Kontrast klasičnog & modernog

DA ARHITEKTURA MOŽE DA NAĐE PUT KA DUHOVNOSTI BEZ POKORAVANJA POVRŠNOM I TRENUTNOM I DA DOGRADNJA NE ZNAČI UVEK SKRNAVLJENJE POSTOJEĆEG OBJEKTA, POKAZAO JE ARHITEKTA DOMINIK PANDOLFINI U PROJEKTU OBNOVE STARE PORODIČNE KUĆE U MELBURNU, GDE REKONSTRUKCIJA KAO TEŽNJA ZA SMISLOM TRAŽI IZRAZ U ENERGIJI STVARALAŠTVA, NASUPROT DESTRUKCIJI SVAKODNEVNICE SAVREMENOG DOBA.
Porodična kuća u Melburnu stara ceo vek pretvorena je u udoban i savremen dom uz korišćenje modernih i ekološki održivih tehnologija i materijala. Autor je, vođen idejom da pronađe najprirodniji pristup samom kontekstu i temi dizajna, rekonstruisao ovu kuću koja se diči kosim krovom i svojom se linijom uklapa u arhitektonski lokalni jezik, a istovremeno mu predstavlja kontrast materijalizacijom i pročišćenim detaljima.
REFLEKS AMBIJENTA
Koncept novoprojektovanog objekta proističe iz zatečene kuće i ambijentalnih karakteristika lokacije. Novi prostor je zamišljen kao prirodni nastavak postojeće gradnje i figurira kao skladna ekstenzija u prostoru, koja sa starim objektom deluje kao neraskidiva celina. Specifičan ulični korpus mikrolokacije daje ovom kraju posebnu ambijentalnu atmosferu i prepoznatljiv karakter, pa se njegovo očuvanje i pažljiv tretman nametnulo kao prioritetan zadatak pri rekonstrukciji.

Budući da su oblik i forma stare kuće poslužili kao reper i da autor nije želeo da novi objekat vertikalnom kompozicijom naruši identitet mesta, odlučio se za horizontalnu dogradnju, neprimetnu sa ulice. Horizontala koja dominira u arhitektonskom planu, pored funkcionalne i prostorne uslovljenosti sadrži i psihološku konotaciju jer predstavlja uzemljenje, sigurnost, bazu i polazište za dalji rast i uspon.
EKSTENZIJA – NOVONASTALA CELINA I VREDNOST
Ekstenzija kuće je tretirana suptilno i nije dozvoljena njena superiornost nad postojećim objektom, već se težilo kreiranju simbioze proširenog i zatečenog dela i njihovoj korelaciji sa kontekstom. Pažljivo odabrani fragmenti sa postojećeg dela objekta transponovani su na apstraktan način i korišćeni su kao prvi korak i vizuelni podsticaj za dalju fazu stvaralačkog procesa, što je rezultiralo kreiranjem prizora koji sadrži optimalan odnos suprotstavljenih elemenata – ekstenzije i postojećeg dela.

Ovi elementi, iako namerno jasno podeljeni i razgraničeni, izazivaju senzacije sklada i harmonije. Dramatičan prostor dvostruke visine i dvorišni vrt odvajaju stare i nove delove kuće i jasno ih razgraničavaju, dok kombinacija crnog cinka i betona pojačava utisak prelaska iz jednog prostora u drugi. Dvorišni vrt je važan deo ovog projekta ne samo kao mesto susreta, već i kao element koji, zajedno sa velikim staklenim panelima oivičenim crnim ramovima, obezbeđuje da prostor bude osvetljen i doprinosi njegovom komforu. Funkcionalna šema kuće je otvorenog tipa, sa prostorijama koje se nižu, tj. nadovezuju jedna na drugu.

Postojeći blok pretvoren je u noćnu zonu, dok su dnevni boravak, trpezarija i kuhinja pozicionirani ka zadnjem dvorištu, a na spratu dograđenog dela smeštena je još jedna spavaća soba. Ekstenzija ovog prostora posmatrana samostalno svakako je jedna zaokružena celina i vrednost u oblikovnom i funkcionalnom smislu, ali pravu meru i materijalizaciju ideje ona ostvaruje tek u sadejstvu sa delom na koji se nadovezuje.// ek VESNA RAVIĆ – Više u EKO KUĆI No26