Neodoljiva lakoća življenja

FENOMEN ŽIVOTA KAO JEDINSTVENE POJAVE U KOSMOSU, ZAHTEVNE I U ISTO VREME NEODOLJIVE, POSTAVLJA ARHITEKTURI NAŠEG VEKA NOVE NESLUĆENE IZAZOVE. U TOM SMISLU, PORODIČNA KUĆA ARHITEKTE PEREIRA U PORTUGALIJI OPOMINJE NA ČINJENICU DA ČOVEK, MA KOLIKO BIO OKRUŽEN TEHNOLOGIJOM, PRE SVEGA PRIPADA PRIRODI, I DA JE NJEGOV POVRATAK PRIRODI U 21. VEKU NEIZBEŽAN.
Tridesetih godina prošlog veka nastalo je delo koje je promenilo tokove moderne rezidencijalne arhitekture. Rajtova Kuća na vodopadu (Fallingwater House), po mnogim teoretičarima najuspelija kreacija američke arhitekture, odraz je vere u mogućnost spajanja modernog čoveka sa njegovim iskonskim okruženjem. Od tada su se mnogobrojni arhitekti i naručioci odvažili da luksuzne stambene objekte grade u okrilju neurbanog, pastoralnog ambijenta. Prestižne gradske lokacije polako ali sigurno gube suverenitet u odnosu na netaknutu prirodu.
Porodična kuća na severu Portugalije podignuta je kao dosledni primer organske arhitekture. Struktura kuće stoji u izrazitoj harmoniji kako sa okolinom, tako i sa samom ljudskom prirodom. Ovakva stvaralačka filozofija iznedrila je delo lake, prozračne, suptilne arhitekture koja nije nametnuta ambijentu. Naprotiv, ona ga konzervira i nadograđuje. Relativno mala kuća od svega 140 m2  veliki je omaž prirodi.

Projekat ovog zanimljivog zdanja potpisuje portugalski arhitekta Ernesto Pereira ispred svog studija „3r“. U kontekstu postavke da se organska arhitektura ne bavi samo pitanjima životne sredine već i ljudskim duhom, ova šumska kuća je daleko više od pukog skloništa – ona oblikuje naš duh i sjedinjava nas sa prirodom. Arhitektura u kojoj se šuma ogleda i kroz nju nesmetano  prolazi , u svakom svom detalju nastala je sa ciljem konzumiranja drveća, vaduha i sunca. Klasični zidovi u potpunosti izostaju, čime se poništava vizuelna granica između spolja i unutra. Staklo je jedini materijal opne objekta nadvišenog ravnim peščanim krovom koji ima ulogu terase-tla. Da bi se korisnicima omogućilo uživanje u mirisima, bojama i zvucima prirode, kompozicija je po horizontali raščlanjena terasama.

U aspektu materijala, arhitektura ove kuće je puristička. Materijal je gotovo dematerijalizovan. Likovni izraz kuće jednostavan je i čist do krajnje mere. Prostor ima takvo psihološko dejstvo da predstavlja  nesputanu radost  za čula. Mobilijar je strogo minimalistički, malobrojan, u svakom smislu sveden. Dok hodamo kroz kuću, ili se pak prepustimo razmišljanju u nekom njenom kutku, jednom rečju – dok živimo, senzacije su takve da nas poistovećuju sa Naturom – večito pozitivnom i progresivnom.

Kao nekada Kuća na vodopadu, i ovaj projekat je bio inspirisan upravo mestom planiranim za izgradnju – komadom zemlje okruženim kestenovim drvećem, koji je dramatično usečen u planinu i flankiran potokom koji snažno žubori i probija se nizbrdo. Veličanstveni pogled koji se otvara ka drugoj strani doline bio je poslednji potrebni element za savršeno pozicioniranje građevine u prirodni pejzaž. //ek MARE JANAKOVA GRUJIĆ – Više u EKO KUĆI No 28

Neodoljiva lakoća življenja

FENOMEN ŽIVOTA KAO JEDINSTVENE POJAVE U KOSMOSU, ZAHTEVNE I U ISTO VREME NEODOLJIVE, POSTAVLJA ARHITEKTURI NAŠEG VEKA NOVE NESLUĆENE IZAZOVE. U TOM SMISLU, PORODIČNA KUĆA ARHITEKTE PEREIRA U PORTUGALIJI OPOMINJE NA ČINJENICU DA ČOVEK, MA KOLIKO BIO OKRUŽEN TEHNOLOGIJOM, PRE SVEGA PRIPADA PRIRODI, I DA JE NJEGOV POVRATAK PRIRODI U 21. VEKU NEIZBEŽAN.
Tridesetih godina prošlog veka nastalo je delo koje je promenilo tokove moderne rezidencijalne arhitekture. Rajtova Kuća na vodopadu (Fallingwater House), po mnogim teoretičarima najuspelija kreacija američke arhitekture, odraz je vere u mogućnost spajanja modernog čoveka sa njegovim iskonskim okruženjem. Od tada su se mnogobrojni arhitekti i naručioci odvažili da luksuzne stambene objekte grade u okrilju neurbanog, pastoralnog ambijenta. Prestižne gradske lokacije polako ali sigurno gube suverenitet u odnosu na netaknutu prirodu.
Porodična kuća na severu Portugalije podignuta je kao dosledni primer organske arhitekture. Struktura kuće stoji u izrazitoj harmoniji kako sa okolinom, tako i sa samom ljudskom prirodom. Ovakva stvaralačka filozofija iznedrila je delo lake, prozračne, suptilne arhitekture koja nije nametnuta ambijentu. Naprotiv, ona ga konzervira i nadograđuje. Relativno mala kuća od svega 140 m2  veliki je omaž prirodi.

Projekat ovog zanimljivog zdanja potpisuje portugalski arhitekta Ernesto Pereira ispred svog studija „3r“. U kontekstu postavke da se organska arhitektura ne bavi samo pitanjima životne sredine već i ljudskim duhom, ova šumska kuća je daleko više od pukog skloništa – ona oblikuje naš duh i sjedinjava nas sa prirodom. Arhitektura u kojoj se šuma ogleda i kroz nju nesmetano  prolazi , u svakom svom detalju nastala je sa ciljem konzumiranja drveća, vaduha i sunca. Klasični zidovi u potpunosti izostaju, čime se poništava vizuelna granica između spolja i unutra. Staklo je jedini materijal opne objekta nadvišenog ravnim peščanim krovom koji ima ulogu terase-tla. Da bi se korisnicima omogućilo uživanje u mirisima, bojama i zvucima prirode, kompozicija je po horizontali raščlanjena terasama.

U aspektu materijala, arhitektura ove kuće je puristička. Materijal je gotovo dematerijalizovan. Likovni izraz kuće jednostavan je i čist do krajnje mere. Prostor ima takvo psihološko dejstvo da predstavlja  nesputanu radost  za čula. Mobilijar je strogo minimalistički, malobrojan, u svakom smislu sveden. Dok hodamo kroz kuću, ili se pak prepustimo razmišljanju u nekom njenom kutku, jednom rečju – dok živimo, senzacije su takve da nas poistovećuju sa Naturom – večito pozitivnom i progresivnom.

Kao nekada Kuća na vodopadu, i ovaj projekat je bio inspirisan upravo mestom planiranim za izgradnju – komadom zemlje okruženim kestenovim drvećem, koji je dramatično usečen u planinu i flankiran potokom koji snažno žubori i probija se nizbrdo. Veličanstveni pogled koji se otvara ka drugoj strani doline bio je poslednji potrebni element za savršeno pozicioniranje građevine u prirodni pejzaž. //ek MARE JANAKOVA GRUJIĆ – Više u EKO KUĆI No 28

Ex of In

KROZ AUTORSKI RAZVOJ ARHITEKTONSKOG DELOVANJA, STVARALAC ISTRAŽUJE UNUTRAŠNJI PROSTOR KOJI PROIZILAZI IZ SKULPTURALNOSTI KAO REZULTAT RAZMATRANJA MOGUĆNOSTI ENTERIJERA. OBLIKOVNOST OBJEKTA TRETIRA ARHITEKTURU KAO UMETNOST I ISPITUJE STALAN POTENCIJAL JAVNOG PROSTORA I DRUŠTVENE OTVORENOSTI. POVEZANOST SERIJE KUBIČNIH FORMI ISTRAŽEN JE PREKLAPANJEM PUNOG I PRAZNOG PROSTORA SFERNIH OBLIKA I KOCKI, KAO VIŠEDIMENZIONALNI GEOMETRIJSKI KOLAŽ.
Objekat istražuje jezik prostora sa ciljem da energiju unutrašnjeg prostora poveže sa ekologijom okruženja ispitujući tekuće klišee arhitektonskog stila i komercijalne prakse. Ex of In kuća predstavlja izveden manifest istraživačkog projekta IN arhitektonskog biroa Steven Holl Architects, čija je tema analiza pojma ’unutra’.

Ovakav eksperimentalni pristup projektovanju rezultat je višegodišnjeg istraživanja kroz izradu modela od orahovog laminiranog drveta i niza crteža kojima arhitekta pokušava da obnovi prave vrednosti arhitekture postavljajući principe koji ga vode kroz stvaranje ovog objekta.
Na 28 ari šumovitog područja pojavljuje se prostor nazvan T2, rezervat ustanovljen kao eksperimentalni topografski predeo. Planirano rešenje ovog područja ogleda se u podeli na pet suburbanih parcela sa kućama, da bi se kasnije lokalitet objedinio u jedno prirodno zaštićeno područje. Kao kompresovana forma od 85m2 na 28 ari ruralnog zaštićenog prostora izdiže se objekat modernističkog stila.

ISKLESANA DRVENA ORBITA DOČEKUJE POSETIOCA
Arhitektonska geometrija ove kuće se ogleda kroz preklapanja i presecanja sfera i trapezoida sa jakom namerom čišćenja volumena enterijera. Oblik arhitekture nastaje prodorima trapeza i sfera koji formiraju uzbudljive forme koje se mogu osetiti pristupom na ulazni trem.
Kuća je skoro u potpunosti napravljena od prirodnih materijala. Upotrebljeno je drvo mahagonija, od kojeg su napravljeni prozorski okviri, vrata i stepenište, kao i šperploče od breze, izrađene u tankim slojevima, koje su korišćene u oblaganju unutrašnjih zakrivljenih površina. Prednost upotrebe ovih materijala očituje se kroz spokojstvo, kvalitet i ambijentalnost enterijera koji emituje osećaj duhovne samoće i budističke filozofije.

UNUTRAŠNJOST JE ELEMENTARNA SILA SENZUALNE LEPOTE
Funkcionalno rešenje objekta izvedeno je kroz prostornu organizaciju smicanja horizontalnih platformi sa dinamičnim vertikalnim preklapanjima, pozicioniranih oko centralnog prostora u koji autor smešta kuhinju sa trpezarijom, stepenište i multifunkcionalni prostor sa različitim mogućnostima korišćenja. Kuća je projektovana kao prostor bez spavaćih soba, ali opet, zahvaljujući podeli volumena na tri nivoa, na komforan način može da ugosti do petoro korisnika.  //ek MARKO VUKAJLOVIĆ – Više u EKO KUĆI No 28

Plutajući arhipelag

KOPENHAGEN JE GRAD U KOME LJUDI VOLE DA ISTRAŽUJU I STVARAJU NOVE TIPOVE JAVNIH PROSTORA U SVRHU ANIMIRANJA GRAĐANA I AKTIVIRANJA NJEGOVIH ZANEMARENIH DELOVA. U LUCI SE NEDAVNO POJAVIO PROTOTIP PRVOG PLUTAJUĆEG OSTRVA, NAZVAN ‘CPH – Ø1’, KOJI PREDSTAVLJA POČETAK ZANIMLJIVE PRIČE, ZA SADA JEDINSTVENE NA SVETU.
‘Ostrva Kopenhagena’ je najnoviji projekat eksperimentalnog plovećeg javnog prostora kojim će gradu biti ponuđen pravi arhipelag malih veštačkih ostrva koje će građani moći besplatno da koriste na različite načine – kao platformu za pecanje, sunčanje, roštiljanje, piknike, koncerte. Koristiće ih plivači, kajakaši, ribari, kao i oni koji vole da posmatraju zvezde. Moći će da se koriste i kao male farme za uzgajanje školjki ili kao plutajući vrtovi.

Prvo ostrvo je metafora pustog ostrva. Na njemu je zasađeno drvo lipe, najzastupljenije vrste drveta u Kopenhagenu. Ostrvo je proizvedeno u lokalnom brodogradilištu tehnikom kojom se grade brodovi – sa drvenom podkonstrukcijom i oblogom. Podrazumeva se da je proizvodnja sledila principe održivosti, čime je od lokalnih materijala stvorena potpuno ekološka struktura. Ostrvo je površine 25m2 i već pluta gradskom lukom, kao simbolična prethodnica ostatku arhipelaga. Uslediće objekti CPH – Ø2, CPH – Ø3 i drugi, svi međusobno različiti po dimenzijama i nameni.

Dizajner Maršal Blečer i njegov studio Foxtrot nadaju se da će dopadljivi drveni ansambl zaintrigirati stanovnike Kopenhagena i da će ih vratiti vodi, koja je u gradskoj zoni izuzetno čista, pa je u njoj bezbedno plivati i pecati. Oni trenutno rade na dva slična projekta – plovećoj ribljoj pijaci i plovećoj kolibi, sa ciljem da snažnije afirmišu vezu stanovnika danske prestonice sa morem.//ek JELENA BLAGOJEVIĆ – Više u EKO KUĆI No28

Šukov stolica

Stolica Shukhov je omaž proslavljenom ruskom arhitekti Vladimiru Šukovu. Dizajnerski dvojac koji čine Anna Strupinskaya i Alexey Ivashkevich inspiraciju je pronašao u tornju koji je prema Šukovljevom projektu sagrađen u Moskvi početkom dvadesetih godina prošlog veka. On predstavlja specifičnu strukturu sastavljenu od niza hiperboloidnih delova složenih jedan na drugi kako bi se dobio konačni oblik. Kula je poznata po svojoj diagrid strukturi koja joj omogućava da izdrži velika opterećenja. Dizajneri su primenili isti konstruktivni princip u dizajnu ove stolice.

Stolica Shukhov je sastavljena od 24 drvena elementa. Svi zglobovi za malu stolicu su 3D štampani. Ovaj komad nameštaja se može montirati i demontirati mnogo puta, a potrebno je svega 10 minuta da se stolica sklopi.
Anna i Alexey su predvideli različite varijante sedalnog dela – od verzije izrađene od vinskih čepova  od plute, do jastuka različitih boja. Zahvaljujući svojoj razigranosti, stolica se jednostavno može uklopiti u različite enterijere, a posebno je interesantno da može izdržati opterećenje i do 300 kilograma.

Ex of in

KROZ AUTORSKI RAZVOJ ARHITEKTONSKOG DELOVANJA, STVARALAC ISTRAŽUJE UNUTRAŠNJI PROSTOR KOJI PROIZILAZI IZ SKULPTURALNOSTI KAO REZULTAT RAZMATRANJA MOGUĆNOSTI ENTERIJERA. OBLIKOVNOST OBJEKTA TRETIRA ARHITEKTURU KAO UMETNOST I ISPITUJE STALAN POTENCIJAL JAVNOG PROSTORA I DRUŠTVENE OTVORENOSTI. POVEZANOST SERIJE KUBIČNIH FORMI ISTRAŽEN JE PREKLAPANJEM PUNOG I PRAZNOG PROSTORA SFERNIH OBLIKA I KOCKI, KAO VIŠEDIMENZIONALNI GEOMETRIJSKI KOLAŽ.
Objekat istražuje jezik prostora sa ciljem da energiju unutrašnjeg prostora poveže sa ekologijom okruženja ispitujući tekuće klišee arhitektonskog stila i komercijalne prakse. Ex of In kuća predstavlja izveden manifest istraživačkog projekta IN arhitektonskog biroa Steven Holl Architects, čija je tema analiza pojma ’unutra’.

Ovakav eksperimentalni pristup projektovanju rezultat je višegodišnjeg istraživanja kroz izradu modela od orahovog laminiranog drveta i niza crteža kojima arhitekta pokušava da obnovi prave vrednosti arhitekture postavljajući principe koji ga vode kroz stvaranje ovog objekta.
Na 28 ari šumovitog područja pojavljuje se prostor nazvan T2, rezervat ustanovljen kao eksperimentalni topografski predeo. Planirano rešenje ovog područja ogleda se u podeli na pet suburbanih parcela sa kućama, da bi se kasnije lokalitet objedinio u jedno prirodno zaštićeno područje. Kao kompresovana forma od 85m2 na 28 ari ruralnog zaštićenog prostora izdiže se objekat modernističkog stila.

ISKLESANA DRVENA ORBITA DOČEKUJE POSETIOCA
Arhitektonska geometrija ove kuće se ogleda kroz preklapanja i presecanja sfera i trapezoida sa jakom namerom čišćenja volumena enterijera. Oblik arhitekture nastaje prodorima trapeza i sfera koji formiraju uzbudljive forme koje se mogu osetiti pristupom na ulazni trem.
Kuća je skoro u potpunosti napravljena od prirodnih materijala. Upotrebljeno je drvo mahagonija, od kojeg su napravljeni prozorski okviri, vrata i stepenište, kao i šperploče od breze, izrađene u tankim slojevima, koje su korišćene u oblaganju unutrašnjih zakrivljenih površina. Prednost upotrebe ovih materijala očituje se kroz spokojstvo, kvalitet i ambijentalnost enterijera koji emituje osećaj duhovne samoće i budističke filozofije.

Na 28 ari šumovitog područja pojavljuje se prostor nazvan T2, rezervat ustanovljen kao eksperimentalni topografski predeo. Planirano rešenje ovog područja ogleda se u podeli na pet suburbanih parcela sa kućama, da bi se kasnije lokalitet objedinio u jedno prirodno zaštićeno područje. Kao kompresovana forma od 85m2 na 28 ari ruralnog zaštićenog prostora izdiže se objekat modernističkog stila.

Sa aspekta energetske efikasnosti i održivosti, objekat je osmišljen kao nezavistan sistem koji koristi sve resurse ovakvog tipa gradnje. Kuća se energetski napaja pomoću Sunca korišćenjem foto ćelija proizvedenih od bio- plastike, povezanih u sistem skladištenja energije. Gradivni elementi drvo i staklo lokalnog su porekla. //ek MARKO VUKAJLOVIĆ – Više u EKO KUĆI No 28

Otisci tradicije

CENTAR ZA POSETIOCE SMEŠTEN U VELIČANSTVENOM KRAJOLIKU PROVINCIJE HEBEJ U KINI PREDSTAVLJA VIŠESTRUKO KODIRANO ARHITEKTONSKO DELO, OD SVEDENOSTI U DUHU SAVREMENE ESTETIKE I PRIVILEGOVANJA UTILITARNOSTI DO REFERENCE NA VERNAKULARNU ARHITEKTURU JURTA IZ REGIONA I MODERNOG TRANSPONOVANJA REGIONALNE TRADICIJE U DUHU KINESKE ARHITEKTONSKE PARADIGME.
Inspirisani tradicijom i prirodom, autori ovog zanimljivog centra za posetioce na sveobuhvatan način razmatraju odnose spajanja ili sinergijskog delovanja osnovnih parametara savremene arhitekture i vremena u kome živimo. Arhitektonska forma, funkcija, utilitarnost i program u kontekstu su fizičkih i društvenih činilaca. U traganju za istinom kao ciljem ishodišta arhitektonskog delovanja, oni eksperimentišu sa postojećim arhitektonskim i nearhitektonskim elementima i stvaraju nešto novo, proširujući svoj horizont rada i istraživanja na odnos arhitekture i pejzaža sa svim kompleksnostima koje oni sa sobom nose – od socijalnih do ekoloških.

Vizitorski kulturni centar, kao višenamensko zdanje potpuno uklopljeno u nenarušenu prirodu ovog područja, koristiće se za organizaciju brojnih aktivnosti kako pojedinaca tako i grupa – održavanje seminara i predavanja, uživanje u prirodi i jačanje svesti o ekološkoj zašti, različitih programa za decu, a koristiće se i kao biblioteka. Ideja o postojanju kontinuiteta tradicije iskazuje se u stvaralaštvu većine savremenih kineskih arhitekata. Forma objekta nastala je po ugledu na vernakularnu arhitekturu regiona. Jurt (yurt) je jedan od najranijih prototipova arhitekture u ljudskoj istoriji u vidu okruglih portabl kuća koje se još nazivaju i ger (u Mongoliji) i odslikavaju nomadski način života stanovnika centralne Azije. Okrugli oblik jurta stvara neverovatan odnos harmonije između prirode i ljudi. Dvostruki krug, koji u azijskoj kulturi predstavlja sreću, koristi se kao osnovni element arhitektonskog izraza. On oblikuje glavnu dnevnu sobu dopunjujući tradicionalni izgled jurta, dok proširenja u vidu kutija  postaju polujavni prostor.

Ideja o postojanju kontinuiteta tradicije iskazuje se u stvaralaštvu većine savremenih kineskih arhitekata. Forma objekta nastala je po ugledu na vernakularnu arhitekturu regiona. Jurt (yurt) je jedan od najranijih prototipova arhitekture u ljudskoj istoriji u vidu okruglih portabl kuća koje se još nazivaju i ger (u Mongoliji) i odslikavaju nomadski način života stanovnika centralne Azije. Okrugli oblik jurta stvara neverovatan odnos harmonije između prirode i ljudi. Dvostruki krug, koji u azijskoj kulturi predstavlja sreću, koristi se kao osnovni element arhitektonskog izraza. On oblikuje glavnu dnevnu sobu dopunjujući tradicionalni izgled jurta, dok proširenja u vidu kutija  postaju polujavni prostor.//ek VESNA RAVIĆ – Više u EKO KUĆI No 28

Klupica pufnica

Klupica Pufnica je izrađena od lameliranog jasena, bukve ili hrasta. Zaštićena je organskim uljima, kao i ostali komadi WM nameštaja. Sedalni deo je izrađen od dva međusobno povezana kruga od drveta. Na drveni deo se postavlja tapacirung u različitim bojama, što klupici daje odličnu udobnost. Visina klupice je 50 cm, a u osnovi njene dimenzije su 40 x 100 cm.

Klupica stoji na četiri oslonca, oslonci su učvršćeni drvenim šrafovima, njihovim uklanjanjem postaje potpuno demontažna. Pufnica Klupica je osvojila dve internacionalne nagrade za dizajn – European Product Design Award za 2016-2017. godinu u aprilu ove godine u Briselu, Belgija, i A’ Design Award za 2016-2017. godinu u aprilu ove godine u mestu Komo u Italiji.

Magno drveni radio

Magno radio predstavlja elektronski uređaj koji se ne može jednostavno uključiti i isključiti, bez truda korisnika. Namera dizajnera je bila da preokrene trend masovne proizvodnje i da pokaže da ljudi treba da brinu o proizvodu koji kupe. Magno radio je proizveden od drveta, ručno, komad po komad, u jednoj radionici u indonežanskom selu u koje se Singihh vratio nakon studija. Priča je započela improvizovanim  rešenjem u kući mladog dizajnera, koju je kasnije pretvorio u pravu radionicu sa zanatlijama. Magno linija uključuje i drugi pribor i igračke od drveta, a naziv potiče od reči “magnifying” (uvećanje), kao podsećanje na drvenu lupu, prvi proizvod ovog dizajnera. Od tada, drvo je omiljeni materijal koji ovaj autor koristi u svom radu, a čak 80 procenata materijala od koga je napravljen radio je drvo.

Rek stočić

REK je sto koji se lako prilagođava potrebama i željama korisnika. Kada imate goste, možete jednostavno produžiti sto onako kako vam odgovara. Dva srednja dela se izvlače u različitim pravcima. Holandski dizajner Reinier de Jong je prilikom dizajniranja stola kao najveću prednost  istakao njegovu prilagodljivost  različitim situacijama u kojima se može koristiti. Mogućnosti su beskrajne, jer se delovi mogu izvlačiti nezavisno jedan od drugog. Zahvaljujući ugrađenim kukicama, klizni delovi se mogu bezbedno izvući. U različitim varijantama sto se izrađuje od hrastovog, orahovog ili jasenovog drveta, dok je u četvrtoj verziji napravljen od crne i bele HPL ploče. Dimenzije stola variraju. U sklopljenom stanju, njegove mere su između 60 i 80 cm. Maksimalna dužina je 170 cm, a maksimalna širina 130 cm. Upravo je zbog obilja varijacija, kada su dimenzije u pitanju, ovaj sto pogodan za male stanove.

Amalgamated

Olovku koristimo kada želimo da damo formu našim mislima. Beležimo misli ilustrujući pritom želje i ideje. Ona je neraskidivo spojena sa zanatom i umetnošću i predstavlja različite odnose između čoveka i njegovih kreacija. Olovka je produžetak našeg uma koji nam omogućava da prenesemo informaciju kroz različite medijume i vreme dok prikupljamo i gradimo znanje.
Amalgamated je kolekcija koja istražuje odnos između masovno proizvedene alatke i njene individualne upotrebe. Lepota olovke kao predmeta prolazi neopaženo ukoliko se koristi samo u primarne svrhe. Amalgamated predstavlja vizuelno i taktilno ispitivanje olovke kao sirovine. Ovakav holistički princip bio je temelj za nastanak seta vaza gde je olovka postala predmet za sebe.
Vaze su napravljenje pojedinačnim lepljenjem jedne ivice olovke za drugu. Heksagonalni presek olovke omogućava formiranje mreže olovaka. Blok olovaka je obrađen na strugu kako bi se dobio konačni proizvod. Tok svakog od oblika otkriva različite obrasce unutrašnje strukture, otkrivajući lepotu olovke. Ovo limitirano izdanje vaza od olovaka dostupno je u tri oblika različitih boja.

Stolarska kolekcija satova

Analog Watch je serija minimalističkih i ekoloških drvenih satova za ljude koji cene jednostavne i lepe stvari koje se ističu iz gomile.
Dizajneri kompanije Analog Watch Co. veruju da nikada ne treba da propustite priliku da se izrazite. Oni tretiraju objekte koje svakodnevno koristimo tako da se istaknu, ali da ne privuku preveliku pažnju. Koriste nekonvencionalne materijale koji nas podsećaju na nenametljivu lepotu prirode i svojim jednostavnim, snažnim i minimalističkim dizajnom naglašavaju autentičnost  sirovih materijala.
Njihove proizvode karakteriše minimalan, neopterećen, tradicionalan i potvrđen dizajn jasnih linija, jedinstvene teksture i održive proizvodnje. Posvećeni su istraživanju novih načina obrade materijala. U saradnji sa neprofitnom organizacijom Trees for the Future, deo novca od svakog kupljenog sata autori upućuju fondu namenjenom finansiranju   sadnje drveća. Osim toga, 80% proizvoda je biorazgradivo.
Drveni satovi se mogu kupiti u Muzeju moderne umetnosti (MoMA), Barns fondaciji  i  muzejskim prodavnicama širom sveta.

-2 CHAIR

SVAKI KOMAD NAMEŠTAJA JEDINSTVEN JE BILO PO BOJI, DIZAJNU, OBLIKU ILI NEKOJ DRUGOJ KARAKTERISTICI. POSTOJE, MEĐUTIM, I AUTORI KOJI NASTOJE DA U SVOM RADU PREVAZILAZE GRANICE UOBIČAJENOG, I KOJI ŽELE DA SVOJIM STVARALAŠTVOM I KREATIVNOŠĆU UČINE NE SAMO DA NJIHOV DIZAJN BUDE ZAPAŽEN, VEĆ I DA ISTAKNU I DRUGE FUNKCIJE NAMEŠTAJA. JEDAN OD TAKVIH KOMADA JE STOLICA KOJA UMESTO ČETIRI, IMA SAMO DVE NOGE.
Inspirisan principom “Manje je više” mladi portugalski dizajner Carlos Alves Ludovico  dizajnirao je -2 stolicu, čija je specifičnost u tome što umesto četiri ima samo dve noge. Međutim, i sa dve noge manje, po čemu je i dobila naziv, ova stolica ima svoje prednosti – može se osloniti na zid ili na sto, štedi prostor i nudi bolju ergonomiju. Zahvaljujući odsustvu dvaju nogu, na njoj se sedi u položaju u kojem bi se jahao konj. Ovaj interesantan komad nameštaja nije samo vizuelno privlačan. On je osmišljen tako da svojim korisnicima obezbedi jačanje ključnih grupa mišića.
Portugalski dizajner sa trenutnom adresom u Helsinkiju u Finskoj, u svom radu kombinuje umetnost ručnog zanatstva jakih, robusnih struktura sa minimalističkim vizuelnim pristupom. Stolica -2 je izrađena od ručno obrađenog hrastovog drveta i mešavine prirodne vune i lana, materijala koji obezbeđuju udobnost, otpornost na habanje i trajnost.

Portfolio ovog autora obuhvata modu, dizajn enterijera, nakit i druge predmete za svakodnevnu upotrebu. Inspiraciju pronalazi u oblicima, bojama i materijalima i želi da svojim kreacijama stimuliše intelekt. Nastoji da u svom radu prevazilazi granice uobičajenog i da ispituje kulturne osobenosti mesta u kojima stvara. Od malih nogu razvijao je osoben senzibilitet za obllike, boje, funkcije i detalje. Još kao dete bio je fasciniran porodičnom radionicom koja je za njega predstavljala pravo igralište. Oblici, boje, detalji i alati od kojih nastaju objekti oduvek su ga inspirisali.
Vođen idejom da konačna definicija proizilazi iz neke vrste greške, ovaj dizajner često razvija mnogo prototipova. Za njega, forma i funkcija proizilaze iz koncepta. To ipak nije sve. Svoj pristup stvaralaštvu opisuje rečima: “Dizajn ima uticaj na svoju okolinu. Treba da podstakne pojedinca da misli i odražava svoje misli.” Izuzetak nije ni -2 stolica.

Paviljon u vrtu

Paviljon je neizostavni deo savremenih vrtova uživalaca jedinstvenih, ušuškanih i ambijentalno prepoznatljivih gradskih oaza. Okarakterisan kao konstrukcija koja definiše natkriveni otvoreni prostor, paviljon služi za zasenu delova vrta, pružanje zaštite od sunca ili iznenadne letnje kiše. Čitanje omiljene knjige, ispijanje kafe, zamišljeno leškarenje u udobnoj ležaljci, obrok, kao i večernje druženje sa prijateljima uz čašu vina postaju nezaboravni trenuci u bašti uz implementaciju paviljona u spoljašnji prostor. Kroz formiranje ambijenta i postizanje privatnosti zaštitom od neželjenih pogleda i vetra, uz mogućnost prihvatanja dekorativnih puzavica, dizajnirana konstrukcija predstavlja centar unapređenja estetskog i oblikovnog potencijala svakog eksterijera.
Sagledavajući vrt kroz potrebe savremenog korisnika, Sajrus Patel i Eliza Higins kreirali su svojevrsnu oazu za svog klijenta. Prostor jasno definisanih granica u gradskom jezgru Sadašivnagar, Bangalore u Indiji, pravilih formi i pretežno popločanih površina obogaćen je dizajniranim elementima i ušuškan raznovrsnim biljkama. Ovim projektom, dugačak neiskorišćeni deo eksterijera površine 70m2 u nastavku jedne porodične stambene parcele, transformisan je u gusto zasađeni vrt i ličnu biblioteku sa kutkom za čitanje. Kao fokus dizajneri uzimaju paviljon.

Kako bi svoju zamisao implementirali u postojeću konfiguraciju tla, polazeći od zasebnog ulaza sa ulice, postojeći nivo terena je ukopan i na taj način kreirana je staza završno obrađena u lokalnom crnom granitu. Okolni slobodni deo zemljišta na kome su planirane biljne vrste, blago je zatalasan radi stvaranja utiska prirodnog, a celina je završno upotpunjena postavkom svojevrsnog portala – paviljona. Denivelacija u kombinaciji sa gustom sadnjom rastinja pruža akustičku izolovanost i vizuelnu privatnost od susednog placa. Iako je zidanjem zida kutak fizički odvojen od prostorija za dnevni boravak klijenta, strateški su postavljeni otvori i perforacije koji omogućavaju pogled na vrt iza. Struktura obložena u tanke trake obrađenog lokalno iskrčenog drveta, deluje kao portal za kadriranje dva kontrastna scenarija vrta, gusta “divlja” bašta i travnati amfiteatar, kao ugodni prostor za sedenje. U posebnim prilikama, sedenje može biti organizovano i tako da paviljon predstavlja malu pokrivenu binu za porodične nastupe.

Svojom veličinom, namenom i pozicijom, drvena kubična struktura se nameće kao središnji objekat u eksterijeru. Kako bi se produžio period korišćenja, a vlasnici bili neometani vremenskim uslovima, kreativni tim je centralni deo paviljona dodatno zaštitio pokrivanjem gornje površine staklom. Na taj način dobijeno je višestruko rešenje – obezbeđena je dovoljna količina dnevne svetlosti i istovremeno rešen problem padavina. Paviljon čistih i jednostavnih linija omogućio je da se na njega sa obe strane nadovezuju udobne drvene klupe zabačenih naslona. Kao suprotnost jednostavnoj vrtnoj formi, protivtežu stvaraju biljke, “džungla“ rastinja. Više u EKO KUĆI No16

ČITANJE OMILJENE KNJIGE, ISPIJANJE KAFE, ZAMIŠLJENO LEŠKARENJE U UDOBNOJ LEŽALJCI, POSTAVLJANJE OBROKA NA OTVORENOM, KAO I VEČERNJE DRUŽENJE SA PRIJATELJIMA UZ ČAŠU VINA POSTAJU NEZABORAVNI TRENUCI U BAŠTI UZ IMPLEMENTACIJU PAVILJONA U SPOLJAŠNJI PROSTOR. USPEŠNO DIZAJNIRANA KONSTRUKCIJA, UZ MOGUĆNOST PRIHVATANJA DEKORATIVNIH PUZAVICA, PREDSTAVLJA CENTAR UNAPREĐENJA ESTETSKOG I OBLIKOVNOG POTENCIJALA EKSTERIJERA, KROZ FORMIRANJE AMBIJENTA I POSTIZANJE PRIVATNOSTI ZAŠTITOM OD NEŽELJENIH POGLEDA I VETRA.

Vrt Little Venice

U DIZAJNU OVOG MODERNOG VRTA PREOVLAĐUJU PRIRODNI ELEMENTI – VODA, KAMEN I DRVO, DOK DETALJI PADAJU U DRUGI PLAN, KAKO BI TRUD OKO NJEGOVOG ODRŽAVANJA BIO SVEDEN NA MINIMUM.

U vreme kada u velikim gradovima ostaje sve manje mesta za prirodu, koja biva potisnuta ka ivicama grada, kuće sa vrtom, pa i onim najmanjim, sve više dobijaju na ceni. Bašte u gradovima predstavljaju mesta u kojima njihovi vlasnici mogu da se razonode i opuste, i bar na kratko pobegnu od užurbanog gradskog života. Problem vrtova u gradu je nedostatak privatnosti, jer su često okruženi kućama i zgradama, pa vlasnici i dizajneri moraju da nađu adekvatan način da stvore prostore zaklonjene od pogleda. Pored toga, okolne zgrade bacaju senku na vrt, što znatno ograničava izbor biljaka za sadnju. Zato je prilikom planiranja vrta u gradu potrebno obratiti pažnju na mikro-uslove sredine koji vladaju na datoj lokaciji, kako bi vrt bio funkcionalan duži niz godina.
Vrt Liitle Venice smešten je u prestižnom delu Londona, a njegovo preuređenje radila je pejzažni arhitekta Kejt Guld iz Engleske. Klijent je šestočlana porodica poreklom iz Egipta, čija je želja bila da se kreira moderan vrt sa motivima Egipta, koji bi bio pogodan za porodična okupljanja, naročito leti.Vrt Liitle Venice smešten je u prestižnom delu Londona, a njegovo preuređenje radila je pejzažni arhitekta Kejt Guld iz Engleske. Klijent je šestočlana porodica poreklom iz Egipta, čija je želja bila da se kreira moderan vrt sa motivima Egipta, koji bi bio pogodan za porodična okupljanja, naročito leti.

Dobro osvetljenje bilo je glavni zahtev vlasnika, kako bi bašta mogla da se koristi i tokom večeri.

Vrt je podignut pre 25 godina, i pre ponovnog uređenja izgledao je veoma zapušteno, a čitav sadržaj izgubio je smisao. Najveći problem vrta Little Venice predstavljala je narušena privatnost, kao i kod svih urbanih bašti u gusto izgrađenim delovima grada. Postojeća vegetacija bila je u veoma lošem stanju i loše isplanirana, tako da su zadržana samo dva stabla bele breze…

Jednom svojom stranom vrt je prislonjen uz objekat, dok su ostale strane ograđene zidovima, pa je pristup vrtu moguć jedino prolaskom kroz kuću. Kako bi se obezbedila privatnost, zidovi su podignuti za pola metra, a zatim su na njih postavljene drvene pregrade od kedra. U žardinjere postavljene uza zidove posađene su specijalno orezane japanske kaline (Ligustrum japonicum) sa krošnjama koje počinju u nivou vrha zidova, čime se još više povećava intimnost prostora.//ek ALEKSANDRA RADINOVIĆ – Više u EKO KUĆI No09

Loop chair

Višenamenski komad nameštaja
Stolica nazvana ’Loop chair’ sastoji se od sedam tabli različitih dimenzija koje su šarkama povezane u obliku petlje. Kompletan objekat je platforma za stvaranje raznovrsnog nameštaja. Obaranjem i lepljenjem, uz pomoć posebnih konektora, proizvodi se drugačiji komad nameštaja.

Svaki sklopivi položaj ima definisanu funkciju, što omogućava da ovaj proizvod može da se koristi kao obična ili barska stolica, kao merdevine ili ležaljka, kao polica za knjige ili stočić, i sve to sa izuzetnom lakoćom, prema ličnim željama i potrebama. Postoji 12 različitih položaja.// Više u EKO KUĆI No08

Gradski zeleni kafe

Kao prostor za kreiranje kafea poslužilo je Crveno stepenište, popularni javni amfiteatar smešten na ivici gradskog centra, uz obalu reke Jare. Konstitucija amfiteatra omogućila je stvaranje denivelisanog, terasastog prostora pod vedrim nebom, koji je upotpunjen sadnicama visokog i niskog zelenila. Tako se oko 120 rasada drveta kafe i oko 1500 sadnica tropskog žbunja i cveća našlo u improvizovanim saksijama, duhovito upotpunjavajući ambijent nalik “džungli na asfaltu”. Između njih su umetnuta tri snabdevačka punkta – bara, i oko 1500 drvenih građevinskih paleta od kojih je prostim slaganjem napravljen celokupan inventar kafea. Aranžman sa sadnicama kafe i tropskog rastinja napravljen je logično i smišljeno, vođen idejom da se pokaže put od ambijenta u kome zrnevlje kafe raste, do mesta gde ga u obliku omiljenog napitka ljubitelji sa zadovoljstvom konzumiraju. Sama ideja i njen duh nadrasli su materijalizaciju i izbor materijala za gradnju, pa su se jednostavnost, prirodnost i spontanost istakli kao najbitnija obeležja i vrednost ovog kafea. Važno je bilo nedvosmisleno zadovoljenje funkcije, ali i postojanje dubljeg i šireg smisla u kontekstu opravdanosti i održivosti arhitekture današnjice.

S obzirom na to da je projekat imao za cilj da ostvari najmanji mogući uticaj na okolinu, većina materijala upotrebljenog za kreiranje kafea vraćena je nakon završetka Festivala na prvobitno mesto i funkciju. Sa druge strane, projekat se pokazao kao angažovan i okrenut širenju uticaja, jer je slikovito ispričao priču o kafi, njenom poreklu, proizvodnji i transportu preko okeana i kontinenata, dajući notu misterioznog i egzotičnog jednoj tako sveprisutnoj stvari kao što je kafa. // ek Više u EKO KUĆI No8

Mat pel zelena zgrada

PROJEKAT REKONSTRUKCIJE SKLADIŠTA ZAŠTIĆENOG KAO DEO INDUSTRIJSKOG NASLEĐA SAN FRANCISKA UJEDNO JE I PRVI OBJEKAT KOJI JE POSTIGAO LEED GOLD SERTIFIKAT U OVOM GRADU, PRI ČEMU JE DO SADA OSVOJIO I PREKO 20 NAGRADA I PRIZNANJA STRUKE U RAZNIM KATEGORIJAMA, VEZANIM KAKO ZA POSTIGNUT IZUZETAN STEPEN ODRŽIVOSTI, TAKO I ZA IZUZETNE ARHITEKTONSKE KVALITETE.

Kroz saradnju višestruko nagrađivanog arhitektonskog biroa iz San Franciska, Aidlin Darling Design, koji se odlikuje posvećenošću rešavanju problema održivosti u svakom projektu, sa kompanijom Matarozzi/Pelsinger Builders, takođe iz San Franciska, u ovom slučaju ujedno klijenta i glavnog izvođača radova, stvoren je multifunkcionalni prostor u kome održive strategije poput prirodne ventilacije ili ponovne upotrebe materijala i strukturalnih elemenata postaju neodvojiv deo arhitektonskog jezika.
Pošto proizvođači Matarozzi/Pelsinger Builders slove za kompaniju koja održivo građenje vidi kao cilj u svom budućem poslovanju, hteli su da to nedvosmisleno potvrde kroz projekat svog novog sedišta. Zato su kupili zaštićeni industrijski objekat, izgrađen oko 1912. godine sa namerom da ga renoviraju u skladu sa principima održive gradnje.

Uz saradnju sa arhitektima iz Aidlin Darling Design-a stvorili su koncept rekonstrukcije koji se bazirao na zadržavanju strukturalnih elemenata, jer su ih upravo oni, po njihovim rečima, i privukli ovom devastiranom nekadašnjem skladištu pivskih boca. Drvene grede su očišćene i ojačane, dok su pojedine iskorišćene za nameštaj i detalje u enterijeru. Multifunkcionalni prostor rekonstruisanog objekta, osim kancelarija Mat/Pel koje zauzimaju prvi nivo na drugom spratu, ima i prostor za izdavanje, dok prizemlje i deo dvorišta zauzima restoran koji pretenduje na LEED Platinum sertifikat za održive enterijere.

Među održivim rešenjima koja su doprinela dobijanju zlatnog LEED sertifikata je i upotreba obnovljivih izvora energije, u vidu instalacije solarnih panela snage 30kW, koji pokrivaju preko 30% potreba za električnom energijom godišnje, obezbeđujući tako 9 od 10 mogućih poena za kriterijum smanjenje potrošnje električne energije.  //ek BOJANA STANKOVIĆ – Više u EKO KUĆI No07

OSIM OBLIKOVNE VREDNOSTI REŠENJE DUPLE FASADE DOPRINELO JE REŠAVANJU MNOGIH ARHITEKTONSKIH PROBLEMA, KAO ŠTO JE ZAŠTITA OD SUNCA I KONTROLA UPLIVA DNEVNOG SVETLA, PRIVATNOST UNUTAR OBJEKTA I POSTIZANJE PRIRODNE VENTILACIJE. TIME JE OMOGUĆENO REŠAVANJE UNUTRAŠNJOSTI OBJEKTA KAO JEDINSTVENE FUNKCIONALNE CELINE PODELJENE TRANSPARENTNIM PREGRADAMA, ČIME JE OMOGUĆENA NESMETANA POPREČNA VENTILACIJA I VIZUELNI KONTAKT SA SPOLJNIM OKRUŽENJEM.