Alumil Exl1

Kontrast klasičnog & modernog

DA ARHITEKTURA MOŽE DA NAĐE PUT KA DUHOVNOSTI BEZ POKORAVANJA POVRŠNOM I TRENUTNOM I DA DOGRADNJA NE ZNAČI UVEK SKRNAVLJENJE POSTOJEĆEG OBJEKTA, POKAZAO JE ARHITEKTA DOMINIK PANDOLFINI U PROJEKTU OBNOVE STARE PORODIČNE KUĆE U MELBURNU, GDE REKONSTRUKCIJA KAO TEŽNJA ZA SMISLOM TRAŽI IZRAZ U ENERGIJI STVARALAŠTVA, NASUPROT DESTRUKCIJI SVAKODNEVNICE SAVREMENOG DOBA.
Porodična kuća u Melburnu stara ceo vek pretvorena je u udoban i savremen dom uz korišćenje modernih i ekološki održivih tehnologija i materijala. Autor je, vođen idejom da pronađe najprirodniji pristup samom kontekstu i temi dizajna, rekonstruisao ovu kuću koja se diči kosim krovom i svojom se linijom uklapa u arhitektonski lokalni jezik, a istovremeno mu predstavlja kontrast materijalizacijom i pročišćenim detaljima.
REFLEKS AMBIJENTA
Koncept novoprojektovanog objekta proističe iz zatečene kuće i ambijentalnih karakteristika lokacije. Novi prostor je zamišljen kao prirodni nastavak postojeće gradnje i figurira kao skladna ekstenzija u prostoru, koja sa starim objektom deluje kao neraskidiva celina. Specifičan ulični korpus mikrolokacije daje ovom kraju posebnu ambijentalnu atmosferu i prepoznatljiv karakter, pa se njegovo očuvanje i pažljiv tretman nametnulo kao prioritetan zadatak pri rekonstrukciji.

Budući da su oblik i forma stare kuće poslužili kao reper i da autor nije želeo da novi objekat vertikalnom kompozicijom naruši identitet mesta, odlučio se za horizontalnu dogradnju, neprimetnu sa ulice. Horizontala koja dominira u arhitektonskom planu, pored funkcionalne i prostorne uslovljenosti sadrži i psihološku konotaciju jer predstavlja uzemljenje, sigurnost, bazu i polazište za dalji rast i uspon.
EKSTENZIJA – NOVONASTALA CELINA I VREDNOST
Ekstenzija kuće je tretirana suptilno i nije dozvoljena njena superiornost nad postojećim objektom, već se težilo kreiranju simbioze proširenog i zatečenog dela i njihovoj korelaciji sa kontekstom. Pažljivo odabrani fragmenti sa postojećeg dela objekta transponovani su na apstraktan način i korišćeni su kao prvi korak i vizuelni podsticaj za dalju fazu stvaralačkog procesa, što je rezultiralo kreiranjem prizora koji sadrži optimalan odnos suprotstavljenih elemenata – ekstenzije i postojećeg dela.

Ovi elementi, iako namerno jasno podeljeni i razgraničeni, izazivaju senzacije sklada i harmonije. Dramatičan prostor dvostruke visine i dvorišni vrt odvajaju stare i nove delove kuće i jasno ih razgraničavaju, dok kombinacija crnog cinka i betona pojačava utisak prelaska iz jednog prostora u drugi. Dvorišni vrt je važan deo ovog projekta ne samo kao mesto susreta, već i kao element koji, zajedno sa velikim staklenim panelima oivičenim crnim ramovima, obezbeđuje da prostor bude osvetljen i doprinosi njegovom komforu. Funkcionalna šema kuće je otvorenog tipa, sa prostorijama koje se nižu, tj. nadovezuju jedna na drugu.

Postojeći blok pretvoren je u noćnu zonu, dok su dnevni boravak, trpezarija i kuhinja pozicionirani ka zadnjem dvorištu, a na spratu dograđenog dela smeštena je još jedna spavaća soba. Ekstenzija ovog prostora posmatrana samostalno svakako je jedna zaokružena celina i vrednost u oblikovnom i funkcionalnom smislu, ali pravu meru i materijalizaciju ideje ona ostvaruje tek u sadejstvu sa delom na koji se nadovezuje.// ek VESNA RAVIĆ – Više u EKO KUĆI No26

Ispod zelenog krova

ZELENE POVRŠINE POZITIVNO UTIČU NA OKOLINU  TAKO ŠTO SNIŽAVAJU TEMPERATURU VAZDUHA, POVEĆAVAJU PROCENAT NJEGOVE VLAŽNOSTI, REGULIŠU JAČINU VETRA I PREČIŠĆAVAJU VAZDUH. POSTAVLJANJE OBJEKTA USRED ZELENE POVRŠINE NE MORA DA ZNAČI NJENO NARUŠAVANJE. ZELENI PROSTOR I VEGETACIJA NISU GRADNJOM ODUZETI OD OKRUŽENJA, VEĆ SU SAMO ’PODIGNUTI NA VIŠI NIVO’. NA TAJ NAČIN SE OMOGUĆAVA STVARANJE PROSTORA ZA NOVE SADRŽAJE, ODNOSNO OPLEMENJIVANJE STAMBENOG PROSTORA.
Smeštena na samoj litici iznad jedne od najpoznatijih plaža za surfovanje u Australiji, kuća od prefabrikovanih panela postavljena je na teren za samo šest nedelja. Prefabrikovani moduli su napravljeni u fabrici za manje od mesec dana, a potom je njihovo postavljanje na licu mesta završeno u duplo kraćem roku nego da se pribeglo klasičnoj gradnji.
Arhitektonska forma je oblikovana tako da podržava osnovnu ideju stvaranja nove sinteze okruženja i  objekta. Zeleni prostor nije oduzet od okruženja, već je samo ’podignut na viši nivo’, a na taj način je omogućeno stvaranje prostora za nove sadržaje, odnosno ugodnije stanovanje. U projektovanju je korišćen princip preuzimanja postojećeg materijala iz sredine.

Zemlja  i biljke su postavljeni na zeleni krov radi sakupljanja vode u kišnom periodu od oktobra do aprila, a služe i za izolaciju tokom cele godine. Atmosferska voda koju upija zeleni krov direktno se sliva u cisterne zapremine 7.500 litara i koristi se za navodnjavanje bašte. Kako su kiše veoma česte u zimskom periodu, kuća je zbog erozije terena izdignuta od tla na šipove, a ispod nje su smeštene cisterne koje sakupljaju vodu iz okruženja i na taj način smanjuju mogućnost dalje erozije.
Orijentacija istok – zapad omogućila je otvaranje severne strane objekata. Sa prozora se pruža pogled koji korisnike ostavlja bez daha. Prostorni plan kuće je podužan, sa dve spavaće sobe, jednim kupatilom, kuhinjom sa otvorenim planom, trpezarijom i dnevnom sobom i ostavom. Spavaće sobe su orijentisane prema severu, sa pogledom na okean. Ulazni trem se nalazi duž južne strane kuće. Prilikom izbora boja za primenu u enterijeru, investitori su inspiraciju potražili u tonovima morske vode i peska. Plava i narandžasta smenjuju se na policama i kuhinjskim elementima sa svetlom bojom drveta.

Prozori na kući su pozicionirani tako da maksimalno iskoriste provetravanje u letnjem periodu s obzirom na severozapadnu orijentaciju. Kako jaki vetrovi često duvaju obalom, bilo je važno da severna strana objekta bude dobro zaštićena i bez izbočina na fasadi. Brisoleji koji su korišćeni na ovoj strani kuće smanjuju jačinu sunčevog zračenja u letnjem periodu.// ekANA MIOJEVIĆ – Više u EKO KUĆI No24

Tajne skrivenog vrta

PROČIŠĆENE LINIJE, MONUMENTALNOST U JEDNOSTAVNOSTI, MODERAN STIL, AUTENTIČNE FORME I TEKSTURE AMBIJENTA, UMETNIČKI POTPIS PREPOZNATLJIV USVAKOM POJEDINAČNOM ELEMENTU, BILJNI PRIMERCI U SAVRŠENOM ARHITEKTONSKOM OKVIRU. ČINI SE DA JE LAKO SAŽETI SVE ELEMENTE U JEDINSTVENU CELINU. TO JE MOGUĆE JEDINO ONDA KADA PEJZAŽISTA KREIRA SOPSTVENI VRT.
Na samom početku otkrivanja tajni inspirativnog sidnejskog vrta, najvažnije je naglasiti da je predstavljen dom osnivača kompanije Secret Gardens, Matthew Cantwella i Rochelle Abood. Oblikovanje vrta za njih je bila glavna nit kojom su se rukovodili prilikom celokupnog dizajniranja doma i raspoređivanja elemenata i funkcija. Ovde se najbolje može uočiti šta mašta pejzažnog arhitekte može da učini u sopstvenom vrtu.
Posed australijskih kreativaca nalazi se na jedinstvenom mestu u Sidneju – tri bloka udaljen od Coogee Beacha i na samo šest kilometara od centralnog poslovno-hotelskog okruga. Parcela je smeštena na kraju slepe ulice, svojom užom stranom oslonjena je na sam njen kraj, što nudi potpunu izolovanost od devet susednih kuća. Privatnost je postignuta i podizanjem 2,4 metra visokih zidova i upotrebom različitih vrsta bambusa kao žive ograde. Oni se uočavaju u prednjem delu vrta, gde stvaraju svojevrsne zelene zidove, a takođe su posađeni i u uskom delu vrta neposredno uz stambeni prostor.

Ukupna površina vrta L-oblika od 700m2, počevši od ulaza sa ulice, proteže se preko centralne zone vrta i završava natkrivenom terasom iz dnevnog boravka. Moderni arhitektonski stil kuće Palm Springs bilo je potrebno zaokružiti jedinstvenom baštom. Vrt je trebalo da upotpuni moderni ambijent, ali da uz to naglasi porodični osećaj, prijateljsku atmosferu i primorski stil. Optočen u paletu boja od čisto bele, svetlo plave i malo žute, Palm Springs stil je sinonim za moderni prostor bogat skulpturalnim biljkama kao što su palme i kaktusi i arhitektonskim vrstama kao što su bambusi.
Svaka soba ima pogled na glavni vrt ili na niz unutrašnjih dvorišta, što omogućava filtriranje prirodnog svetla kroz kuću tokom cele godine. Kreatorima je ovo omogućilo da stvore niz odvojenih vrtnih zona duž cele kuće. Vlasnici su na parceli zatekli tri odrasla primerka stabala koja su želeli da sačuvaju – dva eukaliptusa i jednu banksiu. Ogromno stablo džakarande i veliki ribnjak, kao i postojeća denivelacija vrta, dve stare garaže i kapija, uklonjeni su kako bi se oslobodilo mesto za novi pejzažni dizajn.

Bazen je projektovan tako da bude na istom nivou kao objekat, kako bi se osiguralo da deca mogu biti bezbedna i njihove aktivnosti uočljive, čak i ako odrasli borave unutra. U nastavku bazena, kao njegov deo i celina, smešten je đakuzi bliže samom objektu. Shodno tome da bazen ima dominantnu poziciju u vrtu, posebno je dizajniran upotrebom upečatljivih crnih ivica zida preko kojih se spušta voda. Kako se dolazi do glavnih stepenica, specifičan detalj prelivnog izdignutog bazena predstavlja osnovnu tačku interesa posetioca koji prvi put pogleda vrt.

OBLIKOVANJE VRTA ZA AUTORE PROJEKTA BILA JE GLAVNA NIT KOJOM SU SE RUKOVODILI U CELOKUPNOM DIZAJNU DOMA I U RASPOREDU ELEMENATA I FUNKCIJA. NA OVOM PRIMERU NAJBOLJE SE MOŽE UOČITI ŠTA MAŠTA PEJZAŽNOG DIZAJNERA MOŽE DA UČINI U SOPSTVENOM VRTU.

Razgledajući dvorište, pitali smo autore koliko je bitno da vrtni elementi i nameštaj budu adekvatno izabrani. Kažu – esencijalno. Važno je da ljudi prvenstveno razmotre kako će koristiti spoljašnji prostor i vođeni time izaberu adekvatan nameštaj. “// – Više u EKO KUĆI No17

Arhitektonski izgled bambusa kao pandan beloj osnovi zida.

Hladovina natkrivene terase – pogled preko trpezarije na otvorenom ka travnjaku i fikusima

Drvo kao zapis ambijenta

PORODIČNA KUĆA ZA ODMOR U AUSTRALIJSKOM GRADIĆU BLERGAURI, KOJI SE NALAZI NA ŽIVOPISNOM POLUOSTRVU MORNINGTON, ODLIKUJE SE IZUZETNO SPECIFIČNOM UPOTREBOM DRVETA. DRVO NIJE SAMO DOMINANTNI GRAĐEVINSKI MATERIJAL I GLAVNO SREDSTVO ZA STVARANJE LIKOVNOSTI, VEĆ JE UPOTREBLJENO I KAO OGLEDALO I ZAPIS AMBIJENTA. PAŽLJIVO ODABRANOG KOLORITA I SLOGA, ONO U SEBI SUBLIMIRA POETIKU SVOG LOKALITETA, NJEGOVU GEOLOŠKU FORMULU, KAO I ORIGINALNU AUTORSKU FILOZOFIJU.
Kuća „Letterbox“ počinje kao poštansko sanduče i razvija se vrlo intenzivno po Z osi, rezultujući prostranim rezidencijalnim objektom koji u zadnjem delu dobija funkciju velike verande. Dizajnirana tako da njen pravi gabarit, formu i koncept spoznamo tek kada je obiđemo u punom krugu, spolja i iznutra, ona sa jedne strane nosi težnju da ostvari minimalni vizuelni efekat, a sa druge, ona je svesna svoje unapređujuće uloge u likovno siromašno građenom okruženju. Ova duhovitost arhitektonske postavke ukazuje na želju autora za preispitivanjem konvencionalnih načela i dometa arhitekture.
Objekat je koncipiran kao vrlo razuđen i plastičan volumen, sa prožimanjem unutrašnjeg i spoljašnjeg, što oličava fenomen „prodora prostora“. U tom smislu on nosi značenje i izraz skulpture, asocirajući svakoga ko je posmatra na nešto novo i različito. Autori su krenuli od analize samog ambijenta, pa su tako u koncepciju svog projekta ugradili sve bitne činioce – blizinu mora, položaj objekta na poluostrvu i specifična obeležja okruženja, tzv. „genius loci“. Ovo istraživanje je vodilo ka tome da se kuća kreira evocirajući skromnu prigradsku plažu. Prelomljene mase i kubusi koji se prostiru u strukturi građevine, podsećaju na uzburkane talase i prelomljene zrake sunčeve svetlosti.

S obzirom da morska plaža postoji u našoj svesti kao mesto gde bar na trenutak napuštamo konvencionalnost i formalnost uobičajenog života, to se snažno utkalo i u projektantsku ideju, pa se ona svesno udaljila od arhitektonskih regula i uobičajenosti, i približila se drugim umetničkim disciplinama – skulpturi, instalaciji, muzici. Uočivši građevinu, mi se najpre zapitamo „šta je ovo“, a potom i „gde su ulazna vrata“. Odgovor leži u samoj idejnoj koncepciji – i ne trebaju nam ulazna vrata, jer nalazimo se pred kućom za odmor, pa ćemo spontano pronaći način da dospemo unutra.

Osim što izostaje jasno definisan ulaz, građevina nema ni klasičnu podelu po fasadama. Jedan korpus eksterijera, onaj orijentisan tako da najbolje iskoristi dnevni hod sunca, materijalizovan je kao „zlatna strana“ – obložena u potpunosti drvetom toplih tonova, koji svojom bojom asociraju na pesak, sunce i stene, a svojim ritmom na vetar, talase i promenljivost neba.

KUĆA „LETTERBOX“ IZRAŽAVA POBUNU PROTIV APERSONALNOSTI ARHITEKTURE, APERSONALNOSTI AMBIJENTA, SVAKE KONVENCIONALNOSTI, KONFORMIZMA I REGULARNOSTI.

Predviđeno je da se celokupni život odvija u dvorištu iza kuće, budući da svojom formom i funkcijom ceo njen zadnji deo nosi ulogu verande. U enterijeru, drvo je ponovo glavni motiv – jarko crvene boje i dinamične strukture u više ravni, ono sada na novi nalin preuzima ulogu transmitera svetlosti.// ek MARE JANAKOVA GRUJIĆ – Više u EKO KUĆI No09

I u enterijeru se susrećemo sa impresivnom upotrebom drveta – brodski pod prisutan u celoj kući doprinosi živopisnosti ambijenta.

Prirodna oaza

PRIRODNA OAZA U SAMOM SRCU GRADA, KOJA SVOJIM VLASNICIMA PREDSTAVLJA UTOČIŠTE OD UŽURBANOG GRADSKOG ŽIVOTA.
U većim gradovima, a naročito u centralnim zonama, bašte zauzimaju male površine, pa njihovi vlasnici traže razne kreativne načine da maksimalno iskoriste postojeći prostor. Tako su na krovovima i garažama mnogih domova širom sveta nikli raznoliki vrtovi, koji unose kolorit i živost u okolinu u kojoj preovlađuju beton i asfalt.

Kompanija Secret Garden je po želji klijenta preuredila krov jedne garaže u mali intiman prostor za zabavu i opuštanje. Vrt se nalazi u Potts Point-u, u samom centru Sidneja, koji se odlikuje gustom naseljenošću i zgradama sagrađenim još tokom prve polovine 20. veka. Želja klijenta bila je da se vrt uklopi sa okolnom arhitekturom, i da izgleda kao da je oduvek bio na tom mestu.
Prvobitno dvorište bilo je zapušteno i biljke su bile u veoma lošem stanju. Zato su pejzažni arhitekti odlučili da sruše čitav vrt i sagrade novi. Vrt zauzima malu površinu, uzanog je i izduženog oblika, i liči na male urbane bašte u Londonu.

To je predstavljalo pravi izazov za projektante, jer je na tako skučenom prostoru, po želji klijenata, trebalo da smeste zelenilo, deo za ručavanje i deo za miran odmor. Problem malih bašti je što vrlo lako mogu izgledati pretrpano, ako se ne vodi računa o količini i raznolikosti biljaka, materijala i ukrasa koje se u njima postavljaju. Zato se novo rešenje ovoga vrta odlikuje jednostavnim dizajnom i primenom uske palete boja, kako biljaka tako i materijala.

Sve biljke posađene su u izdignute leje koje prostorno definišu dve zasebne celine – deo za sedenje i deo za miran odmor. Na kraju dvorišta, gde je smešten deo za sedenje, posađeno je par odraslih drveta zimzelene magnolije (Magnolia grandiflora Liitle Gem), čiji cvetovi mlečno bele boje unose u vrt osećaj leta. //ek ALEKSANDRA RADINOVIĆ- Više u EKO KUĆI No8