3-Square House

Pravilni geometrijski elementi postavljeni u neočekivan međusobni odnos koji strukturi daje dramatičnost i vizuelnu tenziju, čuvaju u sebi delić prirode na koju se nadovezuju, tretirajući je ne kao resurs već kao kompleksan živi sistem čiji su sastavni deo.
Snažna arhitektonska scena od tri međusobno povezana volumena smeštena je na obali jezera Saima u Finskoj. Lokacije prostora strogo su raspoređene u skladu sa funkcijama- glavni volumen sadrži dnevne, spavaće i trpezarijske prostore, a manji sadrže saunu i pomoćne prostore.

Dizajn kuće u potpunosti je uklopljen u teren, pa je prema jezeru pod viši od okolnog terena kako bi se stvorio utisak da lebdenja iznad jezera , dok se u dnevnom boravku može osetiti duh smrekove šume.

Umesto prekrivanja velikih staklenih površina unutrašnjim zavesama, u spoljašnji deo zida integrisana su senila koja ne dozvoljavaju ulazak toplotnog zračenja, ali omogućavaju uživanje u pogledu na pejzaž iznutra. Sam pejzaž je najvažniji element unutrašnjosti, koji je živ i neprestano se menja u skladu sa dobom dana i godišnjim dobima.

Za obradu fasade korišćeno je prirodno drvo , staklo i patinirani lim, dok u enterijeru nedvosmisleno preovladavaju orah i hrast. Akcenat je stavljen na održivost, pa se zgrada zagreva geotermalnom toplotom I koristi podno grejanje. Ne postoji tradicionalna podela na sobe, ali prostori se po potrebi mogu odvojiti kliznim vratima.

Posebna atmosfera prostora u velikoj meri je posledica upotrebe prirodne svetlosti i različitih nivoa refleksije od prirodno obrađenih drvenih površina. Dizajn prostora zgrade se ne boji tame koju je pretvorio u snagu, te kuća ima mesta sa ogromnom količinom svetlosti i mesta na kojima preovladavaju senke- u skladu sa situacijom i raspoloženjem.

NE POSTOJI TRADICIONALNA PODELA NA SOBE, ALI PROSTORI SE PO POTREBI MOGU ODVOJITI KLIZNIM VRATIMA.

Boje, površine i materijali – na fasadi grade jedinstveni entitet u harmoničnoj simbiozi prirodnih i arhitektonskih elemenata.

Poigravanje svetlosti i senke – i prelazak iz osvetljenih u tamne delove transformiše narativnu strukturu enterijera dajući mu notu spektakla.

3-Square House

Pravilni geometrijski elementi postavljeni u neočekivan međusobni odnos koji strukturi daje dramatičnost i vizuelnu tenziju, čuvaju u sebi delić prirode na koju se nadovezuju, tretirajući je ne kao resurs već kao kompleksan živi sistem čiji su sastavni deo.
Snažna arhitektonska scena od tri međusobno povezana volumena smeštena je na obali jezera Saima u Finskoj. Lokacije prostora strogo su raspoređene u skladu sa funkcijama- glavni volumen sadrži dnevne, spavaće i trpezarijske prostore, a manji sadrže saunu i pomoćne prostore.

Dizajn kuće u potpunosti je uklopljen u teren, pa je prema jezeru pod viši od okolnog terena kako bi se stvorio utisak da lebdenja iznad jezera , dok se u dnevnom boravku može osetiti duh smrekove šume.

Umesto prekrivanja velikih staklenih površina unutrašnjim zavesama, u spoljašnji deo zida integrisana su senila koja ne dozvoljavaju ulazak toplotnog zračenja, ali omogućavaju uživanje u pogledu na pejzaž iznutra. Sam pejzaž je najvažniji element unutrašnjosti, koji je živ i neprestano se menja u skladu sa dobom dana i godišnjim dobima.

Za obradu fasade korišćeno je prirodno drvo , staklo i patinirani lim, dok u enterijeru nedvosmisleno preovladavaju orah i hrast. Akcenat je stavljen na održivost, pa se zgrada zagreva geotermalnom toplotom I koristi podno grejanje. Ne postoji tradicionalna podela na sobe, ali prostori se po potrebi mogu odvojiti kliznim vratima.

Posebna atmosfera prostora u velikoj meri je posledica upotrebe prirodne svetlosti i različitih nivoa refleksije od prirodno obrađenih drvenih površina. Dizajn prostora zgrade se ne boji tame koju je pretvorio u snagu, te kuća ima mesta sa ogromnom količinom svetlosti i mesta na kojima preovladavaju senke- u skladu sa situacijom i raspoloženjem.

NE POSTOJI TRADICIONALNA PODELA NA SOBE, ALI PROSTORI SE PO POTREBI MOGU ODVOJITI KLIZNIM VRATIMA.

Boje, površine i materijali – na fasadi grade jedinstveni entitet u harmoničnoj simbiozi prirodnih i arhitektonskih elemenata.

Poigravanje svetlosti i senke – i prelazak iz osvetljenih u tamne delove transformiše narativnu strukturu enterijera dajući mu notu spektakla.