGIONA I MODERNOG TRANSPONOVANJA REGIONALNE TRADICIJE U DUHU KINESKE ARHITEKTONSKE PARADIGME.
Inspirisani tradicijom i prirodom, autori ovog zanimljivog centra za posetioce na sveobuhvatan način razmatraju odnose spajanja ili sinergijskog delovanja osnovnih parametara savremene arhitekture i vremena u kome živimo. Arhitektonska forma, funkcija, utilitarnost i program u kontekstu su fizičkih i društvenih činilaca. U traganju za istinom kao ciljem ishodišta arhitektonskog delovanja, oni eksperimentišu sa postojećim arhitektonskim i nearhitektonskim elementima i stvaraju nešto novo, proširujući svoj horizont rada i istraživanja na odnos arhitekture i pejzaža sa svim kompleksnostima koje oni sa sobom nose – od socijalnih do ekoloških.

Vizitorski kulturni centar, kao višenamensko zdanje potpuno uklopljeno u nenarušenu prirodu ovog područja, koristiće se za organizaciju brojnih aktivnosti kako pojedinaca tako i grupa – održavanje seminara i predavanja, uživanje u prirodi i jačanje svesti o ekološkoj zašti, različitih programa za decu, a koristiće se i kao biblioteka. Ideja o postojanju kontinuiteta tradicije iskazuje se u stvaralaštvu većine savremenih kineskih arhitekata. Forma objekta nastala je po ugledu na vernakularnu arhitekturu regiona. Jurt (yurt) je jedan od najranijih prototipova arhitekture u ljudskoj istoriji u vidu okruglih portabl kuća koje se još nazivaju i ger (u Mongoliji) i odslikavaju nomadski način života stanovnika centralne Azije. Okrugli oblik jurta stvara neverovatan odnos harmonije između prirode i ljudi. Dvostruki krug, koji u azijskoj kulturi predstavlja sreću, koristi se kao osnovni element arhitektonskog izraza. On oblikuje glavnu dnevnu sobu dopunjujući tradicionalni izgled jurta, dok proširenja u vidu kutija  postaju polujavni prostor.

Ideja o postojanju kontinuiteta tradicije iskazuje se u stvaralaštvu većine savremenih kineskih arhitekata. Forma objekta nastala je po ugledu na vernakularnu arhitekturu regiona. Jurt (yurt) je jedan od najranijih prototipova arhitekture u ljudskoj istoriji u vidu okruglih portabl kuća koje se još nazivaju i ger (u Mongoliji) i odslikavaju nomadski način života stanovnika centralne Azije. Okrugli oblik jurta stvara neverovatan odnos harmonije između prirode i ljudi. Dvostruki krug, koji u azijskoj kulturi predstavlja sreću, koristi se kao osnovni element arhitektonskog izraza. On oblikuje glavnu dnevnu sobu dopunjujući tradicionalni izgled jurta, dok proširenja u vidu kutija  postaju polujavni prostor.//ek VESNA RAVIĆ – Više u EKO KUĆI No 28

Muzej Laskov IV

PEĆINA LASKO JE JEDNA OD PRVIH LEKCIJA IZ ISTORIJE UMETNOSTI. NJENI CRTEŽI STARI OKO 20.000 GODINA, OTKRIVENI TEK 1940.GODINE, PREDSTAVILI SU SVETU MOMENTE IZ ŽIVOTA NAŠIH PREDAKA KOJI SU TADA ŽIVELI NA TERITORIJI DANAŠNJE FRANCUSKE. OVI CRTEŽI, KOJE JE SAVREMENA UMETNIČKA TEORIJA SVRSTALA U UMETNOST, BILI SU ZAPRAVO DEO MAGIJSKOG RITUALA. PROJEKAT CENTRA ZA POSETIOCE LOKACIJE LASKO POVEZAO JE ARHITEKTURU, DIZAJN, ISTORIJU I NARACIJU U SPOJ KOJI POSETIOCIMA OMOGUĆAVA DA NASLUTE KOLIKO JE MORALO BITI  UZBUĐENJE  NAUČNIKA KOJI SU PRE SKORO OSAMDESET GODINA OTKRILI OVU PEĆINU I NJENE CRTEŽE.
Muzej Lasko IV: Internacionalni centar za pećinsku umetnost u Montinjaku u Francuskoj smešten je tačno na dodiru dve pejzažne celine – guste šume i doline Vezer. Arhitekti čuvenog studija Snøhetta formu muzeja zamislili su kao ’pukotinu’ koja se stapa sa topografijom terena, kao da je iznikla iz tla. Izbor materijala upotrebljenh u izgradnjii vrlo je sveden – dominiraju prirodni kamen, staklo i beton, a sve je podređeno atmosferi unutrašnjeg prostora koji treba da dočara pećinu i njenu mističnu atmosferu.

Dnevno svetlo u unutrašnjost dopire kroz bočne zastakljene površine, a još dominantnije, ono koje pravi atmosferu, jeste prirodno svetlo koje ulazi kroz deo krova izveden u vidu procepa od stakla. Zgrada Muzeja ovde je tretirana kao stilizovana pećina i nazvana je njenom replikom. Značaj ovog muzeja ne leži samo u njegovoj arhitekturi. Postavka izložbe i eksponati predstavljaju pravu senzaciju za posetioce. Pošto je sama pećina Lasko zatvorena za publiku, za Muzej je urađena replika kamenih zidova i crteža koji su je učinili slavnom. Specijalnim laserima, sa odstupanjem od svega 1mm snimljeni su kameni zidovi pećine da bi kasnije bili izrađeni u prirodnoj veličini. Bile su potrebne dve godine i 25 umetnika da  se identičnim pigmentima iscrta preko 900 metara replika zidova proizvedenih od smole. Autor postavke je scenograf Kason Man, čuven po mnogobrojnim projektima scenografija, postavki izložbi i javnih prostora.
Ruta kojom posetioci pristupaju muzejskoj postavci pažljivo je isplanirana: iz ulaznog hola liftom se stiže na krov Muzeja, odakle se, spuštajući se rampom, može uživati u okolnom pejzažu.

Ovaj postepeni silazak naglašava prelaz iz spoljašnjeg u unutrašnji prostor, postepeni ulazak u pećinu, kao i prelazak iz sadašnjeg trenutka u daleku prošlost. Unutrašnjost Muzeja je sasvim nalik pećini – mračna, hladna i vlažna, kako bi se što autentičnije dočarala originalna lokacija. Glavna postavka, koju čine replike kamenih zidova okačene o plafon, osvetljena je diskretnim svetlom, tek onoliko koliko su to mogle da učine lampe na životinjsku mast korišćene u doba paleolita, kada su crteži i nastali. Iz sale sa glavnom postavkom stupa se u vrt, atrijum koji posetiocima omogućava ‘da se vrate u sadašnjost’ i ponovo adaptiraju na dnevno svetlo. Slede interaktivna postavka i Galerija mašte, u kojoj su prezentovana dela savremene umetnosti inspirisana praistorijskom umetnošću.

KAKO JE PEĆINA LASKO ZATVORENA ZA POSETIOCE, ZA MUZEJ JE URAĐENA REPLIKA KAMENIH ZIDOVA I CRTEŽA KOJI SU JE UČINILI SLAVNOM. SPECIJALNIM LASERIMA, SA ODSTUPANJEM OD SVEGA 1MM SNIMLJENI SU KAMENI ZIDOVI PEĆINE DA BI POTOM BILI IZRAĐENI U PRIRODNOJ VELIČINI. BILE SU POTREBNE DVE GODINE I 25 UMETNIKA DA SE IDENTIČNIM PIGMENTIMA ISCRTA PREKO 900 METARA REPLIKA ZIDOVA PROIZVEDENIH OD SMOLE.

U Teatru  se može pogledati instalacija u tri čina u kojoj se smenjuju svetlo, zvuk, pokret i objekti koji pričaju priču o pećinskoj umetnosti. Tu je i 3D projekcija za posetioce, koja je spojila savremenu tehnologiju sa davnom prošlošću – pomoću 3D stereoskopskih naočara omogućeno je digitalno putovanje kroz pećinu.
Zahvaljujući spoju low-tech i high-tech elemenata ovaj muzej i izložba više su od obične postavke – podređeni su ideji iskustva i naracije i duboko su holistički. Posetioci doživljavaju mistiku i atmosferu pećine i momenat samog otkrića ovog svetog mesta koje su savremeni arheolozi nazvali ’Praistorijskom Sikstinskom kapelom’.// ekJELENA BLAGOJEVIĆ – Više u EKO KUĆI No28

Postavka izložbe – glavni eksponat dominira prostorom.

Teatar u kome je putem virtuelne 3D projekcije moguće prošetati pećinom.

Zgrada Muzeja kao da je iznikla iz tla – kopira blago ustalasanu topografiju i čvrstinu stena.

2Y, Sinergija sklada & kontrasta

ISTINSKI POVRATAK PRIRODI I STAPANJE SA NJENIM ELEMENTIMA NAJBOLJE JE DOŽIVETI AKO SE U PRIRODI BORAVI. ARHITEKTURA 2Y PORODIČNE KUĆE USPELA JE DA MAKSIMALNO PRIHVATI POTENCIJALE LOKACIJE I DA PRIRODNU TOPOGRAFIJU TERENA ISKORISTI ZA OBLIKOVANJE OBJEKTA. POTPUNIM VIZUELNIM OTVARANJEM FASADA, ISKUSTVO JEDINSTVA SA PRIRODOM JE PREDATO KORISNIKU.
 Izazovi u arhitektonskom smislu postaju sve veći, kako iz ugla korisnika prostora, tako i pod lupom arhitektonskih timova. Povratak čoveka prirodi uz zadržavanje komfora modernog života, glavna je ideja kojom se danas vode ove dve strane, težeći ka zajedničkom cilju da želje i potrebe pretoče u delo koje će služiti i čoveku i prirodi. Ovim principima vodili su se i investitori iz Čilea, želeći za sebe oazu mira u dinamičnom okruženju, ali ovog puta prirodnom. Strm teren prekriven gustim zelenilom i šumom useca se u jezero Koliko u Čileu, koje svojim plavetnilom obavija parcelu i celo brdo i dodaje novu, petu dimenziju.

Kako bi se u ovako izazovnom okruženju odgovorilo ličnim zahtevima na najbolji način, investitori su odabrali projektanta koji dobro poznaje teren, lokalnu arhitekturu i tradicionalne materijale koji su karakteristični za ovu sredinu. Na veliki izazov pristao je stručni tim na čijem je čelu čileanski arhitekta Sebastian Delpiano. Potrebno je bilo odgovoriti na zahteve investitora da se izvrši interpolacija prirode i šume u svakodnevno korišćenje prostora, i da se u objekat integriše što više svetlosti i sunca. Arhitekta je ovde pažljivo osmotrio teren, oblikovnost prirode, zelenila i jezera, kao i klimatske uslove i karakteristike. Rešio je da dva zahteva pretoči u pozadinsku simboliku broja dva koja će repeticijom uneti dodatnu dinamiku u koncept i krajnji produkt. Tako je raspored osnove postavljen u dijagram sastavljen od dva slova Y spojena u ogledalu, čime je omogućena dvostruka funkcionalna dobit. Prva je da se prostor orijentiše ka različitim stranama sveta, što dozvoljava pravilno zoniranje prostorija tako da u toku celog dana sunčeva svetlost prodire u objekat.

Druga dobit ovakve postavke je da poglede korisnika maksimalno otvara ka prirodi koja ga okružuje, čime je odgovoreno na bazične zahteve projekta. Na prvi pogled neskladan oblik osnove nalik skaliranoj drvenoj grančici izgubljenoj u šumi, savršeno se uklopio u uslove koje diktira teren, pa je sa ekološkog aspekta kuća dobila dodatni poen. Objekat se interpolirao između postojećeg drveća tako da ni jedno stablo nije posečeno. Oblik osnove je prilagođen nagibu tako što su kaskadiranja terena iskorišćena da se osnova funkcionalno podeli po zonama korišćenja, pri čemu se teren i objekat međusobno prožimaju. Ulaz u objekat je sa severne strane. Tu hodnik – galerija susreće dva kraka u kojima se nalaze spavaće sobe.

2Y DIJAGRAM STVARA DINAMIKU OBJEKTA KOJI KORESPONDIRA TERENU NA RAZLIČITE NAČINE . PROLAZEĆI KROZ OBJEKAT, U JEDNOM TRENUTKU TEREN JE DOMINANTAN U ODNOSU NA PROSTORIJE KOJE LEŽE NA NJEMU.

U jednom kraku je soba za roditelje sa terasom poput vidikovca, a u drugom je soba za decu sa mogućnošću korišćenja zasebnog ulaza. Iz hodnika – galerije se dalje stepenište spušta duž centralne ose u središnji deo u kome se nalaze kuhinja i trpezarija. Iz ovog prostora se bočno izlazi na terasu – podaščan plato koji proširuje iskustvo prostora ka novoj dimenziji i bočnoj osi i zadire direktno u otvorenu šumu i prirodu.// ekJELENA ALEKSIĆ – Više u EKO KUĆI No28

Bočne niše osamljuju korisnika i pružaju mu osećaj potpune predanosti prirodi.

Ceo enterijer, kao i ceo objekat, potpuno su urađeni u jednoličnom drvetu koje svojim oblikom daje vibraciju i osećaj beskrajne repeticije koji se javlja u šumi.

<Crvena boja objekta daje kontrast i ističe objekat u odnosu na zelenilo drveća.

Urbana pešačka oaza

NASUPROT CENTRU MADRIDA, KOJI JE  ’GRAD AUTOMOBILA’ NA JEDNOM NJEGOVOM RUBU STVOREN JE NOVI URBANI BLOK PO MERI ČOVEKA. ARHITEKTI SU NAPRAVILI SJAJAN KOMPROMIS IZMEĐU JEDNOPORODIČNOG STANOVANJA I ŽIVOTA U KOLEKTIVU.
Novoizgrađeni stambeni kompleks Caledonia živi svoj mladi život na rubu prestonice Španije, u oblasti Somosaguas. Nadomak centru Madrida, udaljena od agresivne i prenaglašene arhitekture ovog grada opterećenog saobraćajem, što je jedna od bitnih karakteristika svih svetskih metropola današnjice, leži urbana pešačka oaza, osmišljena i precizno isprojektovana od strane brazilskog arhitektonskog studija mk27. Zbog velike gustine naseljenosti samog Madrida, kao i potrebe za izgradnjom velikog broja stambenih objekata na maloj jedinici površine, arhitekti su svojim meta-projektom uspeli da udvostruče gustinu naseljenosti ovog urbanog bloka ne ugrožavajući kvalitet života ljudi. Naprotiv, čak su ga unapredili.
Autori su svojim dizajnom stvorili prototip za program koji dalje može da raste, da se razvija, širi, menja i napreduje, model primenljiv na bilo koju urbanu parcelu u bilo kom gradu. Stambeni blok čine 21 jedinstvena stambena jedinica, nelinearno raspoređana po bloku. Svaka stambena jedinica pripada jednoj od četiri osnovne kategorije kuća, klasifikovanih po veličini (S, M, L, XL), u rasponu od 94 do 230 m2.

ŽIVOT I ARHITEKTURA PO MERI ČOVEKA
Zahvaljujući umešnosti arhitekata i izmeštanju kolskog saobraćaja iz partera u podzemlje, stvaranjem podzemne garaže, parteru je omogućeno neometano disanje, a time ni pešačko kretanje nije ni najmanje ugroženo. Ova urbana pešačka oaza na rubu Madrida sastoji se iz mnoštva čovekomernih prostora koji kadriraju vizure, a konstantno smenjivanje vizura podstiče stalno kretanje čoveka kroz prostor. Ovakavi prostori bez automobila obiluju čulnim utiscima i podstiču kvalitetan život ljudi u njemu, aktivirajući susede i pospešujući njihove međusobne kontakte. Stvorena je mogućnost prenošenja i protoka vibracija kroz prostor – ljudskih glasova, nadražaja iz prirode, mirisa cveća i ostalog rastinja, šuma vode, koraka, pucketanja i škripe materijala. Svaki deo ovog urbanog pejzaža je prostor pogodan za stvaranje novih različitih doživljaja i čulnih percepcija.

Nasuprot centru Madrida, ’carstvu automobila’, na jednom njegovom rubu stvoren je ovaj urbani blok po meri čoveka, što se ogleda ne samo u odsustvu automobila, već i čovekomernim dimenzijama prostora i arhitekture, u prisustvu intimnih i toplih prostora i ambijenata koji podstiču susrete i čulne doživljaje.
Slobodne parterne zone naglašavaju polaritet između stambenog i javnog, odnosno zatvorenog i otvorenog prostora, gde srećemo život koji se dešava napolju. Pešaci prolaze i imaju vremena da uživaju u velikim i malim doživljajima na svom putu.

AUTORI SU SVOJIM DIZAJNOM STVORILI PROTOTIP ZA PROGRAM KOJI DALJE MOŽE DA RASTE, DA SE RAZVIJA, ŠIRI, MENJA I NAPREDUJE, MODEL PRIMENLJIV NA BILO KOJU URBANU PARCELU U BILO KOM GRADU.

Arhitekti su napravili sjajan kompromis između jednoporodičnog stanovanja i života u kolektivu. Postignuta je visoka privatnost života pojedinca – stambeni prostori su intimizirani uvođenjem ograda i privatnih bašti i otvaranjem fasade ka bašti, a zatvaranjem ka ulici. Sa druge strane, javni prostori unutar bloka podstiču međuljudske kontakte, pozivajući na druženje suseda.// ek MILICA NIKOLIĆ – Više u EKO KUĆI No28

Galaxy bar

ARHITEKTI STUDIJA MONOLOCO SU PROJEKTOM  JEDNE MOSKOVSKE KRAFT PIVNICE POKAZALI KAKO BOJA I JEDNOSTAVNE FORME MOGU RELATIVIZOVATI POIMANJE MATERIJE I VREMENA. SVA ČULA POSETILACA  IZLOŽENA SU IZAZOVIMA UNUTAR JEDNOG POTPUNO NEUOBIČAJENO OSMIŠLJENOG  PROSTORA. DIZAJN I ARHITEKTURA OVDE SU UPOTREBLJENI SA CILJEM DA EVOCIRAJU APSTRAKTNU UMETNOST I DA OSLOBODE MAŠTU I EMOCIJE.
Smeštena u jednu moskovsku neoklasicističku zgradu, pivnica Galaxy bar svojim monohromatskim enterijerom u azurno plavoj boji otelotvoruje filozofiju ‘ruskog kosmizma’ i suprematizma kako bi kod svojih posetilaca probudila maštu i pobudila osećaj slobode.

Ideja je bila kreirati čist monohromatski prostor koji oslobađa um i proširuje ljudsku percepciju, baš kao što je to nekada davno učinio prelazak na apstraktnu umetnost.  Autorima je jedna od polaznih tačaka bila postavka da boja ima veliki uticaj na ljudsku percepciju i izvanrednu sposobnost da utiče na raspoloženje i emocije.

Zidovi i plafoni u plavoj boji dominiraju prostorom i predstavlja efektnu pozadinu koja ističe šank jednostavne forme u dekoru mermera, kao i nameštaj izlomljenih formi u beloj boji.
Arhitekti su se potrudili da stvore gotovo nebesku atmosferu imitirajući beskrajni svemir pomoću prostorne svetlosne instalacije koja se sastoji od fleksibilnih neonskih svetiljki u poliuretanskoj opni.// //ek JELENA BLAGOJEVIĆ – Više u EKO KUĆI No28

Kuća sa šarmom detinjstva

SMEŠTENA USRED ŠUME U NESTVARNOM I NETAKNUTOM PEJZAŽU, FA HOUSE DOKAZUJE DA JE MOGUĆE POSEGNUTI PREKO AMBISA NEUTRALNOSTI I BEZLIČNOSTI I KREIRATI PROSTOR KOJI OŽIVLJAVA USPOMENE IZ DETINJSTVA ALI NE KONZERVIRA PROŠLOST KOJA SPUTAVA, VEĆ UVODI AKTUELNE ARHITEKTONSKE DIMENZIJE I INTERPRETIRA ARHITEKTURU SA  SVIM SVOJIM PROTIVREČNOSTIMA BANALNOG I JEDINSTVENOG, JEDNOSTAVNOG I SLOŽENOG.
Svi smo makar jednom doživeli susret sa nekim mestom, predmetom ili delićem životne sredine koji nas je suočio sa proticanjem vremena. Da zaustavimo vreme – ne možemo, ali da zadržimo delić detinjstva u prostoru – to možemo. Ovo je upravo učinio Žan Vervil, autor objekta Kuća Fa u Kvebeku.  Mali objekat se temelji na velikoj ideji koja u sebi akumulira svu moć i energiju arhitekture i time pokreće ceo niz kulturnih i društvenih pitanja, a i sam prostor.
Sanjarski koncept detinjstva
Izgrađena po ugledu na arhetipsku figuru kuće, dvostruka trouglasta prizma savršeno ilustruje detinjstvo  koje kao ideja karakteriše celokupan razvoj ovog projekta. Koncept forme sagledava se kroz interpretaciju dečijeg crteža kuće – četiri zida i kos krov kao osnovni elementi, ali ih je  arhitekta u ovom slučaju umnožio i kombinovao u neobičnim odnosima. Ceo volumen deli se na dva segmenta različite visine i međusobnih proporcija zidova i krova.

Koristeći se kontrastima neprozirnog i transparentnog, tamnog i svetlog, Žan Vervil stvara grafički sklop koji se poput dva velika četinara uzdiže u privatnosti šume, čime pojačava sanjarski aspekt ovog arhitektonskog poduhvata.
Parceli se pristupa sa jedne od podužnih strana, gde je razlika između dvaju polovina objekta posebno jasna i naglašena. Topografija diktira zanimljivu situaciju ulaska: sa leve strane pozicionirano je stepenište koje vodi do nivoa prizemlja gde se spaja sa platformom koja se prostire paralelno sa fasadom. Nad ovom platformom nadvija se krov višeg dela objekata, koji u vidu ogromne konzole štiti prostor ispod sebe  i doprinosi komforu korisnika.

Platforma je važan element u dizajnu ove kuće jer predstavlja simboličnu a i stvarnu vezu između netaknute prirode i izgrađenog prostora. Velike staklene površine sa crnim ramovima dematerijalizuju granicu objekta i pejzaža, te zajedno sa platformom uvode korisnika u svet istovremeno sukobljenog i nedeljivog – mesta i arhitekture, omogućavajući pejzažu da unese delić magije u sam objekat.

PROBLEMI SPECIFIČNOSTI I SAMOOSTVARENJA TRANSPONUJU SE NA ISKUSTVO MODERNOG ŽIVOTA U SADEJSTVU SA OKOLINOM ČIJA SLOJEVITOST POSTAJE MATERIJAL ZA OBLIKOVANJE NOVE PROSTORNOSTI.

Enterijerom kuće dominira netretirani drveni volumen i otvoren plan. Sirovost materijala sa živo obrađenim površinama i naglašenim kontrastom svetla i senke pojačava karakter i unutrašnju energiju prostora. Dnevni boravak, kuhinja i trpezarija smešteni su u prizemlju zajedno sa toaletom i garderoberom. Centralno pozicionirane stepenice vode na sprat, gde su smeštene spavaće sobe i kupatilo, dok se na samom vrhu nalazi otvoren prostor koji se može koristiti za zabavu, rad ili odmaranje.//ek VESNA RAVIĆ – Više u EKO KUĆI No27

Materijali su prirodni i topli.

Izgrađena od arhetipske figure kuće, dvostruka trouglasta prizma savršeno ilustruje detinjstvo.

Aktivna kuća budućnosti B10

Razmišljajući o razvoju gradova u budućnosti, planeri su zaključili da će se u urbanim sredinama živeti u  prenaseljenim višespratnicama koje će stanarima morati da obezbede dovoljno zelenila i svetlosti, energije i svih ostalih uslova bez kojih se ne može zamisliti kvalitetan život. Prvi eksperimentalni projekat koji je odgovorio na ove zahteve jeste projekat za aktivnu kuću Aktivhaus B10, površine od oko 90m2, čiji je prototip ispunio sve očekivane performanse. Pojam aktivne kuće podrazumeva održivu potrošnju energije tokom cele godine, predviđanje promena i oscilacija temperature i u kući i van kuće, stalno praćenje i optimizaciju potrošnje energije. Aktivna kuća ne koristi energiju dobijenu iz fosilnih ili nuklearnih goriva. Aktivna kuća sama stvara dovoljno energije pomoću Aktivne kućne mreže. Kako bi se smanjilo opterećenje potrošnje na nacionalnom nivou, Aktivna kuća se može priključiti na centralnu elektrodistributivnu mrežu, kao i na samoregulišuću mrežu zajedno sa  susednim objektima koje po potrebi može i snabdevati energijom.
Kuća je smeštena uz naselje Weisenhof blizu Štutgarta, koje predstavlja pravi manifest modernističkog pokreta između dva svetska rata, a u kome su sagrađeni objekti prema projektima najčuvenijih arhitekata tog vremena kao što su Le Korbizje, Mis van der Roe, Valter Gropius, Bruno Taut, Peter Berens, Hans Šarun i drugi. Aktivna kuća B10 stavljena je tako pred izazov uklapanja sa modernističkom estetikom. Taj problem je rešen odabirom  bele boje i jednostavne forme, čime je postignuto harmonično stapanje sa objektima u naselju.

MODULARNI SISTEM
Kuća B10 projektovana je tako da ne stvara nikakav otpad ni prilikom montaže ni prilikom demontaže. Osmišljena je kao modularna, jer tako omogućava formiranje različitih funkcionalnih celina u zavisnosti od broja korisnika kuće i u zavisnosti od uslova buduće lokacije, pošto je veoma važno pozicionirati je u skladu sa kriterijumima pasivne štednje energije (orijentacija sever-jug). Osnova kuće je pravougaona, dimenzije su joj 14,5 x 5m, a visina joj je oko 3m. Sastoji se iz četiri osnovna modula: elektrike, servisne opreme, kuhinje i kupatila. To su zapravo tehnološke jedinice koje se kao prefabrikovane ugrađuju u kuću, u zavisnosti od potreba i želja investitora. Pregradni zidovi su mobilni i lako je njima formirati različite konfiguracije prostorija, a staklena klizna vrata takođe služe kao fleksibilna pregrada. Modularno rešenje ne služi samo da bi se objekat brzo i lako sagradio (a montira se za samo jedan dan), već i da bi se prilikom eventualne demontaže materijali lako sortirali i pripremili za reciklažu. Tako ceo proces – od montaže do demontaže – podržava postulate održivosti

Temelji kuće zapravo su čelične grede koje su pomoću dodatnih čeličnih elemenata ankerovane za blokove od betona koji prenose opterećenje na tlo. U slučaju demontaže, kada se temelji uklone, tlo ostaje praktično netaknuto.
Prednji deo objekta, zastakljen kako bi maksimalno koristio dnevno svetlo, sadrži četiri pomerljiva elementa nalik na terasu. Površina im je oko 38m2 i mogu se podići i zatvoriti front objekta kada je vlasnik odsutan. Ovi elementi obrađeni su na isti način kao i fasada – belim glaziranim površinama. Sama konstrukcija kuće sačinjena je od drvenih panela. Svi materijali od kojih je kuća  izrađena u potpunosti su njenom demontažom spremni za reciklažu. Ali, tu priča o održivosti tek počinje!

KUĆA B10 PROJEKTOVANA JE TAKO DA NE STVARA NIKAKAV OTPAD NI PRILIKOM MONTAŽE NI PRILIKOM DEMONTAŽE. OSMIŠLJENA JE KAO MODULARNA, JER TAKO OMOGUĆAVA FORMIRANJE RAZLIČITIH FUNKCIONALNIH CELINA U ZAVISNOSTI OD BROJA KORISNIKA BUDUĆE KUĆE I U ZAVISNOSTI OD USLOVA BUDUĆE LOKACIJE, POŠTO JE VEOMA VAŽNO POZICIONIRATI JE U SKLADU SA KRITERIJUMIMA PASIVNE ŠTEDNJE ENERGIJE.

Enterijer istovremeno obezbeđuje fleksibilnost u organizaciji prostora i prati koncept pasivnog objekta:  svi servisni sadržaji – plakari, toalet, kuhinjski elementi – smešteni su duž severnog zida objekta, koji zbog uštede energije i inače ima malo otvora. Ovaj deo opreme izrađen je od furniranog medijapana, i izrazito minimalističkom enterijeru daje toplinu. Ostatak prostora pregrađen je kliznim staklenim pregradama koje povezuju ambijente, ali ih i razdvajaju. Enterijerom dominiraju bela boja zidova i pastelne nijanse podova i nameštaja. Centralno mesto ipak zauzima radna površina kuhinje, osvetljena LED rasvetom, evocirajući arhetipski motiv središta kuće oko koga se ukućani okupljaju./ ekJELENA BLAGOJEVIĆ- Više u EKO KUĆI No27

Unutrašnja organizacija je jednostavna i minimalistička, ali ne i manje dekorativna. Drvo kao materijal  oplemenjuje ceo enterijer.

Stan za dva brata

PROJEKTOVANJE ENTERIJERA NIJE NIŠTA DRUGO NEGO KREIRANJE SVOJEVRSNE SCENOGRAFIJE ZA KORISNIKE, A U SKLADU SA NJIHOVIM NAVIKAMA, OBAVEZAMA, RITMOM, PREMA NJIHOVOM LIČNOM SCENARIJU. STAN O KOME ĆE OVDE BITI REČI NIJE VELIKI, ALI JE SAVRŠENO ODGOVORIO NA JEDAN TAKAV SCENARIO DVA BRATA.
Projekat adaptacije stana u Sao Paolu, u kome žive dva brata, imao je očigledno samo par ciljeva – privatni prostor za svakog od korisnika, što slobodniji prostor dnevnog boravka i uklanjanje svih suvišnih pregrada. Uklanjanje zida između zatečene kuhinje i dnevnog boravka i rušenje parapeta kod terase bili su prvi potezi u cilju oslobađanja i sagledavanja ambijenta koji je trebalo da postane centar društvenog života mladih stanara. Ovom jednostavnom intervencijom dobijen je prostran svetao ambijent koji zauzima čak polovinu stana od šezdesetak kvadratnih metara.
Blok ugradnog nameštaja odmah uz ulaz sadrži kuhinjske elemente i uspešno krije i servisni deo. Svetla tirkizna nijansa ovog velikog plakara-kuhinje, ulaznih vrata i jednog dela poda predstavlja ne jedini, ali sigurno najdominantniji koloristički akcenat u celom stanu. Boja ovde služi i kao vizuelna granica ambijenata različitih namena.
Unutrašnji sadržaj ovog bloka vešto je sakriven iza kliznih i rotirajućih vrata, čak je i ploča za kuvanje sakrivena na klizačima, nalik fioci. Kako je ceo zid do ulaznih vrata zauzet, i kako je omogućeno neometano korišćenje svakog od segmenata, ostatak prostora mogao je da se organizuje prema željama korisnika.

Parapet ka terasi zamenjen je kliznim vratima, pa odatle pogled slobodno ‘puca’ ka gradu, a velika staklena površina osvetljava enterijer i istovremeno ga vizuelno povećava. Dodatni prostor za odlaganje predviđen je upravo iznad ovih vrata, kako ne bi zauzimao dragoceni centralni prostor stana.
Zid naspram terase opremljen je samo dvema konzolnim policama na koje su postavljene biljke i oslonjene slike. Sofa, stočići, tepih, stolice i rasveta neobičnih su oblika, a sve ih krasi lagana konstrukcija i materijali koji omogućavaju lako premeštanje unutar dnevnog boravka, kako bi se ambijent prilagodio posetiocima.

Treba napomenuti da su elementi komadnog nameštaja i asesoara bili vrlo pažljivo odabrani – među njima se nalaze kafe – stočić Tulip koji je dizajnirao Eero Saarinen, stolica One Konstantina Grčića, klupa brenda Bertoia i drugi. Enterijer kupatila rešen je kombinacijom tamnog drveta i crnih glaziranih pločica. Sve ove boje, uključujući tirkiznu, nekoliko nijansi sive, oker, crnu boju, tamno plavu i malo crvene nikako ne narušavaju upečatljivi karakter momačkog stana.

Kako bi ne tako veliki prostor u noćnoj zoni – spavaćim sobama, bio optimalno iskorišćen, opremljen je minimumom nameštaja – krevet, noćni stočići i plakar, bez kolorističkih i oblikovnih akcenata, jer je primat dat dnevnom boravku i njegovoj fleksibilnosti i prilagodljivosti.
Iako je stan skromne površine, može se reći da je dimenziono, koloristički i funkcionalno svaki njegov ambijent odigrao svoju ulogu prema scenariju koji ima samo jedno ime – mladost.//
ek Jelena Blagojević -Više u EKO KUĆI No27

Terasa i vizuelno i funkcionalno povećava prostor dnevnog boravka.

Kafić za mačke

Koncept  kafića za mačke nastao je još devedesetih godina, prvobitno  u azijskim zemljama zbog malih stanova i vlasnika koji zakupcima nisu dozvoljavali da u njima drže životinje. Njujork je tek nedavno dobio svoj prvi kafić u kome mačke imaju prednost.  Meow Parlour je mesto gde se mačke zabavljaju u toplom  i ušuškanom prostoru, dizajniranom u skladu sa njihovim potrebama, i čekaju posetioce koji će se sa njima poigrati, a možda ih čak i usvojiti. Kafić je otvorenog tipa, tako da i ako nemate svoju mačku, možete ući i igrati se sa umiljatim životinjama bez obaveza. Dok čekaju svoje nove vlasnike, udobno smeštene u izlogu okrenutom ka ulici, mačke posmatraju prolaznike.

Ideja zapravo i jeste da mačke privuku prolaznike, svoje potencijalne buduće vlasnike. Prostor je organizovan u tri glavne celine. To su plato ispred prodavnice, prijemni deo i glavna dnevna  prostorija u kojoj borave mačke. Istaknutu signalizaciju, odnosno veliki drveni natpis MEOW, koji predstavlja i prostor za skrivanje i igru ljubimaca,  dizajneri su vešto smestili u izlog, tako da, zajedno sa mačkama koje su tu prisutne, smelo komunicira sa ulicom i prolaznicima i intrigira ih da posete ovo neobično mesto. Sve ostalo je na životinjama.

Staklena ulazna vrata vode do recepcije u kojoj se nalazi pult izrađen od javorovog drveta, sa prostorom za odlaganje stvari. U 80 kvadratnih metara dnevnog boravka nalaze se sedišta različitih oblika i dimenzija.  Deo za sedenje  dizajniran je tako da zapravo predstavlja vertikalni lavirint za mačke, gde se one igraju dok njihovi vlasnici i posetioci ispijaju kafu ili čaj. Niski šestougaoni stolovi sa izrezima u obliku glave mačke takođe su mesto za skrivanje i umivanje.

Mačke mogu da se smeste i u prostor ispod ploča stolova za kojima sede gosti. Prozirna staklena  površina stola omogućava vlasnicima da posmatraju kako se njihovi ljubimci igraju ili spavaju. Modularni nameštaj, rupe i skrovišta – sve su ovo autori iz arhitektonskog studija Sonya Lee pažljivo osmislili i izabrali kako bi mačke mogle potpuno da uživaju, da se slobodno penju, skaču, igraju i dremaju na elementima koji su kreirani u skladu sa njihovim svakodnevnim aktivnostima.  Meow Parlour  je po svom konceptu ugodno i bezbedno carstvo mačaka u kome su vlasnici i potencijalni vlasnici  njihovi dobrodošli gosti. //ek   TIJANA JANKOVIĆ – Više u EKO KUĆI No24

Mesto pod suncem

VAŽAN ZNAK RASPOZNAVANJA JEDNOG PROSTORA OD DRUGOG JESTE VEZANOST ARHITEKTONSKE REALIZACIJE ZA TEREN I ODLIKE KRAJA KOJI MU DAJU AMBIJENTALNU VREDNOST. PRIRODNOST U POLOŽAJU I FORMI, AUTOHTONI MATERIJALI, BOJE I ZVUCI KOJI PREOVLAĐUJU U PROSTORU, KAO I MNOGOBROJNI DETALJI KOJI SLUŽE ZA IDENTIFIKACIJU ARHITEKTONSKE MISLI OVE PORODIČNE KUĆE, SVEDOCI SU HUMANOG ODNOSA PREMA OKRUŽENJU I RAZUMEVANJA PROBLEMATIKE AMBIJENTA U SVOJ NJEGOVOJ SLOŽENOSTI.
Porodična kuća za odmor smeštena na samoj obali mora na grčkom ostrvu Skiatos rezultat je ambicioznog projekta čiji je imperativ bio spektakularan pogled na more. Preispitivanje postojeće topografije i ideje koje su nastale iz prvog utiska o mestu zapravo su bile polazište za stvaranje objekta čiji je cilj da prikaže jedan poseban aspekt i određeni smisao koji ovo mesto razlikuje od univerzalnog prostora. Arhitektura prati prirodnu topografiju, a autorka je objasnila kako je gradnja predstavljala poseban izazov, budući da je kuća locirana na strmoj površini.
Tretirajući prirodu kao živi sistem čiji smo sastavni deo, kreiran je objekat razuđene forme upotpunjene estetikom industrijskog stila, koji je potpuna suprotnost često prisutnoj beživotnoj i uniformnoj arhitekturi na koju se bez pogovora navikavamo. Forma ove kuće potpuno je autonomna u likovnom smislu, ali njen cilj je da svojom suštinom objasni samu prirodu. Sastoji se iz tri  volumena od kojih je svaki na različitoj visini i prati topografiju terena, a njihovim smicanjem omogućen je jasan sistem kontrolisanja vizura, kako unutrašnjih tako i prema spolja, pa svaki deo kuće ima svoju privatnost. Ulazni hodnik postavljen je na najvišem delu i uvodi samu padinu u kuću.

Kuća čiji se jednostavni zidovi stapaju sa terenom i izranjaju iz Mediterana nudeći se sunčevoj svetlosti, odraz je svesti autora o značaju ravnoteže i spoja arhitekture i mesta.

Funkcija i forma se dopunjuju i prate jedna drugu, pa  je u svakom volumenu smešten drugačiji program. U centralnom delu je prostorija za dnevna druženja sa kuhinjom i trpezarijom, a sa bočnih strana su prostorije za goste i glavni apartman. Otvoreni plan i jednostavnost na polju povezanosti prostora u enterijeru daje mogućnost uživanja u fantastičnim pogledima iz svake prostorije. Organizacija objekta kao prizemne jednoetažne forme i snažno prožimanje unutrašnjih i spoljašnjih prostora stvara neprikosnovenu udobnost i anticipira radost življenja u harmoniji sa prirodom. Fluidnost funkcionalne organizacije omogućava da se unutrašnjost doživi celovito, što je i pandan samoj celovitosti prirode kao glavne inspiracije.

Čitava arhitektura objekata odiše čistoćom ideje i preciznom tranzicijom između artefakta i prirodnog pejzaža. Pažnja koja je posvećena promovisanju lepote ove lokacije prikazana je upotrebom autohtonih  materijala koji se uklapaju u prirodnu paletu boja i tekstura, ali ih autorka kombinuje i  predstavlja na nesvakidašnji način.

Sirovi betonski zidovi i teraco podovi teksturom materijala doprinose životnosti prostora i intenziviraju čulni doživljaj, dok je  likovnost površina obogaćena gradacijom odnosa hrapavo-glatko, puno-prazno, toplo-hladno. Ceo enterijer odiše dinamičnim pokretom koji stvaraju volumeni sa naglašenim kontrastima svetla i senke, a smenom obrađenih i neobrađenih površina uspostavljena je čvršča spona i ravnopravniji dijalog između prirode i novostvorenih oblika.

Boje nežne game pažljivo sukobljene sa jačim detaljima omogućavaju treperenje svetlosti i stvaraju liriku prostornog ambijenta, a svetlost daje poseban efekat i atmosferu iluzije u odnosu na pejzaž. Sistemi osvetljenja i ventilacije, kao i grejanja i izolacije, realizovani su po striktnim ekološkim principima tako da maksimalno štede energiju i u najvećoj meri se oslanjaju na prirodne resurse.

SIROVI BETONSKI ZIDOVI I TERACO PODOVI TEKSTUROM MATERIJALA DOPRINOSE  ŽIVOTNOSTI PROSTORA I INTENZIVIRAJU ČULNI DOŽIVLJAJ, DOK JE  LIKOVNOST POVRŠINA OBOGAĆENA GRADACIJOM ODNOSA HRAPAVO GLATKO, PUNO-PRAZNO, TOPLO-HLADNO.

Oštro integrisano u teren, ovo moderno porodično utočište  predstavlja originalan prostor koji je primer sklada između impresivnih lepota pejzaža i maestralno oblikovane arhitekture koja počiva na harmoničnom jedinstvu kontrastnih principa prirodnog i veštačkog, organskog i neorganskog, unutrašnjeg i spoljašnjeg.// ekVESNA RAVIĆ- Više u EKO KUĆI No23

Život u pećini

NEKADA KORIŠĆENA KAO MALA SKLONIŠTA ZA ČUVARE STOKE, UDUBLJENJA U STENI – PEĆINE, NASTALA KAO POSLEDICA VAĐENJA KAMENA, DANAS FORMIRAJU PROSTOR VELIKOG PRIRODNOG I MATERIJALNOG BOGATSTVA KOJI PREUZIMA ULOGU RURALNOG SMEŠTAJA I PRATEĆIH SEOSKIH AKTIVNOSTI.
Imanje Cuevas del Pino nalazi se u podnožju Sijera Morene, na krečnjačkom terenu koji se postepeno spušta i čije su karbonatne stene nastale kao posledica različitih geomorfoloških procesa karakterističnih za tu oblast. Pećine su nastale kao posledica vađenja kamena koji se isporučivao španskom gradu Kordobi. Nekada korišćena kao mala skloništa za čuvare stoke, ova udubljenja u steni danas formiraju prostor ruralnog smeštaja i pratećih seoskih aktivnosti. Postojeći zidovi zajedno sa stenom ograđuju i definišu površinu od velikog prostornog i materijalnog bogatstva, te je iz tog razloga prilikom projektovanja fokus postavljen na tečan i kontinualan dijalog između postojećeg stanja i nove arhitekture, uz ukazivanje velikog poštovanja prema zatečenoj prirodi.

U okviru ovog dijaloga, stvoren je novi prostorni doživljaj koji vrednuje tektonsku prirodu lokacije kroz primenu novih arhitektonskih elemenata: čisti i jednostavni volumeni, svetle i prostrane površine, upotreba kamenog materijala za podove, stakleni otvori na jugu koji omogućavaju maksimalan prodor prirodne svetlosti i zanatski drveni nameštaj koji daje toplinu ovoj kući u pećini. Jednokrako stepenište vodi do nivoa sa koga se može sagledati celokupan ambijent i uživati u prirodnim bogatstvima. Poput predgovora samoj pećini, ovaj uvodni prostor dobija poseban značaj u ulozi spone između eksterijera i enterijera, ukazujući na kontrast između snage kamena i lakoće jednostavne i diskretne arhitekture koja se prilagođava postojećoj ošupljenoj strukturi, koja pruža unutrašnji zaklon i utočište.

Jednokrako stepenište vodi do nivoa sa koga se može sagledati celokupan ambijent i uživati u prirodnim bogatstvima. Poput predgovora samoj pećini, ovaj uvodni prostor dobija poseban značaj u ulozi spone između eksterijera i enterijera, ukazujući na kontrast između snage kamena i lakoće jednostavne i diskretne arhitekture koja se prilagođava postojećoj ošupljenoj strukturi, koja pruža unutrašnji zaklon i utočište.

OSIM ŠTO OMOGUĆAVA PRODOR PRIRODNE SVETLOSTI, UPOTREBA STAKLA U FASADNOJ OBRADI DAJE IGRU SVETLOSTI I SENKE KOJU SUNČEVI ZRACI (DANJU) I PAŽLJIVO PROJEKTOVANA RASVETA (NOĆU) CRTAJU PO NERAVNIM KAMENIM POVRŠINAMA.

Kako bi se u što manjoj meri uticalo na zidove i plafon od prirodnog kamena, projekat je osmišljen sa multifunkcionalnim podnim površinama, izrađenim od poliranog betona koji izgledom podseća na veštački kamen. One su sposobne da odgovore na različite funkcionalne potrebe i istovremeno uspostave kontinuitet između prirodnog i rukom stvorenog ambijenta. U servisnoj zoni pod se izdiže u vertikalne ravni, formira intiman ograđen prostor različitih hromatskih nijansi, i jedini je koji se razlikuje od ostatka pećine.// ekALEKSANDRA ĐURIĆ- Više u EKO KUĆI No 24

Multifunkcionalna polica

Korišćenje multifunkcionalne police Pill predstavlja odličan način za rešavanje problema nereda. Okrugla polica fiksirana na zid jednostavno se transformiše u funkcionalan radni sto, toaletni sto ili čak bar. Može se montirati na zid u standardnoj visini stola, malo više ili malo niže – izbor je na korisnicima. Unutrašnji sistem police zamišljen je tako da omogući korisniku da lako menja njenu konfiguraciju i prilagođava je sopstvenim potrebama: na nju se može odložiti laptop, registrator  ili druga dokumentacija, katalog, knjiga ili bilo koja lična stvar. Osim toga, Pill ima i utičnice i opciju za dodavanje LED osvetljenja. Materijali i oprema koji su korišćeni u proizvodnji ove police obezbeđuju joj stabilnost. Savršeno se uklapa u svaki prostor i korisniku omogućava lak pristup mestu na kome se nalaze svi neophodni sitni predmeti za svakodnevnu upotrebu.

Crna stolica

Blackplane je neobično zamišljena stolica koju čine rupičaste paralelno postavljene šipke spojene raskošnim sedištem. Sedište stolice je namerno produženo tako da viri izvan ležišne građe, što onome ko je koristi omogućava da odloži i rasporedi svoje svakodnevno korišćene stvarčice po volji. Stolica se sastoji od tri savijena dela koji imaju šuplju strukturu. Svi čelični delovi su zatim zavareni i matirani crnim prahom. Sedište je napravljeno od čvrstog hrasta korišćenjem CNC glodalice.

Plutajuće vile u Dubaiju

MOŽDA STE VEĆ ČITALI O PLUTAJUĆIM VILAMA U DUBAIJU, ALI DA LI STE ZNALI DA JE ALUMIL SA SVOJIM INOVATIVNIM SISTEMIMA IMAO VELIKI UDEO U IZGLEDU OVOG FASCINANTNOG PROJEKTA!?

Novi i jedinstveni minimalni ALUMIL klizni sistem SUPREME S650 PHOS je izabran za luksuzne Plutajuće morske vile u Dubaiju, projekat koji je sa razlogom zaslužio divljenje svih u građevinskoj industriji širom sveta. Ovaj inovativni projekat je definitivno arhitektonsko dostignuće: Plutajuće vile koje bukvalno plutaju na vodi, imaju prostorije koje su ispod vodene površine, što omogućava stanovnicima da spavaju okruženi velikim ‘akvarijumom’ morskog dna! Impresivna ugaona konstrukcija SUPREME S650 PHOS je ugrađena u prizemlju ovih vila i tako je obezbedila maksimalni slobodni prostor zahvaljujući minimalnom dizajnu, gde je vidljivost
aluminijuma svedena na apsolutni minimum, povećavajući osećaj slobode kroz direktan kontakt sa spoljašnjom sredinom. Pored toga, u ovaj projekat su implementirani «klasični sistemi za sva vremena» čvrsti okretno nagibni sistem SMARTIA M11000 kao i elegantna struktura ograda SMARTIA M8200, koje uspešno pokrivaju visoke estetske potrebe ovog projekta.

ČINJENICA DA JE VEOMA POZNATA SVETSKA KOMPANIJA KLEINDIENST GROUP IZABRALA ALUMIL SISTEME NA OVOM VEOMA ZAHTEVNOM PROJEKTU SVAKAKO NIJE SLUČAJNOST, JER JE ALUMIL UKLJUČEN U NEKOLIKO VELIKIH PROJEKATA U UJEDINJENIM ARAPSKIM EMIRATIMA I VEOMA ČVRSTO DRŽI SVOJU POZICIJU NA BLISKOM ISTOKU POSLEDNJIH GODINA.

Plutajuće vile se nalaze u Persijskom zalivu, nekoliko kilometara udaljene od obale Dubaija. Vile će se prostirati na tri nivoa: najinteresantniji, podvodni nivo, sadrži spavaće sobe i kupatila, srednji sprat sadrži dnevni boravak, kuhinju i trpezariju, dok je gornji sprat opremljen đakuzijem, mini barom, kuhinjom, kupatilom i staklenim podom. Kompleks se sastoji od 42 plutajuće vile veličine 150 – 375 kvadratnih metara. Činjenica da je veoma poznata svetska kompanija Kleindienst Group izabrala ALUMIL sisteme na ovom veoma zahtevnom projektu svakako nije slučajnost, jer je ALUMIL uključen u nekoliko velikih projekata u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i veoma čvrsto drži svoju poziciju na Bliskom Istoku poslednjih godina.

Mobilna kuhinja

DANAS MNOGO LJUDI ŽIVI U JEDNOČLANIM DOMAĆINSTVIMA I NJIHOV BROJ JE U PORASTU. NAJČEŠĆE SU TO MLADE OSOBE KOJE BORAVE U STANOVIMA OD PO TRIDESETAK KVADRATNIH METARA I SKLONE SU ČESTOM MENJANJU MESTA PREBIVALIŠTA. OVAKVI USLOVI ZAHTEVAJU PAMETNO KORIŠĆENJE PROSTORA I NAMEŠTAJA –  FUNKCIONALNO, ALI ISTOVREMENO U SKLADU SA ESTETSKIM KRITERIJUMIMA VLASNIKA. MLADA DIZAJNERKA ANA ARANA OSMISLILA JE MOBILNU KUHINJU KOJA SE LAKO TRANSPORTUJE I NE ZAUZIMA PREVIŠE PROSTORA.

Život u malim stanovima i česte promene prebivališta zahtevaju  pametno i funkcionalno korišćenje prostora i nameštaja. Rešenje se nalazi u mobilnom nameštaju koji se jednostavno transportuje  i ne zauzima previše prostora. Ljudi koji žive sami ne kuvaju svakodnevno, pa nema razloga da kuhinja koju vlasnik koristi tek s vremena na vreme zauzima mnogo mesta. Prostor koji se povremeno koristi za pripremu jednostavnijih obroka čak ni ne mora da izgleda kao kuhinja. Vođena ovim principima, mlada dizajnerka Ana Arana dizajnirala je Gali kuhinju, zamišljenu kao deo nameštaja, kao orman u kome se nalazi kuhinja i sva neophodna oprema. Ovaj komad nameštaja sačinjen je od odvojivih delova, zahvaljujući čemu  ima mogućnost lakog premeštanja i transportovanja.
Prvi blok služi za pranje i pripremu namirnica. U ovoj kutiji se nalaze tri fioke: jedna sa noževima i ostalim priborom za mešanje i seckanje, druga sa priborom za kuvanje i treća sa začinima. Centralni deo je sudoper. Drugi blok je namenjen kuvanju. Opremljen je ugradnom pločom za kuvanje. Izvlačenjem fioke pojavljuje se indukciona ploča, dok se povlačenjem ormarića sa druge strane otkriva posuđe za kuvanje, tako da je sve na dohvat ruke. Treći blok služi za obedovanje. Sav pribor potreban za četiri osobe smešten je u dve fioke. Podizanjem bočnog panela formira se sto za ručavanje. Ovaj sto pričvršćen je za prvi blok, pa se može podići i ukoliko je potrebno više prostora za pripremanje hrane.

Kada je potpuno zatvorena, kuhinja izgleda kao ormar za garderobu. Tek kada poželite da je koristite, ormar se transformiše u kuhinju izvlačenjem delova. Gali ima dimenzije od 70cm x 70cm, tako da ceo sklopljeni blok može da prođe kroz standardna vrata. Gali kuhinja je dizajnirana tako da skriva izgled kuhinje, ali čuva njenu praktičnost. Ime Gali dolazi od reči galija, što označava kuhinju na brodovima i u avionima koja mora biti dovoljno mala i mobilna za rukovanje i premeštanje.

All In One savremena kuhinja

MALI STANOVI ZAHTEVAJU DA  SVAKI SANTIMETAR PROSTORA BUDE DOBRO OSMIŠLJEN I ISKORIŠĆEN, A NEOPHODAN JE I FUNKCIONALAN NAMEŠTAJ KOJI ISTOVREMENO ZADOVOLJAVA SVE POTREBE VLASNIKA. MODULARNI MULTIFUNKCIONALNI NAMEŠTAJ JE REŠENJE ZA MALE ŽIVOTNE PROSTORE. KADA JE REČ O KUHINJI, NA JEDNOM MESTU SE MORAJU SMESTITI FRIŽIDER, SUDOPERA, ŠTEDNJAK I MALO PROSTORA ZA ODLAGANJE SUDOVA, KAO I STO ZA ZAJEDNIČKE OBROKE I DRUŽENJE.
Istraživanje novih ideja, materijala i tehnologija, spremnost na pokret i akciju – time se rukovode sestre Irena i Iva Kilibarda, koje već osam godina uspešno vode studio Dsignedby. Istu energiju prenele su i na druge članove tima koji uglavnom čine mladi ljudi, dizajneri enterijera. Osnovan kao arhitektonski studio, Dsignedby je danas poznat po modernoj tehnologiji i vrhunskim svetlosnim efektima, a višestruko je nagrađivan kao kompanija specijalizovana za OLED i LED tehnologiju u dizajnu, sa akcentom na jedinstvenosti i održivosti.
Projektom kompaktne kuhinje Kitch T autorke su odgovorile na zahteve funkcionalnosti, prilagodljivosti i mobilnosti. Reč je o kuhinji napravljenoj po principu all in one – sve se nalazi ispod radne površine, te nema potrebe za suvišnim ormarićima koji se mogu videti u klasičnim kuhinjama. Kuhinjski elementi – sudopera, police za sudove, štednjak, frižider – sve se nalazi na dohvat ruke. Elementi namenjeni kuvanju i pranju se nalaze sa jedne strane, dok su elementi za piće, kafu i hlađenje raspoređeni na suprotnoj strani.

Kuhinja predstavlja kombinaciju prve verzije stola Table T – L, iz 2013. godine (dimenzija 160x92x72cm) i jedne ploče Corian-a (dužine 365cm). Kuhinjski elementi su širine 80cm i mogu se otvarati sa više strana. Ne postoje ručke, već je akcenat na komforu i dodiru sa prirodom kroz 3D vrata od hrastovog drveta. Kako bi korisnicima kuhinje sve bilo na dohvat ruke, autorke su predvidele da se na radnoj ploči ugrade mobilni punjač, kao i električni i USB priključci. Jednostavno se priključuje na vodovodni i električni sistem, uz pomoć levih i desnih izlaza.
Metalna konstrukcija može biti izrađena od mesinga, bakra, nerđajućeg čelika ili drugog obojenog pocinkovanog metala. Prvenstveno je namenjena mladim  zaposlenim ljudima  koji nemaju dovoljno prostora ni vremana da se posvete redovnom kuvanju obroka, a opet vole da povremeno  pripreme neko jednostavno jelo i podele ga sa prijateljima.//