Rezidencija Eli Saba

BEG OD UŽURBANOG NAČINA ŽIVOTA U PLANINE KOJE ODIŠU LEKOVITOŠĆU SPOKOJNOG PEJZAŽA. SAVREMENO UREĐEN VRT ZA MIRAN ODMOR I NEZABORAVNA OKUPLJANJA, KOJI ČINI DA SE ARHITEKTURA KUĆE I ENTERIJER STAPA SA OKOLNIM PREDELOM.

Idejno rešenje u kome vlada savršen sklad između  prirodnog i onoga što je čovek napravio, i pravi  primer kako nas jednostavnost dizajna može osta­viti bez daha. Ovako se ukratko može dočarati vrt koji je radio cenjeni pejzažni arhitekta Vladimir Đurović za čuvenog modnog dizajnera visoke mode Eli Saba (Elie Saab).   Kuća je smeštena u planinskom predelu Fakra, jednom od prvih skijaških centara nedaleko od Bej­ruta, i predstavlja mesto za porodična okupljanja i privatne zabave. Vrt je projektovan tako da može da izdrži jake nanose snega, koji na nadmorskoj visini od 2000 m zimi dostignu i do 5m. Parcela zauzima 1850 m², a dizajn vrta zasniva se na četiri prostorne celine: prilazni deo kuće, gornja terasa, bašte sa boč­nih strana kuće, i donja glavna terasa.

Obeležje prilaznog dela predstavlja ogromna konstrukcija koja uokviruje ulazna vrata i čini ih monu­mentalnim. Međutim, pored umetničkog doživljaja ova konstrukcija služi i za sprečavaje nanosa snega zimi. Veliki hrastovi koji se nalaze u prilaznom delu odlično uokviruju kuću i omogućavaju privatnost. Kako bi se postigla povezanost kuće sa pejza­žom, prostorije dnevnog boravka i gornja terasa po­pločane su istim prirodnim kamenom. Između kamenih ploča na terasi posađene su uzane trake trave, i kako zalazimo dublje u vrt one postaju sve šire i stvara se utisak da ploče lagano nestaju u prirodi. Ograde terasa namerno su spuštene i preuređene u deo za sedenje i široke leje za sadnju, kako bi omogućile nesmetan pogled na predivan planinski pejzaž.

Bočna bašta, odnosno šumarak srebrnog javora (Acer saccharinum), pruža osećaj mirnoće i privatnosti, delujući poput pregrade između kuće i glavnog puta. Donja terasa predstavlja srce projekta i vidikovac ka planinama. Nju čine dva jednostavna pravougaonika, jedan u vidu bazena poput vodenog ogledala, a drugi u vidu ravne terase sa dva udubljena dela za sedenje. Vidno polje onih koji sede izjednačeno je sa vodenom površinom, i čini se kao da se tačno iznad nje izdižu ne­pregledne planine. U tom delu su i dve ploče ispunjene šljunkom, koje nisu postavljenje samo radi dekoracije, već se tokom noći menjaju u sjajne plamenove koje stvaraju topliji ambijent i zagrevaju prostor tokom sve­žih večeri.

Obeležje prilaznog dela predstavlja ogromna konstrukcija koja uokviruje ulazna vrata i čini ih monumentalnim. Pored umetničkog doživljaja ova konstrukcija služi i za sprečavaje nanosa snega zimi. Veliki hrastovi koji se nalaze u prilaznom delu odlično uokviruju kuću i omogućavaju privatnost.

U DIZAJNU PREOVLAĐUJE SMIRENOST ZBOG PRIMENE LINIJSKIH FORMI I PRAVILNIH OBLIKA.

Osećaj jednostavnosti i smirenosti postignut je ponavljanjem materijala i određenih paleta boja bi­ljaka. Tako je spoljašnji prostor u potpunosti urađen od jedne vrste lokalnog kamena Kour (vrsta krečnjaka), ali čija se tekstura na određenim mestima u vrtu razlikuje. Zelenilo na donjoj terasi svedeno je na minimum, i čini ga jedan red belih breza duž ograde. U čitavom dizajnu preovlađuje smirenost zbog primene linijskih formi i pravilnih oblika. Pored toga, vidi se da je arhitekta namerno koristio lokalne mate­rijale i biljke, kako se ne bi izgubio osećaj pripadnosti okolnom predelu.//ekVLADIMIR ĐUROVIĆ BIRO ZA PEJZAŽNU ARHITEKTURU – Više u EKO KUĆI No04

Bazeni

DA LI JE VODA PRIRODNO OKRUŽENJE ČOVEKA? MOŽDA I NIJE, ALI KROZ CELU ISTORIJU POKUŠAVAMO DA JOJ SE PRIBLIŽIMO I UČINIMO JE DELOM NAŠEG ŽIVOTA.

Potreba čoveka da ogradi vodu za svoje lične potrebe  traje oduvek, a bazeni prestavljalju jednu od najstarijih ljudskih tvorevina. Imamo primere još iz III veka p.n.e, gde se na teritoriji današnjeg Pakistana nalaze ostaci “velikog kupatila”. Grci i Rimljani su ih redovno zidali za potrebe sportskih treninga u svojim palestrama. Tada se pojavljuju i prvi privatni bazeni u kućama bogatih građana. Bazen je objekat sa veštački zatvorenom vo­denom masom, namenjen za sport i rekreaciju. Prema nameni, dele se na javne i privatne, prema položaju na otvorene, zatvorene, ukopane i nadzemne.  Po načinu korišćenja izdvajaju se takmičarski, re­kreativni, dečiji, wellness, spa i tematski bazeni. Danas se, zahvaljujući razvoju novih materijala i tehnologija građenja, bazeni mogu naći u bilo kojem obliku.

Klasični bazeni su uglavnom pravilnog pravougaonog, ovalnog ili popularnog “bubreg” oblika.  Plivački rekreativni bazeni mogu biti i manje kade, dimenzija 2.5x5m, koje su opremljene turbojet siste­mima za stvaranje kontra struje, omogućavajući tako plivanje u mestu.  Beskonačni bazeni su objekti koji svojim položajem i oblikom stvaraju iluziju stapanja vodene mase sa hori­zontom. Lenje reke, zmijolike bazenske kade kroz koje se korisnici kreću u krug i koje se, po svom imenu, prave za opuštanje i plutanje u barovima na moru i aqua parkovima. Prirodni bazeni, posebne bazenske strukture gde je kada bazena okružena plitkim gazom u kojem su  zasađene vodene biljke. Oni stvaraju zatvoren ekosi­stem i na jedan prirodan način održavaju vodu.  Bazeni plaže se prave tako da kupač pristupa vodenoj masi iz nulte kote direktno sa obale.

ZAHVALJUJUĆI RAZVOJU NOVIH MATERIJALA I TEHNOLOGIJA GRAĐENJA DANAS SE BAZENI MOGU NAĆI U BILO KOJEM OBLIKU.

Nekada su bazeni predstavljali veoma skupu investiciju i kao takvi su bili građeni uglavnom za javne namene, kao javna kupališta koja su podizala ukupan bonitet određene sredine i kvalitet života njenih stanovnika. Zbog promena u načinu života, socijalnom aspektu koji je donelo novo društveno uređenje, ali i promenom tehnologija izrade bazena i novim vodo­nepropustnim materijalima, bazeni su danas dostupni širem sloju stanovništva i sve više imamo primera pri­vatnih bazena u našem okruženju.

MESTO ZA BAZEN
Unutrašnji bazeni se prave u bilo kojem delu objekta prema internoj organizaciji prostora. Preporučljivo je da zahvate južnu stranu, sa koje mogu da skupljaju što veću količinu sunčeve energije tokom dana i na taj način pomalo funkcionišu kao “trombov zid”.//ek STEVAN VRANEŠEVIĆ – Više u EKO KUĆI No04