Botanička bašta u Bruklinu

POPUT NEOBIČNOG MUZEJA ČIJA SE POSTAVKA NEPRESTANO MENJA, BRUKLINSKA BAŠTA UVEK OBILUJE NOVIM OBLICIMA I BOJAMA.
U velikim gradovima poput Njujorka, usled prevelike izgrađenosti gotovo da ne ostaje prostora za biljke, i zato parkovi i botaničke bašte predstavljaju male oaze koje posetioce i prolaznike podsećaju na ono iz čega su potekli, na prirodu.
Botanička bašta Bruklin u Njujorku podignuta je još davne 1910. godine, i izgleda kao neobičan muzej čija se postavka neprestano menja. U njoj uvek ima novih oblika i boja. Iako na izgled potpuno prirodan, ovaj vrt predstavlja stvorenu sredinu i njegov opstanak zavisi od čoveka.
U ovoj botaničkoj bašti prepliću se raznoliki pejzaži, pa se tako posetioci mogu upoznati sa japanskim vrtovima, starim formalnim italijanskim i modernim vrtovima. Pored toga, posetioci mogu uživati u prelepim cvetnjacima i ružičnjacima, a jedan od spektakularnih delova je aleja japanskih trešnji koje tokom proleća, u vreme cvetanja, čitav deo oboje u ružičasto.
Botanička bašta smeštena je u Bruklinu, po kojem je i dobila naziv. Prostire se na površini većoj od  20 hektara i u njoj je posađeno preko deset hiljada različitih biljnih vrsta. Posebno mesto u bašti pripada zgradi Centra za posetioce koji je izgrađen tokom 2012. godine, a projekat je radila firma Weiss/Manfredi iz Njujorka. Struktura zgrade je zakrivljenog oblika, kako bi se uklopila sa okolnim terenom, a zeleni krov na njenom vrhu čini da izgleda kao produžetak vrta.
Kako bi podržala čitavu ideju botaničke bašte u smislu edukacije, zgrada Centra za posetioce projektovana je tako da sadrži sve elemente održivog dizajna.

Zgrada poseduje zeleni krov i sistem za sakupljanje kišnice, čime je potrošnja vode za zalivanje svedena na mininimum. Biljke na krovu predstavljaju odličnu izolaciju, pa je  potrošnja energije za klimatizaciju značajno smanjena. Čitava zgrada greje se korišćenjem termalne mase zemlje, što je još jedan pokazatelj koliko se vodilo računa da zgrada bude održiva.
Velike staklene površine u vidu staklenih zidova omogućavaju maksimalan prodor prirodne svetlosti u unutrašnjost zgrade.

U okviru botaničke bašte nalazi se i aromatični vrt, podignut 1955. godine. Ovo je prvi vrt u Americi koji je projektovan za ljude sa oštećenim vidom, i zato se vodilo računa da se u vrtu nađu aromatične biljke, kao i biljke različitih tekstura, kako bi ih posetioci osetili čulom mirisa i dodira.

U vrtu postoji nekoliko tematskih leja u kojima su posađene biljke sa mirisnim listovima, biljke za dodir, biljke mirisnih cvetova i aromatično začinsko bilje. Zato su u ovom vrtu svoje mesto našle biljke kao što je Stachys byzantia (zečije uši) zbog svojih mekanih i dlakavih listova i agava, koja je karakteristična po svojim debelim i bodljikavim listovima. Posetioci imaju priliku da pomirišu biljke mirisnih listova, poput lavande, limunove trave, pelargonije, čiji listovi imaju miris nane, i mnoge druge.

Japanski vrt u Bruklin botaničkoj bašti je jedan od najstarijih i najposećenijih japanskih vrtova izvan Japana. Predstavlja mešavinu drevnih japanskih vrtova i savremenijih bašti u kojima se raznoliki sadržaji u vrtu postepeno otkrivaju tumarenjem vijugavim putićima.
Japanski vrt najlepši je u vreme cvetanja trešnji, pa se najveći broj poseta beleži upravo tokom aprila i maja. // ek ALEKSANDRA RADINOVIĆ – Više u EKO KUĆI No15

Botanička bašta organizuje razne radionice za decu, omladinu i odrasle, u kojima polaznici mogu saznati o značaju i raznovrsnosti biljaka.