DA LI JE ZID GRANICA

NAJPOSEĆENIJE
PRIJAVITE SE ZA NEWSLETTER
Asset 1

AUTORI:

KIYOTOSHI MORI & NATSUKO KAWAMURA / MDS

OBJEKAT:

VILA

LOKACIJA:

HOKUTO-CITY, YAMANASHI

POVRŠINA:

110 m2

FOTOGRAFIJE:

TOSHIYUKI YANO

VILA U JATSAUGATAKEU JE KUĆA ZA ODMOR, ZA BEG IZ GRADSKOG JEZGRA U PRIRODU. KAD SE IZ KUĆE PRUŽA POGLED KA DVA PLANINSKA VENCA, ONA NE SME OSTATI ZATVORENA. AKO UZMEMO U OBZIR DA SE JOŠ OD DAVNINA U JAPANSKOJ TRADICIJI KRITERIJUMI ESTETIKE FORMIRAJU PREMA PRIRODI, TAČNIJE PREMA KOEGZISTIRANJU SA PRIRODOM, NEDOPUSTIVO JE BILO NAPRAVITI KUĆU KOJA ĆE SVOJIM KARAKTEROM FUNKCIONISATI SAMO UNUTAR OBODNIH ZIDOVA.

Granice nekog prostora nalaze se tamo gde prestaje naš osećaj pripadnosti tom prostoru. Granicu može definisati fizička, vizuelna ili mentalna barijera. Arhitekti često u svojim projektima formom, organizacijom, materijalizacijom, položajem i drugim metodama pokušavaju da prošire granice kuće, da ih u prenesenom značenju pomere mnogo dalje od mesta na kome one fizički zaista jesu. Setimo se izjave čuvenog holandskog arhitekte Rema Kolhasa, koji je izjavio da njegova kuća Villa dall Ava, iako kilometrima udaljena od Ajfelovog tornja, svojom pozicijom i orijentacijom u odnosu na njega, svoje granice proteže sve do najveće znamenitosti Pariza.

Verovatno su i arhitekti iz arhitektonskog studija MDS Architect, Kijotoši Mori i Natsuko Kavamura upravo sebi postavili pitanje vezano za barijere nekog prostora, tj. pitanje granica kuće, kada su se našli pred izazovom projektovanja vile u Jatsugatakeu – planinskom vencu izgrađenom od magmatskih stena i vulkanskog materijala, smeštenom između prefektura Jamanaši i Nagano
Autori su ostali dosledni konceptu i u enterijeru. Iako su celine podeljene, izostavljanjem vrata, umesto kojh se zadržava  samo portal, sobe postaju prostranije i svaka prostorija se na neki način proširuje na račun druge. Uz ulazni deo smešteni su ostava, kupatilo i toalet. Iz malog hodnika ulazi se u dnevnu sobu, koja u potpunosti može da se otvori ka bašti. U nastavku dnevne sobe, odvojena samo portalom, nalazi se trpezarija povezana sa kuhinjom. Na njenom kraju je lagani klizni panel koji je odvaja od sale za vežbanje.

Sprat se nalazi samo iznad gabarita najvećeg trapeza i projektovan je kao jedna celina sa spavaćom sobom, otvorenim garderoberom, malim toaletom i prostorom za rad. Drvo preovladava u enterijeru. Tavanica, podovi, vrata i nameštaj izvedeni su od kvalitetnog punog drveta. Zahvaljujući materijalu i njegovom koloritu koji ne sadrži agresivnih tonove, enterijer ostavlja topao utisak.
Primetan je arhitektonski pristup dizajnu na mnogim detaljima, što je na neki način karakteristično za MDS studio. Dizajnu enterijera ne pristupaju dekorativno, već funkcionalno i konceptualno. Zbog takvog principa, jasno se može uočiti da  portali vrata imaju istu tretman kao i uglovi kade i sudopere, kuhinjskog stola i zida uz stepenište, dok matrica greda prati tradicionalne japanske zidove.

AUTORI SU OSTALI DOSLEDNI KONCEPTU I U ENTERIJERU. IAKO SU CELINE PODELJENE, IZOSTAVLJANJEM VRATA, UMESTO KOJH SE ZADRŽAVA  SAMO PORTAL, SOBE POSTAJU PROSTRANIJE I SVAKA PROSTORIJA SE PRIVIDNO PROŠIRUJE NA RAČUN DRUGE.

Doslednost prema zauzetom stavu, zdrav odnos prema okruženju i pri tome ostvarenje svih potreba korisnika, principi  su kojih su se arhitekti dosledno pridržavali tokom rada na ovom projektu. Na taj način, kuća od 110 m² postala je mnogo veća, sa opnom postavljenom daleko od njene fizičke barijere.//ek  NIKOLA MARAVIĆ –Više u EKO KUĆI No24

Autor teksta: Redakcija
EKO KUĆA je prvi evropski i regionalni portal koji stručnjacima kao i široj čitalačkoj javnosti, nudi celovite informacije iz svih segmenata eko arhitekture i kulture.
Pogledajte još: