The Paintworks: Svetlost kao platno

Paper House Min

DROO je stvorio unutrašnji svet gde svetlost postaje ključni materijal. Ovaj prostor je poput pažljivo oslikane slike gde svetlost igra ulogu četkice ističući teksture, boje i linije svakog elementa.

KUĆA OD KAMENA

Kuca Za Odmor Min 1

Kuća za odmor raspolaže sa pet spavaćih soba i velikim dnevnim boravkom. Smeštena je u mestu Kakapetra, na ostrvu…

Javni poziv za energetsku sanaciju zgrada

Javni Poziv Za Sanaciju Min

Rok za podnošenje prijava je do 04.12.2023, a na konkurs se mogu prijaviti stanari stambenih zgrada sa minimalno pet stanova, pod uslovom da objekat nije pod zaštitom spomenika kulture, kao i da je zgrada upisana u odgovarauće registre stambenih zajednica.

6. međunarodna manifestacija i kongres “Održiva arhitektura – Energetska efikasnost”

kongres

“Održiva arhitektura – Energetska efikasnost”, šesti međunarodni kongres, održan je u zgradi Jugoslovenske kinoteke u Beogradu. Ovaj kongres obuhvatio je značajne teme sa fokusom na održivi, ekološki i energetski efikasan pristup u arhitekturi uz upotrebu obnovljivih izvora energije, odgovarajućih materijala, savremenih tehnologija i sistema građenja.

Neprolazna lepota kamena

Kuća od kamena Petra

Odnos čoveka prema kamenu, kao i prirodi, čini osnovu ovog arhitektonskog rešenja. Uticaj ostaje minimalan, slaveći jedinstveni pejzaž Kiklada

Paviljon u parku: integracija sa okolinom

Pavilion In The Garden 04

Portugalski paviljon predstavlja filozofsku manifestaciju koja teži uspostavljanju harmoničnog dijaloga između ljudi, prirode i arhitekture. Centralna ideja ovog projekta je potraga za suštinom, čistoćom elemenata i jednostavnošću

B.R.I.O: Živopisno spajanje arhitekture i okruženja

Octothorpe House

B.R.I.O. objekat simbolizuje suptilnu uniju arhitekture i prirode. Njegova ritmična fasada, povezanost sa prirodom i društvena svrha čine ga ne samo prostorom za stanovanje, već i zajedničkim delom umetnosti. Arhitektura postaje više od betona i čelika – postaje sredstvo koje oblikuje i podupire životne priče stanovnika.

Građevina prefinjene estetike i čistih oblika

Građevina čistih oblika i prefinjene estetike

U srcu pulsirajućeg Šordiča u Londonu, gde se moderna dinamika susreće sa prošlošću natopljenom kreativnošću, usidreno je arhitektonsko zdanje koje na prefinjen način plete niti između epoha vremena…

Kuća most

BRIDGE HOUSE KORISTI PREDNOSTI SAVREMENE TEHNOLOGIJE I ZASNIVA SE NA ENERGETSKI EFIKASNIM SISTEMIMA GRADNJE. TIME STIČE MOGUĆNOST KOMUNIKACIJE I SAMOUPRAVLJANJA U REALNOM VREMENU. UZ TO SE VEŠTO BORI SA DRAMATIČNIM I OSETLJIVIM TEMAMA U GRADITELJSTVU VEZANIM ZA LJUDSKU I UMETNIČKU EGZISTENCIJU, POPUT ODNOSA SAVREMENE ARHITEKTURE PREMA PRIRODI. OVAJ OBJEKAT JE PRIMER BESKOMPROMISNOG I NEPOKOLEBLJIVOG POŠTOVANJA PRIRODNOG PEJZAŽA UPOTPUNJENOG I NADOGRAĐENOG MOGUĆNOSTIMA SAVREMENIH TEHNOLOŠKIH SISTEMA.

Kuća Most

BRIDGE HOUSE KORISTI PREDNOSTI SAVREMENE TEHNOLOGIJE I ZASNIVA SE NA ENERGETSKI EFIKASNIM SISTEMIMA GRADNJE. TIME STIČE MOGUĆNOST KOMUNIKACIJE I SAMOUPRAVLJANJA U REALNOM VREMENU. UZ TO SE VEŠTO BORI SA DRAMATIČNIM I OSETLJIVIM TEMAMA U GRADITELJSTVU VEZANIM ZA LJUDSKU I UMETNIČKU EGZISTENCIJU, POPUT ODNOSA SAVREMENE ARHITEKTURE PREMA PRIRODI. OVAJ OBJEKAT JE PRIMER BESKOMPROMISNOG I NEPOKOLEBLJIVOG POŠTOVANJA PRIRODNOG PEJZAŽA UPOTPUNJENOG I NADOGRAĐENOG MOGUĆNOSTIMA SAVREMENIH TEHNOLOŠKIH SISTEMA.
Bridge House, vizionarski arhitektonski projekat Dan Bruna, nalazi se u srcu parka Hanckok, predstavlja jedinstvenu kuću-most iznad prirodnog vodenog toka i demonstracija je inovativnih sistema i tehnoloških potvrda. Ona je rezultat Brunovog minimalističkog estetičkog potpisa, vidljivog u dinamičkoj prostornoj koreografiji svetlosti i volumena.

NENAMETLJIVA LINEARNA KOMPOZICIJA
Iako je prvobitna ideja autora bila da obnovi postojeću kuću, inspirisan potokom i okruženjem uopšte, on odlučuje za oštar pristup linearnom razvoju kompozicije. Crpeći inspiraciju od ranih modernista poput Ludviga Mis van der Roe, Brun jedinstvenim stilom i veličanstvenom razigranošću svetla i senke prenosi dramu i intrigu veličajući fenomen jedinstvenosti i izazivajući emociju koja je potpuna tek kada se čovek zaista nađe u ovom prostoru. Jasno je da se snimcima i fotografijama može preneti samo njen delić. Volumen objekta rezultat je procesa potpuno homogenog, beskonfliktnog, linearnog kretanja koje se odvija tečno, bez zastoja ili prekida, promene smera ili pravca. Dizajniran jasnim i sigurnim potezom, objekat stoji samosvesno i postojano, dok posmatrač ne može da se otme utisku njegovog slobodnog lebdenja u polju neobaveznosti, proizvoljnosti i slučaja. Postignut je autorov cilj da rezultat oblikovne forme nakon intenzivnog radnog i misaonog procesa bude nenametljivo arhitektonsko dostignuće koje ne remeti propizicije prirode i njenu logiku.

Pejzaž kuće duboko je isprepleten sa prirodnim okruženjem. Bujan i divlji, on čuva postojeća stabla i nastoji da zadrži što više organskog elementa. Potok se može preći ulaskom u kuću ili preko malog drvenog mosta. Toplo i teksturirano drvo, obilje stakla i kombinacija ekspanzivnih i usmerenih pogleda prožimaju svaki deo objekta, uvodeći spoljašnjost unutra i obrnuto.

Forma je rezultat procesa homogenog, beskonfliktnog, linearnog kretanja

DIZAJNIRAN JASNIM I SIGURNIM POTEZOM, OBJEKAT STOJI SAMOSVESNO I POSTOJANO, DOK POSMATRAČ NE MOŽE DA SE OTME UTISKU NJEGOVOG SLOBODNOG LEBDENJA U POLJU NEOBAVEZNOSTI, PROIZVOLJNOSTI I SLUČAJA.

Velike staklene površine izazivaju poplavu prirodnog svetla i sunčevih zraka

ODRŽIVOST KAO POKRETAČKI MOTIV
Svaki aspect prostora ukazuje na činjenicu da svi građevinski materijali i završne obloge imaju napredna ekološka svojstva. Ovaj ekološki svestan pristup pokriva sve – od izgleda, preko strukture, sve do samog nameštaja. Projekat koristi inovativan dizajn i sisteme, sa naglaskom na ekonomičnosti i efikasnosti, pa je skladu sa tim ugrađen modularni sistem čelične konstrukcije BONE strukture, napravljene većim delom od recikliranog čelika toliko precizno da iza sebe ne ostavlja baš nikakav otpad. Kombinujući klasičnu konstrukciju sa snopovima i energetski efikasnim rešenjima, BONE struktura pruža fleksibilan, izdržljiv i održiv proizvod koji omogućava ubrzano sastavljanje na licu mesta. Paneli sa fotonaponskim ćelijama na krovu i solarni paneli smešteni u vrtu još jedan su dokaz ekološke osvešćenosti autora ovog objekta. Tehnološki napredan sistem zgrade kombinuje toplotnu otpornost sa visokim preformansama dizajna, nudeći izuzetnu energetsku efikasnost.

POJEDNOSTAVLJENI ESTETSKI ELEMENTI SAVREMENE ARHITEKTURE, ISTAKNUTI ČISTIM LINIJAMA I RAZGRANIČENIM PROSTORIMA, POKAZUJU DA NIJE REČ SAMO O OBLIKOVANJU, VEĆ I O AFIRMACIJI DUHOVNE DIMENZIJE.

Svaki aspekt prostora ukazuje na činjenicu da svi građevinski materijali i završne obloge imaju napredna ekološka svojstva

ČISTE LINIJE I RAZGRANIČENI PROSTOR
U programskom smislu, objekat sadrži dva dnevna boravka, trpezariju, kuhinju, glavni apartman sa garderobom, tri spavaće sobe sa kupatilima, kao prateće prostorije. Podeljen je na javni i privatni prostor, izražava dobrodošlicu i pruža osećaj komfora. Po ulasku u javni sektor kuće, gosti će se prvo sresti sa dnevnim boravkom čiji volume zaprema dvostruku visinu. Prostor ustupa mesto visokim prozorima i zidu biljaka koji sobi daje očaravajuću živahnost. Održavajući organsku intimu i naglašavajući funkcionalnost, kaminski zid zrači toplotu i topline, dok pojednostavljeni estetski elementi savremene arhitekture, istaknuti čistim linijama i razgraničenim prostorima, pokazuju da nije reč samo o oblikovanju, već i o afirmaciji duhovne dimenzije, nedostupne našim čulima i razumskom saznanju. Kuhinja, za koju Dan veruje da predstavlja srce kuće, zahvaljujući velikim staklenim površinama dobija poplavu prirodnog svetla i sunčevih zraka. Spavaća soba sa garderoberom i kupatilom je apartman jedinstveno okarakterisan toplim drvetom i prepoznatljivim prozorima koji otkrivaju bujan pejzaž zelenila. Vrtna bašta, tik uz glavnu spavaću sobu, dizajnirana je tako da zameni tipične zatvorene prostorne za sedenje, kako bi se održao odnos kuće prema prirodi.

Prostor ustupa mesto visokim prozorima i zidu biljaka koji sobi daje očaravajuću živahnost

Na donjem nivou nalazi se dnevni boravak sa kuhinjom, spoljim tušem i roštiljem, kao i muzička soba, jer autor inspiraciju crpi iz pokreta i ritma, navodeći da ‘arhitekta treba da uhvati ritam klijentovog unutrašnjeg bića.’ Intenzitet boja pojačava karakter i unutrašnju energiju volumena. Sa ovog nivao se pristupa bazenu, što upotpunjuje celokupan doživljaj. Prostor diše posebnim estetskim senzibilitetom, jer arhitekta svoje osećanje sveta i svoju celokupnu umetničku filozofiju gradi pre svega na neposrednom iskustvu, doživljaju, uzbuđenju i refleksiji prirode. // –ek VESNA RAVIĆ

Intenzitet boja pojačava karakter i unutrašnju energiju volumena

Skromnost nasuprot luksuzu

PROJEKAT ‘HORIZON’ POTEKAO JE SA SEVERA AMERIČKOG KONTINENTA I NAMENJEN JE REALIZACIJI NA PLANINI PAUDER, NAJVEĆEM SKIJALIŠTU U SAD-U. NJEGOVI AUTORI IZ RENOMIRANOG KANADSKOG ARHITEKTONSKOG STUDIJA MACKAY-LYONS SWEETAPPLE, KONCIPIRALI SU GA KAO MODERNO SELO NA NADMORSKOJ VISINI OD 2.700 M, NAMENJENO PREDUZETNICIMA I KREATIVCIMA KOJI U OKVIRU ‘SUMMIT SERIES’ TIMSKI RADE NA REŠAVANJU GLOBALNIH IZAZOVA. ONI SU DUBOKO INSPIRISANI NETAKNUTOM PRIRODOM, DREVNIM VREDNOSTIMA LJUDSKE ZAJEDNICE, PROSTOROM KOJI POTENCIRA JEDNOSTAVNOST I ISKRENOST UNUTAR I OKO SEBE.
Ovo svojevrsno ski-delo sastoji se od 30 jedinica veličine od 90 do 280 m2, koje se tipološki mogu podeliti na 4 vrste.  Svaka jedinica ima različitu osnovu, diktiranu konstitucijom terena i prostornom orijentacijom. Samim tim, svaka jedinica predstavlja unikatan, jedinstven opus u kome egzistiraju poseban kvalitet života i nazaboravne vizure na snežni predeo.
 

Projekat je  naručen kao matična baza za ‘Summit Series’, ambiciozni predavački program koji ima multidisciplinarno ustrojstvo i predstavlja zajednicu inovatora i investitora od jakog društvenog uticaja iz širokog spektra delovanja. Ovo moderno selo je arhitektonski, dakle materijalizovani odraz vrednosti Samita, i to kroz tri fundamenta: forsiranje zajednice, klimatsku odgovornost i pravilno upravljanje zemljištem. Jednostavne drvene kuće stoje nasuprot preambicioznoj arhitekturi koja je danas tipična za odmarališta na planinskom zapadu.  Kada se nađemo u jednoj od ovih nepretencioznih građevina, postajemo svesni da je skromnost neprevaziđena vrlina i da bilo kakav luksuz u ovoj formuli ne bi imao opravdanje.

Arhitektonska koncepcija biroa MacKay-Lyons Sweetapple poznata je po tome što se oslanja na regionalnu građevinsku praksu, upotrebu lokalnih materijala i poštovanje lokalne klime i pejzaža kao polaznih tačaka. krajnji produkt je savremena arhitektura koja je interaktivna i izražava arhetipske kvalitete i univerzalnu rezonancu. Svi navedeni postulati utkani su vrlo jasno u ovaj planinski projekat. Svaka kuća je tokom završne faze izgradnje prilagođena svom vlasniku, tako da od objekta do objekta variraju tema i organizacija prostora, što u kombinaciji sa dramatičnim i topografski diverzibilnim lokalitetom rezultira naseljem u kome istovremeno vladaju i jedinstvo i raznolikost.

Brvanarama se pristipa sa nivoa gornjeg sprata preko čeličnih mostova uvedenih zbog izuzetno visokih godišnjih snežnih padavina.

Horizon nije samo skijalište, već planski koncipirana zajednica za preduzetnike i kreativce koji zajedno rade na rešavanju globalnih izazova. Oni su ovde duboko inspirisani netaknutom prirodom, drevnim vrednostima ljudske zajednice i prostorom koji potencira jednostavnost i iskrenost unutar i oko sebe. Brvnare su koncentrisane oko centralnog dvorišta-parka na način koji istovremeno potencira i zajedištvo i privatnost, i to podsticajem slučajnih sastanaka i društvenih inetrakcija. // ek Mare Janakova Grujić

Enterijer je u celini čist i jednostavan i kao takav poziva na meditaciju pred vanredno lepim pejzažem.

SVAKA BRVNARA JE TOKOM ZAVRŠNE FAZE IZGRADNJE PRILAGOĐENA SVOM VLASNIKU, TAKO DA OD OBJEKTA DO OBJEKTA VARIRAJU TEMA I ORGANIZACIJA PROSTORA, ŠTO U KOMBINACIJI SA DRAMATIČNIM I TOPOGRAFSKI DIVERZIBILNIM LOKALITETOM REZULTIRA NASELJEM U KOME SE SNAŽNO ISTIČU I JEDINSTVO I RAZLIČITOSTI.

Smart forest city

DŽINOVSKA BOTANIČKA BAŠTA U SAVREMENOM GRADU, PODIGNUTA U SKLADU SA TEKOVINAMA MAJANSKOG NASLEĐA U ODNOSU PRIRODNOG I DUHOVNOG SVETA, SVOJEVRSNA JE VIZIJA BUDUĆNOSTI. U BOERIJEVOM GRADU MOGU SE VIDETI URBANE ŠEME SAČINJENE OD NEBODERA POKRIVENIH BILJKAMA, VODENIH KANALA, BULEVARA I BICIKLISTIČKIH I ŠETNIH STAZA. TU SU I JAVNI PARKOVI I PRIVATNI VRTOVI, ORGANSKE BAŠTE, ZELENI KROVOVI I ZELENE FASADE.
Italijanski arhitekta Boeri je u saradnji sa svojim timom Stefano Boeri Architetti osmislio i predstavio svojevrsnu metropolu budućnosti nazvanu Smart Forest City. Nakon kreiranja Bosco Verticale, dve ozelenjene zgrade u Milanu, dve impozantne vertikalne šume u urbanoj sredini, Boeri je objavio svoj sopstveni manifest Urban Forestry, predstavljen kao otvoreni poziv svima koji ekološku problematiku doživljavaju kao priliku za njeno stalno unapređivanje na globalnom niovu. Građani sveta mogu učestvovati u globalnoj kampanji urbanih zasada koja povećava prisustvo šuma i drveća u gradovima. Projekat Smart Forest City dolazi kao prirodni nastavak ovog razmišljanja i razvija ključne tačke manifesta koje je studio istakao. Ideja i koncept grada budućnosti realizovani su za tekstilni konglomerat sa sedištem u Hondurasu, a plod su saradnje sa kompanijom sprecijalizovanom za nekretnine, Grupo Karim. Projekat Smart Forest City – Cancun koji zauzima površinu od 557 hektara, predložen je kao alternativa planovima za izgradnju trgovačkog kvarta i ogromnog tržnog centra u oblasti južno od meksičkog grada Kankun, nedaleko od aerodroma.

Džinovska botanička bašta u savremenom gradu, zasnovana na Majanskom kulturnom i duhovnom nasleđu, svojevrsna je vizija budućnosti. Urabni ekosistem je takav da su u njemu priroda i grad isprepleteni i deluju kao jedan organizam. U Beorijevom gradu mogu se videti urbane šeme sačinjene od nebodera pokrivenih biljkama, vodenih kanala, bulevara i biciklističkih i šetnih staza. Tu su i javni parkovi i privatni vrtovi, organske bašte, zeleni krovovi i zelene fasade. Zabrinuti za klimatske promene, zagađenje, šumske požare, uništavanje staništa i izumiranje životinja, dizajneri veruju da bi primer grada Kankuna mogao biti pokretač za podsticanje prisustva ekološki održivog modela razvoja urbanih sredina. ‘Pametni šumski grad’ mogao bi naš svet da učini boljim mestom, značajno smanjujući različite negativne uticaje na životnu sredinu, verovatno i kroz promovisanje nove vrste naselja – humanog grada prirode i biološke raznolikosti.

Meksički futuristički grad imaće duplo više stabala drveća nego stanovnika. Uz savršen ‘zeleni’ i ‘plavi’ sistem koridora i oblasti, građani će živeti okruženi vodom, čistim vazduhom, drvećem i biljkama, a sve što im je potrebno biće smešteno na ‘pešačkoj’  ili ‘biciklističkoj’ udaljenosti. Sva energija koju će koristiti biće iz obnovljivih izvora. // ek Dejan Popov – Više u EKO KUĆI No35

Plutajući smeštaj kabine od velikog bilja

NA JEDNOM JEZERU U JUGOISTOČNOJ FRANCUSKOJ POJAVILE SU SE NOVE STRUKTURE. STVORENE SU LJUDSKOM RUKOM, ALI TAKO DA PODSEĆAJU NA JEZERSKE NASIPE ERODIRANE U UPEČATLJIVE VERTIKALNE OBLIKE KOJI OMOGUĆAVAJU UŽIVANJE U NETAKNUTOJ PRIRODI.
Izgradnja na lokaciji jezera okruženog vinogradima, na čarobnom terenu formiranom od gustog žbunja, gde je priroda jedini protagonista scene, predstavlja još jedan u nizu sličnih poduhvata pariskog arhitektonskog Ateljea LAVIT. Kako bi zaštitili netaknuti region od upečatljivih i nametljivih struktura, imperativ u projektovanju bio je potpuna kamuflaža objekta postojećim pejzažem. Smešten na tirkiznim vodama ribarskog rezervata Lac de la Lionne u mestu Šatonef di Pap na jugoistoku Francuske, nekoliko kilometara od Avinjona, eko-hotel pod nazivom Cabanes des Grands Cepages (u prevodu: Kabine od velikog bilja) sastoji se od deset individualnih jedinica postavljenih na obalu jezera i u okolni pejzaž.

Jednostavne sofisticirane kabine okružene jezerskom trskom podsećaju na primitivne kružne i kvadratne konstrukcije koje plutaju na vodi kao splavovi, izviru iz nje na pilonima, kao sojenice, ili su delimično ukopane u obalu, kao objekti trogloditnog (pećinskog) stanovanja. Najupečatljiviji element kolibe, koji ujedno i definiše spoljašnji izgled stukture, predstavljaju vertikalne drvene letve čija je forma proistekla iz okolnog rastinja, a potom je u realizaciji geometrijski oblikovana i multiplikovana tako da vizuelno objedinjuje različite kabine. Zajedno sa prirodnom trščanom zavesom oko kabina, raznoliko proređeni i preklopljeni drveni paravani pružaju korisnicima dodatnu privatnost i zaštitu od sunca i vetra.

Promenom godišnjih doba i delova dana konstantno se menja i prisustvo, odnosno dijalog izgrađenih struktura sa prirodom. U proleće, kada gole grane drveća dobiju svoje zelene omotače, kabine se stapaju u okruženje savršenom kamuflažom. Zimi, kada je obala sakrivena ispod snežnog ćebeta, vertikalne linije drvenih letvi reflektuju se na ledenu površinu jezera. Tokom dana, filtriranjem sunčevih zraka kroz drvenu oblogu kabine odvija se igra svetlosti i senke na podu i zidovima unutar apartmana.// ek ALEKSANDRA ĐURIĆ – Više u EKO KUĆI No27

Prickerova nagrada Balkrišna Doši

OVOGODIŠNJI DOBITNIK PRICKEROVE NAGRADE, INDIJSKI ARHITEKTA BALKRIŠNA DOŠI, NASTAVIO JE NIZ LAUREATA IZ PRETHODNIH NEKOLIKO GODINA, KOJI SU GRADILI I GRADE U LOKALNOM KONTEKSTU, ZA LOKALNE ZAJEDNICE, A ČIJE DELO PREPOZNAJE ČITAV SVET. NJEGOV PROFESIONALNI PUT IZUZETNO JE ZANIMLJIV I TEKAO JE OD SNA DA ŽIVI I STVARA NA ZAPADU, DO POVRATKA U DOMOVINU I IZGRADNJE VELIKOG BROJA OBJEKATA ČIJU JE VREDNOST SVET PREPOZNAO I NAGRADIO NAJVIŠIM SVETSKIM ODLIČJEM ZA ARHITEKTURU.
POČECI I RAZVOJ
Odrastao u porodici proizvođača nameštaja, Balkrišna Doši je od malena bio upućen na umetnost, proporciju i dizajn. Arhitekturu je počeo da studira 1947.godine u tadašnjem Bombaju, na najstarijoj arhitektonskoj školi u Indiji. Sa snom da živi i radi na zapadu, ukrcava se na brod i odlazi u London, a zatim i u Pariz, gde počinje da radi kod velikog Korbizjea. Po povratku u Indiju pomaže Korbizjeu na projektima za Čandigar i Ahmedabad, i tako upoznaje još jednog velikog arhitektu – Luja Kana. Sa njim sarađuje na projektu za Indijski Institut za menadžment, koji će kasnije postati velika Došijeva inspiracija. Zahvalan svojim učiteljima, Doši se vraćao njihovoj arhitekturi kroz citiranje i evociranje putem svojih dela.

SAMOSTALNOST
Sa iskustvom saradnje sa velikanima arhitekture, Doši otvara sopstveni studio Vastushilpa i formira veliki tim sa kojim je isprojektovao i sagradio preko stotinu objekata. Iako pod uticajem zapadne arhitekture, Doši ne zaboravlja svoje lokalne izvore i inspiraciju – hramove, krcate ulice, miris drveta iz dedine radionice – i stvara svoj stil, koji je spojio odlike lokalne arhitekture sa zapadnjačkom težnjom ka trajanju.

Među brojnim projektima koje je izgradio, Doši izdvaja jedan koji je za njega poseban – Sangath, svoj arhitektonski studio u Ahmedabadu, sagrađen 1980.godine. Za ovaj objekat Doši kaže: ‘Sangath spaja slike i asocijacije na indijski životni stil. Ovaj kompleks sadrži uspomene na mesta koja sam posetio, evocira i povezuje davno zaboravljene epizode. Sangath je škola u kojoj se uči, zaboravlja i ponovo uči. Postao je svetilište kulture, umetnosti i održivosti u kome su spojeni i naglašeni istraživački rad, institucionalni karakter objekta i održivost.’

MISIJA
Doši je i osnivač Vantushilpa fondacije za studije i istraživanje životne sredine. Radio je i kao profesor na Arhitektonskom fakultetu u Ahmedabadu. Profesura je, osim projektantske prakse, Došiju omogućila da svoj talenat i uticaj prenese na generacije budućih arhitkata, što je misija svih velikih stvaralaca.

NAGRADA
U obrazloženju žirija povodom dodele Prickerove nagrade piše: “Dodeljujući nagradu ove godine, žiri prepoznaje njegovu izuzetnu arhitekturu reflektovanu u preko stotinu objekata koje je izgradio, njegovu posvećenost svojoj domovini i zajednicama za koje je gradio, njegov uticaj kao učitelja, i izvrstan primer koji je tokom svoje duge karijere davao i daje profesionalcima i studentima širom sveta.”// ek JELENA BLAGOJEVIĆ

Institut Indologije ima prepoznatljive detalje Korbizjeovog La Tureta i objekata u Čandigaru

Život na ivici… grada

PITANJE NA KOJE VEĆINA POSLOVNIH LJUDI TRAŽI ODGOVOR JE: KAKO NAĆI MIR U BEKSTVU IZ CENTRA GRADA, A OSTATI BLIZU POSLA I SVAKODNEVNIH OBAVEZA? ODGOVOR KOJI SE NAMEĆE JE: PRONAĆI MESTO KOJE SPAJA URBANI ŽIVOT I PRIRODU, A TO JE UPRAVO SAMA IVICA GRADA, GDE URBANI ELEMENTI NESTAJU I PRELAZE U ZELENA POLJA I ČISTU PRIRODU. NA JEDNOM OVAKVOM MESTU, NA IVICI GRADA ZOTERMAR U HOLANDIJI, KREIRAN JE NOVI ARHITEKTONSKI PRAVAC TRADICIONALNE PORODIČNE KUĆE.
Arhitekta Arjen Riz je na zahtev investitora kreirao porodičnu kuću koja odgovora potrebama poslovnog čoveka željnog prirode i odmora. Poštujući tradiciju koja je na ovim prostorima vekovima oblikovala arhitekturu, iz zahteva je proizašao moderan dizajn kuće koja pozajmljuje od svojih predaka i uspostavlja ujedinjenje između tradicionalnog i modernog pristupa projektovanju.
Zaboravljena tradicionalna arhitektura na ovim prostorima koristila je jednostavne i čiste forme za oblikovanje arhitekture i životnog prostora, a osnovni materijali gradnje bili su završni slojevi slame za krovove i zidove čija je noseća konstrukcija od kamena, a spojni elementi i malteri od gline. Dakle, sve što se moglo naći u prirodi primenjeno je na jednom mestu i stvoren je novi pravac – tradicionalna arhitektura moderne porodične kuće.

Primenjujući principe stare gradnje, ali uz prožimanje savremenih elemenata, nastala je čista forma koja interpretira jednostavnost, izdržljivost i ekspresiju implementiranu u jednom kubičnom obliku. Čista i jednostavna prizmatična forma krova sa bazom u kvadru, odignuta je od zemlje i postavljena na belo obojenu bazu od kamena. Ovaj detalj se dalje nastavlja sa horizontalne u vertikalnu projekciju, formirajući u istoj masi nadstrešnice sa obe bočne strane objekta. Na ovaj način se fina, ali u isto vreme i gruba tekstura slame kojom su obloženi zidovi i krov, suprotstavlja, ali i kombinuje sa glatkom, belom površinom baze kubusa, koji prožima primarnu formu i stvara kontrast, formirajući vrlo modernu i u isto vreme tradicionalnu kuću.// ek JELENA ALEKSIĆ – Više u EKO KUĆI No27

Notice: Trying to access array offset on value of type bool in /home/arhisola/public_html/eko/novo/wp-content/plugins/js_composer/include/templates/shortcodes/vc_gallery.php on line 113

Mesto gde stanuje drveće

JUŽNO OD JEDNOG VIJETNAMSKOG AERODROMA NALAZI SE PREPOZNATLJIVA I KRAJNJE NEOBIČNA ZGRADA, ISTO TAKO NEOBIČNO NAZVANA – KUĆA ZA DRVEĆE. OVO JE MESTO GDE STANUJE DRVEĆE. UŠUŠKAN U TIPIČNI VIJETNAMSKI OBRAZAC ULICE, OVAJ OBJEKAT U SEBI USPEŠNO KOMBINUJE JEDNOSTAVNE IDEJNE AMBICIJE SA UPEČATLJIVIM, DOBRO UTEMELJENIM FORMALNIM IZRAZOM.
Za neke generacije Vijetnam predstavlja sinonim za zemlju koja nosi svoje mesto u istoriji obeleženo brutalnošću i pobunom, tragedijom i užasom. Godinama su takva osećanja bila prisutna kao realnost ove azijske zemlje. U međuvremenu, Vijetnam je tiho i stoički nastavio dalje. Zemlja je ponovo ujedinjena 1976. godine i počela je njena svestrana ekspanzija.
Ho Ši Min je najveće urbano područje u Vijetnamu i ekonomski centar zemlje, sa visokom godišnjom stopom privrednog, ekonomskog i kulturnog rasta. Gradska populacija se takođe rapidno uvećava.

Za većinu turista, uske bučne ulice i zagušeni autoputevi jednostavno su deo autentičnog iskustva. Ali stvarnost mnogih delova grada podrazumeva preveliku gustinu stanovništva koju dodatno pogoršava loša infrastruktura, zagađenost, neadekvatno rešen saobraćaj i prisustvo siromaštva i nejednakosti. Baš kao i močvarna područja delte Mekonga, delovi grada su skloni poplavama, a samim tim je i ekspanzivni razvoj u novim urbanim područjima ograničena opcija. Pored svega toga, većina zemljišta koje se tradicionalno koristilo za odbranu od poplava, već je izgrađeno.

Kao i u urbanim centrima mnogih zemalja u razvoju, rast populacije grada Ho Ši Min je prvenstveno bio na periferiji. Jedan od najtežih udara prenaseljenosti osetio se severozapadno od centra, oko aerodroma Tan Son Nhat, na osam kilometara od srca grada. Ovde se urbani rast skoro utrostručio u poslednjih 20 godina. Upravo tu, na glavnom međunarodnom aerodromu kroz koji godišnje prođe oko 20 miliona putnika, stičete uvid u staro i novo – suočavate se sa Vijetnamom u tranziciji.

Južno od aerodroma nalazi se prepoznatljiva i neobična zgrada isto tako neobičnog naziva – Kuća za drveće. Ovo je mesto gde stanuje drveće. Ušuškan u tipični vijetnamski obrazac ulice, ovaj objekat u sebi uspešno kombinuje jednostavne idejne ambicije sa upečatljivim, dobro utemeljenim formalnim izrazom.//ek DEJAN POPOV – Više u EKO KUĆI No26

Eco house

BOGUSLAW BARNAS NA MEĐUNARODNOM KONGRESU ODRŽIVA ARHITEKTURA-ENERGETSKA EFIKASNOST ODRŽANO OD 6-8 OKTOBRA 2017 U JUGOSLOVENSKOJ KINOTECI U BEOGRADU
DIPLOMIRAO JE NA FAKULTETU PRIMENJENIH UMETNOSTI U MINSTERU U NEMAČKOJ I NA TEHNOLOŠKOM UNIVERZITETU U KRAKOVU U POLJSKOJ. BARNAS JE OSNOVAO BXBSTUDIO U DECEMBRU 2009. GODINE, NAKON ŠTO JE STEKAO ISKUSTVO RADEĆI ZA BROJNE MEĐUNARODNO POZNATE BIROE, UKLJUČUJUĆI I FOSTER AND PARTNERS. OD FEBRUARA 2012. GODINE AKADEMSKI JE MENTOR U AFMKU-U. ČASOPIS WALLPAPER UVRSTIO GA JE MEĐU 20 NAJTALENTOVANJIH MLADIH ARHITEKATA 2014. GODINE. NAREDNE GODINE, PROPERTY DESIGN GA JE UVRSTIO U 15 NAJBOLJIH POLJSKIH ARHITEKATA MLAĐIH OD 40 GODINA. U PROJEKTOVANJU INSPIRACIJU CRPI IZ ISTORIJE I TRADICIJE POLJSKE, PRILAGOĐAVAJUĆI TRADICIONALNE MOTIVE SAVREMENOM DIZAJNU.
Izgrađena na ravnom terenu, okružena bukovom i hrastovom šumom i poljoprivrednim zemljištem, ova održiva kuća nenametljivog vizuelnog identiteta eksplicira estetiku ljupkosti i suptilnosti kroz dijalog jednostavnih linija i principa održivosti. Težeći da se kroz životni prostor čoveka pronađu čistota, ritam i harmonija jednostavnosti, autori su se odlučili za koncept minimalizma . Tragajući za suštinom i odbacujući sve suvišno, pažnja se usmerava na detalje koji svojom suptilnošću otkrivaju univerzalne kvalitete smeštene u jednostavan objekat čije se arhitektonsko oblikovanje zasniva na modernističkom modelu kubične forme i prostornoj dinamici osnovnih geometrijskih oblika.

APSTRAKCIJA FORME
Kao i kod svakog kvalitetnog arhitektonskog oblikovanja, funkcija modeluje formu i određuje njen obim, ali je ne ograničava u smislu kreativne slobode. Forma je frontalne kompozicije, kubična, jasne arhitekturalnosti oblika i naglašene dominacije mase i monumentalnosti. Apstraktni ansambli čistih linija deluju impresivno i nadrealno u okviru materijalnosti entiteta – drveta, kamena i trave, koji dopunjuju njihov izgrađeni kontekst, te arhitektura postaje prepoznatljiva ne samo po prostoru i formi, već i po izražajnosti onoga što je okružuje. Isticanjem planova i smicanjem volumena postignuta je besprekorna prostornost koja svoju egzistenciju ostvaruje sadejstvom umetničkog i funkcionalnog, punog i šupljeg, grubog i nežnog.

ČULNOST MATERIJALA
Materijal u arhitekturi predstavlja instrument kojim autor saopštava svoje ideje smeštajući ih u prostor i vreme. Materijalima kao vizuelnim sredstvima otkrivamo značenje onoga što vidimo. Svojom taktilnošću i pokretom, materijali korišćeni u Eco house predaju prostoru koji grade sva svoja svojstva i na neki način oni sami daju lični pečat i autentičnost objektu. Beton, drvo i staklo korišćeni u eksterijeru imaju za cilj da apsorbuju dugoročne efekte vremena i uz pomoć svetlosti koja se preliva preko njihovih površina izraze harmoniju odnosa koji nisu samo u vezi sa arhitektonskim poljem delovanja, već pripadaju i sferi opšteg i svakodnevnog – projektuju odnos čoveka prema okruženju i izgled izgrađene sredine.

ECO HOUSE U POLJSKOJ JE PRAVO UMETNIČKO DELO KOJE SNAGU I ENERGIJU CRPI DELIMIČNO IZ MODERNISTIČKE STILSKE PROFILACIJE I PREDSTAVLJA RACIONALNU SINTEZU OSEĆAJA, ESTETIKE I FUNKCIONALNOSTI, UZ ZNALAČKO UVAŽAVANJE I ISTICANJE KONCEPTA MINIMALIZMA KAO VAŽNOG POKRETAČA CELOKUPNOG PROJEKTA. „MINIMALIZAM SE KREĆE VAN VREMENA. ON JE NEOGRANIČEN, SAČINJEN OD OTMENIH JEDNOSTAVNIH MATERIJALA, ON JE IZRAZ PERFEKCIJE KOJU ISKAZUJE SAMA SUŠTINA. OSLOBOĐEN JE SVIH BESKORISNIH SUMNJI, NIJE PRAZAN, VEĆ JE KOMPLETNO DEFINISAN KAO CELOVIT U SVOM SOPSTVENOM POSTOJANJU. “ (BERTONI)

ENERGETSKA EFIKASNOST
Pored korišćenja prirodnih materijala, autori su se opredelili i za druge vidove obnovljivih izvora energije. Za proizvodnju električne energije koristi se energetski sistem koji kombinuje geotermalnu i hidro energiju. Ovakav sistem obezbeđuje energetski efikasno zagrevanje i hlađenje kuće, a toplotna pumpa zagreva protočnu vodu.// ek VESNA RAVIĆ – Više u EKO KUĆI No25

Enterijer je vizuelno jasan i lak, neopterećen suvišnim elementima.

Kuća od eko-sandwich panela

LJUBOMIR MIŠČEVIĆ NA MEĐUNARODNOM KONGRESU ODRŽIVA ARHITEKTURA-ENERGETSKA EFIKASNOST ODRŽANO OD 6-8 OKTOBRA 2017 U JUGOSLOVENSKOJ KINOTECI U BEOGRADU
RED.PROF.ART. LJUBOMIR MIŠČEVIĆ, DIPL.ING.ARH. JE JEDAN OD VODEĆIH STRUČNJAKA PROJEKTANATA, ISTRAŽIVAČA, SAVETNIKA I PREDAVAČA U PODRUČJU ZAŠTITE I UNAPREĐENJA ŽIVOTNE SREDINE, PROSTORNOG PLANIRANJA I UREĐENJA, U OBLASTI URBANIZMA I IZGRADNJE, POSEBNO U NAJNAPREDNIJOJ ENERGETSKI EFIKASNOJ NOVOGRADNJI I OBNOVI U INOVACIJSKIM PROJEKTIMA U HRVATSKOJ I EVROPSKOJ UNIJI. OVLAŠĆENI JE ARHITEKTA, URBANISTA (HKA) I IMA LICENCU ZA RAD NA NEPOKRETNOJ KULTURNOJ GRADITELJSKOJ BAŠTINI (MINISTARSTVO KULTURE RH). OSNIVAČ JE I ŠEF BROJNIH SEKCIJA, ODBORA I UDRUŽENJA. UREDNIK JE I ČLAN UREDNIČKOG ODBORA BROJNIH DOMAĆIH I MEĐUNARODNIH STRUČNIH ČASOPISA. OSNIVAČ JE ODBORA ZA ENERGETSKU EFIKASNOST I ODRŽIVU ARHITEKTURU U HRVATSKOJ KOMORI ARHITEKATA (HKA). VIŠEGODIŠNJI JE ORGANIZATOR, UČESNIK I MODERATOR BROJNIH DOMAĆIH I MEĐUNARODNIH STRUČNIH I NAUČNIH SEMINARA, RADIONICA I KONFERENCIJA.
U hrvatskom gradu Koprivnici, nakon prve inovativne Zelene javne nabavke koju je sprovela Agencija za društveno podsticajnu stanogradnju, započela je realizacija projekta ECO-SANDWICH®. Radi se o naselju od 12 višeporodičnih kuća koje će biti sagrađene upotrebom novog tipa prefabrikovanih fasadnih panela koji nose naziv upravo fasadni panel nastao je kao rezultat saradnje Arhitektonskog i Građevinskog fakulteta Univerziteta u Zagrebu i industrije.

Panel je ventilisan, a srž njegove inovativnosti leži u upotrebi recikliranih materijala kao zamene za prirodni agregat. Velika količina građevinskog otpada odlaže se na deponije, a njegovom reciklažom mogu se dobiti novi sastavni delovi spremni za dalju upotrebu. U ovom slučaju toplotna provodljivost betona sa opekom kao agregatom za 45% je niža u odnosu na toplotnu provodljivost betona sa prirodnim agregatom. Konstruktivni sloj panela (12cm) proizvodi se od recikliranog betona i agregata, a fasadni sloj (6cm) od betona sa recikliranom opekom i može se bojiti po želji. Fasadni sloj od termoizolacije od mineralne vune debljine 20cm razdvaja ventilisani sloj od 4cm. Jedan od slojeva panela ECO-SANDWICH® je i termoizolacija debljine 20cm, od mineralne vune proizvedene inovativnom tehnologijom Ecose®, takođe od recikliranih materijala i bez upotrebe štetnih materija kao što su butan, formaldehid, pentan, fenol ili akril.

Sama kuća osmišljena je kao pasivni solarni objekat sa tri stana, od kojih svaki ima svoj vrt, kao i priključak na gradsku elektro i vodovodnu mrežu. Severna fasada sadrži minimalne, uzane otvore kako bi unutrašnjost zaštitila od gubitka energije, dok je južni deo kuće velikim prozorima, terasama i lođama otvoren ka spoljašnjosti radi maksimalnog iskorišćenja sunčeve energije. Prva izgrađena kuća oblikovana je tako da koristi sva tipična rešenja detalja – ravan krov, lođe, ugaone detalje, fasadne detalje, konzole, ugaone prozore.// ek JELENA BLAGOJEVIĆ – Više u EKO KUĆI No16

Svaka stambena jedinica ima svoj ulaz u svoj vrt