Drvo kao zapis ambijenta

PORODIČNA KUĆA ZA ODMOR U AUSTRALIJSKOM GRADIĆU BLERGAURI, KOJI SE NALAZI NA ŽIVOPISNOM POLUOSTRVU MORNINGTON, ODLIKUJE SE IZUZETNO SPECIFIČNOM UPOTREBOM DRVETA. DRVO NIJE SAMO DOMINANTNI GRAĐEVINSKI MATERIJAL I GLAVNO SREDSTVO ZA STVARANJE LIKOVNOSTI, VEĆ JE UPOTREBLJENO I KAO OGLEDALO I ZAPIS AMBIJENTA. PAŽLJIVO ODABRANOG KOLORITA I SLOGA, ONO U SEBI SUBLIMIRA POETIKU SVOG LOKALITETA, NJEGOVU GEOLOŠKU FORMULU, KAO I ORIGINALNU AUTORSKU FILOZOFIJU.
Kuća „Letterbox“ počinje kao poštansko sanduče i razvija se vrlo intenzivno po Z osi, rezultujući prostranim rezidencijalnim objektom koji u zadnjem delu dobija funkciju velike verande. Dizajnirana tako da njen pravi gabarit, formu i koncept spoznamo tek kada je obiđemo u punom krugu, spolja i iznutra, ona sa jedne strane nosi težnju da ostvari minimalni vizuelni efekat, a sa druge, ona je svesna svoje unapređujuće uloge u likovno siromašno građenom okruženju. Ova duhovitost arhitektonske postavke ukazuje na želju autora za preispitivanjem konvencionalnih načela i dometa arhitekture.
Objekat je koncipiran kao vrlo razuđen i plastičan volumen, sa prožimanjem unutrašnjeg i spoljašnjeg, što oličava fenomen „prodora prostora“. U tom smislu on nosi značenje i izraz skulpture, asocirajući svakoga ko je posmatra na nešto novo i različito. Autori su krenuli od analize samog ambijenta, pa su tako u koncepciju svog projekta ugradili sve bitne činioce – blizinu mora, položaj objekta na poluostrvu i specifična obeležja okruženja, tzv. „genius loci“. Ovo istraživanje je vodilo ka tome da se kuća kreira evocirajući skromnu prigradsku plažu. Prelomljene mase i kubusi koji se prostiru u strukturi građevine, podsećaju na uzburkane talase i prelomljene zrake sunčeve svetlosti.

S obzirom da morska plaža postoji u našoj svesti kao mesto gde bar na trenutak napuštamo konvencionalnost i formalnost uobičajenog života, to se snažno utkalo i u projektantsku ideju, pa se ona svesno udaljila od arhitektonskih regula i uobičajenosti, i približila se drugim umetničkim disciplinama – skulpturi, instalaciji, muzici. Uočivši građevinu, mi se najpre zapitamo „šta je ovo“, a potom i „gde su ulazna vrata“. Odgovor leži u samoj idejnoj koncepciji – i ne trebaju nam ulazna vrata, jer nalazimo se pred kućom za odmor, pa ćemo spontano pronaći način da dospemo unutra.

Osim što izostaje jasno definisan ulaz, građevina nema ni klasičnu podelu po fasadama. Jedan korpus eksterijera, onaj orijentisan tako da najbolje iskoristi dnevni hod sunca, materijalizovan je kao „zlatna strana“ – obložena u potpunosti drvetom toplih tonova, koji svojom bojom asociraju na pesak, sunce i stene, a svojim ritmom na vetar, talase i promenljivost neba.

KUĆA „LETTERBOX“ IZRAŽAVA POBUNU PROTIV APERSONALNOSTI ARHITEKTURE, APERSONALNOSTI AMBIJENTA, SVAKE KONVENCIONALNOSTI, KONFORMIZMA I REGULARNOSTI.

Predviđeno je da se celokupni život odvija u dvorištu iza kuće, budući da svojom formom i funkcijom ceo njen zadnji deo nosi ulogu verande. U enterijeru, drvo je ponovo glavni motiv – jarko crvene boje i dinamične strukture u više ravni, ono sada na novi nalin preuzima ulogu transmitera svetlosti.// ek MARE JANAKOVA GRUJIĆ – Više u EKO KUĆI No09

I u enterijeru se susrećemo sa impresivnom upotrebom drveta – brodski pod prisutan u celoj kući doprinosi živopisnosti ambijenta.