B.R.I.O: Živopisno spajanje arhitekture i okruženja

Octothorpe House

B.R.I.O. objekat simbolizuje suptilnu uniju arhitekture i prirode. Njegova ritmična fasada, povezanost sa prirodom i društvena svrha čine ga ne samo prostorom za stanovanje, već i zajedničkim delom umetnosti. Arhitektura postaje više od betona i čelika – postaje sredstvo koje oblikuje i podupire životne priče stanovnika.

Vreme kao vitalni element

Intervencija izvedena s poštovanjem prirode i mesta, zasnovana na brisanju suvišnog i traženju slobode i mira bez gubitka uspomena, predstavlja priznanje vremenu koje ostavlja svoj trag u svakoj materiji vrednujući nepravilnosti, teksture i krajnje savršene nesavršenosti.
U impozantnom krajoliku koji čuva prirodnu baštinu tipičnu za zapadnu asturijsku obalu, u selu Sabugo de Otur smešten je objekat koji svedoči o vremenu i čuva sećanje na detinjstvo, iluzije i nade.

Forma se nenametljivo nadovezuje na predeo u kome plaže i planine dele pejzaž, oplemenjene kućama čistih i odvažnih volumena, sa kosim krovovima i zabatima od škriljca.

U pitanju je rekonstrukcija kuće kompaktnog volumena, izuzetne u svojoj skromnosti i energetsoj efikasnosti, kojoj je trebalo udahnuti novi život, svetlost, vazduh, more, ali poštujući njenu prošlost i sećanje. Sačuvana je okosnica, ali je srušen istočni masivni zid i umesto njega postavljen stakleni čija je prozirnost omogućila rast unutrašnjih prostorija, odvodeći granice kuće do horizonta, do mora, neba i planinskih pejzaža.

Unutrašnji prostor lišen je suvišnih pregrada i stvoren je jedinstven ambijent razvijen u tri etaže. Celokupan koncept zasniva se u isticanju nepravilnosti, hrapavosti, nesavršenosti, tekstura, erozije, za razliku od precijenjene i sveprisutne lažne savršenosti i urednosti.

Korišćeni su isključivo lokalni materijali- kamen i drvo, uz dodatak čelika i stakla koji imaju za cilj da predstave vreme kao vitalni element- čelik, ostavljajući vidljive mrlje po fasadi, a staklo zamagljujući granice svojom transparentnošću i dajući život unutrašnjem prostoru.

PROZIRNOST NOVOG ZIDA OMOGUĆILA JE RAST UNUTRAŠNJIH PROSTORIJA, ODVODEĆI GRANICE KUĆE DO HORIZONTA, DO MORA, NEBA I PLANINSKIH PEJZAŽA.

Čelik koji ostavlja tragove na fasadi naglašava fenomen vremena i prolaznosti.

 Harmoničan spoj starih i novih elemenata u enterijeru konstituiše kompaktnu estetsku celinu.

Vreme kao vitalni element

Intervencija izvedena s poštovanjem prirode i mesta, zasnovana na brisanju suvišnog i traženju slobode i mira bez gubitka uspomena, predstavlja priznanje vremenu koje ostavlja svoj trag u svakoj materiji vrednujući nepravilnosti, teksture i krajnje savršene nesavršenosti.
U impozantnom krajoliku koji čuva prirodnu baštinu tipičnu za zapadnu asturijsku obalu, u selu Sabugo de Otur smešten je objekat koji svedoči o vremenu i čuva sećanje na detinjstvo, iluzije i nade.

Forma se nenametljivo nadovezuje na predeo u kome plaže i planine dele pejzaž, oplemenjene kućama čistih i odvažnih volumena, sa kosim krovovima i zabatima od škriljca.

U pitanju je rekonstrukcija kuće kompaktnog volumena, izuzetne u svojoj skromnosti i energetsoj efikasnosti, kojoj je trebalo udahnuti novi život, svetlost, vazduh, more, ali poštujući njenu prošlost i sećanje. Sačuvana je okosnica, ali je srušen istočni masivni zid i umesto njega postavljen stakleni čija je prozirnost omogućila rast unutrašnjih prostorija, odvodeći granice kuće do horizonta, do mora, neba i planinskih pejzaža.

Unutrašnji prostor lišen je suvišnih pregrada i stvoren je jedinstven ambijent razvijen u tri etaže. Celokupan koncept zasniva se u isticanju nepravilnosti, hrapavosti, nesavršenosti, tekstura, erozije, za razliku od precijenjene i sveprisutne lažne savršenosti i urednosti.

Korišćeni su isključivo lokalni materijali- kamen i drvo, uz dodatak čelika i stakla koji imaju za cilj da predstave vreme kao vitalni element- čelik, ostavljajući vidljive mrlje po fasadi, a staklo zamagljujući granice svojom transparentnošću i dajući život unutrašnjem prostoru.

PROZIRNOST NOVOG ZIDA OMOGUĆILA JE RAST UNUTRAŠNJIH PROSTORIJA, ODVODEĆI GRANICE KUĆE DO HORIZONTA, DO MORA, NEBA I PLANINSKIH PEJZAŽA.

Čelik koji ostavlja tragove na fasadi naglašava fenomen vremena i prolaznosti.

 Harmoničan spoj starih i novih elemenata u enterijeru konstituiše kompaktnu estetsku celinu.

Oberholz skijaški raj

SA IVICE ITALIJANSKIH DOLOMITA, NA NADMORSKOJ VISINI OD 2.096 METARA NENAMETLJIVO SE SPUŠTA I RAZVIJA STRUKTURA U VIDU TRI GRANE IZ KOJIH SE PRUŽA PANORAMSKI POGLED NA TRI PLANINSKA VRHA CENTRALNIH ALPA.
Skijaški raj Oberholc koji krasi osunčana terasa, neprimetno se uklapa u prirodni planinski pejzaž, a rezultat je studioznog dizajna arhitektonskog biroa Peter Pichler Architecture i njihovog saradnika, italijanskog arhitekte Pavola Mikolajcaka. Autori su za ovaj projekat dobili prvu nagradu na konkursu 2015. godine. Restoran Oberholz Mountain Hut nalazi se pored skijališta Oberholc u Oberegenu. Postavljen je na malom nasipu i ima direktnu vezu sa ski stazom.
Konzolna konstrukcija koja ’raste’ iz brda rezemblira oboreno drvo sa tri glavne grane koje stvaraju simbiozu sa pejzažom. Svaka od ovih grana gleda na jedan od tri vrha okolnih planina. Na krajevima grana velika staklena fasada uramljuje pejzaž i daje fokus na veličanstveni planinski svet. Dvovodni krov preuzet je iz arhitekture koliba karakterističnih za tu oblast, dok kompleksno razvijen unutrašnji prostor izražava novu i savremenu interpretaciju tradicionalnog oblika planinske drvene kućice.
Unutrašnjost je definisana kompleksnom krivolinijskom vidljivom strukturom drveta koja postepeno bledi približavajući se zidovima od natur betona, kreirajući pri tome ’džepove’ – niše koje dele prostor restorana na manje kutke sa intimnijom atmosferom. Cela struktura je izgrađena od drveta i predstavlja homogenu skulpturu izvedenu lokalnim materijalima: strukturni elementi i unutrašnjost izrađeni su od smrče, fasada od ariša, a nameštaj od hrasta – drveta karakterističnog za šume ovog područja. Prelazne oblasti variraju po veličini i razmaku i obložene su drvenom oplatom.

U prizemlju objekta nalaze se glavni restoran, salon, prostor za skladištenje i dostavljanje hrane i kuhinja, dok se glavni toaleti, prostorija za osoblje i tehnički objekti nalaze na nivou ispod prizemlja. Enterijer je sveden, ali udoban, obrađen prirodnim bojama materijala, sa rasporedom sedenja od izloženog, javnih klupa i fotelja, do zaklonjenog, stolova koji su ugrađeni u niše duž zakrivljenih cementnih strukturnih zidova. U baru pored ulaza, koji je direktno povezan sa restoranom, nastavlja se ta prirodna skulpturalna tema, sa visokim stolovima i stolicama od hrastovog drveta, tavanicama od smrče i cementnim šankom.

DVOVODNI KROV PREUZET JE IZ ARHITEKTURE DRVENIH KUĆICA KARAKTERISTIČNIH ZA TU OBLAST, DOK KOMPLEKSNO RAZVIJEN UNUTRAŠNJI PROSTOR IZRAŽAVA NOVU I SAVREMENU INTERPRETACIJU TRADICIONALNOG OBLIKA PLANINSKE KOLIBE

Nasuprot šanku prostire se zid od kliznih staklenih vrata koja vode prema spoljašnjem prostoru – velikoj terasi orijentisanoj ka jugozapadu. Sa ovog mesta, formiranog duž jedne od zakrivljenih grana, pruža se spektakularan pogled na pejzaž. Simbioza planinskog utočišta sa prirodnim dramatičnim okruženjem je savršena, a posmatrač potpuno opčinjen.//
ek ALEKSANDRA ĐURIĆ – Više u EKO KUĆI No26

Nasuprot šanku prostire se zid od kliznih staklenih vrata koja vode prema spoljašnjem prostoru – velikoj terasi odakle se pruža spektakularan pogled na pejzaž.

Strukturni elementi i unutrašnjost izrađeni su od smrče, fasada od ariša, a nameštaj od hrasta.

Poslovna zgrada koja proizvodi energiju

GEORG W. REINBERG NA MEĐUNARODNOM KONGRESU ODRŽIVA ARHITEKTURA-ENERGETSKA EFIKASNOST ODRŽANO OD 6-8 OKTOBRA 2017 U JUGOSLOVENSKOJ KINOTECI U BEOGRADU
GEORG W.REINBERG JE DIREKTOR I VLASNIK ARHITEKTONSKOG STUDIJA ARCHITEKTUR BÜRO REINBERG ZT GMBH SA SEDIŠTEM U BEČU. STUDIRAO JE NA TEHNIČKOM UNIVERZITETU U BEČU I NA UNIVERZITETU SIRAKUZA, SAD. NJEGOV PROJEKTNI BIRO JE SPECIJALIZOVAN ZA EKOLOŠKE ZELENE ZGRADE, OD KOJIH NEKE PROIZVODE VIŠE ENERGIJE NEGO ŠTO IM JE NEOPHODNO (PLUS ENERGY BUILDING). OD 1982. GODINE IZGRADIO JE VIŠE OD STOTINU SOLARNIH PROJEKATA, PRI ČEMU JE AKTIVAN U ISTRAŽIVANJU, PROJEKTOVANJU, PLANIRANJU I DSM UPRAVLJANJU OBJEKTIMA. REINBERG JE GOSTUJUĆI PROFESOR NA DUNAVSKOM UNIVERZITETU KREMS, CENTAR ZA GRAĐEVINARSTVO I ŽIVOTNU SREDINU. PREDAJE NA TEHNIČKOM UNIVERZITETU U BEČU NA MASTER PROGRAMU SISTEMI OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE I REŠENJE ZELENE GRADNJE, KAO I NA UNIVERZITETU PRIMENJENIH NAUKA U BEČU. REDOVNO DRŽI PREDAVANJA I NA MEĐUNARODNOM NIVOU. POBEDNIK JE NEKOLIKO KONKURSA ZA DIZAJN I NOSILAC JE PRESTIŽNIH NAGRADA U OBLASTI ODRŽIVE ARHITEKTURE. O NJEGOVOM RADU JE OBJAVLJENO VIŠE OD 700 ČLANAKA.
Izgrađen tokom 2014. godine, ovaj poslovni objekat sa kancelarijskim i magacinskim prostorom po koncepciji i realizaciji na savršen način predstavlja misiju poslovanja kompanije koja se bavi upravljanjem vetro i solarnim parkovima.

Maksimalna racionalizacija energetskih potreba, arhitektonski izraz proizašao iz funkcionalnih i ekoloških zahteva, kao i primena najsavremenijih tehnologija za efikasno korišćenje obnovljivih izvora energije karakterišu sedište kompanije Windkraft Simonsfeld AG u Erstnbrunu u Austriji. Prostorna koncepcija prati funkcionalno rešenje u skladu sa različitim potrebama kancelarijskog i magacinskog prostora: sa jedne strane maksimalan komfor u radnom okruženju i maksimalna fleksibilnost u skladišnom prostoru. Racionalnost se, naravno, podrazumeva. Uslovi koji proizilaze iz same lokacije, kao što je orijentacija i otvaranje vizura, uslovile su pozicioniranje kancelarijskog bloka ka severu, dok južnom stranom dominira high-tech staklenik iza koga se nalazi prostran hol – zona komunikacije i interakcije. Osim zoniranja objekta na način koji omogućava pasivno korišćenje sunčeve toplote u hladnim i prelaznim mesecima, materijalizacija prostora uz južno orijentisani hol i staklenu fasadu omogućava korišćenje principa termičke mase. Kameni podovi i betonski centralni zid i betonsko stepenište u funkciji su što boljeg iskorišćenja toplote koja prodire kroz fasadu.

Korišćenje obnovljivih izvora energije na ovom objektu dovedeno je do maksimuma. Osim što za grejanje i hlađenje koristi geotermalnu energiju, ovaj objekat i proizvodi energiju preko fotonaponskih panela integrisanih u rešenje materijalizacije fasada. Delovi južne fasade, površina fiksnih brisoleja, kao i deo krovne ravni iskorišćeni su kao aktivni prijemnici sunčeve energije koji omogućavaju postizanje standarda Plus Energy Building, odnosno objekta koji u energetskom bilansu ostvaruje višak energije.

Iako je ovaj poslovni objekat sjajan primer integracije principa održivosti u poslovnom okruženju, nije neophodno ostvariti sve navedene karakteristike ako želimo da pomerimo granice delovanja kompanija u smeru održivijeg poslovanja. Poslovno okruženje pruža mogućnost da na ličnom primeru potvrdimo spremnost za promenu odnosa prema prirodnim resursima i ostvarivanje ušteda racionalizacijom njihove potrošnje.// ekBOJANA STANKOVIĆ – Više u EKO KUĆI No25

Karakterističan izgled južne fasade, high-tech staklenik u funkciji izbalansiranog odnosa iskorišćenja sunčeve energije zimi i sprečavanja pregrevanja tokom leta.

Vila 3s

GLEDANA SA STRANE GLAVNOG ULAZA, VILA 3S IZGLEDA KAO BILO KOJA OBICNA KUĆA. NJENA JEDINSTVENOST DOLAZI DO IZRAŽAJA TEK KAD SE PROMATRA SA JUŽNE STRANE, GDE SU JOJ ZIDOVI NAGNUTI, ŠTO DAJE DINAMIKU POKRETA I ČINI DA VILA UVEK IZGLEDA DRUGAČIJE, U ZAVISNOSTI OD UGLA POSMATRANJA.
Vila 3s smeštena je u okolini Graca u Austriji, u ređe naseljenom predelu, gde priroda zauzima najviše prostora. Kao i sve kuće u njenoj okolini, i Vila 3s morala je da ispuni sve uslove urbanističkog plana, između ostalih, da ima kosi krov na dve vode. Pored toga, arhitekti projektnog biroa Love Architecture morali su da zadovolje i želju vlasnika da kuća bude autentična, a ipak u duhu krajolika. To nije bio ni malo lak zadatak, kada se uzme u obzir da su svi postavljeni uslovi morali da se uklope i u ograničeni budžet investitora. Projekat za Vilu 3s završen je 2010. godine. Kuća je urađena u savremenom stilu, i zauzima površinu od 145m2. Dnevni boravak koji se proširuje na vrt, i lagani prelaz između unutrašnjosti kuće i bašte, glavne su postavke u zamisli ove neobične kuće.
Prilikom projektovanja Vile 3s arhitekti su primenili načela pasivnog solarnog dizajna, posvetivši veliku pažnju iskorišćavanju toplotne energije Sunca. Čitava kuća, kao i prostorije unutar nje, orijentisani su ka južnoj strani, koja je u potpunosti pokrivena prozorima i velikim staklenim zidovima. Ovakav dizajn  omogućava potpunu osvetljenost unutrašnjih prostorija i iskorišćavanje energije Sunca na najoptimalniji način. Krov kuće je od betona koji, delujući kao toplotni akumulator, skladišti višak dobijene toplote tokom zimskih dana. U toku noći, ta akumulirana toplota se postepeno otpušta i zagreva prostorije unutar kuće. Kako bi se sprečilo preterano zagrevanje termalnih elemenata u toku leta, iznad krovne konstrukcije je postavljen debeo sloj termičke zaštite.

Vila 3s smeštena je na padini sa koje se neometano pruža široki pogled na okolni pejzaž. Takav teren poslužio je arhitektima da se poigraju sa nagibom i nivoima. Tako su prilazni deo kuće i parking smešteni na višem nivou u odnosu na sam objekat. Gledana sa strane glavnog ulaza, Vila 3s izgleda kao bilo koja obična kuća. Njena jedinstvenost dolazi do izražaja tek kad se promatra sa južne strane, gde su joj zidovi nagnuti, što čini da vila uvek izgleda drugačije, u zavisnosti od ugla posmatranja.

Unutrašnji zidovi kuće visoki su i do 4 m, pa se enterijer čini mnogo prostranijim nego što zapravo jeste. Sve prostorije unutar kuće organizovane su oko dnevne sobe, u čiju celinu ulaze kuhinja i trpezarija. Velike staklene površine, sa velikim kliznim vratima i terasama koje vode ka imanju, imaju ulogu da izbrišu granicu između unutrašnjosti i spoljašnjosti. //ek ALEKSANDRA RADINOVIĆ- Više u EKO KUĆI No08

PRILIKOM PROJEKTOVANJA VILE 3S ARHITEKTI SU PRIMENILI NAČELA PASIVNOG SOLARNOG DIZAJNA I VELIKU PAŽNJU SU POSVETILI ISKORIŠĆAVANJU TOPLOTNE ENERGIJE SUNCA.

U enterijeru preovlađuje bela boja, a jedini kontrast predstavlja parket urađen od tamnog drveta, koji se iz dnevne sobe nastavlja ka terasi.

Vila 3s

GLEDANA SA STRANE GLAVNOG ULAZA, VILA 3S IZGLEDA KAO BILO KOJA OBIČNA KUĆA. NJENA JEDINSTVENOST DOLAZI DO IZRAŽAJA TEK KAD SE PROMATRA SA JUŽNE STRANE, GDE SU JOJ ZIDOVI NAGNUTI, ŠTO DAJE DINAMIKU POKRETA I ČINI DA VILA UVEK IZGLEDA DRUGAČIJE, U ZAVISNOSTI OD UGLA POSMATRANJA.

Vila 3s smeštena je u okolini Graca u Austriji, u ređe naseljenom predelu, gde priroda zauzima najviše prostora. Kao i sve kuće u njenoj okolini, i Vila 3s morala je da ispuni sve uslove urbanističkog plana, između ostalih, da ima kosi krov na dve vode. Pored toga, arhitekti projektnog biroa Love Architecture morali su da zadovolje i želju vlasnika da kuća bude autentična a ipak u duhu krajolika. To nije bio nimalo lak zadatak, kada se uzme u obzir da su svi postavljeni uslovi morali da se uklope u ograničeni budžet investitora. Projekat za Vilu 3s završen je 2010. godine. Kuća je urađena u savremenom stilu, i zauzima površinu od 145m2. Dnevni boravak koji se proširuje na vrt, i lagani prelaz između unutrašnjosti kuće i bašte, glavne su postavke u zamisli ove neobične kuće.
Prilikom projektovanja Vile 3s arhitekti su primenili načela pasivnog solarnog dizajna, posvetivši veliku pažnju iskorišćavanju toplotne energije Sunca. Čitava kuća, kao i prostorije unutar nje, orijentisani su ka južnoj strani, koja je u potpunosti pokrivena prozorima i velikim staklenim zidovima. Ovakav dizajn  omogućava potpunu osvetljenost unutrašnjih prostorija i iskorišćavanje energije Sunca na najoptimalniji način. Krov kuće je od betona koji, delujući kao toplotni akumulator, skladišti višak dobijene toplote tokom zimskih dana. U toku noći, ta akumulirana toplota se postepeno otpušta i zagreva prostorije unutar kuće. Kako bi se sprečilo preterano zagrevanje termalnih elemenata u toku leta, iznad krovne konstrukcije je postavljen debeo sloj termičke zaštite.

U enterijeru preovlađuje bela boja, a jedini kontrast predstavlja paket urađen od tamnog drveta, koji se iz dnevne sobe nastavlja ka terasi. Krov kuće i terasa pokriveni su drvetom, i posmatrani odozgo čine jednu celinu nepravilnog oblika.

Vila 3s predstavlja pravi primer kuće urađene u savremnom stilu, koja se odlikuje nepravilnim oblikom i primenom ekološkog pristupa u postupku oblikovanja.////ek ALEKSANDRA RADINOVIĆ- Više u EKO KUĆI No08

SVE PROSTORIJE UNUTAR KUĆE ORGANIZOVANE SU OKO DNEVNE SOBE, U ČIJU CELINU ULAZE KUHINJA I TRPEZARIJA.

Kuptatilo ima sopstvenu zastakljenu terasu u kojoj je smešten tuš.

Kuća svetlosti

HOLISTIČKI PRISTUP PROJEKTOVANJU I IZGRADNJI OVE KUĆE OVENČAN JE BROJNIM NAGRADAMA I PRIZNANJIMA. “OVA KUĆA PREDVIĐA FUNKCIONISANJE ZGRADA U BUDUĆNOSTI” – KAŽE JURI TROJ. NAKON TRIDESET GODINA UPOTREBE, EKOLOŠKI TRAG BIĆE NEUTRALISAN, A NJENO DALJE KORIŠĆENJE NEĆE IMATI NEGATIVNE POSLEDICE PO PRIRODNU SREDINU.
Vizija stvaranja klimatski neutralnih zgrada, sa visokim stepenom komfora stanovanja, pokrenula je projekat MODEL HOME 2020 pod vođstvom kompanije Velux. U cilju razvoja održivih zgrada – zgrada budućnosti, u periodu od 2009. do 2011. godine sagrađeno je šest eksperimentalnih demonstracionih kuća, na šest različitih lokacija u pet različitih zemalja. Ove kuće treba da odgovore na vizije i tri glavna principa projekta MODEL HOME 2020 – energetski efikasno projektovanje, visoki stepen komfora stanovanja i minimalani uticaj na životnu okolinu. Takođe, kroz projekat je stavljena u prvi plan veza objekata sa različitim klimatskim, kulturnim i arhitektonskim uslovima u zemljama u kojima su sagrađeni.

U mestu Pressbaum kod Beča, u šumskoplaninskom regionu, sagrađena je Kuća svetlosti, kao treća po redu iz projekta MODEL HOME 2020 i prva CO2 neutralna kuća u Austriji, uzbudljive i privlačne arhitekture, sa naglašenim kosim krovom. Pri projektovanju kuće osnovni izazov je bio naći ravnotežu između energetski efikasne arhitekture i arhitekture koja unutrašnjosti kuće daje maksimum dnevnog svetla i sunčeve energije.
Autori Kuće svetlosti su arhitekte Matijas Hejn i Juri Troj, pobednici pozivnog konkursa, izabranih između devet mladih i perspektivnih austrijskih arhitekata poznatih po već uspešnim projektima i realizovanim objektima.

Parcela je veoma uska i dugačka, sa dvostrano strmim padom terena, limitirana sa dveju strana već sagrađenim objektima, a sa predivnim pogledom na šumu i jezero Weinerwaldsee.
Jedna od specifičnosti kuće je i jugozapadno orijentisan visokokvalitetan atrijum, okružen kuhinjom, trpezarijom i dnevnim boravkom, koji – osim obilja prirodne svetlosti tokom celog dana – omogućava i pasivne solarne dobitke toplote kroz vertikalne staklene stene. Dnevni boravak i trpezarija imaju visoko postavljene krovne prozore, koji putem interesantno osmišljenih tunela usmeravaju dnevnu svetlost u centar prostorije, a fasadni prozori omogućavaju veličanstvene poglede na okolinu i maksimalan pasivan zahvat sunčeve energije. U okviru severoistočnog zida u dnevnom boravku, koji prvenstveno služi za akumulaciju energije, nalazi se niša za sedenje i čitanje, iz koje se uživa u panoramskom pogledu na jezero. U potkrovlju se nalaze tri spavaće sobe i dva kupatila, sa centralnim hodnikom, koji je ujedno i veliki prostor za igru dece. Roditeljska soba prima jutarnje svetlo preko atrijuma, na koji su istovremeno mogući pogledi iz više prostorija. Podrum se može koristiti kao poslovni prostor ili mali odvojeni stan.

Najmarkantniji deo kuće je krov, koji je u odnosu na jugozapadnu fasadu isturen za jedan metar, i na taj način skriva neatraktivnu susednu kuću, a krovne prozore transformiše u svetlosne tunele, koji sunce i nebo “dovode” u dnevni boravak.
Projekat je sa posebnom pažnjom osmišljen u segmentu ekologije, s obzirom na drvenu konstrukciju, drvenu unutrašnju i spoljnu oblogu, na upotrebu ekobetona, toplotne izolacije bazirane na ovčijoj vuni, kao i mnogih sličnih, ekološki osmišljenih detalja.// ekLJILJANA RADOJIČIĆ – Više u EKO KUĆI No03