Kupola vizije 3.0

KRISTOFFER TEJLGAARD NA MEĐUNARODNOM KONGRESU ODRŽIVA ARHITEKTURA-ENERGETSKA EFIKASNOST ODRŽANO OD 6-8 OKTOBRA 2017 U JUGOSLOVENSKOJ KINOTECI U BEOGRADU
ATELJE KRISTOFFER TEJLGAARD RADI NA STVARANJU FUNKCIONALNE, ESTETSKE I ODRŽIVE ARHITEKTURE ZASNOVANE NA RACIONALNIM PRINCIPIMA IZGRADNJE I PRIRODNOJ INTEGRACIJI SVETLOSTI I PRIRODE. U ATELJEU SE TRUDE DA SE NE PRIDRŽAVAJU STANDARDIZOVANIH METODA IZGRADNJE U INDUSTRIJI, EKPERIMENTIŠU SA ALTERNATIVNIM OBLICIMA PROSTORA I STVARAJU ZGRADE POVOLJNIJE UKLOPLJENE U ŽIVOTNU SREDINU, NE BI LI SA MANJE RESURSA POSTIGLI VIŠE. KRISTOFER TEJLGAARD JE OSNOVAO SVOJ STUDIO 2011. GODINE, SA FOKUSOM NA EKSPERIMENTISANJE DRVETOM U ARHITEKTURI, KAKO SA TEHNOLOŠKE STRANE, TAKO I SA KULTUROLOŠKE. OD KADA JE DIPLOMIRAO NA DANSKOJ KRALJEVSKOJ AKADEMIJI LEPIH UMETNOSTI, KRISTOFFER TEJLGAARD JE RADIO NA STVARANJU ODRŽIVIH REŠENJA U METODAMA IZGRADNJE I PROIZVODNJI MATERIJALA.
Vizija pasivne budućnosti ovog projekta predstavljena je kao Kupola vizije i treći je u nizu eksperimenata arhitekte Kristofera Tejlgarda. Ovaj objekat predstavlja tačku susreta različitih aktivnosti u neobičnom prostoru, čije postojanje nije samo cilj arhitektonskog dela, već prvenstveno rezultat novog pogleda na edukaciju, pasivnu gradnju i budućnost. Ceo koncept bazira se na protočnosti u arhitekturi i održivosti materijala u smislu njegovog najboljeg iskorišćenja u odnosu na čoveka i na prirodu koja ga okružuje. Zato je konstrukcija objekta lagana i privremena, a činjenica da je Kupola 3 zamišljena pre kao privremena konstrukcija nego kao stabilna, poput većine drugih objekata, upućivala je na razmišljanje o materijalima koji će je činiti i način na koji će biti izgrađena.

Glavna vodilja u projektovanju serije objekata kupola dolazi iz neizvesnosti, premise koja promoviše osetljivost za izbore koje činimo i posledice tog zakona, za prostor koji stvaramo i svet u kome živimo i sa kojim živimo. Projektant kaže da ako uradimo nešto drugačije, stvari će biti drugačije – dakle, šta i kako radimo je zapravo veoma važno. On sebi postavlja seriju pitanja: Odakle su građevinski materijali došli? Kakva je šteta učinjena zemlji odakle su izvađeni materijali? Kako će izgradnja biti vraćena u prvobitni lanac i može li da se reciklira i sastavi na takav način da se može odvojiti, promeniti i ponovo iskoristiti u novom kontekstu? Ova pitanja su predstavljala polaznu osnovu prilikom kreiranja objekta DOV 3.0 u gradu Arhus, u jesen 2016. godine.

Objekat je zamišljen kao polovina sfere unutar koje se nalazi kuća, reinterpretacija zemljinog omotača i nas koji se nalazimo u njemu. Istraživanje ima za cilj da pokaže da li i kako sferni oblik objekta deluje u različitim godišnjim dobima, pokazujući energetski efikasnu takozvanu ’treću sobu’ – prostoriju kojoj su jedini izvori toplote sunce i toplota koju oslobađa tehnička oprema i ljudi koji u njoj borave. Kako su njen oblik i konstrukcija metafora staklene bašte, u zimskim danima će ipak, usled oslabljenog sunčevog zračenja, i zagrevanje unutrašnjeg prostora biti manje.

SVA MATERIJA KRUŽI U PRIRODI, PA JE OSNOVNI CILJ EKSPERIMENATA POKAZATI KAKO OVA TEMA UTIČE NA PASIVNU ARHITEKTURU I GRADNJU I KAKO METAFORA ZEMLJINOG OMOTAČA PRENOSI PRIRODNE KLIMATSKE KARAKTERISTIKE NA OMOTAČ ZGRADE I STVARANJE TAKOZVANE ’TREĆE KLIME’.

U pokušaju da se minimizira količina čelika u nosaču i istovremeno dobije uglađena i elegantna rešetkasta kupola, dizajneri su razvili novi sistem. Upotrebom zakrivljenih drvenih greda omogućeno je da se formiraju drveni nosači sa čeličnim flahovima i zavrtnjima, koji se susreću u jednom centru i formiraju čvor u obliku zvezde, čime su projektanti izbegli složene i skupe zavarene čvorove primenjene u prvim verzijama Kupole vizije.// ek JELENA ALEKSIĆ – Više u EKO KUĆI No25

Terasa ispunjena zelenilom otvara pogled ka nebu i moru.