Povezanost sa prirodom : Casa em Troia

eko

U savršenoj harmoniji sa prelepom prirodom poluostrva Tróia u Portugaliji, Casa em Troia je inspirativan primer arhitekture koja ističe unutrašnje vrednosti i veze sa okolinom

Harmonija čoveka, arhitekture i prirode: Casa em Troia

eko

Savremena kuća na Peninsuli Tróia nije samo arhitektonski poduhvat, već i izraz filozofije održivosti i odnosa čoveka prema prirodi. Kroz sinergiju sa okruženjem, svedenost forme i pročišćenost enterijera, ova kuća nas podseća na važnost povezanosti sa prirodom i svesnog odnosa prema okolini.

Objekat inspirisan travom: Georgica Cove

eko

U Amagansetu, gradiću na njujorškom Long Ajlendu, supružnici srednjih godina pronašli su parcelu na koju su planirali da smeste svoju kuću iz snova – tako je nastala kuća koja prisno korespondira sa zatečenom prirodom, kao i sa lokalnom graditeljskom tradicijom.

Svetlost kao platno : The Paintworks

Paper House Min

DROO je stvorio unutrašnji svet gde svetlost postaje ključni materijal. Ovaj prostor je poput pažljivo oslikane slike gde svetlost igra ulogu četkice ističući teksture, boje i linije svakog elementa.

Kuća od kamena: Petra

eko

Kuća za odmor raspolaže sa pet spavaćih soba i velikim dnevnim boravkom. Smeštena je u mestu Kakapetra, na ostrvu…

Neprolazna lepota kamena : Petra

Kuća od kamena Petra

Odnos čoveka prema kamenu, kao i prirodi, čini osnovu ovog arhitektonskog rešenja. Uticaj ostaje minimalan, slaveći jedinstveni pejzaž Kiklada

B.R.I.O: Živopisno spajanje arhitekture i okruženja

Octothorpe House

B.R.I.O. objekat simbolizuje suptilnu uniju arhitekture i prirode. Njegova ritmična fasada, povezanost sa prirodom i društvena svrha čine ga ne samo prostorom za stanovanje, već i zajedničkim delom umetnosti. Arhitektura postaje više od betona i čelika – postaje sredstvo koje oblikuje i podupire životne priče stanovnika.

Građevina prefinjene estetike i čistih oblika

Građevina čistih oblika i prefinjene estetike

U srcu pulsirajućeg Šordiča u Londonu, gde se moderna dinamika susreće sa prošlošću natopljenom kreativnošću, usidreno je arhitektonsko zdanje koje na prefinjen način plete niti između epoha vremena…

Kuća most

BRIDGE HOUSE KORISTI PREDNOSTI SAVREMENE TEHNOLOGIJE I ZASNIVA SE NA ENERGETSKI EFIKASNIM SISTEMIMA GRADNJE. TIME STIČE MOGUĆNOST KOMUNIKACIJE I SAMOUPRAVLJANJA U REALNOM VREMENU. UZ TO SE VEŠTO BORI SA DRAMATIČNIM I OSETLJIVIM TEMAMA U GRADITELJSTVU VEZANIM ZA LJUDSKU I UMETNIČKU EGZISTENCIJU, POPUT ODNOSA SAVREMENE ARHITEKTURE PREMA PRIRODI. OVAJ OBJEKAT JE PRIMER BESKOMPROMISNOG I NEPOKOLEBLJIVOG POŠTOVANJA PRIRODNOG PEJZAŽA UPOTPUNJENOG I NADOGRAĐENOG MOGUĆNOSTIMA SAVREMENIH TEHNOLOŠKIH SISTEMA.

Bakar u brisanom prostoru

Enterijer apartmana 1

VIKTOR GONZALES MARTI I FAIDRA MATZIARAKI SU 2012. GODINE OSNOVALI COMETA ARCHITECTS, STUDIO ORIGINALNIH, ENERGIČNIH I POSVEĆENIH ARHITEKATA IZ BARSELONE I ATINE, KOJE ODLIKUJE KREATIVNOST U DIZAJNIRANJU I PROCESU IZGRADNJE.
Nesvakidašnji dizajn enterijera ovog stančića u blizini olimpijske marine u Barseloni inspirisan je morem i lukom. Njegovi autori Faidra Matziaraki i Viktor Gonzalez Marti iz studija Kometa arhitekti, izveli su kompletnu rekonstrukciju enterijera vođeni vizijom stvaranja čistog neprekinutog prostora. Rušenjem svih unutrašnjih zidova i otvaranjem frontalnog spoljašnjeg zida dobijene su upečatljive urbane vizure.

U ovako ispražnjenom prostoru izvršena je studijska analiza održivosti funkcija i enterijerske opreme i odlučeno je da se uvede samo ono što je bitno i neophodno. Ukupno 56 m2 stambenog prostora koncipirano je kao minimalistički projekat sa karakterom nautičke arhitekture. Apartman podseća na brodsku kabinu okruženu vodom i vazduhom. Ovakva asocijacija izvedena je s obzirom na činjenicu da se stan nalazi na vrhu stambene zgrade, čime se potencira njegova neometana vizuelna veza sa lukom i morem. Prostor je u celini kompaktan i introvertan, a realizovan je u jasnom duhu čuvanja intime i privatnosti. Čist jednostavan prostor purističko-racionalističke orijentacije lišen je svakog viška i u svakom smislu predstavlja resteretujući, relaksirajući kutak, oazu za telo i um.

Stan se neprekinuto nastavlja na terasu, okupan je prirodnom svetlošću i osvežen strujanjima vazduha sa mora.

Investitoru, bračnom paru iz Barselone, ovo je drugi stan u ovom gradu koji svakodnevno koriste, i s obzirom na to želeli su da se on razlikuje od svih mesta koja su oni do tada koristili kao životni prostor. Stan neodoljivo podseća na ploveću barku, što je izvedeno, kako u totalu prostora tako i u njegovim sekvencama, pojedinim komadima mobilijara. Primenjena su rešenja koja su preuzeta iz nautičke arhitekture, čime je značajno izmenjen prethodni izgled prostora stana. Ta rešenja se mogu svesti na sledeće: prostor je oslobođen nepotrebnog sadržaja i ostavljen je da egzistira kao čist oblik. Kvadratni plan stana je organizovan oko kompaktne drvene ‘kabine’ u kojoj se nalaze toalet, plakari, oprema za pranje i sušenje veša i instalacije. Oko nje se odvija glavno konzumiranje prostora. Kuhinja i ostava su sa desne strane, dneveni boravak i deo za spavanje okrenuti su frontalno, a kupatilo je levo. Zidovi i podovi su obrađeni svetlo sivom mikrocementacijom. Inspiracija je došla sa obližnjih dokova, od sirovog betona. Najinteresantniji autorski gest u stanu su izložene instalacije: bakarne cevovodne kompozicije, okovi i svetiljke. Oni su postavljeni vrlo precizno, tako da formiraju jednostavne a upečatljive likovne akcente, i protežu se preko najprominentnijih zidnih površina.

U minimalističkoj plejadi detalja, u svakoj od njih je posvećena puna pažnja, od izbora materijala do finalne zanatske obrade.

Jedinstvena crvenkasta gama bakra i topao metalni sjaj ovih zidnih asamblaža predstavljaju jedini ukrasni element enterijera. Njihova specifična upotreba pomorskom inženjeringu transformisana je u nespecifičnu primenu na nivou estetike, što predstavlja potpuno jedinstven i originalan autorski čin. Bakar kao jedini i samodovoljni vizuelni akcenat enterijera nije odabran samo zbog upečatljivih koloritskih senzacija koje pruža, već i zbog njegovih prirodnih antibakterijskih svojstava. Dva čisto bela volumena, kuhinjsko ostrvo i kada, mapiraju i predstavljaju mokre čvorove u stanu. Smešteni su u otvorenom prostoru, naglašeni su i odaju utisak da lebde nad podom. Oni daju notu elegancije i ekskluzivnosti inače minimalističkom ambijentu, sublimirajući dizajnersku filozofiju enterijera u laganu, odvažnu i striktno pravu liniju. Ekonomičnost je atribut ovog projekta – kreveti, sofe, sav namštaj od drveta i ugradni ormari imaju funkciju skladišta.

Sve instalacije su neskrivene, čime se potcrtava iskrenost i konstruktivistički ton u arhitekturi. Otklon od uobičajenosti, serijalnosti, svega klasičnog i sladunjavog, predstavlja ključnu reč projekta, ali i graditeljski kredo studija Kometa arhitekti. Uprkos ograničenoj kvadraturi, apartman je znatno povećan zahvaljujući povezanosti enterijera i eksterijera, čime je njegova površina gotovo udvostručena. Okupan je prirodnom svetlošću i osvežen strujanjima vazduha sa mora. Kultura življenja zasnovana na ‘potrebnom i dovoljnom’, na minimalizaciji navika i potreba, a načelo da se pročišćenom atmosferom deluje na mentalnu higijenu i ekologiju duha, predstavlja imperativ našeg veka, iako toga još uvek nismo svesni. U minimalističkoj plejadi detalja, svakom od njih je posvećena puna pažnja, od izbora materijala do finalne zanatske obrade. Keramičke pločiće, po kojima je prepoznatljiva katalonska a i cela španska arhitektura, ručne su izrade. Fabrika Rovira je po specijalnim nacrtima izradila slavine, a Arredo3 kuhinju.
 

Vikendica

Dizajn ove vikendice je u skladu sa svojim prirodnim okruženjem zbog svoje veličine i materijala koji je korišćen. 
Upotreba prirodnih materijala, poput lokalnog kamena i prirodnog drveta, pojačava međusobnu povezanost između ove zgrade namenjene za ljude i prirodnog sveta.

Oslanjajući se na planinsku stenu gotovo na vrhu rta Koutoulos, integrisana u divlji pejzaž i napravljena od zemljanih materijala, ova izdužena vikendica je zaštićena od severnog vetra i gleda na zapadno Kritsko more prema jugu.

Čvrst zid u obliku slova L, sagrađen od kamena, služi kao nastavak planine i definiše raspored svih unutrašnjih prostora. 

Dve jasne strukture, od kojih se jedna sastoji od dnevnog boravka, kuhinje i trpezarije, a druga od spavaćih soba, međusobno su povezane dugačkim poluotvorenim dnevnim boravkom, počevši od stene i završavajući se na uzdignutoj platformi koja pluta između planine i mora, neba i zemlje.

 Ploče od betona sive boje, premaz gline u boji tla na spoljnim zidovima, metal, prirodno drvo i lokalni prirodni kamen osnovni su materijali ove vikendice. 

ONO ŠTO OVU VIKENDICU ČINI SAVRŠENIM MESTOM ZA ODMOR JESTE NJEN SAVRŠENI SKLAD SA PRIRODOM KOJA JE OKRUŽUJE – ŠTO ZBOG ISKLJUČIVO PRIRODNIH MATERIJALA KOJI SU KORIŠĆENI ZA NJENU IZGADNJU, ŠTO ZBOG SVOJE STRUKTURE I OBLIKA.

Prirodni materijali čine da vikendica deluje kao produžetak prirodnih lepota koje je okružuju

Upotreba prirodnog kamena je prisutna kako u spoljašnjosti vikendice, tako i u unutrašnjosti 

Notice: Trying to access array offset on value of type bool in /home/arhisola/public_html/eko/novo/wp-content/plugins/js_composer/include/templates/shortcodes/vc_gallery.php on line 113

Notice: Trying to access array offset on value of type bool in /home/arhisola/public_html/eko/novo/wp-content/plugins/js_composer/include/templates/shortcodes/vc_gallery.php on line 113

House Bücker – Hahn

Kuća iz jednog dela bez tradicionalnog rasporeda prostorija u kojoj je celokupni spoljni deo središnje zgrade zajedno sa krovnim površinama i krovnom terasom napravljen od istog materijala i u skulpturalnom obliku.
Podnožje kuće je bela kocka, oko koje se nalazi veća, središnja zgrada u prizemlju – delimično slobodna, a delimično na kocki.

Nagib u prizemlju je paralelan sa kosim krovom. Slobodni deo zgrade sa kosim krovom ujedno formira i natkriveni ulazni prostor sa parkingom za automobile.

Zahvaljujući ovoj ujednačenoj spoljašnjosti, središnja struktura izgleda kao da je izgrađena od jednog komada. Eksterijer istovremeno daje kući skulptularni karakter. Ne postoje čak ni cevi koje bi mogle narušiti ovu savršenu strukturu, jer su one jednostavno integrisane u zidove. Spoljašnji oblik zgrade odražava unutrašnje funkcije.

Na primer, iza kosog ulaza nalaze se stepenice ka prvom spratu. Raspored prostorija koji se nalazi unutra je suprotan od onog tradicionalnog. U prizemlju se nalaze kancelarija, spavaća soba s garderobom, kupatilo i soba za goste.

Na prvom spratu, ispod stepenica, nalaze se kupatilo za goste i prostrani dnevni boravak sa otvorenom kuhinjom koja izlazi na krovnu terasu. Kupatila su opremljena plemenitim mermerom spokojnog, sakralnog izgleda. Svi oblici, materijali i boje ove kuće se savršeno podudaraju.

ONO ŠTO OVU KUĆU ČINI POSEBNOM JE NJEN SKULPTURALNI ASPEKAT POSTIGNUT TIME ŠTO DEO KUĆE SLOBODNO LEBDI IZNAD TLA, DOK JE DRUGI DEO OSLONJEN NA BELU KOCKU. SPOLJAŠNJE KROVNE POVRŠINE I TERASA NAPRAVLJENI OD ISTIH MATERIJALA UPOTPUNUJU OVAJ BEZVREMENSKI SKLAD.

Deo kuće lebdi slobodno, a drugi deo je oslonjen na podnožje od kocke

Stepenice iza kosog ulaza vode ka prvom spratu

Eclipse House

Kreativan odgovor  arhitekte na zahtev da praktične potrebe savremene porodice uobliči u poetsku formu prilagođenu socijalnom kontekstu i celokupnom ambijentu iznedrio je introvertan objekat koji svojom celovitošću i punoćom forme ističe jednostavne geometrijske oblike i  odsustvom sadržaja, tj njegovim skrivanjem, povećava emocionalnu dimenziju i interesovanje posmatrača.
Introvertna kuća isprepletanih zatvorenih i otvorenih prostora ravnopravno vezanih u celinu, smeštena je u atraktivnom naselju na periferiji Sofije, u Bugarskoj. Osnovna ideja projektanta jeste prikrivanje odnosno zatvaranje kuće u odnosu na ulicu.

Složenost programa konfrontira veličini lokacije i određuje strukturu kuće. Svaka od tri etaže iz kojih se objekat sastoji- garaža, prizemlje i sprat razlikuje se i u veličini i u strategiji prikrivanja.

Garaža je podzemna, ali prirodno osvetljena i direktno povezana sa ulicom i vrtom. Povučeno  prizemlje , većim delom zastakljene fasade, zajedno sa malom baštom skriveno je iza živice. Privatnost i sunčevu svetlost velikog gornjeg sprata pažljivo kontrolišu klizni paneli velikih razmera.

Sa ulice je vidljiv samo jednostavni, lebdeći, pigmentirani volumen koji po potrebi može biti potpuno zatvoren, dok ostatak složene strukture ostaje neotkriven.

Prostori unutar objekta integrisani  su oko svetlosti centralnog atrijuma.  Reflektujući krov duboke verande oslikava  baštu I dublje je povezuje sa unutrašnjošću. Linearni podzemni prostor bazena ima vizuelni i fizički kontakt sa vrtom, dok je svetla garaža povezana sa ostatkom kuće stepeništem.

SA ULICE JE VIDLJIV SAMO JEDNOSTAVNI, LEBDEĆI, PIGMENTIRANI VOLUMEN KOJI PO POTREBI MOŽE BITI POTPUNO ZATVOREN, DOK OSTATAK SLOŽENE STRUKTURE OSTAJE NEOTKRIVEN.

Elementi vanjskog vrta oslikavaju se po fasadi objekta ujedinjujući prirodu i artefakt.

Polihromija, kontrast i minimalistički dizajn –  odlike su enterijera koji pleni svojom autentičnošću.

Vreme kao vitalni element

Intervencija izvedena s poštovanjem prirode i mesta, zasnovana na brisanju suvišnog i traženju slobode i mira bez gubitka uspomena, predstavlja priznanje vremenu koje ostavlja svoj trag u svakoj materiji vrednujući nepravilnosti, teksture i krajnje savršene nesavršenosti.
U impozantnom krajoliku koji čuva prirodnu baštinu tipičnu za zapadnu asturijsku obalu, u selu Sabugo de Otur smešten je objekat koji svedoči o vremenu i čuva sećanje na detinjstvo, iluzije i nade.

Forma se nenametljivo nadovezuje na predeo u kome plaže i planine dele pejzaž, oplemenjene kućama čistih i odvažnih volumena, sa kosim krovovima i zabatima od škriljca.

U pitanju je rekonstrukcija kuće kompaktnog volumena, izuzetne u svojoj skromnosti i energetsoj efikasnosti, kojoj je trebalo udahnuti novi život, svetlost, vazduh, more, ali poštujući njenu prošlost i sećanje. Sačuvana je okosnica, ali je srušen istočni masivni zid i umesto njega postavljen stakleni čija je prozirnost omogućila rast unutrašnjih prostorija, odvodeći granice kuće do horizonta, do mora, neba i planinskih pejzaža.

Unutrašnji prostor lišen je suvišnih pregrada i stvoren je jedinstven ambijent razvijen u tri etaže. Celokupan koncept zasniva se u isticanju nepravilnosti, hrapavosti, nesavršenosti, tekstura, erozije, za razliku od precijenjene i sveprisutne lažne savršenosti i urednosti.

Korišćeni su isključivo lokalni materijali- kamen i drvo, uz dodatak čelika i stakla koji imaju za cilj da predstave vreme kao vitalni element- čelik, ostavljajući vidljive mrlje po fasadi, a staklo zamagljujući granice svojom transparentnošću i dajući život unutrašnjem prostoru.

PROZIRNOST NOVOG ZIDA OMOGUĆILA JE RAST UNUTRAŠNJIH PROSTORIJA, ODVODEĆI GRANICE KUĆE DO HORIZONTA, DO MORA, NEBA I PLANINSKIH PEJZAŽA.

Čelik koji ostavlja tragove na fasadi naglašava fenomen vremena i prolaznosti.

 Harmoničan spoj starih i novih elemenata u enterijeru konstituiše kompaktnu estetsku celinu.

3-Square House

Pravilni geometrijski elementi postavljeni u neočekivan međusobni odnos koji strukturi daje dramatičnost i vizuelnu tenziju, čuvaju u sebi delić prirode na koju se nadovezuju, tretirajući je ne kao resurs već kao kompleksan živi sistem čiji su sastavni deo.
Snažna arhitektonska scena od tri međusobno povezana volumena smeštena je na obali jezera Saima u Finskoj. Lokacije prostora strogo su raspoređene u skladu sa funkcijama- glavni volumen sadrži dnevne, spavaće i trpezarijske prostore, a manji sadrže saunu i pomoćne prostore.

Dizajn kuće u potpunosti je uklopljen u teren, pa je prema jezeru pod viši od okolnog terena kako bi se stvorio utisak da lebdenja iznad jezera , dok se u dnevnom boravku može osetiti duh smrekove šume.

Umesto prekrivanja velikih staklenih površina unutrašnjim zavesama, u spoljašnji deo zida integrisana su senila koja ne dozvoljavaju ulazak toplotnog zračenja, ali omogućavaju uživanje u pogledu na pejzaž iznutra. Sam pejzaž je najvažniji element unutrašnjosti, koji je živ i neprestano se menja u skladu sa dobom dana i godišnjim dobima.

Za obradu fasade korišćeno je prirodno drvo , staklo i patinirani lim, dok u enterijeru nedvosmisleno preovladavaju orah i hrast. Akcenat je stavljen na održivost, pa se zgrada zagreva geotermalnom toplotom I koristi podno grejanje. Ne postoji tradicionalna podela na sobe, ali prostori se po potrebi mogu odvojiti kliznim vratima.

Posebna atmosfera prostora u velikoj meri je posledica upotrebe prirodne svetlosti i različitih nivoa refleksije od prirodno obrađenih drvenih površina. Dizajn prostora zgrade se ne boji tame koju je pretvorio u snagu, te kuća ima mesta sa ogromnom količinom svetlosti i mesta na kojima preovladavaju senke- u skladu sa situacijom i raspoloženjem.

NE POSTOJI TRADICIONALNA PODELA NA SOBE, ALI PROSTORI SE PO POTREBI MOGU ODVOJITI KLIZNIM VRATIMA.

Boje, površine i materijali – na fasadi grade jedinstveni entitet u harmoničnoj simbiozi prirodnih i arhitektonskih elemenata.

Poigravanje svetlosti i senke – i prelazak iz osvetljenih u tamne delove transformiše narativnu strukturu enterijera dajući mu notu spektakla.

Hara House

Kompaktna kompozicija sastavljena od trouglova različitih tekstura i pravaca prostiranja težnja je autora da  vrati čoveka iz beskonačnog ništavila savremenih tendencija i materijalizma i obnovi izgubljeni balans između unutrašnje i spoljašnje realnosti , sopstvenog postojanja i onog što nas okružuje.
Kuća Hara smeštena je u selu Tsurugasone, u Japanu. Cilj dizajna bio je stvaranje zgrade koja revitalizuje strukture koje su već prisutne na imanju i imaju potencijal prilagođavanja novim funkcijama.

Uzimajući u obzir već izgrađene objekte, kao što su glavna porodična kuća i skladišni prostori, većina funkcija koje su potrebne potpuno samostalnoj kući već je bila prisutna, tako da je umesto konvencionalne, potpuno samostalne kuće, dizajnirana otvorenija i slobodnija struktura koja nudi veći polu-javni prostor. Hara je ‘nepotpuno’ daljinsko proširenje glavne kuće i stoga se oslanja na svoje okruženje i okolne zgrade.

Drvena fasadna struktura stvara sliku velikog šatora i uklapa se u tradicionalnu japansku arhitekturu. Prostor je koncipiran kao otvoren i fluidan, sa malo pregrada i privatnih delova.

Ova “kuća nepotpunosti” zamišljena je da postane snažan apsorber, jer prazan prostor poziva ljude i događaje u selu da je iskoriste te na taj način kuća postaje deo šireg ambijenta.

Uspostavljanjem ovakve vrste arhitekture, sa nedostatkom i praznim prostorom, rađa se zgrada koja se u selu utvrđuje kao atrakcija interesovanja i aktivnosti. Ova jedinstvena građevina briše granice i stvara mogućnost formiranja novih veza ujedinjujući elemente tradicije, budućnosti i zajednice i pokušaj je revitalizacije sela čiji su problemi isti ma gde u svetu se nalazilo.

OVA “KUĆA NEPOTPUNOSTI” ZAMIŠLJENA JE DA POSTANE SNAŽAN APSORBER, JER PRAZAN PROSTOR POZIVA LJUDE I KUĆA POSTAJE DEO ŠIREG AMBIJENTA.  

Fasadni trouglovi – upotpunjeni ritmičnim drvenim horizontalama impliciraju balans i smirenost.

Suverena vladavina – drveta u enterijeru pruža osećaj topline i komfora.