Male tajne zanata

Budi dizajnerka vrtova, rekoše mi. To bi bilo baš divno, rekoše. Zamisli samo, radiš napolju, na suncu, i kreiraš sva ta prelepa mesta. Međutim, stvarnost je, kao što to u životu često biva, nešto sasvim drugačije.

Brodski pod u vrtu

Drvo volim oduvek, ono u sebi nosi život. Brodski pod stvara prelepu osnovu i čini dobar kontrast kamenu i svim vrstama zasada. Bez obzira na tip i šemu postavke vrta, on mu uvek daje toplinu i dubinu. Ova ‘živa’ površina čini lepu pozadinu svim biljkama i ističe njihovu lepotu, koju god paletu da ste izabrali. Takođe mi se sviđa i činjenica da postoji mnogo varijacija na temu oblaganja podova drvenim daskama. Čak i kompozitna rešenja izgledaju fantastično, a pri tome je takav pod još i otporan i dugotrajan.
Kao i bilo koji drugi element uređenja spoljašnjeg prostora, i patosiranje podloge zavisi od kvaliteta upotrebljenog materijala i načina na koji je postavljen. Pod tipa brodske palube je idealan za postavljanje na krovne terase i balkone, a odgovara i gradskim i dvorišnim vrtovima. Mislim da nije baš pogodan za primenu u podrumskim prostorijama zbog mogućeg pogubnog uticaja vlage, koja bi mu sigurno skratila vek trajanja.

VRSTE OBLAGANJAOBLAGANJE PODA MEKIM DRVETOMOblaganje čamovinom je najjeftinije. Sem u slučaju ekstremno tankog budžeta, treba ga izbegavati, jer pod od borovine propada brže od bilo koje druge spoljašnje drvene podne obloge. Da bi se čamovoj oblozi produžio vek, obavezno se premazuje zaštitnim uljem neposredno nakon postavljanja, a treba je redovno i temeljno čistiti da bi joj površina uvek bila glatka i komforna za upotrebu.

OBLAGANJE PODA DASKAMA OD PLOČASTIH MATERIJALA
Postoji i to, ali treba dobro razmisliti pre nego što donesete odluku da primenite ovu opciju. Ove daske su uglavnom napravljene od prirodnog drveta koje je pretrpelo procese mlevenja, sitnjenja, ekstrudiranja i lepljenja. Boja im može biti prirodna, ali i ne mora. Površina im može biti obrađena na različite načine, može biti glatka ili prugasta. Ako ste ljubitelj pravog drveta i čistunac po pitanju njegovih prirodnih osobina, nije to za vas. Ipak, treba pomenuti da ova opcija ima i izvesne prednosti. Ako brodski pod treba postaviti na jako osunčana mesta, ovakve daske su pravi izbor jer ne blede tako brzo i intenzivno kao daske od mekog i tvrdog drveta. Što se održavanja tiče, i tu ima određenih prednosti. Ovakav patos se može postaviti preko rama od istog materijala, što će ga učiniti manje osetljivim na vlagu i pogodnim za postavljanje u podrumske prostore.

Kako razmišlja Kejt Guld

MOJ OSNOVNI CILJ PRILIKOM DIZAJNIRANJA VRTA JE DA USREĆIM KLIJENTA. TRUDIM SE DA OSMISLIM PROSTOR TAKO DA SE KLIJENT U NJEMU OSEĆA KAO KOD KUĆE I MOŽE TU DA UŽIVA TOKOM CELE GODINE. SVAKI PUT OD NOVOG KLIJENTA TRAŽIM BAR KRATKO UPUTSTVO. PONEKAD DIZAJNER VEĆ UNAPRED IMA ZAMISAO O TOME ŠTA BI KLIJENT VEROVATNO HTEO, A JA SE UVEK PRIJATNO IZNENADIM KAD SE ISPOSTAVI DA ON ŽELI NEŠTO POTPUNO DRUGAČIJE.
Ako bi trebalo da opišem jedan dan u životu Kejt Guld, prvo što bih rekla je da ni jedan moj dan nije ni nalik drugome. Kada radim iz svog studija, stižem na posao rano i sedam za sto da protrčim kroz mejlove i u miru pogledam planove pre nego što stignu ostali i stvari postanu haotične. Činjenica da sam samostalni preduzetnik znači da u toku dana moram da obavim mnogo raznorodnih poslova, tako da mi je rano jutro pravo vreme za bavljenje dizajniranjem i razradom novih zamisli. Ako radim na terenu, onda to može biti bilo koje mesto i bilo koji posao. Ne volim da se šetkam okolo, uvek volim da nešto stvarno radim, a često se desi da od nestrpljenja počnem da ometam radnike koji istovaraju drveće i sadni material. Kad oni završe svoj deo posla, onda na scenu stupam ja i sva srećna počinjem da sadim i uobličavam prethodno zamišljenu postavku.

Moja ljubav prema biljkama, svim biljkama, godinama stalno raste. Kada odlučujem o paleti sadnog materijala, u njoj se uvek mora naći neka sorta žalfije. Ne mogu da objasnim zašto, ali žalfiju mnogo volim, a takođe je tu i nezaobilazni geranijum. Gajim i veliku slabost prema ružama. Godinama ih nisam sadila, ali stvari su se promenile, pa sad uvek gledam kako mogu da ih ubacim u plan sadnje.

Moj osnovni cilj prilikom dizajniranja vrta je da usrećim klijenta. Trudim se da osmislim prostor tako da se klijent u njemu oseća kao kod kuće i može tu da uživa tokom cele godine. Svaki put od novog klijenta tražim bar kratko uputstvo. Ponekad dizajner već unapred ima zamisao o tome šta bi klijent verovatno hteo, a ja se uvek prijatno iznenadim kad se ispostavi da on želi nešto potpuno drugačije. Inspiraciju može da podstakne razgovor sa klijentom, ili slike koje mi klijent pokaže, kao i ulazak u njegov dom. Kao pejzažna arhitektkinja, ja neprestano posmatram svoju okolinu, gde god da se nađem. Svesno ili nesvesno, kao po nekom principu osmoze, upijam slike, biljne grupacije, teksture, završne obrade, materijale korišćene na neobičan način, i sve to beležim u fiočicama svog mozga, da bi ih po potrebi odande izvukla i primenila u nekom od svojih dizajna, onda kad klijent izgovori: ‘Znate, ja bih želeo nešto kao…’

Kaskadni vrt – Hilgard Garden

VRT SE SAVRŠENO STAPA SA OKOLNIM STRMIM TERENOM JER SE NJEGOV DIZAJN PRILAGODIO PRIRODI, A NE ONA NJEMU.
Ne želeći da kroti prirodu, kompanija Mary Barensfeld Architecture prilagodila je dizajn vrta izrazito nagnutom terenu stvarajući različite nivoe u vidu terasa, tako da se vrt čini mnogo većim nego što zapravo jeste.
Vrt Hilgard predstavlja sastavni deo kuće izgrađene još 1964. godine u gradu Berkliju, u Kaliforniji. Vrt zauzima površinu od 105m<sup>2</sup> i smešten je između dva susedna placa. Želja vlasnika se u pogledu sadržaja nije mnogo razlikovala od zahteva drugih klijenata. Hteli su jednostavan vrt sa prostorom za sedenje i trpezariju na otvorenom. Međutim, obišavši teren arhitekti su shvatili da pred sobom imaju teži zadatak, i da će im zbog nagnutosti terena trebati mnogo više truda i kreativnosti.
Veliki nagib zahtevao je određene intervencije u konfiguraciji terena, poput terasiranja i izgradnje potpornih zidova, čime je stvoreno nekoliko prostornih celina u vidu terasa. Donja terasa nalazi se u nivou dnevne sobe i predviđena je da bude prostor za sedenje i zabavu.

Obložena je svetlim granitnim pločama i sa jedne strane oivičena malim bazenom čija je osnovna uloga da reflektuje elemente vrta. Iako je skromnog dizajna, gornja terasa je najzanimljiviji deo bašte jer predstavlja vidikovac sa kojeg se pruža pogled na Istočni zaliv i San Francisko. Osnovna ideja bila je da vrt i unutrašnjost kuće budu u harmoniji, što je zahtevalo usaglašavanje dizajna bašte sa enterijerom kuće savremnog stila u kojem preovlađuju jednostavne forme. Odlučeno je da se izbor materijala za izgradnju i njihovih boja, kao i izbor biljaka, svedu na minimum, kako bi se izbegao haotičan izgled. Za oblaganje klupa i podova bašte korišćena je ista vrsta drveta, dok su potporni zidovi obloženi betonskim pločama sive boje.

Analizom dizajna Hilgard vrta vidimo da se i na tako nezahvalnom terenu, uz poštovanje određenih principa, kao što su sužen izbor boja i materijala i primena jednostavnih formi, može stvoriti predivan i jedinstven vrt. //ek ALEKSANDRA RADINOVIĆ – Više u EKO KUĆI No15

Zeleno skrovište

JEDINSTVENIM VRTOM SA LETNJIKOVCEM U ČIJEM PROJEKTOVANJU SU SARAĐIVALI VLASNIK, PEJZAŽNI ARHITEKTA I ARHITEKTA, FORMIRAN JE SOFISTICIRAN PROSTOR KOJI INTEGRIŠE POSTOJEĆU STAMBENU ZGRADU SA POTPUNO TRANSPARENTNIM, I PREMA BAZENU I BAŠTI, EKSPONIRANIM PROSTORIJAMA.
U okviru imanja/lokacije na kojoj se nalazi postojeća porodična kuća, u Dalasu, Teksas, dograđen je letnjikovac, i uređena je jedna neobična i jednostavna bašta, čime je postignut harmoničan odnos između građevine i prirode. Projekat za ovaj vrt radila je kompanija Hocker Design, poznata po interesantnim i savremenim rešenjima u kojima se uočava prirodnost, što je, pored dobrog dizajna, bio jedan od razloga da za ovaj vrt 2010. godine dobiju nagradu od američkog udruženja pejzažnih arhitekata (ASLA).
Prema željama vlasnika, koji su intenzivno sarađivali sa pejzažnim arhitektom kompanije Hocker Design group, formiran je sofisticiran prostor koji integriše postojeću stambenu zgradu sa potpuno transparentnim i prema bazenu i bašti eksponiranim prostorijama letnjikovca, koji je projektovao arhitekta Gary Cunningham, FAIA.
Klijentov zahtev i sklonost da se nijanse plave boje inkorporiraju u neke dominantne elemente vrta, arhitekti su veštim rešenjima uspešno realizovali kroz izbor materijala i svetlolsne efekte, i tako kreirali vrt koji izgleda kao da se oduvek nalazio na tom mestu, a koji sada predstavlja mesto porodičnih okupljanja i druženja.

Dizajn vrta može se opisati kao savremen i elegantan, zbog primene jednostavnih formi i pažljivog izbora biljaka. Neprimetan prelaz između spoljašnjeg i unutrašnjeg prostora bio je za arhitekte i vlasnika izuzetno važan, i zato je uređenje vrta bilo u skladu sa enterijerom letnjikovca, čime se postigao lagani prelaz iz kuće u vrt.
Centralno mesto okupljanja predstavlja bazen postavljen ispred letnjikovca, kome je pri uređenju poklonjeno najviše pažnje. Bazen je 3 cm izdignut od betona, a njegove ivice vešto su prikrivene vodom koja se sa njih sliva, tako da izgleda kao da lebdi u prostoru. U tom delu smešten je i mali vodeni element, koji ima ulogu da stvara nežni žubor, kako bi se ublažila eventualna buka iz susedstva.

Za postizanje privatnosti vrta, pejzažni arhitekti najviše su se služili sadnjom biljaka, poput drveća bambusa (Phyllostachys rubromarginata) koje su posadili na granicama parcele. Kako bi se u potpunosti obezbedila privatnost, na sredini vrta postavljen je stakleni zid visine 2 m, koji predstavlja odličnu odbranu od radoznalih pogleda. Stakleni zid sastoji se od rešetkaste strukture od nerđajućeg čelika, u koju su ubačeni veći grumeni recikliranog stakla plave boje. Čitava strukutra je iznutra osvetljena, što čini da staklo noću treperi neobičnom plavom tinjavom svetlošću. Prirodnost vrta postignuta je korišćenjem prirodnih materijala, poput ploča od lomljenog kamena koje povezuju različite vrtne celine.

NAGLAŠAVANJE DIZAJNA POMOĆU BILJAKA PRESUDNO JE ZA PRIRODAN I PREFINJEN IZGLED VRTA.

Ipak, najveći doprinos prirodnosti vrta dao je pravilan izbor biljaka za sadnju. Pejzažni arhitekti želeli su da u prvi plan postave formu i teksturu biljaka, zbog čega su određene vrste, poput obične nandine i božikovine, sadili u gustim masivima. //ek ALEKSANDRA RADINOVIĆ – Više u EKO KUĆI No12

Mali vodeni element daje elegantan izgled i žuborom maskira eventualnu buku iz okoline.

Osvetljenje unutar strukture staklenog zida čini da staklo noću zrači neobičnom plavom treperavom svetlošću.

Vrt Little Venice

U DIZAJNU OVOG MODERNOG VRTA PREOVLAĐUJU PRIRODNI ELEMENTI – VODA, KAMEN I DRVO, DOK DETALJI PADAJU U DRUGI PLAN, KAKO BI TRUD OKO NJEGOVOG ODRŽAVANJA BIO SVEDEN NA MINIMUM.

U vreme kada u velikim gradovima ostaje sve manje mesta za prirodu, koja biva potisnuta ka ivicama grada, kuće sa vrtom, pa i onim najmanjim, sve više dobijaju na ceni. Bašte u gradovima predstavljaju mesta u kojima njihovi vlasnici mogu da se razonode i opuste, i bar na kratko pobegnu od užurbanog gradskog života. Problem vrtova u gradu je nedostatak privatnosti, jer su često okruženi kućama i zgradama, pa vlasnici i dizajneri moraju da nađu adekvatan način da stvore prostore zaklonjene od pogleda. Pored toga, okolne zgrade bacaju senku na vrt, što znatno ograničava izbor biljaka za sadnju. Zato je prilikom planiranja vrta u gradu potrebno obratiti pažnju na mikro-uslove sredine koji vladaju na datoj lokaciji, kako bi vrt bio funkcionalan duži niz godina.
Vrt Liitle Venice smešten je u prestižnom delu Londona, a njegovo preuređenje radila je pejzažni arhitekta Kejt Guld iz Engleske. Klijent je šestočlana porodica poreklom iz Egipta, čija je želja bila da se kreira moderan vrt sa motivima Egipta, koji bi bio pogodan za porodična okupljanja, naročito leti.Vrt Liitle Venice smešten je u prestižnom delu Londona, a njegovo preuređenje radila je pejzažni arhitekta Kejt Guld iz Engleske. Klijent je šestočlana porodica poreklom iz Egipta, čija je želja bila da se kreira moderan vrt sa motivima Egipta, koji bi bio pogodan za porodična okupljanja, naročito leti.

Dobro osvetljenje bilo je glavni zahtev vlasnika, kako bi bašta mogla da se koristi i tokom večeri.

Vrt je podignut pre 25 godina, i pre ponovnog uređenja izgledao je veoma zapušteno, a čitav sadržaj izgubio je smisao. Najveći problem vrta Little Venice predstavljala je narušena privatnost, kao i kod svih urbanih bašti u gusto izgrađenim delovima grada. Postojeća vegetacija bila je u veoma lošem stanju i loše isplanirana, tako da su zadržana samo dva stabla bele breze…

Jednom svojom stranom vrt je prislonjen uz objekat, dok su ostale strane ograđene zidovima, pa je pristup vrtu moguć jedino prolaskom kroz kuću. Kako bi se obezbedila privatnost, zidovi su podignuti za pola metra, a zatim su na njih postavljene drvene pregrade od kedra. U žardinjere postavljene uza zidove posađene su specijalno orezane japanske kaline (Ligustrum japonicum) sa krošnjama koje počinju u nivou vrha zidova, čime se još više povećava intimnost prostora.//ek ALEKSANDRA RADINOVIĆ – Više u EKO KUĆI No09