Prickerova nagrada Balkrišna Doši

OVOGODIŠNJI DOBITNIK PRICKEROVE NAGRADE, INDIJSKI ARHITEKTA BALKRIŠNA DOŠI, NASTAVIO JE NIZ LAUREATA IZ PRETHODNIH NEKOLIKO GODINA, KOJI SU GRADILI I GRADE U LOKALNOM KONTEKSTU, ZA LOKALNE ZAJEDNICE, A ČIJE DELO PREPOZNAJE ČITAV SVET. NJEGOV PROFESIONALNI PUT IZUZETNO JE ZANIMLJIV I TEKAO JE OD SNA DA ŽIVI I STVARA NA ZAPADU, DO POVRATKA U DOMOVINU I IZGRADNJE VELIKOG BROJA OBJEKATA ČIJU JE VREDNOST SVET PREPOZNAO I NAGRADIO NAJVIŠIM SVETSKIM ODLIČJEM ZA ARHITEKTURU.
POČECI I RAZVOJ
Odrastao u porodici proizvođača nameštaja, Balkrišna Doši je od malena bio upućen na umetnost, proporciju i dizajn. Arhitekturu je počeo da studira 1947.godine u tadašnjem Bombaju, na najstarijoj arhitektonskoj školi u Indiji. Sa snom da živi i radi na zapadu, ukrcava se na brod i odlazi u London, a zatim i u Pariz, gde počinje da radi kod velikog Korbizjea. Po povratku u Indiju pomaže Korbizjeu na projektima za Čandigar i Ahmedabad, i tako upoznaje još jednog velikog arhitektu – Luja Kana. Sa njim sarađuje na projektu za Indijski Institut za menadžment, koji će kasnije postati velika Došijeva inspiracija. Zahvalan svojim učiteljima, Doši se vraćao njihovoj arhitekturi kroz citiranje i evociranje putem svojih dela.

SAMOSTALNOST
Sa iskustvom saradnje sa velikanima arhitekture, Doši otvara sopstveni studio Vastushilpa i formira veliki tim sa kojim je isprojektovao i sagradio preko stotinu objekata. Iako pod uticajem zapadne arhitekture, Doši ne zaboravlja svoje lokalne izvore i inspiraciju – hramove, krcate ulice, miris drveta iz dedine radionice – i stvara svoj stil, koji je spojio odlike lokalne arhitekture sa zapadnjačkom težnjom ka trajanju.

Među brojnim projektima koje je izgradio, Doši izdvaja jedan koji je za njega poseban – Sangath, svoj arhitektonski studio u Ahmedabadu, sagrađen 1980.godine. Za ovaj objekat Doši kaže: ‘Sangath spaja slike i asocijacije na indijski životni stil. Ovaj kompleks sadrži uspomene na mesta koja sam posetio, evocira i povezuje davno zaboravljene epizode. Sangath je škola u kojoj se uči, zaboravlja i ponovo uči. Postao je svetilište kulture, umetnosti i održivosti u kome su spojeni i naglašeni istraživački rad, institucionalni karakter objekta i održivost.’

MISIJA
Doši je i osnivač Vantushilpa fondacije za studije i istraživanje životne sredine. Radio je i kao profesor na Arhitektonskom fakultetu u Ahmedabadu. Profesura je, osim projektantske prakse, Došiju omogućila da svoj talenat i uticaj prenese na generacije budućih arhitkata, što je misija svih velikih stvaralaca.

NAGRADA
U obrazloženju žirija povodom dodele Prickerove nagrade piše: “Dodeljujući nagradu ove godine, žiri prepoznaje njegovu izuzetnu arhitekturu reflektovanu u preko stotinu objekata koje je izgradio, njegovu posvećenost svojoj domovini i zajednicama za koje je gradio, njegov uticaj kao učitelja, i izvrstan primer koji je tokom svoje duge karijere davao i daje profesionalcima i studentima širom sveta.”// ek JELENA BLAGOJEVIĆ

Institut Indologije ima prepoznatljive detalje Korbizjeovog La Tureta i objekata u Čandigaru

Život na ivici… grada

PITANJE NA KOJE VEĆINA POSLOVNIH LJUDI TRAŽI ODGOVOR JE: KAKO NAĆI MIR U BEKSTVU IZ CENTRA GRADA, A OSTATI BLIZU POSLA I SVAKODNEVNIH OBAVEZA? ODGOVOR KOJI SE NAMEĆE JE: PRONAĆI MESTO KOJE SPAJA URBANI ŽIVOT I PRIRODU, A TO JE UPRAVO SAMA IVICA GRADA, GDE URBANI ELEMENTI NESTAJU I PRELAZE U ZELENA POLJA I ČISTU PRIRODU. NA JEDNOM OVAKVOM MESTU, NA IVICI GRADA ZOTERMAR U HOLANDIJI, KREIRAN JE NOVI ARHITEKTONSKI PRAVAC TRADICIONALNE PORODIČNE KUĆE.
Arhitekta Arjen Riz je na zahtev investitora kreirao porodičnu kuću koja odgovora potrebama poslovnog čoveka željnog prirode i odmora. Poštujući tradiciju koja je na ovim prostorima vekovima oblikovala arhitekturu, iz zahteva je proizašao moderan dizajn kuće koja pozajmljuje od svojih predaka i uspostavlja ujedinjenje između tradicionalnog i modernog pristupa projektovanju.
Zaboravljena tradicionalna arhitektura na ovim prostorima koristila je jednostavne i čiste forme za oblikovanje arhitekture i životnog prostora, a osnovni materijali gradnje bili su završni slojevi slame za krovove i zidove čija je noseća konstrukcija od kamena, a spojni elementi i malteri od gline. Dakle, sve što se moglo naći u prirodi primenjeno je na jednom mestu i stvoren je novi pravac – tradicionalna arhitektura moderne porodične kuće.

Primenjujući principe stare gradnje, ali uz prožimanje savremenih elemenata, nastala je čista forma koja interpretira jednostavnost, izdržljivost i ekspresiju implementiranu u jednom kubičnom obliku. Čista i jednostavna prizmatična forma krova sa bazom u kvadru, odignuta je od zemlje i postavljena na belo obojenu bazu od kamena. Ovaj detalj se dalje nastavlja sa horizontalne u vertikalnu projekciju, formirajući u istoj masi nadstrešnice sa obe bočne strane objekta. Na ovaj način se fina, ali u isto vreme i gruba tekstura slame kojom su obloženi zidovi i krov, suprotstavlja, ali i kombinuje sa glatkom, belom površinom baze kubusa, koji prožima primarnu formu i stvara kontrast, formirajući vrlo modernu i u isto vreme tradicionalnu kuću.// ek JELENA ALEKSIĆ – Više u EKO KUĆI No27

Notice: Trying to access array offset on value of type bool in /home/arhisola/public_html/eko/novo/wp-content/plugins/js_composer/include/templates/shortcodes/vc_gallery.php on line 113

Mesto gde stanuje drveće

JUŽNO OD JEDNOG VIJETNAMSKOG AERODROMA NALAZI SE PREPOZNATLJIVA I KRAJNJE NEOBIČNA ZGRADA, ISTO TAKO NEOBIČNO NAZVANA – KUĆA ZA DRVEĆE. OVO JE MESTO GDE STANUJE DRVEĆE. UŠUŠKAN U TIPIČNI VIJETNAMSKI OBRAZAC ULICE, OVAJ OBJEKAT U SEBI USPEŠNO KOMBINUJE JEDNOSTAVNE IDEJNE AMBICIJE SA UPEČATLJIVIM, DOBRO UTEMELJENIM FORMALNIM IZRAZOM.
Za neke generacije Vijetnam predstavlja sinonim za zemlju koja nosi svoje mesto u istoriji obeleženo brutalnošću i pobunom, tragedijom i užasom. Godinama su takva osećanja bila prisutna kao realnost ove azijske zemlje. U međuvremenu, Vijetnam je tiho i stoički nastavio dalje. Zemlja je ponovo ujedinjena 1976. godine i počela je njena svestrana ekspanzija.
Ho Ši Min je najveće urbano područje u Vijetnamu i ekonomski centar zemlje, sa visokom godišnjom stopom privrednog, ekonomskog i kulturnog rasta. Gradska populacija se takođe rapidno uvećava.

Za većinu turista, uske bučne ulice i zagušeni autoputevi jednostavno su deo autentičnog iskustva. Ali stvarnost mnogih delova grada podrazumeva preveliku gustinu stanovništva koju dodatno pogoršava loša infrastruktura, zagađenost, neadekvatno rešen saobraćaj i prisustvo siromaštva i nejednakosti. Baš kao i močvarna područja delte Mekonga, delovi grada su skloni poplavama, a samim tim je i ekspanzivni razvoj u novim urbanim područjima ograničena opcija. Pored svega toga, većina zemljišta koje se tradicionalno koristilo za odbranu od poplava, već je izgrađeno.

Kao i u urbanim centrima mnogih zemalja u razvoju, rast populacije grada Ho Ši Min je prvenstveno bio na periferiji. Jedan od najtežih udara prenaseljenosti osetio se severozapadno od centra, oko aerodroma Tan Son Nhat, na osam kilometara od srca grada. Ovde se urbani rast skoro utrostručio u poslednjih 20 godina. Upravo tu, na glavnom međunarodnom aerodromu kroz koji godišnje prođe oko 20 miliona putnika, stičete uvid u staro i novo – suočavate se sa Vijetnamom u tranziciji.

Južno od aerodroma nalazi se prepoznatljiva i neobična zgrada isto tako neobičnog naziva – Kuća za drveće. Ovo je mesto gde stanuje drveće. Ušuškan u tipični vijetnamski obrazac ulice, ovaj objekat u sebi uspešno kombinuje jednostavne idejne ambicije sa upečatljivim, dobro utemeljenim formalnim izrazom.//ek DEJAN POPOV – Više u EKO KUĆI No26

Eco house

BOGUSLAW BARNAS NA MEĐUNARODNOM KONGRESU ODRŽIVA ARHITEKTURA-ENERGETSKA EFIKASNOST ODRŽANO OD 6-8 OKTOBRA 2017 U JUGOSLOVENSKOJ KINOTECI U BEOGRADU
DIPLOMIRAO JE NA FAKULTETU PRIMENJENIH UMETNOSTI U MINSTERU U NEMAČKOJ I NA TEHNOLOŠKOM UNIVERZITETU U KRAKOVU U POLJSKOJ. BARNAS JE OSNOVAO BXBSTUDIO U DECEMBRU 2009. GODINE, NAKON ŠTO JE STEKAO ISKUSTVO RADEĆI ZA BROJNE MEĐUNARODNO POZNATE BIROE, UKLJUČUJUĆI I FOSTER AND PARTNERS. OD FEBRUARA 2012. GODINE AKADEMSKI JE MENTOR U AFMKU-U. ČASOPIS WALLPAPER UVRSTIO GA JE MEĐU 20 NAJTALENTOVANJIH MLADIH ARHITEKATA 2014. GODINE. NAREDNE GODINE, PROPERTY DESIGN GA JE UVRSTIO U 15 NAJBOLJIH POLJSKIH ARHITEKATA MLAĐIH OD 40 GODINA. U PROJEKTOVANJU INSPIRACIJU CRPI IZ ISTORIJE I TRADICIJE POLJSKE, PRILAGOĐAVAJUĆI TRADICIONALNE MOTIVE SAVREMENOM DIZAJNU.
Izgrađena na ravnom terenu, okružena bukovom i hrastovom šumom i poljoprivrednim zemljištem, ova održiva kuća nenametljivog vizuelnog identiteta eksplicira estetiku ljupkosti i suptilnosti kroz dijalog jednostavnih linija i principa održivosti. Težeći da se kroz životni prostor čoveka pronađu čistota, ritam i harmonija jednostavnosti, autori su se odlučili za koncept minimalizma . Tragajući za suštinom i odbacujući sve suvišno, pažnja se usmerava na detalje koji svojom suptilnošću otkrivaju univerzalne kvalitete smeštene u jednostavan objekat čije se arhitektonsko oblikovanje zasniva na modernističkom modelu kubične forme i prostornoj dinamici osnovnih geometrijskih oblika.

APSTRAKCIJA FORME
Kao i kod svakog kvalitetnog arhitektonskog oblikovanja, funkcija modeluje formu i određuje njen obim, ali je ne ograničava u smislu kreativne slobode. Forma je frontalne kompozicije, kubična, jasne arhitekturalnosti oblika i naglašene dominacije mase i monumentalnosti. Apstraktni ansambli čistih linija deluju impresivno i nadrealno u okviru materijalnosti entiteta – drveta, kamena i trave, koji dopunjuju njihov izgrađeni kontekst, te arhitektura postaje prepoznatljiva ne samo po prostoru i formi, već i po izražajnosti onoga što je okružuje. Isticanjem planova i smicanjem volumena postignuta je besprekorna prostornost koja svoju egzistenciju ostvaruje sadejstvom umetničkog i funkcionalnog, punog i šupljeg, grubog i nežnog.

ČULNOST MATERIJALA
Materijal u arhitekturi predstavlja instrument kojim autor saopštava svoje ideje smeštajući ih u prostor i vreme. Materijalima kao vizuelnim sredstvima otkrivamo značenje onoga što vidimo. Svojom taktilnošću i pokretom, materijali korišćeni u Eco house predaju prostoru koji grade sva svoja svojstva i na neki način oni sami daju lični pečat i autentičnost objektu. Beton, drvo i staklo korišćeni u eksterijeru imaju za cilj da apsorbuju dugoročne efekte vremena i uz pomoć svetlosti koja se preliva preko njihovih površina izraze harmoniju odnosa koji nisu samo u vezi sa arhitektonskim poljem delovanja, već pripadaju i sferi opšteg i svakodnevnog – projektuju odnos čoveka prema okruženju i izgled izgrađene sredine.

ECO HOUSE U POLJSKOJ JE PRAVO UMETNIČKO DELO KOJE SNAGU I ENERGIJU CRPI DELIMIČNO IZ MODERNISTIČKE STILSKE PROFILACIJE I PREDSTAVLJA RACIONALNU SINTEZU OSEĆAJA, ESTETIKE I FUNKCIONALNOSTI, UZ ZNALAČKO UVAŽAVANJE I ISTICANJE KONCEPTA MINIMALIZMA KAO VAŽNOG POKRETAČA CELOKUPNOG PROJEKTA. „MINIMALIZAM SE KREĆE VAN VREMENA. ON JE NEOGRANIČEN, SAČINJEN OD OTMENIH JEDNOSTAVNIH MATERIJALA, ON JE IZRAZ PERFEKCIJE KOJU ISKAZUJE SAMA SUŠTINA. OSLOBOĐEN JE SVIH BESKORISNIH SUMNJI, NIJE PRAZAN, VEĆ JE KOMPLETNO DEFINISAN KAO CELOVIT U SVOM SOPSTVENOM POSTOJANJU. “ (BERTONI)

ENERGETSKA EFIKASNOST
Pored korišćenja prirodnih materijala, autori su se opredelili i za druge vidove obnovljivih izvora energije. Za proizvodnju električne energije koristi se energetski sistem koji kombinuje geotermalnu i hidro energiju. Ovakav sistem obezbeđuje energetski efikasno zagrevanje i hlađenje kuće, a toplotna pumpa zagreva protočnu vodu.// ek VESNA RAVIĆ – Više u EKO KUĆI No25

Enterijer je vizuelno jasan i lak, neopterećen suvišnim elementima.

Kuća od eko-sandwich panela

LJUBOMIR MIŠČEVIĆ NA MEĐUNARODNOM KONGRESU ODRŽIVA ARHITEKTURA-ENERGETSKA EFIKASNOST ODRŽANO OD 6-8 OKTOBRA 2017 U JUGOSLOVENSKOJ KINOTECI U BEOGRADU
RED.PROF.ART. LJUBOMIR MIŠČEVIĆ, DIPL.ING.ARH. JE JEDAN OD VODEĆIH STRUČNJAKA PROJEKTANATA, ISTRAŽIVAČA, SAVETNIKA I PREDAVAČA U PODRUČJU ZAŠTITE I UNAPREĐENJA ŽIVOTNE SREDINE, PROSTORNOG PLANIRANJA I UREĐENJA, U OBLASTI URBANIZMA I IZGRADNJE, POSEBNO U NAJNAPREDNIJOJ ENERGETSKI EFIKASNOJ NOVOGRADNJI I OBNOVI U INOVACIJSKIM PROJEKTIMA U HRVATSKOJ I EVROPSKOJ UNIJI. OVLAŠĆENI JE ARHITEKTA, URBANISTA (HKA) I IMA LICENCU ZA RAD NA NEPOKRETNOJ KULTURNOJ GRADITELJSKOJ BAŠTINI (MINISTARSTVO KULTURE RH). OSNIVAČ JE I ŠEF BROJNIH SEKCIJA, ODBORA I UDRUŽENJA. UREDNIK JE I ČLAN UREDNIČKOG ODBORA BROJNIH DOMAĆIH I MEĐUNARODNIH STRUČNIH ČASOPISA. OSNIVAČ JE ODBORA ZA ENERGETSKU EFIKASNOST I ODRŽIVU ARHITEKTURU U HRVATSKOJ KOMORI ARHITEKATA (HKA). VIŠEGODIŠNJI JE ORGANIZATOR, UČESNIK I MODERATOR BROJNIH DOMAĆIH I MEĐUNARODNIH STRUČNIH I NAUČNIH SEMINARA, RADIONICA I KONFERENCIJA.
U hrvatskom gradu Koprivnici, nakon prve inovativne Zelene javne nabavke koju je sprovela Agencija za društveno podsticajnu stanogradnju, započela je realizacija projekta ECO-SANDWICH®. Radi se o naselju od 12 višeporodičnih kuća koje će biti sagrađene upotrebom novog tipa prefabrikovanih fasadnih panela koji nose naziv upravo fasadni panel nastao je kao rezultat saradnje Arhitektonskog i Građevinskog fakulteta Univerziteta u Zagrebu i industrije.

Panel je ventilisan, a srž njegove inovativnosti leži u upotrebi recikliranih materijala kao zamene za prirodni agregat. Velika količina građevinskog otpada odlaže se na deponije, a njegovom reciklažom mogu se dobiti novi sastavni delovi spremni za dalju upotrebu. U ovom slučaju toplotna provodljivost betona sa opekom kao agregatom za 45% je niža u odnosu na toplotnu provodljivost betona sa prirodnim agregatom. Konstruktivni sloj panela (12cm) proizvodi se od recikliranog betona i agregata, a fasadni sloj (6cm) od betona sa recikliranom opekom i može se bojiti po želji. Fasadni sloj od termoizolacije od mineralne vune debljine 20cm razdvaja ventilisani sloj od 4cm. Jedan od slojeva panela ECO-SANDWICH® je i termoizolacija debljine 20cm, od mineralne vune proizvedene inovativnom tehnologijom Ecose®, takođe od recikliranih materijala i bez upotrebe štetnih materija kao što su butan, formaldehid, pentan, fenol ili akril.

Sama kuća osmišljena je kao pasivni solarni objekat sa tri stana, od kojih svaki ima svoj vrt, kao i priključak na gradsku elektro i vodovodnu mrežu. Severna fasada sadrži minimalne, uzane otvore kako bi unutrašnjost zaštitila od gubitka energije, dok je južni deo kuće velikim prozorima, terasama i lođama otvoren ka spoljašnjosti radi maksimalnog iskorišćenja sunčeve energije. Prva izgrađena kuća oblikovana je tako da koristi sva tipična rešenja detalja – ravan krov, lođe, ugaone detalje, fasadne detalje, konzole, ugaone prozore.// ek JELENA BLAGOJEVIĆ – Više u EKO KUĆI No16

Svaka stambena jedinica ima svoj ulaz u svoj vrt

Buntovnica iz predgrađa

MISCHA WITZMANN NA MEĐUNARODNOM KONGRESU ODRŽIVA ARHITEKTURA-ENERGETSKA EFIKASNOST ODRŽANO OD 6-8 OKTOBRA 2017 U JUGOSLOVENSKOJ KINOTECI U BEOGRADU
MISCHA WITZMANN, ROĐEN U NEMAČKOJ, STUDIRAO JE ARHITEKTURU NA TEHNIČKOM UNIVERZITETU U BEČU I U PARIZU. NAKON SARADNJE SA MNOGIM PRIZNATIM ARHITEKTONSKIM BIROIMA, MEĐU KOJIMA JE I STUDIO MASSIMILIANO FUKSAS, MISCHA WITZMANN I MILENA KARANESHEVA SU 2006. GODINE OSNOVALI STUDIO KARAWITZ. DANAS JE KARAWITZ JEDAN OD VODEĆIH ARHITEKTONSKIH STUDIJA ZA IZGRADNJU PASIVNIH KUĆA I DRVENIH KONSTRUKCIJA, KAO I ZA PROJEKTE ZAJEDNIČKOG STANOVANJA. OD 2011. GODINE MISCHA WITZMANN IMA EVROPSKI SERTIFIKAT PROJEKTANTA PASIVNIH OBJEKATA (CEPH). PREDAVAČ JE U ARHITEKTONSKOJ ŠKOLI ABIDJAN, NA OBALI SLONOVAČE. KUĆA KOJA PREISPITUJE I ČAK OPONIRA GOTOVO SVIM KARAKTERISTIKAMA GRADNJE U STAMBENIM PRIGRADSKIM NASELJIMA SVOJOM FORMOM, OTVORENOŠĆU KA OKRUŽENJU I PRISTUPOM SAMOM OBJEKTU, U ZAVRŠNOJ MATERIJALIZACIJI JE FUNKCIONALNIM REŠENJIMA PRETVORENA U ORIGINALAN TOPLI DOM.
U pariskom naselju sagrađena je kuća koja preispituje sve karakteristike stambene gradnje u predgrađu. Kuća poseduje obrise tipične porodične kuće sa dvovodnim krovom, ali se njen volumen lomi i prilagođava pre svega unutrašnjim sadržajima, prateći tek ponegde urbanističke linije.

Autori ovog zanimljivog projekta su arhitekti iz studija Karawitz koji su na temu porodične kuće odgovorili poštujući arhetipsku predstavu kuće, ali sa mnogo novih tema i izazova. Kako urbanistički uslovi ne dozvoljavaju otvaranje kuće ka susedima, arhitekti su hrabro kuću pomerili ka ulici i od preplitanja privatnog, polujavnog i javnog napravili lajtmotiv čitavog projekta. Ograda proizvedena od perforiranog čelika predstavlja fizičku, ali ne i vizuelnu barijeru ka unutrašnjosti kuće. Terasa otkriva deo enterijera, i to trpezariju, ali istovremeno krije prolaz u suteren, gde se nalazi ulaz u objekat. Na taj način stvoren je utisak da čitava kuća lebdi nad tlom. U prizemlju objekta smešteni su zajednički prostori – dnevni boravak, kuhinja i trpezarija, i svi su raspoređeni oko centralno postavljenog kamina. Veliki prozori na uličnoj i dvorišnoj fasadi idu u prilog onoj igri privatno-javno otkrivajući unutrašnjost kuće i povezujući je sa okruženjem – i građenim i prirodnim. Na spratu su smeštene sobe i kupatilo, osvetljeni krovnim prozorima i dugačkim prozorskim trakama koje su postavljene visoko.

Kuća je, osim betonskih temelja i podrumskih zidova, u potpunosti od drveta, i to prefabrikovanih elemenata montiranih na licu mesta, a obložena je patiniranim aluminijumskim oblogama. Unutrašnja organizacija sadržaja kojom su dnevni prostori orijentisani ka jugu i jugozapadu, a spavaći blok osvetljen uzanim otvorima, doprinosi konceptu pasivne kuće, odnosno maksimalnom korišćenju sunčeve energije.
Enterijer je gotovo asketski, lišen suvišnih detalja i komada nameštaja.

UNUTRAŠNJA ORGANIZACIJA SADRŽAJA ZAJEDNO SA KOMPAKTNOM FORMOM I ORIJENTACIJOM OBJEKTA, KAO I MATERIJALI UPOTREBLJENI U IZGRADNJI, ČINE OVU KUĆU ŠTEDLJIVOM, UZ MAKSIMALNO ISKORIŠĆENJE SUNČEVE ENERGIJE.

Centar kuće markiran je crnim čeličnim stepeništem savršeno uklopljenim u minimalistički izraz čitavog objekta. Dečija soba je duple visine, i ima penjalice kako bi se došlo do malog tavanskog prostora. Kapija svetlo plave boje, šljunak i naslagana drva u suterenskom delu uz ulaz, podna prostirka i fotelja od kože, tek poneka polica u boji, podne lampe izrađene od narandžastih cevi, puno biljaka i iznad svega mnogo svetla, ipak su ovoj pomalo strogoj kući dali toplinu doma, dok su asimetričnost čitave forme i nepravilan raspored prozora na fasadi dali dozu duhovitosti i spontanosti koji razigravaju i pejzaž i život predgrađa.// ekJELENA BLAGOJEVIĆ – Više u EKO KUĆI No25

Kod kao zapis vremena & pečat savremene arhitekture

TARO TSURURA NA MEĐUNARODNOM KONGRESU ODRŽIVA ARHITEKTURA-ENERGETSKA EFIKASNOST ODRŽANO OD 6-8 OKTOBRA 2017 U JUGOSLOVENSKOJ KINOTECI U BEOGRADU
POSLE DIPLOMIRANJA NA LONDONSKOM FAKULTETU ARCHITECTURAL ASSOCIATION, ISKUSNI JAPANSKI ARHITEKTA TARO TSURUTA OSNOVAO JE 2006. GODINE BIRO TSURUTA ARCHITECTS. TSURUTA JE SARAĐIVAO SA VODEĆIM LONDONSKIM DIZAJNERIMA NA SLOŽENIM I VIŠESTRUKO NAGRAĐIVANIM PROJEKTIMA PRE NEGO ŠTO JE OSNOVAO SOPSTVENI STUDIO, KAKO BI KLIJENTIMA PRUŽIO OSOBNIJA REŠENJA. NJEGOV ORIGINALNI DIZAJN VOĐEN JE STROGIM RAZUMEVANJEM GRAĐEVINSKE TEHNOLOGIJE, U KOMBINACIJI SA IMPLEMENTACIJOM IGRE SVETLOSTI, MATERIJALA, KONTEKSTA I PRAKTIČNE STRANE SVAKODNEVNOG ŽIVOTA. NJEGOV RAD JE OSVOJIO BROJNE POZITIVNE KRITIKE, POSEBNO ZA PROJEKAT HOUSE OF TRACE, KOJI ODLIKUJE RADIKALNO DRUGAČIJI PRISTUP REKONSTRUKCIJI STAMBENOG OBJEKTA. PROJEKAT JE IZUZETNO PRIHVAĆEN U MEDIJIMA I JAVNOSTI, A MEĐU PRIZNANJIMA KOJA JE OSVOJIO JE I ROYAL INSTITUTE OF BRITISH ARCHITECTS’ STEPHEN LAWRENCE PRIZE 2016. GODINE.
Arhitekta je neko ko planira, projektuje i nadgleda gradnju zgrada’. Ovo je gruba, donekla tačna, pomalo zastarela definicija. S obzirom da danas arhitektura nije samo izgradnja zgrada, savremenije gledište bi bilo da je arhitekta neko ko se bavi prostorom, ko intervencijama u prostoru utiče na okruženje, vreme i ljude, a ukoliko svoj posao radi valjano, trebalo bi da svojim veštinama prirodno, tj. postojeće, učini boljim. Trebalo bi da uklopi materijalno, neuhvatljivo i neopipljivo, da poveže zidove, otvore, šupljine, zvuk, svetlost, mirise i muziku.

Postoje česti sporovi oko toga da li je enterijer arhitektura, ali sama reč neće arhitekturu učiniti boljom, ozbiljnijom i vrednijom. Arhitekti i dizajneri često (svesno ili nesvesno) upadnu u zamku, pa dekoraciju nazovu arhitekturom. Osnovni zadatak arhitekte je bavljenje prostorom, ne dekoracijom. Kada se prostor pročisti, kada se projektantskim i autorskim intervencijama u novim objektima ili pri rekonstrukciji starih, ostvare fini ambijenti pomoću zidova, stepeništa, proreza, otvora, i to vodeći računa o kontekstu i sadržaju, odnosima puno – prazno – transparentno, osvetljeno – zamračeno, tek tada na red dolazi razrada detalja, pri čemu se prati koncept i poštuje pristup projektovanju od samog početka. To onda možemo nazvati totalnim dizajnom i svakako arhitekturom.

Čist arhitektonski pristup rekonstrukciji jasno je vidljiv na objektu House of Trace, projektu koji je radio studio iz Londona Tsuruta architects. Vrlo hrabra odluka arhitekata bila je da apstrahuju novi prostor u kome ljudi treba da borave. Nova forma ostaje pročišćena – apstrahovana na nivou makete. Na taj način jasno je odvojeno postojeće stanje od novoprojektovanog. U skladu sa pristupom kakav ima prema okruženju i dosledno arhitektonskoj filozofiji kakvu gaji prema prostoru, stav arhitekte je bio da jasno naznači stepen intervencije.

NA PRVI POGLED SE VIDE GRANICE IZMEĐU STAROG I NOVOG, ŠTO UKAZUJE NA ODNOS AUTORA PREMA ISTORIJI. IZ OVOGA SLEDI DA JE POLAZIŠNA IDEJA –KONCEPT BIO SEĆANJE, TRAG I MEMORIJA. ARHITEKTA JE OVAJ PROJEKAT REKONSTRUKCIJE SAGLEDAO KAO CELINU, A NE SAMO KAO DODATI DEO – EKSTENZIJU, ŠTO ČESTO BIVA GREŠKA ILI PROSTO UKAZUJE NA LINIJU MANJEG OTPORA KOJOM ARHITEKTI POĐU PRI PROJEKTOVANJU REKONSTRUKCIJA.

Stepen intervencije je jednak kao da je pravljen novi objekat, ali i pored toga jasno sagledavamo staru formu. Arhitekta je ovaj projekat rekonstrukcije sagledao kao celinu, a ne samo kao dodati deo – ekstenziju. Postojeće prostorije su preprojektovane tako da je novi prostor znatno fluidniji nego što je bio pre. Zbog novih proporcija gabarita objekta, funkcija se odvija po dužini – pravolinijski.// ek NIKOLA MARAVIĆ – Više u EKO KUĆI No25

Drvo u enterijeru odaje utisak prisnosti i toplog doma. doma. Prostorije su sveženi i vazduha, praktične su, funkcionalne i bez suvišnih detalja.

Održiva arhitektura

VLADIMIR LOVRIĆ NA MEĐUNARODNOM KONGRESU ODRŽIVA ARHITEKTURA-ENERGETSKA EFIKASNOST ODRŽANO OD 6-8 OKTOBRA 2017 U JUGOSLOVENSKOJ KINOTECI U BEOGRADU
VLADIMIR LOVRIĆ JE DIPLOMIRAO NA ARHITEKTONSKOM FAKULTETU UNIVERZITETA U BEOGRADU, GDE JE U OKVIRU POSTDIPLOMSKIH STUDIJA I ODBRANIO SPECIJALISTIČKI RAD I MAGISTRIRAO NA TEMU ‘PRIMENA PASIVNOG NAČINA ISKORIŠĆENJA SUNČEVE ENERGIJE U ARHITEKTURI’. JEDAN JE OD UTEMELJIVAČA PRINCIPA PRIMENE SOLARNE ENERGIJE U ARHITEKTURI, SA VELIKIM BROJEM REALIZOVANIH OBJEKATA ŠIROM SVETA. SUDELOVAO JE U IZRADI VELIKOG BROJA NAUČNIH PROJEKATA I UČESNIK JE BROJNIH SIMPOZIJUMA I KONGRESA ŠIROM SVETA. U TOKU PROFESIONALNE KARIJERE BIO JE ZAPOSLEN U PREDUZEĆU ENERGOPROJEKT – ARHITEKTURA I URBANIZAM, DIREKCIJI ZA IZGRADNJU BEOGRADA I BIROU ZA PROJEKTOVANJE NAŠ STAN. DANAS JE NA ČELU ARHISOLAR-A, PREDUZEĆA ZA PROJEKTOVANJE SOLARNIH ENERGETSKI EFIKASNIH OBJEKATA. PORED ARHITEKTURE, ISTOVREMENO SE BAVI TEORIJOM, PROJEKTOVANJEM ENTERIJERA ZA OBJEKTE RAZLIČITIH NAMENA I DIZAJNOM ZA POZNATE SVETSKE BRENDOVE. PREDSEDNIK JE UDRUŽENJA EKOKULT+ I GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK MAGAZINA EKO KUĆA. BIO JE PREDSEDNIK ULUPUDS-A (UDRUŽENJE LIKOVNIH UMETNIKA PRIMENJENIH UMETNOSTI I DIZAJNERA SRBIJE).

PASIVNA SOLARNA KUĆA ANDROMEDA

Pasivna solarna kuća Andromeda realizovana je u periodu od 1982. godine do danas na preko 100 lokacija širom bivše Jugoslavije i na nekoliko kontinenata, na terenima koji su u blagom padu i koji odgovaraju koncepciji objekta projektovanog u polunivoima. Svaki od pet nivoa predstavlja funkcionalnu celinu. Centralnim transparentnim drvenim stepeništem nivoi su integrisani u vertikalnom prostornom smislu, čime je naglašen utisak bogatog prostora sa različitim vizuelnim doživljajima.

Realizacijom ovog objekta u Jesenicama u Sloveniji lepo je prikazana integracija građevine sa okolnim terenom, a struktura kuće sa izuzetno visokim termičkim performansama prezentuje maksimalni nivo energetske efikasnosti objekta. Pasivni solarni koncept naglašen je kroz arhitekturu južne strane objekta, koja je gotovo u celosti iskorišćena za zahvat sunčeve energije. Tu su, pre svega, staklena veranda, Trombov zid i veliki zastakljeni otvori balkonskih vrata i prozora.

Ispod poda prizemlja nalazi se skladište toplote koje je jedan od ključnih elemenata ove samogrejuće solarne kuće. Ona ne samo da skladišti toplotu za noći ili dane kada je priliv sunčeve energije manji, nego ujedno predstavlja element sistema podnog grejanja. Pored toga, na krovu objekta se nalaze solarni kolektori koji omogućavaju snabdevanje kuće toplom sanitarnom vodom tokom cele godine i fotonaponski paneli koji obezebeđuju nužnu električnu energiju. Više u EKO KUĆI No01

EKO REHABILITACIJA KAMENE KUĆE

Kuća Sara u Dobroti (Boka Kotorska) jedna je od starih kamenih kuća u nizu, karakteristična po načinu gradnje za početak dvadesetih godina dvadesetog veka. Klasičan način zidanja ovakvih zgrada od kamena, sa tavanicom od drvenih greda i dasaka, bez ikakvih vidova ispravnih instalacija, je bio potpuno nepodesan za bilo kakav oblik stanovanja. Smeštena na samoj obali mora, u najlepšem delu Dobrote, sa predivnim pogledom na Perast i ostrvo Sv. Nikole na kojem se nalazi čarobna crkva Gospe od Škrpjela. Kuća je na uskom placu smeštena u središnjem delu, sa prednjim i zadnjim dvorištem, godinama čekala novog vlasnika da bi joj udahnuo nov život.

Njena nova vlasnica iz Engleske je bila oduševljena izvanrednim položajem kuće i mogućnosti za ostvarenje svojih vizija. Međutim, složen zadatak da se unutar izuzetno male osnove, unutrašnjih dimenzija 3,70 x 6,00 metara, ostvari multifunkcionalan objekat sa bogatim sadržajem i savremenim enterijerom je postavio u startu pred investitora i arhitektu velike izazove. Arhitekta Vladimir Lovrić je pronašao način da, zajedno sa investitorom, postavi projektni program i kroz idejni projekat ostvari sve pretpostavljene vizije investitora. Da bi se takve vizije mogle ostvariti bilo je potrebno napraviti vrlo složenu arhitektonsko-konstruktivnu dokumentaciju, sa svim izvođačkim detaljima koji su obezbeđivali sigurnost susednim objektima i omogućavali proširenu funkciju i formiranje novih prostora i ambijenata.// Više u EKO KUĆI No01

PASIVNA KUĆA

Investitori ove kuće, bračni par koji je veći deo života proveo u jednom od novobeogradskih blokova, ostvarili su svoj san da žive u prirodi, da sagrade svoju kuću koja će biti energetski održiva i da imaju svoj vrt u kome će razviti permakulturno gazdinstvo. Preduzeće Arhisolar, specijalizovano za projektovanje energetski efikasnih, pasivnih i nultih kuća na održivim principima, bili su idealan izbor za projektovanje njihove niskoenergetski efikasne pasivne kuće sa malim troškovima zagrevanja i hlađenja prostora primenom sistema za rekuperaciju vazduha, uz korišćenje geotermalne energije pomoću toplotne pumpe i korišćenje energije dobijene pomoću solarnih kolektora za zagrevanje tople sanitarne vode.

Ova pasivna kuća svojom kubičnom formom sa naglašenom teksturom drveta i poteza u prostoru jednoznačno se raspoznaje i uočava, postajući reper i identitet mesta na kome je izgrađena. S obzirom na to da živimo u vremenu u kome je disbalans između prirode i arhitekture dosegao kritičan nivo, arhitekta Lovrić je posegao za arhitektonskim rešenjem koje odiše svešću o harmonizaciji i ujedinjenju sa prirodnom sredinom.// ek VESNA RAVIĆ – Više u EKO KUĆI No20

NULTA KUĆA

Stambeno – poslovni objekat “NULTA KUĆA” smešten je u cenralnoj zoni Novog Sada, na komplesknoj ugaonoj lokaciji na kojoj se susrće potpuno različite urbanističke teme: manji gradski park, sporedna ulica, mirnog rezidencijalnog duha i glavna ulica sa blokovskom strukturom zgrada novijeg datuma. Složenosti projekton zadatka dodatno je doprineo i jasno definisan ekološki cilj – da se novoizgrađeni objekat postavi kao energetski aktivna zgrada nultog nivoa. Kuća sa nultom neto energetskom potrošnjom pun je naziv za kuću nulte energije (eng. “zero-energy house”). Nulta neto energetska potrošnja teoretski znači da bi kuća nulte energije mogla biti nezavisna od energetske mreže, ali u praksi to znači da se električna energija dobijena od sunca pomoću fotonaponskih panela, tokom cele godine distribuira u javnu energetsku mrežu.

Kuća sa nultom neto energetskom potrošnjom pun je naziv za kuću nulte energije (eng. “zero-energy house”). Nulta neto energetska potrošnja teoretski znači da bi kuća nulte energije mogla biti nezavisna od energetske mreže, ali u praksi to znači da se električna energija dobijena od sunca pomoću fotonaponskih panela, tokom cele godine distribuira u javnu energetsku mrežu i da je pri tome njen godišnji energetski bilans potrošnje i proizvodnje energije jednak nuli. Da bi se to postiglo, energija se mora generisati unutar kompleksa, i to korišćenjem obnovljivih izvora energije koji ne zagađuju okolinu, odnosno ispuštaju vrlo malo ili nimalo ugljen-diksida. Evropska unija propisala je plan kojim se definiše da do 2020. godine svaki novoprojektovani objekat mora imati karakter “nulte kuće”.// ek MARE JANAKOVA GRUJIĆ – Više u EKO KUĆI No16

Nulta kuća u Novim Sadu predstavlja primer sinteze ekološkog, energetski efikasnog i integralnog pristupa projektovanju.

Tradicija i minimalizam

U  POTRAZI ZA NOVIM MESTIMA I NAČINIMA RELAKSACIJE, JAPANSKE DRVENE KUĆE POSTAJU SVE ČEŠĆI IZBOR.  SAVREMENA POTREBA ZA JEDNOSTAVNOŠĆU I REDOM REZULTIRA ODSTRANJIVANJEM NEBITNOG I VODI DO  JAPANSKOG KONCEPTA  ZENA, KOJI KROZ MINIMALISTIČKI STIL ŽIVOTA NUDI OSEĆAJ OSLOBAĐANJA I UVODI  TRADICIONALNE JAPANSKU PRINCIPE U SAVREMENU ARHITEKTURU.
U ambijentu ispunjenom mirom i tišinom nalaze se planinski izvor i litica pod kojom krivuda potok. Objekat koji je tu smešten predstavlja vizuelno jedinstvo dva fizički razdvojena poliedra. Jedan od njih ima funkciju kupatila, a drugi je tradicionalna japanska prostorija za ispijanje čaja. Među njima postoji određena duhovna i psihološka tenzija. Vezu između dve prostorije formira podloga na kojoj su postavljeni objekti – veranda pružena duž planinske litice.
Unutrašnjost sobe za čaj prekrivena je japanskim tatami podlogama sačinjenim od gusto pletene trske čvrsto povezane užetom na površini asure, koja nije ni suviše meka za hodanje, a ni suviše čvrsta za ležanje, s obzirom da je prostor dizajniran tako da tokom dana služi za relaksaciju i ispijanje čaja, a noću za spavanje.

Krajem 2015. godine Wee studio iz Pekinga je započeo istraživanje koje je imalo za cilj da u proces projektovanja uključi što više ljudi sa istim interesovanjima. U početnoj fazi razvoja ideje, projekat je javno predstavljen i za kratko vreme je naišao na sjajan odziv. Dok prolazi kroz zadnja vrata objekta i spušta se niz stepenice, posetiocu se čini da kuća lebdi između drveća u koje je integrisana. Sa druge strane, pristup verandi moguć je jedino sa kamena na kome se ona nalazi.

SAVREMENA POTREBA ZA JEDNOSTAVNOŠĆU I REDOMREZULTIRA ODSTRANJIVANJEM NEBITNOG I VODI DO JAPANSKOG KONCEPTA  ZENA, KOJI KROZ MINIMALISTIČKI STIL ŽIVOTA NUDI OSEĆAJ OSLOBAĐANJA I UVODI  TRADICIONALNE JAPANSKE PRINCIPE U SAVREMENU ARHITEKTURU.

Glavna konstrukcija objekta je čelični ram na koji su postavljeni prefabrikovani drveni paneli proizvedeni u fabrici, čime se osigurala preciznost izgradnje ove nepravilne forme. Paneli od recikliranog drveta predstavljaju još jedno od suštinskih obeležja ovog objekta koje će doprineti  realizaciji ideje projektanata da se kuća tokom vremena u potpunosti sjedini sa svojim okruženjem.

Ovaj objekat je zamišljen kao reprezentativan primer ostvarenja suptilne veze između prirode i stambenog prostora, a odlikuju ga jednostavnost, vedrina i prilagodljivost – osnovni faktor kineskog principa projektovanja. Uspešnost realizacije ove ideje potvrđuje ispravnost stava da prošlosti treba dati priliku da nastavi da traje i danas, u modernoj eri Interneta.//ek TIJANA LOVRIĆ

Obnova starog

NA PERIFERIJI GRADIĆA UŠUŠKANOG U OBILJU ZELENILA I VINOGRADA, REKONSTRUISANA JE STARA PLANINSKA KUĆA ZA ODMOR I OPUŠTANJE. BEZ ŽELJE DA SVOJOM NOVIM IZGLEDOM MENJA ARHITEKTURU PODRUČJA, SH HOUSE NE SKREĆE POGLEDE SA OKRUŽENJA ČIJI JE DEO, VEĆ PONOSNO POKAZUJE DUH TRADICIJE U NOVOM SVETLU.
Ruralni razvoj brdovitih područja Portugalije je u usponu. Dok se negde grade novi objekti i velike građevine i urbanizuju lokalni prostori, predlog za ovu kuću bila je rekonstrukcija, tačnije revitalizacija, ali i konzervacija autentičnog graditeljskog nasleđa, stare kamene planinske kuće u naselju Sever do Vouga u pokrajini Aveiro u Portugalu.
Izgrađena na prostoru od samo 35m², ova dvospratna kuća sa korisnom površinom od 45m² predstavlja savršeno mesto za vikend odmor. Mala kuća od kamena, zahvaljujući gabaritnim zidovima i minimalističkom pristupu, stavlja prostu funkciju ispred bilo kakve estetike i ulepšavanja.

Cilj arhitekte Paula Martinsea bio je da kroz revitalizaciju sačuva zidove postojećeg objekta i inkorporira ga u savremeno arhitektonsko rešenje. Akcenat je stavljen na održivost originalnog dizajna, a za promenu, postojeći otvori na fasadi obeleženi su i istaknuti upotrebom patinastog čelika. Pažljivom ali smelom implementacijom čelika u postojeću arhitekturu data je savremena dimenzija i oblikovnost, a ramovi koji definišu otvore postavljeni su u različitim položajima u odnosu na zid, tako da ističu hijerarhiju otvora, dok vizuelno kao glavni prioritet ističu odsustvo mase.
Minijaturno dvorište usečeno u padinu terena daje takođe jedan minimalistički pristup, poput japanske zen arhitekture. Plato koji obavija objekat definisan je monohromnim, ali teksturno različitim popločanjem, na kome se izdvajaju površina za parking mesto, jedno mlado drvo i deo sa postojećim ozidanim bazenom. Ovaj plato je ujedno i vidikovac otvoren ka prelepoj vizuri okolne divlje i netaknute prirode koji uvodi korisnika u prizemlje objekta, gde   se nalazi dnevni boravak sa jednostavnom trpezarijom i minimalnom kuhinjom ugrađenom ispod stepenišnog kraka. Stepenište vodi ka spratu na kome su pažljivo uklopljeni spavaća soba, kupatilo i ulaz sa spoljne strane, tako da ovaj prostor može da funkcioniše i kao posebna jedinica.

I dok su fasada i eksterijer objekta u potpunosti zadržani u izvornom stilu, enterijer je dobio potpuni preobražaj tako što je početnom konceptu prilagođena jednostavnost belih zidova, podova i plafona. Ipak, kao kontrast ovoj belini i doprinos razbijanju monotonosti prostora, u svakoj prostoriji prizemlja i sprata ostavljeni su delovi zidova u originalnom kamenu. Ovim se deo primarne arhitekture uvodi u enterijer, a izbor nameštaja i opreme doprinosi potpunom uklapanju u celinu. Upotrebljeni su bež-sivi tonovi kamena koji se ponavljaju u elementima nameštaja kao što su garnitura za sedenje, ugradna kuhinja i francuski ležaj. Element prirode implementira se i u vidu drvenih ramova formiranih sa unutrašnje strane otvora

Pogledi ka nebu i zelenilu, na šume i selo u podnožju planine, uvode u enterijer i dimenziju dubine, osećaj prostornog širenja i neraskidive veze sa prirodom. Svetlim bojama i minimalističkim jezikom dizajna enterijera doprinosi se maksimalnom proširenju granica, čime se uspostavlja vizuelno slobodan i velik prostor koji pripada prirodi.// ekJELENA ALEKSIĆ- Više u EKO KUĆI No 24

Kuća na vodi Liđiang

U TEORIJSKIM POSTAVKAMA ARHITEKTURE PONEKAD ZABORAVLJAMO KOJI SU TO GLAVNI PARAMETRI KOJI ŽIVOT I ŽIVOTNI PROSTOR ČINE UGODNIM. REGIJA JUNAN NA JUGU KINE IMA GOTOVO SAVRŠENU KLIMU, TEMPERATURU OD 15 DO 25 STEPENI CELZIJUSA I LETI I ZIMI, MNOGO SUNČANIH SATI, ČIST VAZDUH I ZADIVLJUJUĆU PRIRODU. KADA TO SAGLEDAMO, NE TREBA SE ČUDITI ŠTO JE U GRADU LIĐIANG DOM PRONAŠLO GOTOVO 1 500 000 LJUDI.
Kada pomenemo održivost, ekološke kuće i savremenu arhitekturu, mnogi mogu da pomisle kako sprovođenje tih principa u delo iziskuje upotrebu najsavremenijih tehnologija gradnje, skupe materijale i mnogo ulaganja. Arhitekti iz studija Li Xiaodong uspeli su da pokažu šta je zapravo savremena arhitektura, i to u jednom osetljivom okruženju čija lepota krajolika ne dozvoljava neodgovorno projektovanje zgrada, i gde je takođe važno ne ogrešiti se o tradiciju o čijem bogatsvu i trajnosti ne treba posebno govoriti kada se radi o ovoj mnogoljudnoj državi.

Za arhitektu je oduvek poseban izazov da projektuje objekat za izgradnju u krajoliku koji deluje kao da mu nije potrebno ništa ni dodati niti oduzeti. Malo je reći da je okruženje grada Liđiang u severozapadnom delu provincije Junan inspirativno, ali je ujedno i velika odgovornost arhitekte da napravi kuću na otvorenom planu između planina, i to tako da se uklopi u raznovrsne teksture koje čine magmatske stene, šaroliko drveće, bujno zelenilo i vodene površine različitih boja i veličina. Odgovor na ovaj zadatak arhitekti su pronašli u spoju okruženja, tradicionalnih običaja i savremenog pristupa. Iako se iz bogate kineske tradicije može mnogo toga preuzeti i primeniti, puko imitiranje istorije nije u skladu ni sa savremenom arhitekturom ni sa potrebama savremenog čoveka. Potrebno je pažljivo selektovati iz konteksta i tradicije ono što je kvalitetno, funkcionalno i prirodno za to područje i na to primeniti principe savremene arhitekture.

Organizacija kuće je na prvi pogled slična ustrojstvu tradicionalnih kuća u Liđiangu –  zatvorena sa svih strana sa atrijumskim dvorištem. Međutim, ako obratimo pažnju, možemo videti da  se forma postiže izlomljenom linijom koja se zatvara ka unutra. To omogućava da uprkos zatvorenoj bezbednoj strukturi, ova kuća bude i prozračna i da se u pojedinim delovima pružaju vizure ka okolnim predelima. Tu ova kuća pravi iskorak u odnosu na tradiciju. U tradicionalnim kućama, sav program je usredsređen ka unutrašnjem dvorištu izolovanom od okruženja, dok Water house to isto dvorište unapređuje dodajući mu vizure i na taj način ga vizuelno proširuje i integriše sa okruženjem.

VELIKI ZNAČAJ JE POSVEĆEN DETALJIMA KOJI NISU DEKORATIVNI, VEĆ ČISTO ARHITEKTONSKI. BESPREKORNI SU PRELAZI IZMEĐU VODE I TLA, SPOJEVI KONSTRUKCIJE I ODVOĐENJE VODE SU PEDANTNO REŠENI, A KADROVI SU PRECIZNO BIRANI.

Kuća je prostrana, projektovana za jednu porodicu. Sve prostorije su izrazito komforne, imaju dosta prostora, vazduha, svežine i usmerene su ka unutrašnjem dvorištu u kome se nalazi plitak bazen. Fokus arhitekte je bio usmeren na kreiranje kvalitetnog prostora korišćenjem lokalnih materijala bez dodatnih dekoracija, kako bi kuća bila dobar odgovor na krajolik.// ekNIKOLA MARAVIĆ- Više u EKO KUĆI No23

Detalji i prelazi su savršeno izvedeni, kako bi se kuća što bolje integrisala i bez prisile utopila u okruženje.

Reciklaža

Svaki materijal može biti recikliran i tako smanjiti zagađenost životne sredine, uz istovremeno smanjenje korišćenja prirodnih resursa, kao i potrošnje energije potrebne za procese ekstrakcije, proizvodnje i ugradnje novih materijala. Postoji mnogo prednosti reciklaže materijala, od kojih su najznačajnije sledeće: smanjenje upotrebe energije, smanjenje zagađenja životne sredine, čuvanje prirodnih resursa i očuvanje prostora koji inače zauzimaju deponije.
Reciklažom se smanjuje upotreba energije, kako za proizvodnju artikala od novih resursa, tako i za transport tih resursa. Smanjenjem energije prilikom proizvodnje smanjuje se i emisija štetnih gasova, pa se na taj način izbegava zagađenje životne sredine i globalno
zagrevanje. Korišćenjem starih sirovina za dobijanje novih proizvoda smanjuje se potreba za novim prirodnim resursima, što  predstavlja ogoroman napredak u iskorišćenju ovih ograničenih resursa. Samim tim što se materijali ponovo koriste, umesto da se bace, deponije otpada su manje, tako da ostaje više korisnog prostora za zelene površine ili neku drugu namenu.
Prosečno domaćinstvo proizvodi oko 30,5 miliona tona otpada, koji sadrži do 60% materijala koji se može reciklirati. U razvijenijim evropskim zemljama reciklira se i preko 50% otpada, a u Srbiji – tek 8%.
Da li ste znali sledeće:
– Reciklažom jedne limenke može se sačuvati dovoljno energije da televizor bude uključen 3 sata.
– Jedna reciklirana staklena flaša omogućava 25 minuta rada kompjutera.
– Jedna reciklirana plastična flaša može da sačuva energiju da sijalica od 60 W svetli 3 sata.
– Za reciklažu papira potrebno je 70% manje energije nego za njegovu proizvodnju od novih sirovina.

Kao potpora ekološkim aspektima reciklaže, postoje i ekonomske pogodnosti. U planu je otvaranje više pogona za reciklažu, tako da će u skorijoj budućnosti to postati i unosan posao. Reciklaža je za prirodno okruženje, kao i za samog čoveka, povoljna sa više aspekata, a potreban je minimalan napor da bi ona postala svakodnevna navika ljudi.
MEDICINA STANOVANJA I ODRŽAVANJE
Kuće bi trebalo da predstavljaju zdrava i bezbedna mesta za život, i doskora niko o njima nije razmišljao kao o potencijanim uzrocima zdravstvenih problema. Ipak, u kući ima mnogo faktora koji mogu prouzrokovati zdravstvene probleme, pa tako, na primer, primena određenih materijala, farbi i premaza može izazvati alergijske reakcije kod ljudi.
Pri projektovanju kuće mora se voditi računa o izboru lokacije, kao i o orijentaciji kuće i izboru materijala za njenu izgradnju i izolaciju. Ukoliko jedna od navedenih stavki nije nu redu, to će se odraziti na kvalitet unutrašnje mikroklime.// Više u EKO KUĆI No 03

Eko prirodni materijali

WPC (WOOD POLYMER COMPOSITE) – KOMPOZITNI MATERIJALI NA BAZI DRVETA
Sastoji se od drvnih vlakana, plastičnih matrica i raznih drugih aditiva. Udeo vlakana drveta je obično između 50-90%. Pozitivne osobine su sledeće: visoka otpornost na vlagu, vremenske uticaje, insekte i mikroorganizme, veća postojanost u odnosu na pucanje, uvijanje i cepanje povećana otpornost na požar itd. Ono što je najvažnije jeste to da se ovi materijali mogu praviti od otpadnog materijala (i onog na bazi polimera i onog od drveta i ostalih prirodnih vlakana), kao i to da se i sami, nakon upotrebnog veka, mogu u potpunosti reciklirati.
Kompozitni materijali svoju primenu nalaze u otvorenom prostoru (za podne profile, profile za stolariju, zidne obloge, ograde, opremu za dečja igrališta, klupe, stepeništa, pešačke mostove), u enterijeru (za pregradne zidove, podove, nameštaj, stolariju, stepeništa, lajsne, police), u javnom prostoru (za ograde, zvučne barijere na auto putevima, razne table i znakove), u automobilskoj industriji (za unutrašnje obloge vrata i hauba, oslonce za sedišta, stražnje police).
HEAT TREATED NATURAL WOODS – TERMIČKI OBRAĐENO DRVO
Ovo drvo je termički obrađeno delovanjem visoke temperature i pritiska, čime se hemijska struktura njegovih ćelija menja bez unošenja dodatnih hemikalija. Ono dobija tamniju boju, postaje otporno na spoljne uticaje (sunce, vetar, vlagu), insekte i truljenje. Lako je za održavanje (jednom godišnje ga treba tretirati zaštitnim uljima), dobija na čvrstoći, stabilnih je dimenzija (jer ne upija i ne ispušta vlagu), dužeg veka trajanja.
Zahvaljujući ovim osobinama, pruža nam se prilika da ga koristimo na neočekivanim mestima: kao fasadne obloge, u vidu pregrada koje služe kao zaštita od kiše, za podne obloge oko bazena, izradu baštenskog nameštaja, u kupatilima.
Slična metoda, kojom se drvo nižeg kvaliteta priprema za spoljnu upotrebu, jeste acetilacija, tj. proces prilikom kojeg se iz drveta uklanjaju apsorberi i oslobađa voda, tako da postaje trajnije i otporno na spoljne uticaje. Kuvanjem se može postići i tamnija boja.

BAMBOO – BAMBUS
Postoji oko hiljadu različitih vrsta bambusa, i oni se mogu se naći u svim klimatskim uslovima, na hladnim planinama i u vrelim tropskim regionima. Efikasan je agens u otklanjanju ugljen-dioskida i moćan u stvaranju kiseonika. Za razliku od drugih vrsta drveta, bambus je veoma lagan, ali zahvaljujući velikoj gustini, tvrđi je od mnogih vrsta drveta.
Upotreba bambusa u građevinarstvu veoma je rasprostranjena. Tradicionalno se koristi za građevinske skele, nameštaj za domaćinstvo, podne i zidne obloge, roletne. Može postići relativno visok nivo čvrstoće, pa se u ekološkoj gradnji koristi i kao armatura, umesto one klasične – od čelika. Kada se koristi u spoljnim uslovima, potrebno je zaštititi ga od uticaja vlage, od insekata, kao i od gljivičnog truljenja. Nedavno su ga otkrili i proizvođači bicikala, jer je čvrst i lagan, pa je takav bicikl pouzdan, interesantan i pogodan za nošenje.
COCONUT WOOD – KOKOSOVO DRVO
Struktura kokosovog drveta je kararteristična po tome što nema godišnje prstenove, tj. godove. Masa na periferiji stabla (debljine oko 5 cm) mnogo je kvalitetnija od one u njegovoj unutrašnjosti i više se koristi. Ovo drvo je otpornije i jače od hrastovog drveta, i ima mnogo manji stepen bubrenja i skupljanja.Klasična tehnologija prerade drveta može se primeniti i na kokosovo drvo.
Zbog zanimljive površinske strukture koristi se za proizvodnju zidnih panela, parketa, nameštaja, za izradu elemenata enterijera (lampi, vaza, raznih posuda i pribora), modnih detalja. Kokosova vlakna u kombinaciji sa drugim (jutom, lateksom) koriste se i za porizvodnju papuča i odevnih predmeta.

CORK – PLUTA
Ovaj u potpunosti prirodan i obnovljiv materijal dobija se od kore hrasta plutnjaka. Sadrži 40 miliona ćelija po kubnom centimentru i gotovo 50% njegove mase čini vazduh. Ova masa se melje do oblika granulata i zatim, uz pomoć vruće pare pod pritiskom, presuje se do dobijanja plutene pleve. Kod pečene plute, granulat se tokom ekspandiranja presuje u blokove, a oni se kasnije mogu seći u ploče. Smola plute služi kao vezivno sredstvo, a nije potrebno dodavati sredstva protiv zapaljivosti.Pluta je vrlo lagana i elastična, i odlična je za zvučnu i termo izolaciju. Posebnu otpornost ima na insekte, kiseline, vodu, požar; ugodna je za hodanje i dugog je životnog veka (nekoliko decenija).
Najčešće se koristi u enterijerima, pri izradi podnih i zidnih obloga. Pluta je u potpunosti ekološki i biorazgradiv materijal, te ne opterećuje životnu sredinu.
TRSKA
U pitanju je barska biljka sa cevastom stabiljkom, koja uspeva u močvarnim predelima. Počinje svoj razvoj u proleće, čim temperatura mulja dostigne 6-8°C, i onda naglo raste (prosečno, dnevno, oko 3 cm, maksimalno 5–6 cm). Punu razvijenost postiže nakon tri do pet godina, što je čini idealnim obnovljivim izvorom.
U građevinarstvu se najviše koristi kao krovni pokrivač, zatim kao armatura u zidovima od naboja, za toplotnu i zvučnu izolaciju podova, zidova, potkrovlja, kao ispuna za ograde, potom za izradu suncobrana, kabina i tome slično. Doskora se pletivo od trske, zbog svoje strukture i krutosti, koristilo kao idealna podloga za malterisanje plafona.
Trska je prirodni ekološki materijal sa mnogo dobrih osobina: troši malo energije tokom proizvodnje, otporna je na glodare, odličan je termički i zvučni izolator, i bez ikakvih je štetnih uticaja na zdravlje ljudi. Poseduje radiološke i elektromagnetne osobine, ima sposobnost da vrši difuziju tako da objekat „diše”, pa na ovakvim zidovima ne dolazi do stvaranja vlage i buđi usled uparavanja, a istovremeno se stvara povoljna mikroklima u objektu.
Ukoliko se pravilno ugradi, vek trajanja joj je neograničen. U ekološkom smislu je korisna jer eksploatacija trščanih polja ima pozitivan efekat na životnu sredinu, pošto prečišćava otpadne vode.

SLAMA
Materijal koji se hiljadama godina koristio u građevinarstvu danas ponovo dobija na popularnosti, naročito sa ekološkog stanovišta. Bale od slame se koriste ne samo kao izolacija, već se od njih prave i gotovo kompletni zidovi. Ugrađuju se u već pripremljene „okvire” od nosećih elemenata konstrukcije, najčešće drvenih stubova i greda. Slama se postavlja sistemom preklopa i dodatno povezuje i pričvršćuje klinovima ili vrpcama. Na ovako pripremljenu osnovu nanose se malter ili blato, i to vrlo pažljivo, jer ukoliko neka slamčiča ostane da viri, ona može poslužiti kao fitilj za izazivanje požara. Iako je slama lako zapaljiva, gusto upakovane bale slame imaju visoku otpornost na plamen.
Kod ovakvih zidova ne postoje hladni mostovi, nisu potrebi dodatni vezivni ni zaptivni elementi (mada se mogu upotrebiti po želji), u slami nema polena, te ne postoje alergeni koji bi mogli biti neugodni.
Danas na tržištu postoje i dodatno kompresovane bale, koje imaju daleko veću izolacionu i mehaničku otpornost od onih standardnih, pa se, osim za zidove, može koristiti i za izolaciju tavanskih prostora i podova, a relativno niska cena slame čini da je prilikom izgradnje možemo koristiti u izobilju. Njen jedini nedostatak može predstavljati neotpornost na vlagu, tako da se kod ovakvih zidova mora obezbediti način otpuštanja viška vlage. Takođe, opasnost predstavljaju i hidroinstalacije, kod kojih može doći do curenja i izlivanja, pa se cevi moraju postavljati izvan zidova, ili se moraju koristiti plastične, sa dodatnim sigurnosnim mehanizmima.
Kod nas se slama, naročito u Vojvodini, veoma mnogo koristila u gradnji kuća. Danas to nije slučaj, iako je starost tih objekata i uvek prijatna mikroklima u njima dokaz da su takvi objekti dugovečni, kvalitetni i bezbedni.// Više u EKO KUĆI No03

Energetski neutralna kuća 2.0

NAKON USPEŠNE REALIZACIJE ENERGETSKI EFIKASNE KUĆE 1.0 U AMSTERDAMSKOM NASELJU STEIGEREILAND, ARHITEKTONSKI BIRO FARO NAPRAVIO JE UNAPREĐENU, DRUGU VERZIJU ISTE KUĆE. NOVA KUĆA, NAZVANA 2.0, ENERGETSKI JE NEUTRALNA I SAGRAĐENA PO PRINCIPU CRADLE-TO-CRADLE.
U pogledu energetske efikasnosti, kuća je pravljena po pasivnim standardima, pa je emisija ugljendioksida smanjena za 95-100%. Nivo pasivne kuće je u ovom slučaju postignut trostrukim zastakljenjem, toplotnom izolacijom od bioloških materijala debljine 30 cm, kao i izolacijom od aerogela, zatim potpunim zaptivanjem svih mogućih toplotnih mostova (čak su i vrata za mačku izolovana i zaptivena), i upotrebom izmenjivača tolote. Svi izolacioni materijali su organski. Termička masa je postignuta malterisanjem pojedinih zidova glinom.
Integrisane vakuumske cevi u delu fasadnog venca sakupljaju toplotnu energiju za pripremanje tople vode, a pomoću 10 m2 vakuumskih kolektora, koji zadovoljavaju potrebe domaćinstva. Vetrenjača i fotonaponske ćelije, postavljeni na krovu, proizvode električnu energiju koja pokriva uobičajene potrebe korisnika.

Električna energije se proizvodi kada ima dovoljno vetra i sunca, i može se koristiti neposredno u kući. Višak energije se predaje elektrodistributivnoj mreži, odakle se kasnije, u danima bez dovoljno sunca ili bez vetra, može ponovo preuzeti. U tom slučaju mreža služi kao neka vrsta amortizera koji ravnomerno raspoređuje energiju tokom čitave godine. Sva prikupljena energija i tehnička voda skladište se na više mesta. Rezervoar zapremine 2 m3 služi za skladištenje energije, a za čuvanje sanitarne vode namenjen je bojler od 300 litara. Kišnica se sakuplja u rezervoaru u vrtu i služi kao sanitarna voda za toalete.
Toplotni sistem u kombinaciji sa trostrukim staklom obezbeđuje visok komfor u unutrašnjem prostoru. Veliki otvori na fasadi omogućavaju zagrevanje pomoću sunčeve energije, a podzemni toplotni razvod služi za zagrevanje vazduha tokom zime, odnosno – za hlađenje tokom leta. S obzirom na to da je kuća odlično izolovana, dodatno zagrevanje najčešće nije potrebno. U slučaju da je nepohodno povećati temperaturu u kući, za grejanje se koristi peć na pelet, koja se nalazi u dnevnom boravku. Snabdevanje vazduhom se obavlja direktno spolja, ali uz prethodno zagrevanje pomoću izmenjivača toplote.

ENTERIJER KUĆE JE UREĐEN U SKLADU SA ČITAVOM IDEJOM O ODRŽIVOSTI, OD PRIRODNIH MATERIJALA I BEZ NEPOTREBNIH UKRASA.

Arhitektonsko oblikovanje kuće urađeno je po sličnom principu gradnje, poput tipičnih amsterdamskih kuća u nizu. Volumen je definisan veličinom parcele i visinom susednih objekata, tako da je, poštujući ta pravila, sagrađena kuća koja se odlično uklapa u ulični niz. Spratovi su ostali istih visina, izuzev pojedinih delova koji su promenjeni, kao što je viseći dnevni boravak. Fasadna obloga je napravljena od spaljenog drveta. Spaljivanje površine drvenih dasaka je stara japanska tehnika, kojom se drvo prirodnim putem štiti od truljenja i insekata. Spoljašnji ugljenisani sloj služi kao zaštita, pa nije potrebno dodatno farbanje i lakiranje.// ekMILICA SAMARDŽIĆ – Više u EKO KUĆI No03

Dnevni boravak je oslonjen na ogromno stablo drveta, postavljeno horizontalno i učvršćeno zategama. Stablo drveta doneto je sa jednog od amsterdamskih kanala, gde je moralo da bude posečeno radi uređenja keja.

Novi materijali

PROSTORNA TKANINA
Tkanine sa dvoslojnom strukturom nazivaju se prostorne ili 3D tkanine. Razmak između slojeva varira od nekoliko milimetara do 10 cm i može se upotrebiti za regulisanje temperature u prostoru. Taj vazdušni prostor između slojeva celu strukturu čini izrazito laganom ali ipak čvrstom a u zavisnosti od toga čime se puni, moguće je napraviti strukture za različite upotrebe.
Proizvode se od tkanina, pletenih materijla ili vune a upotrebljavaju se u proizvodnji nameštaja i odeće, kao i za formiranje privremenih arhitektonskih struktura.
MEMBRANE
Tekstilne memabrane se sastoje od floropolimera ili poliestra otpornog na vremenske prilike , habanje, UV zračenje. Ove tkanine su se pokazale kao veoma otporne i na razne biološke i hemijske uticaje, tako da su pogodne za upotrebu u ekstremnim klimatskim uslovima.
Zbog vizuelne dinamike materijala i naglašene treće dimenzije, lakoće i transparentnosti, objekti tekstilne arhitekture predstavljaju svojevrsne skulpture u prostoru.
Pogodna je za pokrivanje površina na aerodromima, stadionima, javnim i izložbenim prostorima, halama, zimske i letnje bašte, tende i nadstrešnice, cirade i pokrivke (za bazene npr.), itd. Mogućnosti primene u oblasti savremene arhitekture su zaista široke.
NANOTEKSTIL
Nanotekstil je tekstil koji u sebi sadrži inteligentne nano čestice. Ovaj material odbija vodu i prljavštinu, a propušta vazduh i svetlost, otporan je na abraziju, bakterije, gljivice, mikrobe, produženog je veka trajanja.
Nano-vlakna mogu biti napravljena od plastike, biopolimera, metala, keramike, stakla ili vune u kombinaciji sa polimerima.
Svoju primenu nalaze u ekološkim tehnologijama, medicini, građevinsrstvu, automobilskoj i avio industriji.

Drvo kao stari-novi eko-materijal

U poslednjih nekoliko godina, imajući u vidu da je ekološki kriterijum sve značajniji prilikom izbora materijala, drvo se ponovo sve češće koristi. Životni ciklus drveta je održiv, jer je ono CO2 neutralno, što znači da tokom svog života uzima onoliko ugljen-dioksida koliko otpušta prilikom sagorevanja ili raspadanja. Drvo upija zagađivače iz vazduha, vlagu i postiže psihološku harmoniju sa ljudima. Zahvaljujući svojim tehnološkim, ekološkim, ali i psihološkim karakteristikama, drvo je čest izbor za fasadne obloge.
Drvo na fasadi je izloženo brojnim uticajima iz spoljnog okruženja, koji remete površinu i strukturu drveta, skraćujući time njegov vek trajanja. Značajni uticaji iz spoljašnje sredine koji mogu oštetiti drvo jesu sledeći: atmosferski uticaji (kiša I vetar), velike temperaturne oscilacije, sunčevo zračenje (posebno ultraljubičasto zračenje), uticaj zemljišta (gde se razvijaju razni organizmi koji uništavaju drvo), zagađenost vazduha (odakle čestice prašine, čađi, soli, sumpora i sl. ubrzavaju eroziju površine drveta), i štetočine (mikroorganizmi I insekti).

Usled delovanja spoljašnje sredine, javljaju se različite posledice na drvenim elementima. Drvo je hidroskopno, pa prima vodu, zbog čega se povećava poprečni presek elementa, a zatim se smanjuje kako se drvo suši. Posledica ovih oscilacija bivaju pukotine na drvenoj površini. Pukotine još mogu nastati i usled mraza, načina sečenja drvene građe i promena temperature vazduha. One mogu biti različite veličine, a duboke pukotine mogu da oslabe celu strukturu, jer se u njima sakuplja voda i razmnožavaju štetočine. Gljive razlažu drvo, pa ono truli i na površini se pojavljuje bela trulež. UV zračenje, sunce, vetar, kiša i prašina dovode do toga da nezaštićene drvene površine vremenom posive. To je prirodan zaštitni sloj, ali u mogim slučajevima nije poželjan iz estetskih razloga.//Više u EKO KUĆI No 03

Tehnologija eko gradnje?

TEHNOLOGIJA EKOLOŠKOG GRAĐENJA PODRAZUMEVA KOMBINACIJU TRADICIONALNIH I NOVIH MATERIJALA I NAČINA GRAĐENJA, ŠTO OMOGUĆAVA ZNAČAJNO SMANJENJE POTREBA ZA ENERGIJOM I AKTIVNO DOPRINOSI ZAŠTITI ŽIVOTNE OKOLINE.
Mere ekološkog građenja su izuzetno kompleksno područje, jer proizilaze iz mnoštva posebnih disciplina – od gradnje gradova, preko arhitekture, do upotrebe aktivnih tehničkih sistema, o kojima treba voditi računa pojedinačno, ali i u međusobnim korelacijama. Odnos prema zelenilu, vazduhu, zemljištu, vodi važan je isto koliko i odnos prema vrstama materijala koji se koriste, načinu eksploatacije objekata i kasnije mogućnosti recikliranja svega što je u njih ugrađeno. Danas se traži multidisciplinarni pristup projektovanju, koji zahteva učešće stručnjaka iz raznih oblasti, uz sinhronizaciju rada svih članova tima. Specijalizacija u ovoj oblasti postaje sve značajnija, a ekološki ispravno graditi znači iskoristiti što je moguće racionalnije prirodne potencijale okruženja, savremena tehnička i tehnološka dostignuća, i uspostaviti pravilan balans svih komponenti.
Čovek je oduvek sebi pravio dom. Najpre je tražio prirodna skloništa, a onda je počeo da ih pravi sam. Mera njegovog doma bila je u skladu sa njegovim potrebama, ali je nagli (i nekontrolisani) tehnološki razvoj tokom 20. veka narušio ovu ravnotežu.
Zgrade su značajno promenile naše prirodno okruženje. Ne samo da troše najveći deo proizvedene energije, već troše i ogromne količine materijala, koji kasnije, nažalost, postaje ogromna količina građevinskog otpada. Za izgradnju objekata utroši se oko 40% kamenog materijala, 25% drvene građe, 16% vode, 40% energije. Dodajte tome odgovarajuće količine nameštaja, bele tehnike i druge opreme. Zamislite samo kako izgleda sve to kao građevinski i elektronski otpad sa kojim ne možemo ništa korisno da uradimo. Zbog toga je veoma važno koristiti ekološke materijale, i to u svim segmentima gradnje, a naročito razmišljati o vremenu „posle”, kada objektima prođe vek trajanja, tj. unapred voditi računa da se upotrebljeni materijali mogu reciklirati i koristiti ponovo; na taj način postižemo dva cilja istovremeno – ne trošimo nove resurse i ne pravimo novi otpad.

Dakle, tehnološki ispravno graditi znači što je moguće štedljivije koristiti materijale, okrenuti se onim recikliranim gde god je to moguće, racionalno upotrebiti pomoćna tehnička sredstva i što bolje se osloniti na tradiciju građenja u odgovarajućem kontekstu.
Tokom istorije, u svakodnevnoj arhitekturi – za razliku od prestižnih građevina kulturnog značaja – uvek se težilo smanjenoj i efikasnoj upotrebi energije i dostupnih resursa. Pored odgovornog korišćenja karakterističnih lokalnih materijala, kao što su kamen i drvo, štednja je bila osnov za njihovu pažljivu upotrebu. Odlučujući preokret je nastao u vreme tzv. industrijske revolucije. Resursi i energije su postali dostupni u neograničenim količinama, a za razvoj arhitekture to je značilo prevazilaženje prirodnih ograničenja i novi ideal – „sve je izvodljivo”. Tehnološki napredak doprineo je i razvoju materijala, a njihove nove sposobnosti najpre su isprobane na velikim inženjerskim konstrukcijama – mostovima, železničkim stanicama, izložbenim halama itd. Kristalna palata Džozefa Pakstona, podignuta 1851. godine u Londonu, označila je početak revolucije u građevinarstvu.
U ranim danima modernizma, podsticaj istraživanju i unapređenju materijala dolazio je od velikih potreba za zgradama novog koncepta – transparentnih površina, svetlih, provetrenih i osunčanih prostorija. Put je vodio ka ideji prefabrikacije, kojoj je svoj doprinos dao i Le Korbizijeov „Dom-Ino” sistem iz 1917. godine. Njegovo interesovanje za stambenu arhitekturu severnoafričkih gradova dalje je rezulturalo novim građevinskim elementom – brisolejima, koji predstavljaju jednostavnu zaštitu od sunca, a imaju i konstruktovnu ulogu u prihvatanju opterećenja, tako da su potpuno u duhu današnje ekonomske i energetske efikasnosti.
Nemački arhitekta Martin Vagner razvijao je ideju održivosti sa sociološkog i ekološkog stanovišta. Razvio je koncept „rastuće kuće”, sa velikim staklenim površinama za pasivno grejanje i modularnim sistemom za proširenje prostora, koji omogućava praćenje rasta porodice.
Posle Drugog svetskog rata, modularni sistem gradnje koristio se u mnogim zemljama. Bukminster Fuler je radio na unapređenju svojstava građevinskih elemenata, kao što su industrijska proizvodnja, smanjena težina, manja cena, varijabilnost, ponovna upotreba, transport i primena u ekstremnim klimatskim uslovima. Svojom idejom „Svemirski brod Zemlja”, Fuler je kreirao globalni koncept zgrade, sa dodatnim instalacijama potrebnim za njeno funkcionisanje.//Više u EKO KUĆI No03

Reciklirani materijali

RECIKLIRANI PAPIR
Papir se ranije proizvodio od starih tkanina, a danas se proizvodi od celuloze koja se dobija iz drveta. Međutim, da bi se smanjilo uništavanje šuma, sve više se (oko 65%) koristi reciklirani materijal, jer se celulozna vlakna mogu upotrebljavati 5 do 7 puta. Osim što time čuvamo šume (sačuva se 17 stabala), prednost recilkiranog papira je i to što je za njegovu proizvodnju potrebno 60% manje primarne energije i 50% manje vode nego za dobijanje novih vlakana, a za 74% je manje zagađenje vazduha.
Reciklirani papir se koristi u industriji papira, u automobilskoj industriji, građevinarstvu (kao izolacioni materijal), u industriji nameštaja (zamena za ivericu), pri izradi elemenata za pakovanje, u dizajnu.
Papir je, inače, čista i lako dostupna sirovina, koje ima oko 30% u našem otpadu.
TERMOIZOLACIJA OD CELULOZNIH VLAKANA
Ovaj material je napravljen od recikliranog papira, koji je tretiran boraksom i bornom kiselinom radi zašitite od požara. Nisu poznati rizici po zdravlje vezani za ce-
RECIKLIRANI MATERIJALI
lulozna vlakna i, za razliku od mineralne vune, sa ovim materijalom je mnogo prijatnije raditi. Onemogućava razvoj plesni i buđi, ne izaziva koroziju aluminijuma, čelika i bakra, i uopšte nije toksičan.
U procesu proizvodnje ne dolazi do zagađivanje vode i zemljišta, i troši se veoma malo energije. Ova se vlakna koriste za termoizolaciju krovova, zidova i podova. U pod se postavljaju tako što se jednostavno ručno polože, a u zid se uglavnom ubrizgavaju pod pritiskom, u suvom obliku.
EKOLOŠKE GIPS-PLOČE
Ekološke gips-ploče za sistem suve gradnje proizvode se od običnih materijala na neobičan način. Reciklirani gips, reciklirana celulozna vlakna i reciklirana voda koriste se za dobijanje jedne homogene mase, koja se potom oblikuje u table. Nakon sušenja, table velikih dimenzija seku se po meri.
Jedinstvenost ovog proizvoda ogleda se u tome što se on u potpunosti može reciklirati, tako da ne dolazi do stvaranja otpada.

Revolucija materijala održivi materijali u arhitekturi

DOK VLASNICI KUĆA PRIDAJU SVE VEĆU VAŽNOST SMANJENJU POTROŠNJE ENERGIJE KORIŠĆENJEM OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE, ARHITEKTE SU OHRABRENE RAZVOJEM NOVIH MATERIJALA I TEHNOLOGIJA, KOJIMA SE POSTIŽE BOLJA ENERGETSKA EFIKASNOST OBJEKATA. KORISTE SE PRIRODNI I RECIKLIRANI MATERIJALI, I NA TAJ NAČIN SE GRADE UDOBNI OBJEKTI, POVOLJNI ZA LJUDE I NJIHOVO PRIRODNO OKRUŽENJE.
Izgrađeno materijalno okruženje obuhvata velike količine obnovljivih i neobnovljivih resursa, koje je čovek uzimao od zemlje da bi ih iskoristio za svoju dobrobit. Danas smo dostigli neverovatne cifre, koje govore da se u sistemima gradnje koji se danas najčešće koriste utroši oko 650 kg mat erijala za masivne konstrukcije i oko 450 kg za lake konstrukcije. Zato ne iznenađuje podatak da je građevinski sektor najveći potrošač resursa širom sveta, ali i da veliko učešće u proizvodnji otpada ima upravo građevinski otpad. Inovacije u materijalima iz 20. veka uglavnom se zasnivaju na sirovoj nafti, i za nekoliko godina će potpuno izgubiti svoj značaj. Razvoj gradnje u budućnosti zasnivaće se na pronalaženju materijala čiji će način proizvodnje, upotrebe i razgradnje štedeti resurse i neće biti štetni za čoveka i njegovu okolinu.
Odabiranje prihvatljivijih materijala je jedan od načina za poboljšanje ekoloških i energetskih karakteristika zgrada, ali i za smanjenje problema energetike i zagađenja na globalnom nivou. Odluku o izboru materijala čini više momenata, a najzastupljeniji su oni objektivni, oni kojii nam pružaju egzaktne podatke o fizičkim ili hemijskim karakteristikama, mogućnosti reciklaže, ceni i sl. Zahtevi su kompleksni: dugoročna i sigurna upotreba, otpornost na požar, zvučna i toplotna izolacija, kontrola vlažnosti i drugo, tako da ih često ne može zadovoljiti jedan materijal, pa se koriste višeslojne strukture, gde svaki sloj ima određenu funkciju. Potrošači su, takođe, svesni ekoloških aspekata materijala i njihovog životnog ciklusa, tako da je ulaganje u održive proizvode dobra investicija.
Bilo da smo proizvođač ili potrošač, imamo širok spektar mogućnosti izbora. Sada možemo da izaberemo materijale poput onih prirodnih iz neposrednog okruženja, poput onih napravljenih pomoću novih tehnologija, kao i poput recikliranih, koji nemaju negativan uticaj na prirodu, a koji će kroz ponovnu upotrebu na najbolji način poslužiti svrsi.
Sprovode se istraživanja u vezi sa prirodnim rastom biljaka i dobijanjem sirovina biološkim procesom. Poljoprivredni otpad se sve češće koristi za dobijanje kompozitnih materijala, zamenjujući konvencionalne komponente. Postaje skoro nezamislivo da se bilo šta baci – sve može da se reciklira i da se od novodobijenog materjala napravi novi proizvod.

Tipovi kuća i upotreba ekoloških materijala u narodnom graditeljstvu

BIOKLIMATSKI ASPEKTI NARODNOG GRADITELJSTVA NA PROSTORIMA BIVŠE JUGOSLAVIJE VEOMA SU ZA NAS ZANIMLJIVI  I ZNAČAJNI, JER SU KLIMATSKI USLOVI U KOJIMA SU NASTAJALI OBJEKTI NARODNOG NEIMARSTVA GOTOVO ISTOVETNI SA DANAŠNJIM. UOPŠTE UZEV, POSTOJE TRI VEĆE OBLASTI KOJE SE RAZLIKUJU PO SVOJIM KLIMATSKIM ODLIKAMA – PRIMORSKA, PLANINSKA I PANONSKA.

Raznolike klimatske odlike pojedinih oblasti uslovljavaju raznolikost tipova narodnog graditeljstva. U zavisnosti od oblasti u kojoj se gradilo, kao i od vrste primenjenih materijala, može se razlikovati nekoliko tipova narodnih kuća (terminologija preuzeta od J. Cvijića, uz pridodat tip vojvođanska kuća):
1. Kamena kuća jadranskog primorja i golog karsta gradila se u predelima u kojima se oskudevalo u drvetu: severna Dalmacija, istočna Hercegovina i Crna Gora sa primorjem;
2. Dinarska brvnara je uglavnom bila pravljena od drveta. Krov joj je bio od dasaka ili šindre. Brvnara ovog tipa ima u planinskim, šumovitim predelima Bosne i zapadne Srbije, a bile su rasprostranjene i po šumovitim, karsnim predelima Like, Banije i Korduna. U Sloveniji, na dinarskoj brvnari se primećuje uticaj alpskog načina gradnje;

3. Moravsko-vardarska kuća od ćerpiča i pleteri (kod drugih autora nazivana i bondručara) ima drveni kostur ispunjen lakšim materijalom i blatom. Za ispunjavanje kostura najčešće su se koristila pritesana brvna i talpe, a u Vojvodini – trska oblepljena blatom. Kuće ovog tipa gradile su se u centralnoj, istočnoj i južnoj Srbiji;
4. Vojvođanska ili prečanska kuća je kuća od naboja (nabijena zemlja), ponekad od ćerpiča ili pečene cigle. Ovakve su se kuće gradile u Vojvodini, Baranji i Slavoniji;
5. Tursko-istočnjačka kuća je obično bila kuća na sprat, kod koje je ovaj natkriljivao prizemlje. Pravljena je od ćerpiča ili pleteri, a uglavnom je pokrivana ćeramidom. Gornji deo ovakve kuće zove se čardak, on je u dinarskim šumovitim oblastima mogao biti od brvana. Ovakvih kuća ima u Bosni i Hercegovini, na Kosovu i Metohiji, i u nekim delovima Makedonije (Debar, Ohrid, Kruševo i Bitolj).// ekNENAD MILORADOVIĆ – Više u EKO KUĆI No03

Sistemi za građenje termoizolacionim materijalima

U SISTEMU GRAĐENJA NAJČEŠĆE SE KORISTE MATERIJALI PROIZVEDENI OD SIROVINE KOJA NAS OKRUŽUJE U PRIRODI, KAO ŠTO SU KVARCNI PESAK, KREČ, CEMENT, GIPS I VODA.
TERMOBLOKOVI
Već dugi niz godina, građevinski materijali se dobijaju iz prirodnih resursa. Primenom novih tehnologija, postižu se visoki kvaliteti, pa se njihovom upotrebom u građevinarstvu znatno smanjuje vreme ugradnje, a izgrađeni objekti imaju izrazito visoka energetska svojstva.
Termo blok je jedan od osnovnih građevinskih materijala, koji se upotrebljava u izgradnji spoljnih i unutrašnjih (nosećih i pregradnih) zidova, čija termoizolaciona svojstva, utiču kako na smanjenu potrošnju toplotne energije tokom zime, tako i na smanjeno zagrevanje objekata tokom vrućih letnjih meseci.
Ovi proizvodi su izrađeni isključivo od prirodnih materijala bez ikakvih sintetičkih dodataka. Modernom tehnologijom minimalizovana je emisija štetnih čestica i postignuta velika energetska efikasnost.
Ovakvim blokovima zadovoljen je tehnički propis o uštedi toplotne, a najkvalitetnije blokove nije potrebno dodatno izolvati za postizanje osnovnog xnivoa termičke zaštite kuće.

Danas postoje sistemi za gradnju objekta koji svojim performansama ujedno omogućavaju i visok stepen termičke izolovanosti.
U sistemu građenja najčešće se koriste materijali proizvodeni od sirovine koja nas okružuje u prirodi, kao što su kvarcni pesak, kreč, cement, gips i voda.
Ovi blokovi ćelijske strukture, ne zahtevaju dodatnu termo-oblogu, već termoizolaciju predstavlja sam materijal koji, pored odlične termo i zvučne izolacije, karakterišu trajnost i čvrstina konstrukcije. Toplotna izolacija koja osigurava YTONG termo-blok debljine 30 cm i 37 cm, omogućava veliku uštedu energije prilikom grejanja zimi, odnosno – tokom hlađenja leti, a dodatkom Multipor termoizolacijone ploče, sa spoljne strane, koju je proizvođač razvio u sistemu građenja, mogu se dodatno postići visoki standardi niskoenergetskih i pasivnih kuća.//Više u EKO KUĆI No 03