Alumil Exl1

KUĆA KRATER

NAJPOSEĆENIJE
PRIJAVITE SE ZA NEWSLETTER
Asset 1

AUTORI:

DECA ARCHITECTURE

OBJEKAT:

PORODIČNA KUĆA

LOKACIJA:

ANTIPAROS, GRĆKA

POVRŠINA:

570m2 m2

FOTOGRAFIJE:

KYLE GUDSEL

POŠAVŠI OD IDEJE DA SE OVAJ STAMBENI PORODIČNI OBJEKAT KONCIPIRA KAO KRATER, KAO ODGOVOR NA PRAISKONSKU POTREBU ČOVEKA ZA SKLONIŠTEM, AUTORI SU DALJE TRAGALI ZA OBLIKOM I KONCEPTOM KOJI JE U NAJVEĆOJ MOGUĆOJ MERI OČIŠĆEN I OSLOBOĐEN PEČATA CIVILIZACIJE.

Objekat je lociran na vrhu brda na živopisnom ostrvu Antiparos (Grčka), i u svojoj prostornoj koncepciji iskoristio je sve prednosti najviše tačke pejzaža. Pred njim se pružaju neograničeni vidici prema ostrvu, obali, moru i Kikladskom arhipelagu, a sama arhitektura objekta, nenametljiva i nepretenciozna u opštem izrazu, zasnovana je na strogom poštovanju vizura i zatečenog prirodnog konteksta. Divljenje genijusu prirode protkano je kroz projekat od početka do samog kraja, i podjednako zastupljeno i kod investitora i kod projektanta.
Proces projektovanja diktirali su pažljivo proučeni prirodni uslovi, pre svega oni klimatskog karaktera (kiše, sunce, jaki vetrovi sa Egejskog mora), kao i pažljivo istražene vizure. Druga važna okosnica bila je namera da se volumen kuće sakrije od očiju stanovnika naselja smeštenog u podnožju brda.


Tragajući za rešenjem koje bi zadovoljilo oba zahteva, došlo se do forme objekta koji je ukopan u teren i formirana je na taj način Kaldera – podzemni prostor koji je u potpunosti zaštićen od vetrova. Pored toga, uveden je još jedan element kompozicije – dvospratni kameni volumen koji je namerno na udaru prijatnih severoistočnih letnjih vetrova. Od svih delova objekta, iz ostrvskog naselja vidljiv je jedino drugi, završni sprat kamenog volumena. Istraživanje duha mesta, jedinstvenog identiteta lokacije na kojoj je trebalo sagraditi dom za isto tako jedinstvene vlasnike, bilo je polazište u razmišljanju i projektovanju. Važan udeo u inspiraciji imao je, prema tvrdnji samih projektanata, antologijski film Mikelanđela Antonionija, Tačka Zabriski, sa nadahnutim prikazima predela “Doline smrti” i interpretacijom ideje uništenja materijalnih granica. Upravo čovekov spontani, senzualni odnos prema prirodi i okruženju predstavlja lajt-motiv kod oba umetnička ostvarenja. Rezultat je bio projekat jedinstvenog karaktera, sa tendencijom minimalnih antropogenih intervencija u prirodi.


Lepota prirode je u svakom koraku oduševljavala autore, i te impresije ugrađene su u projekat čvrsto i iskreno, isto kao slogovi kamena na kući. Najveći uspeh projekta je taj da se kuća svojim izrazom čini i svojim prostorom doživljava kao da je izrasla iz samog terena, ili da je gotovo oduvek na njemu postojala. Autentičnost, izvesna primordijalnost u stilu, potčinjenost prirodi i njenoj moći, suverenost prirodnih zakona, i čovek kao tek jedan od njenih blagodarnih korisnika – neke su od ključnih reči projekta u celini.


Kamen kao dominantni materijal gradnje nosi ključnu ulogu u saopštavanju fabule i simbolike projekta. Lokalno dostupan, istorijski uslovljen, on je opravdan i u opštoj ideji održive gradnje materijalima prirodnog porekla. Gledajući iz bilo koje tačke, kuću vizuelno definiše kamena forma koja se nadvija diskretno nad terenom u visini dva sprata. Ona sa severne strane štiti ostatak prostora od naleta vetra. U njoj su smeštene spavaće sobe i dnevne prostorije različitih sadržaja.////ek MARE JANAKOVA GRUJIĆ   –   Više u EKO KUĆI No12


Autor teksta: Redakcija
EKO KUĆA je prvi evropski i regionalni portal koji stručnjacima kao i široj čitalačkoj javnosti, nudi celovite informacije iz svih segmenata eko arhitekture i kulture.
Pogledajte još: