MALINA

NAJPOSEĆENIJE
PRIJAVITE SE ZA NEWSLETTER
Asset 1

LOKACIJA:

MALINA (RUBUS IDAEUS) SPADA U JAGODIČASTO VOĆE, RASTE KAO VIŠEGODIŠNJI GRM SA SITNIM, CRVENIM I SOČNIM PLODOVIMA SLATKOG UKUSA. POSTOJI LEGENDA KOJA KAŽE DA JE LATINSKO IME MALINE – RUBUS IDAEUS – IZVEDENO OD PLANINE IDA U TURSKOJ, GDE SU JE OTKRILI GRČKI BOGOVI I TAKO JOJ DALI IME.

Malina se već duže nalazi na kraljevskoj poziciji među voćem, kako zbog osvežavajućeg ukusa i arome, tako i zbog blagotvornog dejstva na zdravlje čoveka. Ovo bobičasto voće predstavlja velikog saveznika u zdravoj ishrani. Neodoljivim izgledom, ukusom i mirisom, pruža veliko zadovoljstvo pri konzumiranju, pa se rado koristi u ishrani u vidu sokova i marmelada, dok poslasticama pruža bogatu aromu.

Malina (Rubus Idaeus) spada u jagodičasto voće, raste kao višegodišnji grm sa sitnim, crvenim i sočnim plodovima slatkog ukusa. Svež plod maline se koristi početkom leta, a smrznut i konzerviran tokom cele godine. Malina je jedan od najvažnijih izvoznih artikala Srbije, a spadamo i u najveće svetske proizvođače.
Postoji legenda koja kaže da je latinsko ime maline – Rubus Idaeus – izvedeno od planine Ida u Turskoj, gde su je otkrili grčki bogovi i tako joj dali ime. U to vreme malina je mnogo više korišćena u medicinske svrhe, a ne kao hrana, a bobice su brane u divljini. Skupljali su ih i stanovnici Troje, kao i ljudi iz naselja u podnožju planine Ida. Zapisi o pripitomljavanju su pronađeni u 4. veku u spisima Paladiusa, rimskog poljoprivrednika, a semenke su pronađene i u rimskim utvrđenjima u Britaniji. Tako su najverovatnije Rimljani raširili gajenje maline širom Evrope.

Robna proizvodnja maline u Srbiji započela je 1920.godine, kada su se definisala i malinarska područja. Ariljsko malinogorje je postalo svetska prestonica maline. Arilje je smešteno u brdsko-planinskom području Zapadne Srbije, na nadmorskoj visini od 330 do 1382 metra. Priroda je ovaj kraj nagradila atraktivnim šumskim predelima, bistrim potocima i rekama, tako da se on ubraja u najčistije i najzdravije sredine u Srbiji za proizvodnju zdrave hrane. Severne ekspozicije i obilje položaja sa dobrom vazdušnom drenažom idealni su uslovi za gajenje ove voćne kulture. Svi navedeni orografski činioci uticali su povoljno na sintezu arome, ukusa i hemijskog sastava maline, što za krajnji rezultat ima jedinstven prepoznatljiv ukus.

Ariljsko-srpska malina je u svetu sinonim kvaliteta. Arilje je prestonica maline sa najvećim brojem hladnjača u Srbiji, najvećom koncentracijom zasada i najboljim prinosom. Postoji institucija uzgoja maline na ariljski način i posebna kultura njenog gajenja. Tajna uspeha srpske maline je u njenoj proizvodnji na malim porodičnim zasadima prosečne veličine 0,36 hektara, u ručnoj berbi, i u prinosu od 30 tona po hektaru. U proizvodnji dominiraju dve privredno najznačajnije sorte: Vilamet (Willamette) i Miker (Meeker). Berba se odvija u najsunčanijem periodu godine, od polovine juna do polovine jula. Kada zreli plodovi maline počnu da se lako odvajaju od cvetne lože, ubiraju se ručno u plastične holandeze-gajbice i slažu se u najviše dva sloja. Sveže ubrana malina svakodnevno se transportuje u hladnjače, gde se zamrzava na temperaturi od -40 ºC. Duboko smrznuti plodovi mogu da se čuvaju veoma dugo na temperaturi od -18º do -20ºC. Nakon odmrzavanja moraju da se upotrebe u što kraćem vremenu.

Regionalno posmatrano, najveće površine pod kulturom maline nalaze se u Evropi, koja u svetskim okvirima učestvuje sa 87% ukupne proizvodnje. Sa 24.000 ha se malina ubira u Rusiji, u Srbiji sa oko 15.000 ha, u Poljskoj sa 13.000 ha, i u SAD sa blizu 6.000 ha. Potrošnja maline kod nas je oko 900 gr po glavi stanovnika godišnje, a najveći svetski konzumenti su Nemačka i Francuska sa oko 10 kg po glavi stanovnika godišnje.
Nije nikakvo čudo što je malina izuzetno traženo voće u čitavom svetu. Maline su izvanredan izvor vitamina i prehrambenih vlakana i obiluju fitohemikalijama snažnog antioksidativnog delovanja, zbog čega se maline svrstavaju među vrhunskih 10 vrsta voća i povrća bogatog antioksidansima. Jedna šoljica malina osigurava 50% dnevnih potreba za vitaminom C, 32% dnevnih potreba za biljnim vlaknima, 6% za folnom kiselinom i magnezijumom, 5% za kalijumom i 4 % dnevnih potreba za kalcijumom, vitaminom B3,B6, fosforom i cinkom. Prisustvo vitamina B grupe, minerala i prehrambenih vlakana, kao i nizak glikemijski indeks, čine maline dobrodošlim i u ishrani dijabetičara.// Više u EKO KUĆI No16

Autor teksta: Redakcija
EKO KUĆA je prvi evropski i regionalni portal koji stručnjacima kao i široj čitalačkoj javnosti, nudi celovite informacije iz svih segmenata eko arhitekture i kulture.
Pogledajte još: