Shadow box

KOLORISTIČKI OGRANIČEN SVET U KOME ULTIMATIVNA BELINA ISPUNJENA IGROM SVETLOSTI I SENKE PROPAGIRA IZVESNO IZNENAĐENJE I POTREBU ZA MENTALNIM ANGAŽOVANJEM, IMPLICIRA SPECIFIČNU SENZIBILNOST DOŽIVLJAJA I PRELAZAK U MEDIDATITIVNO STANJE, DOK ISTOVREMENO SVEDOČI O PROLAZNOSTI VREMENA I LEPOTI SADAŠNJEG TRENUTKA.

Lepota u malom

NA IZDUŽENOJ IZOLOVANOJ PARCELI NADOMAK JEZERA FINKEFEJN SAGRAĐENA JE KUĆA ZA ODMOR, ČIJA POVRŠINA OSNOVE IZNOSI SVEGA 55M2. NJENE NEVELIKE DIMENZIJE POTCRTAVAJU PRINCIP POTREBNOG I DOVOLJNOG, A KORISNICI PODSTIČU DA DODATNU VELIČINU I PROSTOR POTRAŽE IZVAN ZIDOVA DOMA.
Tiny Holiday Home nastala je kao rezultat zanimljivog timskog rada – saradnje arhitekte Krisa Kolarisa, koji je dao rešenje eksterijera, i biroa i29 specijalizovanog za enterijer. Najzanimljivije je to što objekat sa otiskom od svega 55m2 odaje utisak daleko većeg prostora.

Potez je krupan, upotrebljena su op-art rešenja, a najveće preimućstvo predstavlja činjenica da se iz svakog kutka kuće pružaju otvorene vizure na okolnu prirodu. Uvođenje ambijenta u kuću je svestan i uspeo autorski čin, karakterističan za studio i29. Kompozicija prostora razvija se od unutra ka spolja i uključuje četiri volumena koji sadrže dnevni boravak, kuhinju sa trpezarijom, tri spavaće sobe, kupatilo i dva toaleta, pozicionirana oko centralnog zatvorenog dvorišta. Ovakav raspored funkcija podrazumevao je i zadatak da se pametno iskoristi svaki kvadratni santimetar raspoložive površine.

Pozicioniranje pojedinačnih volumena obavljeno je tako da se obezbede pogled na okolnu vodu i maksimalna izloženost suncu. Uvedena je podela masa na četiri dela, čime se postiglo da panoramski pogledi i prodor sunčeve svetlosti postanu veoma efektni i specifični. Gledano spolja, kompozicija se ističe ritmom, dinamikom i razuđenošću. Raznolikost i lančano pozicioniranje elemenata stvaraju sklupturalnu sliku koja iz svakog ugla izgleda drugačije.

POZICIONIRANJE ELEMENATA ZGRADE VEZANO JE ZA OTVARANJE POGLEDA NA OKOLNU VODU I POSTIZANJE MAKSIMALNE IZLOŽENOSTI SUNCU. UVEDENA JE PODELA UKUPNOG VOLUMENA NA ČETIRI DELA, ČIME SU PANORAMSKE VIZURE I PRODOR SUNČEVE SVETLOSTI POSTALI VEOMA EFEKTNI I SPECIFIČNI.

Unutrašnji prostor je takođe tretiran kao skluptura. Opet su dinamika i ritam glavni katalizatori kompozicije – dimenzije i visine plafona su različite, te ovako definisani volumeni jasno artikulištu odvojene prostore i njihoe funkcije u kući. Otvaranjem velikih kliznih vrata, kuhinja i dnevni boravak postaju ne samo vizuelno, nego i fizički povezani. Nameštaj pravljen po meri i ugradni ormari dodatno naglašavaju kvalitet komfora i princip adaptibilnosti u domu.U projektu su korišćeni jednostavni materijali, sa naglaskom na njihovom prirodnom poreklu. Drveni paneli od prirodnog hrasta su ili bez boje ili su obojeni u crno, a kombinovani su sa grubom fasadom od borovog drveta i uglančanim podom.   -ek MARE JANAKOVA GRUJIĆ u EKO KUĆI No40 

Na objektu su prisutna samo tri kolorišta tona: crni, beli i prirodni ton materijala. Odsustvom kolorita obezbeđen je suveren unos prirode u kuću.

Otvaranjem velikih kliznih vratakuhinja i dnevni boravak postaju i fizički povezani.

Skromnost nasuprot luksuzu

ARHITEKTONSKA KONCEPCIJA BIROA MACKAY-LYONS SWEETAPPLE POZNATA JE PO TOME ŠTO SE OSLANJA NA REGIONALNU GRAĐEVINSKU PRAKSU, UPOTREBU LOKALNIH MATERIJALA I POŠTOVANJE LOKALNE KLIME I PEJZAŽA KAO POLAZNIH TAČAKA. KRAJNJI PRODUKT JE SAVREMENA ARHITEKTURA KOJA JE INTERAKTIVNA I IZRAŽAVA ARHETIPSKE KVALITETE I UNIVERZALNU REZONANCU. SVI NAVEDENI POSTULATI UTKANI SU VRLO JASNO U OVAJ PLANINSKI PROJEKAT.

Kontrast tonova

VELIČINA I SNAGA ODNOSA LINIJA U OBLIKOVANJU OTVARA VIZIJU SAVREMENE RAVNOTEŽE UMETNIČKOG IZRZA. KONTRAST SVETLIH I TAMNIH TONOVA IMA SVOJ ZNAČAJ, PRE SVEGA ZATO ŠTO STVARA UTISAK ŽIVE DINAMIKE IDEJNOG REŠENJA, KOJA UMETNIČKIM JEZIKOM PRIKAZUJE KVALITET SLOŽENOG SADRŽAJA.

Kuća u Monšiku

U brdima Monšika, među uzbrdicama i nizbrdicama, ova jednospratna kuća izvlači ono najbolje iz ove izvanredne situacije. Smeštena je na južnoj padini, a do nje se dolazi malim i vijugavim putem. Nalazi se na jednoj od nekoliko postojećih terasa koje strmu padinu dele na male obradive nivoe.
Upravo u ovo okruženje ljudi dolaze radi pogleda na obalu i more Algarve. Mali brežuljci se razređuju kako se udaljenost povećava, a sa ruba bazena vidi se ceo put kojim se kreću sunčevi zraci.

Sa krivudave ceste može se pristupiti kući kroz natkrivenu rampu koja obuhvata glavne i definišuće linije projekta: liniju betonskog potpornog zida, sličnu kamenim terasama; i liniju kuće, takođe napravljenu od betona, koja stoji uspravno između terasa.

Dalje, iza glavnog dela nalazi se mala kuća – ispod hrastovog stabla, sa nezavisnim ulazom, prilepljenim za betonski zid. Predviđena je za posebnog gosta – gospodara, koji ceni tišinu, meditaciju i transcendentalno iskustvo.

Projekat je definisan ovakvim krajolikom – odnos dva izgrađena dela i beskonačni bazen u kom se ogledaju prostorije kuće. Ostatak je jednostavna, prozirna materijalnost, uz beton koji ima efekat fosilizovanog drveta, najfiniji mogući aluminijum i omekšani ili kockasti granitni kamen koji ulazi i izlazi iz kuće, igrajući se sa konturama predmeta.

Ako joga predstavlja arhitekturu mira, onda ovde imamo sve što je potrebno da meditiramo na putu našeg učenja.

U BRDIMA MONŠIKA, MEĐU UZBRDICAMA I NIZBRDICAMA, OVA JEDNOSPRATNA KUĆA IZ DVA DELA SA PROZIRNIM BAZENOM U KOME SE OGLEDAJU SUNČEVI ZRACI I NJENE PROSTRANE PROSTORIJE IZVLAČI ONO NAJBOLJE IZ OVE IZVANREDNE SITUACIJE.

Natkriveni ulaz i linija kuće od betona – prvi kontakt sa kućom

Hatley House

Ono što čini ovu kuću posebnom su drvene fasade, metalni krovovi i kameni zidovi, koji odolevaju svim godišnjim dobima. Ove tri strukture istih oblika, ali različitih veličina međusobno su povezane i čine neobičan, ali skladan ansambl.
Oblik kuće se neprestano menja kako se krećete oko nje, a tri dvorišta formiraju kvadrat. Kroz velike prozore naziru se poljoprivredni pejzaži, dok prirodna svetlost koja prolazi kroz krovne prozore svake od ovih prostorija obasjava unutrašnjost kuće u toku celog dana.

Kuća se sastoji od tri krila: centralnog za zajedničku upotrebu, glavnog i krila za goste. Sva tri krila imaju prostorije sa visokim plafonom koji dosežu i do 8m visine. Najveće je centralno krilo – mesto za druženje, kroz čija se dva masivna klizna panela pruža pogled na dolinu u podnožju brda. 

Najmanji deo, glavno krilo, je ušuškano iza centralnog. Sastoji se od jednostavne spavaće sobe koja gleda na planine Vermont, a iza nje se nalaze glavno kupatilo i soba visoka 6 metara. 

Između ova dva prostora, uske drvene stepenice vode u međusprat, gde se nalazi soba za meditaciju – najtiše mesto u kući. Krilo za goste je malo manje od centralnog. Nalazi se jedan sprat niže u odnosu na ostatak kuće. Ima vlastiti pristup i terasu, kao i dve spavaće sobe i veliki međusprat. 

Nekoliko ključnih elemenata definišu ovu kuću i povezuju bolje njene delove: temelj od betona, rešetkasta drvena fasada koja ide oko cele kuće i pocinkovani čelični krov. Kuća je zapravo višeslojna i istovremeno je i jednostavna i složena, diskretna i impozantna, otvorena i zatvorena, skromna i luksuzna.

STRUKTURALNI ELEMENTI OVE KUĆE KAO ŠTO SU REŠETKASTE FASADE OD DRVENE GREDE I OBJEDINJENI POCINKOVANI ČELIČNI KROV SU DIZAJNIRANI TAKO DA BOLJE POVEZUJU DELOVE KUĆE ČINEĆI JE ISTOVREMENO I JEDNOSTAVNOM I SLOŽENOM, DISKRETNOM I IMPOZANTNOM, OTVORENOM I ZATVORENOM, SKROMNOM I LUKSUZNOM.

Kuća se sastoji od tri dela: centralnog, glavnog i dela za goste

Hatley House

Ono što čini ovu kuću posebnom su drvene fasade, metalni krovovi i kameni zidovi, koji odolevaju svim godišnjim dobima. Ove tri strukture istih oblika, ali različitih veličina međusobno su povezane i čine neobičan, ali skladan ansambl.
Oblik kuće se neprestano menja kako se krećete oko nje, a tri dvorišta formiraju kvadrat. Kroz velike prozore naziru se poljoprivredni pejzaži, dok prirodna svetlost koja prolazi kroz krovne prozore svake od ovih prostorija obasjava unutrašnjost kuće u toku celog dana.

Kuća se sastoji od tri krila: centralnog za zajedničku upotrebu, glavnog i krila za goste. Sva tri krila imaju prostorije sa visokim plafonom koji dosežu i do 8m visine. Najveće je centralno krilo – mesto za druženje, kroz čija se dva masivna klizna panela pruža pogled na dolinu u podnožju brda. 

Najmanji deo, glavno krilo, je ušuškano iza centralnog. Sastoji se od jednostavne spavaće sobe koja gleda na planine Vermont, a iza nje se nalaze glavno kupatilo i soba visoka 6 metara. 

Između ova dva prostora, uske drvene stepenice vode u međusprat, gde se nalazi soba za meditaciju – najtiše mesto u kući. Krilo za goste je malo manje od centralnog. Nalazi se jedan sprat niže u odnosu na ostatak kuće. Ima vlastiti pristup i terasu, kao i dve spavaće sobe i veliki međusprat. 

Nekoliko ključnih elemenata definišu ovu kuću i povezuju bolje njene delove: temelj od betona, rešetkasta drvena fasada koja ide oko cele kuće i pocinkovani čelični krov. Kuća je zapravo višeslojna i istovremeno je i jednostavna i složena, diskretna i impozantna, otvorena i zatvorena, skromna i luksuzna.

STRUKTURALNI ELEMENTI OVE KUĆE KAO ŠTO SU REŠETKASTE FASADE OD DRVENE GREDE I OBJEDINJENI POCINKOVANI ČELIČNI KROV SU DIZAJNIRANI TAKO DA BOLJE POVEZUJU DELOVE KUĆE ČINEĆI JE ISTOVREMENO I JEDNOSTAVNOM I SLOŽENOM, DISKRETNOM I IMPOZANTNOM, OTVORENOM I ZATVORENOM, SKROMNOM I LUKSUZNOM.

Kuća se sastoji od tri dela: centralnog, glavnog i dela za goste

Residence Le Nid

Smeštena na obronku planine, na privatnom putu, delovi ove kuće su orijentisani tako da štite privatnost i pružaju prekrasne poglede.
Kako prilazimo kući, ona je jedva primetna: sačuvana je vegetacija, a boja drvenog eksterijera se stapa sa bojom obližnjih stabala. Delikatno je smeštena na padini ispod pristupnog puta i stvara iluziju nepristupačnosti, poput ptičjeg gnezda na drvetu.

Veliki otvor pruža divan pogled na planinu kroz staklene ograde staze koja vodi do glavne spavaće sobe i natkriveni trem. Mostić pričvršćen za kuću nas poziva da uplovimo u pejzaž koji se krije ispod stogodišnjih borova. 

Pešačka staza od kedra vodi preko glavnog dela kuće ka spektakularnom vidiku. Glavni ulaz vodi u druge delove kuće, gde se nalaze zajedničke prostorije i ostava. Nakon ulaska u predsoblje, direktno se pristupa glavnom dnevnom boravku, koji se čini kao da lebdi iznad donjeg nivoa i susednih prostora. Stakleni zid pruža slikovit pogled na reku, planinski venac Ptit Rivijer Sen Fransoa i grad Be Sent Pol.

Nalik na triptih, bočni prozori dopunjuju kompoziciju glavnog pogleda. Ovaj deo, sagrađen od bledog kedra – kao i natkriveni trem – ima velike prozore po celom obodu i tako dobija kontrolisano, ali konstantno prirodno svetlo.

Zapadno od dnevnog boravka, glavnoj spavaćoj sobi se pristupa kroz zastakljeni hodnik koji štiti privatnost spavaće sobe, a istovremeno prima puno prirodnog svetla u središnji deo kuće.Osunčane prostorije na nivou vrta uključuju sobe za goste, još jedan dnevni boravak i pristup gornjem delu.

OVO UMETNIČKO DELO SE MENJA SA GODIŠNJIM DOBIMA, VREMENOM I DOBOM DANA. TO JE IZVOR UŽITKA KAKO POD JAKIM JUNSKIM SUNCEM TAKO I UZ JUTARNJE SEPTEMBARSKO RUMENILO. VLASNICI TVRDE DA JE MAGIJA STVARNA.

Stazom do natkrivenog dela koji ide do kuce

Vreme kao vitalni element

Intervencija izvedena s poštovanjem prirode i mesta, zasnovana na brisanju suvišnog i traženju slobode i mira bez gubitka uspomena, predstavlja priznanje vremenu koje ostavlja svoj trag u svakoj materiji vrednujući nepravilnosti, teksture i krajnje savršene nesavršenosti.
U impozantnom krajoliku koji čuva prirodnu baštinu tipičnu za zapadnu asturijsku obalu, u selu Sabugo de Otur smešten je objekat koji svedoči o vremenu i čuva sećanje na detinjstvo, iluzije i nade.

Forma se nenametljivo nadovezuje na predeo u kome plaže i planine dele pejzaž, oplemenjene kućama čistih i odvažnih volumena, sa kosim krovovima i zabatima od škriljca.

U pitanju je rekonstrukcija kuće kompaktnog volumena, izuzetne u svojoj skromnosti i energetsoj efikasnosti, kojoj je trebalo udahnuti novi život, svetlost, vazduh, more, ali poštujući njenu prošlost i sećanje. Sačuvana je okosnica, ali je srušen istočni masivni zid i umesto njega postavljen stakleni čija je prozirnost omogućila rast unutrašnjih prostorija, odvodeći granice kuće do horizonta, do mora, neba i planinskih pejzaža.

Unutrašnji prostor lišen je suvišnih pregrada i stvoren je jedinstven ambijent razvijen u tri etaže. Celokupan koncept zasniva se u isticanju nepravilnosti, hrapavosti, nesavršenosti, tekstura, erozije, za razliku od precijenjene i sveprisutne lažne savršenosti i urednosti.

Korišćeni su isključivo lokalni materijali- kamen i drvo, uz dodatak čelika i stakla koji imaju za cilj da predstave vreme kao vitalni element- čelik, ostavljajući vidljive mrlje po fasadi, a staklo zamagljujući granice svojom transparentnošću i dajući život unutrašnjem prostoru.

PROZIRNOST NOVOG ZIDA OMOGUĆILA JE RAST UNUTRAŠNJIH PROSTORIJA, ODVODEĆI GRANICE KUĆE DO HORIZONTA, DO MORA, NEBA I PLANINSKIH PEJZAŽA.

Čelik koji ostavlja tragove na fasadi naglašava fenomen vremena i prolaznosti.

 Harmoničan spoj starih i novih elemenata u enterijeru konstituiše kompaktnu estetsku celinu.

House Bücker – Hahn

Kuća iz jednog dela bez tradicionalnog rasporeda prostorija u kojoj je celokupni spoljni deo središnje zgrade zajedno sa krovnim površinama i krovnom terasom napravljen od istog materijala i u skulpturalnom obliku.
Podnožje kuće je bela kocka, oko koje se nalazi veća, središnja zgrada u prizemlju – delimično slobodna, a delimično na kocki.

Nagib u prizemlju je paralelan sa kosim krovom. Slobodni deo zgrade sa kosim krovom ujedno formira i natkriveni ulazni prostor sa parkingom za automobile.

Zahvaljujući ovoj ujednačenoj spoljašnjosti, središnja struktura izgleda kao da je izgrađena od jednog komada. Eksterijer istovremeno daje kući skulptularni karakter. Ne postoje čak ni cevi koje bi mogle narušiti ovu savršenu strukturu, jer su one jednostavno integrisane u zidove. Spoljašnji oblik zgrade odražava unutrašnje funkcije.

Na primer, iza kosog ulaza nalaze se stepenice ka prvom spratu. Raspored prostorija koji se nalazi unutra je suprotan od onog tradicionalnog. U prizemlju se nalaze kancelarija, spavaća soba s garderobom, kupatilo i soba za goste.

Na prvom spratu, ispod stepenica, nalaze se kupatilo za goste i prostrani dnevni boravak sa otvorenom kuhinjom koja izlazi na krovnu terasu. Kupatila su opremljena plemenitim mermerom spokojnog, sakralnog izgleda. Svi oblici, materijali i boje ove kuće se savršeno podudaraju.

ONO ŠTO OVU KUĆU ČINI POSEBNOM JE NJEN SKULPTURALNI ASPEKAT POSTIGNUT TIME ŠTO DEO KUĆE SLOBODNO LEBDI IZNAD TLA, DOK JE DRUGI DEO OSLONJEN NA BELU KOCKU. SPOLJAŠNJE KROVNE POVRŠINE I TERASA NAPRAVLJENI OD ISTIH MATERIJALA UPOTPUNUJU OVAJ BEZVREMENSKI SKLAD.

Deo kuće lebdi slobodno, a drugi deo je oslonjen na podnožje od kocke

Stepenice iza kosog ulaza vode ka prvom spratu

Kuća Kokon

Svetlost, boja i kontrast pobuđuju kvalitet vizuelnih osećanja i stvaraju veseo, afirmativan i stimulativan ambijent, istovremeno jasan i iskren, sa brojnim simboličkim značenjima, koji ima zadatak da kroz simbiozu amorfne forme kokona i emancipovanih geometrijskih struktura izrazi estetsku i funkcionalnu vrednost kuće.
Ova kuća sa certifikatom LEED, koja se nalazi na Long Ajlendu u Njujorku, zove se Cocoon, jer njeni okrugli zidovi formiraju oblik kokona (čaura ili mehur) prema severnim i zapadnim susedima. Njen arhitektonski dizajn je u potpunosti okrenut ka održivosti i prostornom komforu. Objekat svojom izraženom dvojnošću provocira određene asocijacije, izaziva i razvija interesovanje oživljavajući celokupan kontekst, pa njegova vrednost ne biva shvaćena sama po sebi, već kao produkt sveukupne delatnosti čoveka i mesta. 

Simbioza organskog i artificijelnog u oblikovanju
Položaj i usmerenost, kao elementarne osobine koje oblici imaju u vidljivom svetu i prostoru, sublimacija su uticaja okruženja i savremene arhitektonske prakse, te omogućavaju razumevanje forme i predmeta. Plan kuće u obliku slova L prati zapravo oblike koje formira močvarno područje na ovom terenu, te tako izražava težnju autora da se nadoveže na lokalitet, da ga upotpuni i definiše, ali ne i da se sa njim takmiči. Obloga od kedrove šindre koja obavija kuću uklapa se u postojeću tradicionalnu paletu arhitektonskog materijala istorijske četvrti.

Spajanjem različitih oblika – zakrivljenih i ravnih,  ostvaruje se jedinstvena kompoziciona  celina. Ona je nastala upotrebom prepoznatljive forme iz simbiotskih odnosa zaslužnih za nove aspekte arhitektonskog delovanja, tako da svi elementi prostora sa asocijativnim vrednostima drže pažnju. Akcentovanje simbioze pravih i zakrivljenih linija volumena  ukazuje na neiscrpan izvor pojma prirode u estetskom i umetničkom izrazu i preispituje suštinsko definisanje forme kao nečeg biološkog  i organskog u odnosu na veštačko.

Pokret i dinamika prostora
Kuća je podeljena na dva dela. Jedan deo je umotan u mekani neprozirni oblik koji pruža privatnost, a drugi  deo je oblikovan u prozirnu kristalnu strukturu iz koje se pruža neometan pogled na okolni pejzaž.  Transparentne  površine daju formi jasnoću, sjaj i formalan izgled, dok zatvorene pojačavaju utisak o obliku, ističu nedvosmislenu materijalnu suštinu sadržaja i njegovu zasićenost. SenzualnI doživljaj sunca u strukturi koja je napola neprozirna, a napola izložena, vodeći je okvir dizajna.  

Preplitanjem  različitosti nastale su veličine koje predstavljaju prostorni intenzitet oblika, njegovu određenost i relativni kvalitet nasuprot apsolutnosti i beskonačnosti. Preciznost i tačnost, određenost i beskompromisnost pravih linija nasuprot zakrivljenim, koje sugerišu pokret i dinamiku, stvaraju kontrast i prijatnu kompoziciju prostora  čija raznovrsnost direktno doprinosi lepoti njegove forme. 

GEOMETRIJSKE MRLJE OBOJENE SUNČEVE SVETLOSTI SA SVETLARNIKA I SVETLUCAVI ODSJAJI VODE IZ REFLEKTUJUĆEG BAZENA STVARAJU IMPRESIVNE ODRAZE NA MASIVNOM UNUTRAŠNJEM BELOM ZAKRIVLJENOM ZIDU, ČIJI OBLIK POVEĆAVA APSTRAKCIJU I GRAFIČKI UTICAJ IGRE SUNČEVE SVETLOSTI, TAKO DA PROLAZNI OBLICI SVETLOSTI I SENKE POSTAJU DEO ARHITEKTURE.

AKCENTOVANJE SIMBIOZE PRAVIH I ZAKRIVLJENIH LINIJA VOLUMENA UKAZUJE NA NEISCRPAN IZVOR POJMA PRIRODE U ESTETSKOM I UMETNIČKOM IZRAZU I PREISPITUJE SUŠTINSKO DEFINISANJE FORME KAO NEČEG BIOLOŠKOG I ORGANSKOG U ODNOSU NA VEŠTAČKO

Okrugli zidovi formiraju oblik kokona (čaura).

Bazen sakuplja kišnicu, a leti deluje rashlađujuće.

Vreme kao vitalni element

Intervencija izvedena s poštovanjem prirode i mesta, zasnovana na brisanju suvišnog i traženju slobode i mira bez gubitka uspomena, predstavlja priznanje vremenu koje ostavlja svoj trag u svakoj materiji vrednujući nepravilnosti, teksture i krajnje savršene nesavršenosti.
U impozantnom krajoliku koji čuva prirodnu baštinu tipičnu za zapadnu asturijsku obalu, u selu Sabugo de Otur smešten je objekat koji svedoči o vremenu i čuva sećanje na detinjstvo, iluzije i nade.

Forma se nenametljivo nadovezuje na predeo u kome plaže i planine dele pejzaž, oplemenjene kućama čistih i odvažnih volumena, sa kosim krovovima i zabatima od škriljca.

U pitanju je rekonstrukcija kuće kompaktnog volumena, izuzetne u svojoj skromnosti i energetsoj efikasnosti, kojoj je trebalo udahnuti novi život, svetlost, vazduh, more, ali poštujući njenu prošlost i sećanje. Sačuvana je okosnica, ali je srušen istočni masivni zid i umesto njega postavljen stakleni čija je prozirnost omogućila rast unutrašnjih prostorija, odvodeći granice kuće do horizonta, do mora, neba i planinskih pejzaža.

Unutrašnji prostor lišen je suvišnih pregrada i stvoren je jedinstven ambijent razvijen u tri etaže. Celokupan koncept zasniva se u isticanju nepravilnosti, hrapavosti, nesavršenosti, tekstura, erozije, za razliku od precijenjene i sveprisutne lažne savršenosti i urednosti.

Korišćeni su isključivo lokalni materijali- kamen i drvo, uz dodatak čelika i stakla koji imaju za cilj da predstave vreme kao vitalni element- čelik, ostavljajući vidljive mrlje po fasadi, a staklo zamagljujući granice svojom transparentnošću i dajući život unutrašnjem prostoru.

PROZIRNOST NOVOG ZIDA OMOGUĆILA JE RAST UNUTRAŠNJIH PROSTORIJA, ODVODEĆI GRANICE KUĆE DO HORIZONTA, DO MORA, NEBA I PLANINSKIH PEJZAŽA.

Čelik koji ostavlja tragove na fasadi naglašava fenomen vremena i prolaznosti.

 Harmoničan spoj starih i novih elemenata u enterijeru konstituiše kompaktnu estetsku celinu.

Eclipse House

Kreativan odgovor  arhitekte na zahtev da praktične potrebe savremene porodice uobliči u poetsku formu prilagođenu socijalnom kontekstu i celokupnom ambijentu iznedrio je introvertan objekat koji svojom celovitošću i punoćom forme ističe jednostavne geometrijske oblike i  odsustvom sadržaja, tj njegovim skrivanjem, povećava emocionalnu dimenziju i interesovanje posmatrača.
Introvertna kuća isprepletanih zatvorenih i otvorenih prostora ravnopravno vezanih u celinu, smeštena je u atraktivnom naselju na periferiji Sofije, u Bugarskoj. Osnovna ideja projektanta jeste prikrivanje odnosno zatvaranje kuće u odnosu na ulicu.

Složenost programa konfrontira veličini lokacije i određuje strukturu kuće. Svaka od tri etaže iz kojih se objekat sastoji- garaža, prizemlje i sprat razlikuje se i u veličini i u strategiji prikrivanja.

Garaža je podzemna, ali prirodno osvetljena i direktno povezana sa ulicom i vrtom. Povučeno  prizemlje , većim delom zastakljene fasade, zajedno sa malom baštom skriveno je iza živice. Privatnost i sunčevu svetlost velikog gornjeg sprata pažljivo kontrolišu klizni paneli velikih razmera.

Sa ulice je vidljiv samo jednostavni, lebdeći, pigmentirani volumen koji po potrebi može biti potpuno zatvoren, dok ostatak složene strukture ostaje neotkriven.

Prostori unutar objekta integrisani  su oko svetlosti centralnog atrijuma.  Reflektujući krov duboke verande oslikava  baštu I dublje je povezuje sa unutrašnjošću. Linearni podzemni prostor bazena ima vizuelni i fizički kontakt sa vrtom, dok je svetla garaža povezana sa ostatkom kuće stepeništem.

SA ULICE JE VIDLJIV SAMO JEDNOSTAVNI, LEBDEĆI, PIGMENTIRANI VOLUMEN KOJI PO POTREBI MOŽE BITI POTPUNO ZATVOREN, DOK OSTATAK SLOŽENE STRUKTURE OSTAJE NEOTKRIVEN.

Elementi vanjskog vrta oslikavaju se po fasadi objekta ujedinjujući prirodu i artefakt.

Polihromija, kontrast i minimalistički dizajn –  odlike su enterijera koji pleni svojom autentičnošću.

3-Square House

Pravilni geometrijski elementi postavljeni u neočekivan međusobni odnos koji strukturi daje dramatičnost i vizuelnu tenziju, čuvaju u sebi delić prirode na koju se nadovezuju, tretirajući je ne kao resurs već kao kompleksan živi sistem čiji su sastavni deo.
Snažna arhitektonska scena od tri međusobno povezana volumena smeštena je na obali jezera Saima u Finskoj. Lokacije prostora strogo su raspoređene u skladu sa funkcijama- glavni volumen sadrži dnevne, spavaće i trpezarijske prostore, a manji sadrže saunu i pomoćne prostore.

Dizajn kuće u potpunosti je uklopljen u teren, pa je prema jezeru pod viši od okolnog terena kako bi se stvorio utisak da lebdenja iznad jezera , dok se u dnevnom boravku može osetiti duh smrekove šume.

Umesto prekrivanja velikih staklenih površina unutrašnjim zavesama, u spoljašnji deo zida integrisana su senila koja ne dozvoljavaju ulazak toplotnog zračenja, ali omogućavaju uživanje u pogledu na pejzaž iznutra. Sam pejzaž je najvažniji element unutrašnjosti, koji je živ i neprestano se menja u skladu sa dobom dana i godišnjim dobima.

Za obradu fasade korišćeno je prirodno drvo , staklo i patinirani lim, dok u enterijeru nedvosmisleno preovladavaju orah i hrast. Akcenat je stavljen na održivost, pa se zgrada zagreva geotermalnom toplotom I koristi podno grejanje. Ne postoji tradicionalna podela na sobe, ali prostori se po potrebi mogu odvojiti kliznim vratima.

Posebna atmosfera prostora u velikoj meri je posledica upotrebe prirodne svetlosti i različitih nivoa refleksije od prirodno obrađenih drvenih površina. Dizajn prostora zgrade se ne boji tame koju je pretvorio u snagu, te kuća ima mesta sa ogromnom količinom svetlosti i mesta na kojima preovladavaju senke- u skladu sa situacijom i raspoloženjem.

NE POSTOJI TRADICIONALNA PODELA NA SOBE, ALI PROSTORI SE PO POTREBI MOGU ODVOJITI KLIZNIM VRATIMA.

Boje, površine i materijali – na fasadi grade jedinstveni entitet u harmoničnoj simbiozi prirodnih i arhitektonskih elemenata.

Poigravanje svetlosti i senke – i prelazak iz osvetljenih u tamne delove transformiše narativnu strukturu enterijera dajući mu notu spektakla.

Hara House

Kompaktna kompozicija sastavljena od trouglova različitih tekstura i pravaca prostiranja težnja je autora da  vrati čoveka iz beskonačnog ništavila savremenih tendencija i materijalizma i obnovi izgubljeni balans između unutrašnje i spoljašnje realnosti , sopstvenog postojanja i onog što nas okružuje.
Kuća Hara smeštena je u selu Tsurugasone, u Japanu. Cilj dizajna bio je stvaranje zgrade koja revitalizuje strukture koje su već prisutne na imanju i imaju potencijal prilagođavanja novim funkcijama.

Uzimajući u obzir već izgrađene objekte, kao što su glavna porodična kuća i skladišni prostori, većina funkcija koje su potrebne potpuno samostalnoj kući već je bila prisutna, tako da je umesto konvencionalne, potpuno samostalne kuće, dizajnirana otvorenija i slobodnija struktura koja nudi veći polu-javni prostor. Hara je ‘nepotpuno’ daljinsko proširenje glavne kuće i stoga se oslanja na svoje okruženje i okolne zgrade.

Drvena fasadna struktura stvara sliku velikog šatora i uklapa se u tradicionalnu japansku arhitekturu. Prostor je koncipiran kao otvoren i fluidan, sa malo pregrada i privatnih delova.

Ova “kuća nepotpunosti” zamišljena je da postane snažan apsorber, jer prazan prostor poziva ljude i događaje u selu da je iskoriste te na taj način kuća postaje deo šireg ambijenta.

Uspostavljanjem ovakve vrste arhitekture, sa nedostatkom i praznim prostorom, rađa se zgrada koja se u selu utvrđuje kao atrakcija interesovanja i aktivnosti. Ova jedinstvena građevina briše granice i stvara mogućnost formiranja novih veza ujedinjujući elemente tradicije, budućnosti i zajednice i pokušaj je revitalizacije sela čiji su problemi isti ma gde u svetu se nalazilo.

OVA “KUĆA NEPOTPUNOSTI” ZAMIŠLJENA JE DA POSTANE SNAŽAN APSORBER, JER PRAZAN PROSTOR POZIVA LJUDE I KUĆA POSTAJE DEO ŠIREG AMBIJENTA.  

Fasadni trouglovi – upotpunjeni ritmičnim drvenim horizontalama impliciraju balans i smirenost.

Suverena vladavina – drveta u enterijeru pruža osećaj topline i komfora.

Apartman Kinuta

Afirmišući kontinuitet i veze istorijskog i savremenog razvoja arhitekture i kreativnog izraza, dizajnirana je otvorena struktura čiji je primarni motiv korisnik kao njen vitalni i reprezentativni deo i koja se temelji na shvatanju arhitekture kao vrste filozofije o sredini i okolini. oslanjanje na bezvremene tradicionalne vrednosti dve kulture – Skandinavske i Japanske, iznedrilo je prostor koji je prava oaza mira i spokoja u bučnom Tokiju.
Enterijer u kome vlada čudesna prisnost čoveka i prostora ostvarena svetlošću, senkom i teksturom materijala, rezultat je saradnje između lokalnog dizajna studija iz Tokija Keiji Ashizava i Norm arhitekata sa sedištem u Kopenhagenu. Spojilo ih je obostrano divljenje i ljubav prema prirodnom bogatstvu i beskonačnim dizajnerskim mogućnostima, uz poštovanje obe tradicije. Projekat se zasniva na obnovi dva stana u kompleksu apartmana Kinuta Terrace. On je prvobitno sagrađen još 1980- ih i ima integrisano dvorište, što kompleks čini jedinstvenim, a živeti mirno u skladnom okruženju velika je privilegija u gradu poput Tokija.

TIŠINA I SVETLOST Sofisticiranost projekta proizilazi iz interpretacije odnosa svih elemenata koji čine kompozicionu celinu prostora – oblik, površina, tekstura, refleksija, transparentnost, boja i osvetljenje. Senka zbog svoje moći transformacije postaje element forme u prostoru, ne manje važan od zida ili plafona, a svojim pokretom naglašava prolaznost vremena.

Formalno-prostorni odnosi elemenata i sama struktura arhitektonskog prostora nastali su kao ekvivalent ekspresije i vizuelne percepcije doživljaja stvarnosti, pri čemu je dnevna svetlost, kao najvažnije sredstvo kojim su projektanti raspolagali, s pravom postavljena na pijedestal. Kombinujući uravnotežen industrijski i prirodni izgled i osećaj, svaki prostor je dizajniran tako da propušta vazduh i svetlost, čime se stvara prijatna atmosfera.

U radu sa duplim visinama i velikim prozorima okolina se poziva unutra i obrnuto, a ponavljajući uzorci koriste se za stvaranje umirujućeg osećaja poznatog. Interesovanje autora je usmereno prema igri svetlosti u prostoru, boji i uticaju koji svetlo ima na korisnika zbog svoje sposobnosti da menja ljudska osećanja, ističe teksturu i naglašava vrednost ambijenta. Usred energičnog i bučnog Tokija stvorena je prava oaza mira, tišine i spokoja, koja u skladu sa japanskim konceptom zena nudi osećaj oslobađanja i suštine postojanja.

TRADICIJA KAO INSPIRACIJADva dizajnerska studija su u saradnji sa vodećim japanskim proizvođačem drvenog nameštaja Karimokuom radila na jednoj rekonstrukciji i tom prilikom je nastala ideja o novoj kolekciji nameštaja. Otuda inauguralna kolekcija Kinuta predstavlja seriju od 12 komada nameštaja izrađenih po meri koji se u potpunosti oslanjaju na prirodne reference povezanog dvorišta u pokušaju da se što više integrišu u prirodu ne samo svojim dizajnerskim jezikom, nego i materijalnim sastavom.

Detalji naglašavaju dominantnu lakoću i prozračnost celokupne atmosfere. Tu spadaju elegantna ograda stepeništa i galerije, mermerna ploča na drvenim nosačima stola i veliki luster u kuhinji koji razigrava plafon. Geometrizovani elementi enterijera u zavisnosti od prostornog rasporeda i međusobnih odnosa dobijaju novo značenje i grade formu figurativnog karaktera koja asocira na konkretne pojave.

Ostvarivanje kontinualnosti prostora i uvođenje prirode u enterijer omogućeno je ranije postavljenim arhitektonskim okvirom – belim volumenima orijentisanim prema dvorištu koji kombinacijom bazičnih formi sa svetlom ostavljaju snažan utisak. Isticanje konstruktivnih elemenata kao deo umetničkog izraza (vidne i naglašene grede koje se seku u dnevnoj sobi) nudi neposredniji doživljaj i identifikaciju sa prostorom, svedočeći o njegovoj iskrenosti i ozbiljnosti, ali i o veštini autora da ovladaju prostorom definisanim strogim konturama i organizovanim rasporedom.

Dizajn nameštaja -inspirisan je strukturama iz japanskih hramova i vrtova.

DIZAJN NAMEŠTAJA INSPIRISAN JE UGLAVNOM STRUKTURAMA VIĐENIM U JAPANSKIM HRAMOVIMA I VRTOVIMA. TAKO JE NAPRIMER RITAM KROVNIH LINIJA NA HRAMOVIMA KOJE SU AUTORI POSETILI VIDLJIV NA DUGAČKOM NISKOM STOLU.

Rekonstrukcija seoske kuće

Koncept vezan za ideju svedočenja i sećanja, ali oblikovan savremenim arhitektonskim izrazom, iskazuje jasan stav da arhitektura prošlosti nije važna sama po sebi, već svoj puni značaj i smisao dobija zahvaljujući njenim sadašnjim relacijama sa kontekstom sa kojim se upoređuje, koji je nadograđuje i proširuje do beskonačnosti.
Nedavno završena rekonstrukcija privatne seoske kuće u jednom italijanskom selu u podnožju Alpa delo je arhitekte Frančeska Di Gregorija. Cilj projekta je bio povezivanje objekta sa prirodom i okolnim izgrađenim okruženjem na način koji ostvaruje dijalog sa socijalnim i teritorijalnim kontekstom. Gabarit originalne građevine poštovan je i proširen vizuelno upečatljivim novim betonskim konstrukcijama, ramovima koji uokviruju pejzaž i nude različite poglede na bujno zeleno okruženje i vinograd.

Najviši element, najistaknutija zgrada, sadrži glavnu spavaću sobu u prizemlju, dečje sobe na gornjim spratovima i krovnu terasu na vrhu. Od dva štala jedan je namešten kao dnevni boravak, kuhinja sa trpezarijom i velika veranda na jugozapadnoj strani, sa radnim prostorom i igraonicom na prvom spratu. U drugom ambaru se nalazi studio za kuvanje u kome do dvadeset ljudi može učestvovati u kulinarskim časovima, radionicama i aktivnostima team buildinga koje vodi klijent. Pored studija nalazi se garaža, ostava i gostinski apartman na prvom spratu. Velika klizna vrata u centru mogu se otvoriti da bi se otkrila ulazna kapija u dvorište.

Arhitektura u odnosu prošlog i sadašnjeg
Rekonstrukcija seoskog objekta u Italiji blisko je vezana za pitanje trajanja arhitektonskog dela  u okvirima koji su mu nametnuti i u uslovima koje su mu odredile životne okolnosti. Usled osećaja trajanja i monotonog ponavljanja, javlja se potreba za novim, savremenim, sadašnjem  trenutku bliskim sadržajem i dopunom koja će oplemeniti prošlo i sveprisutno, i na spontan i nenametljiv način udahnuti jednu vrstu forme koja živi i ostvaruje dublji odnos sa prirodom i prisnost sa okruženjem. 

Kuća je dobar primer istovremenog prisustva različitih urbanih i vremenskih dimenzija čiji pluralitet ne znači nadmetanje epoha prošlosti i sadašnjosti, već njihovu interakciju i uklapanje. Vreme i mesto u ovom slučaju ne  doživljavaju se kao ograničenje, već kao elementi koji sugerišu ideju – neophodni izazov, a ne predmet uklanjanja ili zapostavljanja.

Kuća je dobar primer istovremenog prisustva različitih urbanih i vremenskih dimenzija čiji pluralitet ne znači nadmetanje epoha prošlosti i sadašnjosti, već njihovu interakciju i uklapanje. Vreme i mesto u ovom slučaju ne  doživljavaju se kao ograničenje, već kao elementi koji sugerišu ideju – neophodni izazov, a ne predmet uklanjanja ili zapostavljanja.

Oprezan u pokušaju da kući vrati ljudsku dimenziju, Di Gregorio ramovima ublažava njen inicijalno zatvoren karakter i povezuje je sa prirodom.  Prostor koji ovi okviri formiraju, omogućava različitim sistemima, unutrašnjem i spoljašnjem, da funkcionišu svaki prema svojim potrebama, a da ne budu razdvojeni. Na taj način, prelazni prostor koji je na prvi pogled  možda nepotreban, postaje zapravo veza različitih ustrojstava, pa je kao takav ne samo neophodan, već i suštinski značajan. 

Ramovi stvaraju sistem karakterisan presekom podsistema u kome svaki od elemenata korespondira sa ostalima. Upravo struktura tog sistema, naizgled konfuzna i neuhvatljiva, daje čitljivost i identitet.

Ramovima se – kuća povezuje sa prirodom.

SHVATAJUĆI PROJEKTOVANJE I ORGANIZACIJUPROSTORA KAO MREŽU ISTKANU OD PROSTORNIH I VREMENSKIH RELACIJA, AUTOR EVIDENTIRA SOCIJALNI ZNAČAJ I URBANU DIMENZIJU OVE KUĆE, AKUMULIRAJUĆI U NJENOM DIZAJNU BLISKE ODNOSE PROŠLOSTI, SADAŠNJOSTI I BUDUĆNOSTI.

U enterijeru – dominira hrastovo drvo.

Beton i opeka – kao susret prošlosti i sadašnjosti.