Trendovi u održavanju Beogradskih objekata

eko

U vreme kada u Beogradu niču moderna naselja poput Beograda na vodi, Voždovih I Zemunskih kapija “fasiliti menadžment” (FM) postao je ključni pojam za unapređenje života ljudi, donoseći benefite stanarima, istovremeno čuvajući I vrednost njihove imovine. S obzirom na razvoj tržišta u našoj zemlji, u maju ove godine osnovana je “Fasiliti menadžment biznis asocijacija Srbije” koja će se baviti energetskom efikasnošću, edukacijom, regionalnom saradnjom, unapređenjem zakonodavstva.

Spoj prošlosti i savremenosti: Muzej grada Beograda

eko

Koncept muzeja kao javnog prostora grada i njegovo uključivanje u sadržaje prisutne na užoj i široj lokaciji, definiše objekat Muzeja grada Beograda kao nov, izuzetno značajan doprinos razvoju kulture prestonice koji predstavlja spoj zatečenog karaktera i uklapanja novih prostornih celina.

Dijalog o klimatskim promenama

Dijalog O Klimatskim Promenama 2023

Zašto je važno da razgovaramo o klimatskim promenama? Ima li nade održati globalnu temperaturu na zadovoljavajućem nivou? I kakve su posledice klimatskih promena za nas

Javni poziv za energetsku sanaciju zgrada

Javni Poziv Za Sanaciju Min

Rok za podnošenje prijava je do 04.12.2023, a na konkurs se mogu prijaviti stanari stambenih zgrada sa minimalno pet stanova, pod uslovom da objekat nije pod zaštitom spomenika kulture, kao i da je zgrada upisana u odgovarauće registre stambenih zajednica.

Spomenik Stefana Nemanje kao novi vizuelni simbol: kako će i da li uticati na urbani identitet grada Beograda

Spomenik Stefana Nemanja

Na dan Svetog Save 27. januara će biti otkriven spomenik osnivaču najvažnije srpske srednjevekovne dinastije Stefanu Nemanji, autora Aleksandra Rukavišnikova, poznatog ruskog vajara i otvoren rekonstruisan Savki trg, koji je uradjen prema projektu španskih autora, arhitekata Marka Fenvika i Havijera Iribarena koji su inspiraciju za rešenje našli u grčkim amfitetrima.
Spomenik Stefanu Nemanji zauzima centralni deo Savskog trga, odakle se do Slavije proteže ulica, koja upravo ime nosi po velikom srpskom županu. Paralelno sa postavljanjem spomenika, izvršena je i rekonstrukcija trga koja je realizovana u okviru šireg projekta “Beograd na vodi” prema pobedničkom rešenju na konkursu koje je organizovalo udruženje arhitekata Srbije. Kompletna rekonstrukcija podrazumevala je izvođenje detaljnih komunalnih radova, asfaltiranje novih i pristupnih saobraćajnica kao i ozelenjavanje. Posađeno je oko 300 sadnica, a proteklih dana završeni su i radovi na ozelenjavanju ulazne građevine i zone oko nove kanalizacione crpne stanice. Trg je polukružne forme.
Lik Stefana Nemanje izvajan je na portretima iz njegovog monaškog života, kada se predstavljao kao monah Simeon. Spomenik je obeležen mnoštvom detalja iz života Stefana Nemanje, i postamentom sa unikatnim mozaicima u vidu zvezdanog neba, kao freske, sa žutim zvezdama i reljefima koji koji se pomoću nekoliko krakova oslanja na tlo. U postament koji će biti otvoren za javnost, će moći istovremeno da uđe oko 50 ljudi. U postamentu, takođr,  postavljeno je i ogledalo, u kome se može videti odraz spomenika. Iz polomljenog vizantijskog šlema izranjaće vladarsko žezlo, obloženo vinovom lozom. Oko spomenika je planirana fontana sa 46 mlaznica i posebnom rasvetom, dok će spomenik biti na 15 metara dugim šipovima koji garantuju njegovu stabilnost. Poseban efekat prelamanja svetlosti stvoriće oplata.

Nužnost u razumevanju konteksta dovodi do činjenice da je sagledavanje ovako velelepnog spomenika mora biti neodvojivo od okoline koja ga okružuje. Stoga se može reći da je spomenik jedna vrsta “monumentalne arhitekture”, smešten u središtu urbane tranzicije. Pojednačna percepcija i mišljenje utiče na njegov individualni doživljaj, na to koliko je i u kojoj meri spomenik u ravnoteži sa značenjem, istorijom i estetikom, dok istovremeno naglašava osobu koja je u središtu dizajna. Jasno je da zbog svojih glavnih karakteristika spomenik izaziva mnoge kontradiktornosti. Najpre zbog njegova veličine kao i činjenice da je strukturno i prostorno postavljen na frekventnoj lokaciji. Spomenik je visine 28 metara, od čega se 5 metara nalazi pod zemljom. Težine je 68 tona, od čega samo bronze na spomeniku ima 56 tona. Zbog svoje grandioznosti i složenosti, ovo delo je gotovo godinu dana izlivano u ateljeu autora, a delovi spomenika su iz Rusije u ukupno 10 kamiona dopremljeni u Beograd.
Prema rečima autora koji potpisuje ovo delo,  grandioznost spomenika zapravo je proistekla iz prethodno detaljno sagledanih dimenzija okolnog prostora koji čine zgrada nekadašnje železničke stanice koja postaje muzej srednjevekovne Srbije, kao i zgrada koje se nalaze bočno. Visina spomenika je predodređana u ravnoteži sa visinom građevina, kako se iz bočnih ulica ne bi virila glava spomenika. Autor je kao inspiraciju za spomenik naveo lepotu fresaka iz srpskih manastira, spoj tradiocionalnog i modernog jer se iza spomenika nalazi savremeni kompleks. Kako navodi, zamislio je da napravi skulpturu koja će istovremeno biti skulptura 21. veka, a da pritom sačuva tradicionalne elemente. Spomenik koji je postavljen razlikuje se od onog koji je pobedio na konkursu, a razlika se ogleda u tome što umesto krsta u ruci, kako je prvobitno predstavljeno javnosti na ilustraciji pobedničkog rešenja, Stefan u ruci drži mač. Podignuti mač u desnoj ruci treba da simbolizuje njenu samostalnost. Autor navodi da se na izradi spomenika radilo se oko godinu i po dana, pri čemu je u tome učestvovala cela brigada majstora – učenika i saradnika Rukavišnjikova – skoro 120 ljudi različitih profila. Za spomenik je potrošeno 80 tona bronze i oko 300 tona različitih materijala.

Evidentan je istorijski značaj Stefana Nemanja, koji je bio veliki župan Raške i jedan od najznačajnijih srpskih vladara. Smatra se utemeljivačem srpske države i rodonačelnikom dinastije Nemanjić. On je sa svojim najmlađim sinom, Svetim Savom, postavio temelje Srpske pravoslavne crkve. Otuda proističe želja da se njegova uloga oslikava kroz proporcije i bogatstvo u obilju detalja na spomeniku. Sa druge strane, tu je i umetnička sloboda autora u nastojanju da spomenik ima dominantnu ulogu u prostoru i bude jasno istaknut. Iz prostorne perspektive, uloga spomenika zavisi od njihovog različitog uticaja na interakciju i tumačenje prostora ljudi. Stoga se javlja pitanje da li će se spomenik posmatrati kao prenos istorijskog nasleđa koji ispunjava ideološku, estetsku, ili društvenu funkciju u urbanom okruženju ili će postati predmet savremene urbane rasprave. // Vest pripremila Amela Greksa

Ništa spec 1.0

Noseća ideja celokupnog projekta je mapiranje svega što se upotrebom ove fraze u svakodnevnom životu suspenduje. Baveći se opštepoznatim premisama o indiferentnosti / otuđenosti mlađih generacija, projekat je osmišljen sa namerom da problematizuje ovakve kategorije i prezentuje sve pritiske savremenog života na mlade ljude, koji su konsekventno, temeljno uticali na njihov jezik ali i celokupan modus operandi. Markiranjem specifičnih situacija gde je zadovoljenje imperativa funkcionalnog ekonomskog subjekta otežano (zdravstveno ili finansijski) i stvaranjem ambijentalne postavke, autorka pokušava da reprezentuje savremeni grč u kojem svakodnevno funkcioniše omladina.
‘Social problems are experienced as individual rather than collective, and we feel compelled to seek ‘biographic solutions to systemic contradictions’. (Claire Bishop, Artificial Hells: Participatory Art and the Politics of Spectatorship)
Nadežda Kirćanski (1992, Zrenjanin) završila je master studije vajarstva na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, gde je trenutno na prvoj godini doktorskih studija. U svojoj umetničkoj praksi Nadežda se bavila istraživanjem tradicije pogrebnih običaja i funkcijom memorijala. Dobitnica je nagrade ‘Sreten Stojanović, profesor ALU’ za dostignuća u kulturi 2017. godine. Od 2015. godine njeni radovi bili su deo preko dvadeset grupnih izložbi, a iza sebe ima dve ostvarene samostalne izložbe.

Grupa meč: reterospektiva od 1975 do 1990

U LEGATU ČOLAKOVIĆ JE OVE GODINE OD 13.APRILA DO 26.MAJA ODRŽANA RETROSPEKTIVNA IZLOŽBA KOJA JE JAVNOST PODSETILA NA STVARALAŠTVO GRUPE MEČ SA CILJEM DA SE SAGLEDA ISTORIJSKA ULOGA I PREDSTAVI I AFIRMIŠE OVA VAŽNA POJAVA U OBLASTI ARHITEKTURE I KULTURE UOPŠTE. KUSTOS IZLOŽBE JE BILJANA TOMIĆ. IZLOŽBU GRUPA MEČ: RETROSPEKTIVA OD 1975. DO 1990.  PRATILA JE I PUBLIKACIJA U IZDANJU MUZEJA SAVREMENE UMETNOSTI KOJA NUDI TEORETSKI OSVRT NA VREME POJAVE GRUPE MEČ, ZATIM NA NJENE ISTORIJSKE RELACIJE, A TAKOĐE I OSVRTE NA VREME OSAMDESETIH GODINA DVADESETOG VEKA.
Početkom osamdesetih godina prošlog veka, na srpskoj arhitektonskoj sceni javljaju  se nove ideje nastale pod uticajem  arhitektonskih promena u svetu i pojavom novog arhitektonskog stila – postmodernizma. Prethodnik ovog arhitektonskog stila u Srbiji je arhitektonska grupa MEČ.

U uzavreloj atmosferi koja je nastala usled korenitih promena koje su se dogodile prvo na međunarodnom, a potom i na lokalnom arhitektonskom planu, polovinom 1970-tih godina privlači pažnju svojim radovima nekolicina mladih ljudi koji se najpre pojedinačno, a zatim i zajednički, izložbama, projektima, tekstovima i proklamacijama nude kao alternativa beogradskoj arhitektonskoj sredini. Bila je to Grupa MEČ.
Grupa MEČ osnovana 1. januara 1980. godine u stanu Mustafe Musića i brojala je tri člana – Mustafa Musić (1949), Dejan Ećimović (1948-2002) i Marjan Čehovin (1950), a naziv je dao Čehovin prema početnim slovima njihovih prezimena, Musić, Ećimović, Čehovin – MEČ. Krajem 1980. i početkom 1981. grupi su se pridružili Slobodan Maldini (1956) i Stevan Žutić (1954). Grupa je predstavila nov prostorni koncept, tada nepoznat u Srbiji, koji je najavio dolazak stila postmodernizma u srpsku arhitekturu.

Zvanično, Grupa MEČ se predstavlja po prvi put na izložbi Urbana kuća, 1981. godine. Prošlo je trideset i sedam godina od otvaranja izložbe Urbana kuća, kada je zvanično objavljena arhitektura Novog pokreta Grupe MEČ. Takođe, prošlo je četrdeset i tri godine od kada je Čarls Dženks 1975. prvi put upotrebio termin postmoderna arhitektura. To vreme osamdesetih godina obeležila je pojava Novog talasa i uspon Nove arhitekture, kroz intenzivnu komunikaciju u okviru jugoslovenskih i međunarodnih susreta, na relaciji Beograd-Zagreb-Ljubljana.// Više u EKO KUĆI No28

50. majski salon ULUPUDS-a

Majska izložba predstavlja najveću i jednu od najznačajnijih godišnjih izložbi ULUPUDS-a na kojoj zajedno izlažu članovi svih devet sekcija Udruženja. U okviru glavnog programa ovogodišnjeg Salona 125 izlagača predstavilo je svoje radove iz oblasti arhitekture, vajarstva, slikarstva i grafike, dizajna tekstila i savremenog odevanja, scenografije i kostimografije, grafičkog dizajna, umetničke fotografije, keramike i stakla, kao i teorije, kritike i istorije umetnosti. Ovogodišnja Majska izložba ULUPUDS-a odvijala se pod tematskim naslovom TRAJANJE. Pojam trajanja ili fenomen trajanja u ovom kontekstu ima autorefleksivni karakter jer aludira upravo na kvalitativne, ali i kvantitativne aspekte umetničke produkcije članova Udruženja. ‘Odgovarajući na zadatu temu, umetnici su svojim delima, temama kojima se u njima bave, i u okviru svojstvenih im likovnih izraza pokazali razumevanje fenomena trajanja koji se manifestuje na različite načine. U narativnom korpusu 50. Majske izložbe izdvajaju se teme koje sugerišu Život, Začetak, Početak, Kretanje i životni Ciklus u celokupnom razvoju, što podrazumeva i etapu Raspada koji vodi ka ponovnom rađanju, Oživljavanju i neprestanim Metamorfozama’ –  rekla je kustos Majske izložbe Iva Leković. Izložbu je otvorio akademik Branislav Mitrović.

13.Beogradska internacionalna nedelja arhitekture

OD COMMUNIS DO KOMUNIKACIJA bila je tema 13.Beogradske Internacionalne Nedelje rhitekture koja je održana od 10. do 31. maja 2018. godine. Tema je posvećena komunikaciji u arhitekturi, komuniciranju arhitekturom i širenju i razmeni ideja o prostorima grada i njihovom korišćenju. Ovom temom ističu se značaj arhitekte u zastupanju javnog interesa, povezanost društvene uloge i komunikacija u arhitekturi i u procesima korelacije sa građanima, što predstavlja najvažnije elemente uloge arhitekture u svetlu budućeg razvoja gradova.
Kao i svake godine, program je obuhvatio izložbe, predavanja, arhitektonske radionice za decu i studente, popularne šetnje u svrhu upoznavanja arhitekture Beograda, komunikaciju sa istaknutim domaćim, evropskim i svetskim stručnjacima, predstavljanje savremenih materijala i tehnologija, kao i po neki iskorak u druge medije i predstavljanje arhitekture posredstvom muzike kroz BINA Docomomo koncerte.
Studijska izložba arhitekte IVANA ANTIĆA u galeriji RTS, stručna vođenja kroz izložbu i tribine posvećene afirmaciji i popularizaciji arhitekture kroz medije, razgovori o njenom mestu u društvu i politici i o poziciji žena u modernoj srpskoj arhitekturi, poput Ivanke Raspopović, bili su način da se predstave neka od najznačajnijih dela srpskih arhitekata 20. veka.
Deo savremene, inovativne i energetski efikasne stambene baštine mogao se videti na izložbi STANOVANJE – HOUSING 2017 urednika Prof. dr Aleksandra Kekovića. Tema ovogodišnje izložbe bila je Stanovanje u postsocijalističkim zemljama Evrope.
U Likovnoj galeriji Kulturnog centra Beograda organizovana je izložba LISABON NASTUPA kojom je predstavljena aktuelna arhitektonska scena portugalske prestonice.

Klupica pufnica

Klupica Pufnica je izrađena od lameliranog jasena, bukve ili hrasta. Zaštićena je organskim uljima, kao i ostali komadi WM nameštaja. Sedalni deo je izrađen od dva međusobno povezana kruga od drveta. Na drveni deo se postavlja tapacirung u različitim bojama, što klupici daje odličnu udobnost. Visina klupice je 50 cm, a u osnovi njene dimenzije su 40 x 100 cm.

Klupica stoji na četiri oslonca, oslonci su učvršćeni drvenim šrafovima, njihovim uklanjanjem postaje potpuno demontažna. Pufnica Klupica je osvojila dve internacionalne nagrade za dizajn – European Product Design Award za 2016-2017. godinu u aprilu ove godine u Briselu, Belgija, i A’ Design Award za 2016-2017. godinu u aprilu ove godine u mestu Komo u Italiji.