Zeleno skrovište

JEDINSTVENIM VRTOM SA LETNJIKOVCEM U ČIJEM PROJEKTOVANJU SU SARAĐIVALI VLASNIK, PEJZAŽNI ARHITEKTA I ARHITEKTA, FORMIRAN JE SOFISTICIRAN PROSTOR KOJI INTEGRIŠE POSTOJEĆU STAMBENU ZGRADU SA POTPUNO TRANSPARENTNIM, I PREMA BAZENU I BAŠTI, EKSPONIRANIM PROSTORIJAMA.
U okviru imanja/lokacije na kojoj se nalazi postojeća porodična kuća, u Dalasu, Teksas, dograđen je letnjikovac, i uređena je jedna neobična i jednostavna bašta, čime je postignut harmoničan odnos između građevine i prirode. Projekat za ovaj vrt radila je kompanija Hocker Design, poznata po interesantnim i savremenim rešenjima u kojima se uočava prirodnost, što je, pored dobrog dizajna, bio jedan od razloga da za ovaj vrt 2010. godine dobiju nagradu od američkog udruženja pejzažnih arhitekata (ASLA).
Prema željama vlasnika, koji su intenzivno sarađivali sa pejzažnim arhitektom kompanije Hocker Design group, formiran je sofisticiran prostor koji integriše postojeću stambenu zgradu sa potpuno transparentnim i prema bazenu i bašti eksponiranim prostorijama letnjikovca, koji je projektovao arhitekta Gary Cunningham, FAIA.
Klijentov zahtev i sklonost da se nijanse plave boje inkorporiraju u neke dominantne elemente vrta, arhitekti su veštim rešenjima uspešno realizovali kroz izbor materijala i svetlolsne efekte, i tako kreirali vrt koji izgleda kao da se oduvek nalazio na tom mestu, a koji sada predstavlja mesto porodičnih okupljanja i druženja.

Dizajn vrta može se opisati kao savremen i elegantan, zbog primene jednostavnih formi i pažljivog izbora biljaka. Neprimetan prelaz između spoljašnjeg i unutrašnjeg prostora bio je za arhitekte i vlasnika izuzetno važan, i zato je uređenje vrta bilo u skladu sa enterijerom letnjikovca, čime se postigao lagani prelaz iz kuće u vrt.
Centralno mesto okupljanja predstavlja bazen postavljen ispred letnjikovca, kome je pri uređenju poklonjeno najviše pažnje. Bazen je 3 cm izdignut od betona, a njegove ivice vešto su prikrivene vodom koja se sa njih sliva, tako da izgleda kao da lebdi u prostoru. U tom delu smešten je i mali vodeni element, koji ima ulogu da stvara nežni žubor, kako bi se ublažila eventualna buka iz susedstva.

Za postizanje privatnosti vrta, pejzažni arhitekti najviše su se služili sadnjom biljaka, poput drveća bambusa (Phyllostachys rubromarginata) koje su posadili na granicama parcele. Kako bi se u potpunosti obezbedila privatnost, na sredini vrta postavljen je stakleni zid visine 2 m, koji predstavlja odličnu odbranu od radoznalih pogleda. Stakleni zid sastoji se od rešetkaste strukture od nerđajućeg čelika, u koju su ubačeni veći grumeni recikliranog stakla plave boje. Čitava strukutra je iznutra osvetljena, što čini da staklo noću treperi neobičnom plavom tinjavom svetlošću. Prirodnost vrta postignuta je korišćenjem prirodnih materijala, poput ploča od lomljenog kamena koje povezuju različite vrtne celine.

NAGLAŠAVANJE DIZAJNA POMOĆU BILJAKA PRESUDNO JE ZA PRIRODAN I PREFINJEN IZGLED VRTA.

Ipak, najveći doprinos prirodnosti vrta dao je pravilan izbor biljaka za sadnju. Pejzažni arhitekti želeli su da u prvi plan postave formu i teksturu biljaka, zbog čega su određene vrste, poput obične nandine i božikovine, sadili u gustim masivima. //ek ALEKSANDRA RADINOVIĆ – Više u EKO KUĆI No12

Mali vodeni element daje elegantan izgled i žuborom maskira eventualnu buku iz okoline.

Osvetljenje unutar strukture staklenog zida čini da staklo noću zrači neobičnom plavom treperavom svetlošću.