Arhitektura kao dizajn

SA SVAKOM NOVOM IZLOŽBOM, ENTERIJER FIRME KAZA SE NEPRESTANO MENJA. NOVI EKSPONATI I SKLUPTURE ČINE DA UNUTRAŠNJI PROSTOR POPRIMI DRUGAČIJE BOJE I OBLIKE. ONO ŠTO OSTAJE NEPROMENJENO JESTE PRIJATNA I UVEK PRIVLAČNA ATMOSFERA ZA POSETIOCE.
Firmu Kaza (Firma Casa) osnovala je Sonia Diniz Bernardini još1994. godine, kao prodajni salon i galeriju dizajniranog nameštaja. Vlasnica Sonia veoma ceni kreativnost i inovativnost, što se reflektuje na njen lični dizajn. Tokom svih ovih godina, od samog osnivanja firme, Sonia se trudi da pomogne i promoviše mlade talentovane dizajnere iz Brazila i drugih zemalja. Tako je za renoviranje Firme Kaza 2008. godine Sonia angažovala Super Limao Studio, u kome rade mladi arhitekti. Pored nijh, na projektu su radili i svetski poznati dizajneri Fernando i Umberto Kampana.

Vlasnica Sonia želela je da se renoviranjem Firme Kaza dobije neobičan, a opet funkcionalan dizajn. Tako su arhitekti Fernando i Umberto Campana predložili da čitavu fasadu prekriva zeleni zid, sastavljen od biljke sanseverije (SanseveriaTrifasciata), koja potiče iz Afrike. Kako bi odgovorili ovom izazovu, SuperLimao Studio dizajnirao je specijalne vaze od alumijuma, koje izgledaju poput origami figura.

Zgrada je prekrivena sa 3500 takvih vaza, u koje je posađeno ukupno 9000 sadnica sanseverije.Ova biljka je veoma popularna u brazilskoj kulturi. Veruje se da ima isceljujuće moći, kao i da štiti one koji je poseduju. Saksije su dizajnirane i raspoređene tako da se zalivanje obavlja na način da se kišnica ili voda za zalivanje sliva sa gornjih saksija na donje, dok višak vode završava u zemljištu.

Uočava se da je čitav dizajn zasnovan na konceptu da forma prati funkciju. Unutrašnji prostor krase veliki prozori i stakleni zidovi kroz koje se vidi prelepo uređeno zelenilo, a omogućavaju i maksimalnu osvetljenost prirodnom svetlošću. // ek Aleksandra Radinović- Više u EKO KUĆI No07

Arhitektura kao dizajn

SA SVAKOM NOVOM IZLOŽBOM, ENTERIJER FIRME KAZA SE NEPRESTANO MENJA. NOVI EKSPONATI I SKLUPTURE ČINE DA UNUTRAŠNJI PROSTOR POPRIMI DRUGAČIJE BOJE I OBLIKE. ONO ŠTO OSTAJE NEPROMENJENO JESTE PRIJATNA I UVEK PRIVLAČNA ATMOSFERA ZA POSETIOCE.
Firmu Kaza (Firma Casa) osnovala je Sonia Diniz Bernardini još1994. godine, kao prodajni salon i galeriju dizajniranog nameštaja. Vlasnica Sonia veoma ceni kreativnost i inovativnost, što se reflektuje na njen lični dizajn. Tokom svih ovih godina, od samog osnivanja firme, Sonia se trudi da pomogne i promoviše mlade talentovane dizajnere iz Brazila i drugih zemalja. Tako je za renoviranje Firme Kaza 2008. godine Sonia angažovala Super Limao Studio, u kome rade mladi arhitekti. Pored nijh, na projektu su radili i svetski poznati dizajneri Fernando i Umberto Kampana.

ZELENI ZID
Vlasnica Sonia želela je da se renoviranjem Firme Kaza dobije neobičan, a opet funkcionalan dizajn. Tako su arhitekti Fernando i Umberto Campana predložili da čitavu fasadu prekriva zeleni zid, sastavljen od biljke sanseverije (SanseveriaTrifasciata), koja potiče iz Afrike. Kako bi odgovorili ovom izazovu, SuperLimao Studio dizajnirao je specijalne vaze od alumijuma, koje izgledaju poput origami figura. Zgrada je prekrivena sa 3500 takvih vaza, u koje je posađeno ukupno 9000 sadnica sanseverije.

Sa svakom novom izložbom, enterijer Firme Kaza se neprestano menja. Novi eksponati i skulpture čine da unutrašnji prostor poprima drugačije boje i oblike. Ono što ostaje nepromenjeno jeste prijatna i uvek privlačna atmosfera kojoj doprinose zeleni zidovi sanseverija. Oni su  postali sastavni deo magije ovog enterijera.// ek Aleksandra Radinović- Više u EKO KUĆI No07

ZELENI ZID SASTOJI SE OD 9000 SADNICA SANSEVERIJE POSAĐENIH U 3500 SPECIJALNIH VAZI, KOJE JE ZA TU PRILIKU DIZAJNIRAO SUPERLIMAO STUDIO.

ČITAV DIZAJN UNUTRAŠNJEG PROSTORA FIRME KAZA ZASNOVAN JE NA KONCEPTU DA FORMA PRATI FUNKCIJU. ENTERIJER JE URAĐEN TAKO DA SE MOŽE VEOMA BRZO I UZ MINIMALNE TROŠKOVE PRILAGODITI NOVIM IZLOŽBAMA.

Venecija – gornji grad

KONKURS VENICE CITY VISION RASPISAN JE U ŽELJI DA SE ISPITAJU GRANICE IMAGINACIJE I DOMIŠLJATOSTI UČESNIKA, PROMIŠLJANJA U UPOTREBI NOVIH MATERIJALA, EKO-TEHNOLOGIJA, NOVIH SOFTVERA I PROSTORNOG PLANIRANJA GRADOVA U BUDUĆNOSTI.
Konkurs Venice City Vision raspisan je u želji da se ispitaju granice imaginacije i domišljatosti učesnika, promišljanja u upotrebi novih materijala, eko-tehnologija, novih softvera i prostornog planiranja gradova u budućnosti.
Žiri konkursa su činili: predsednik Bjarke Ingels (BIG Architects, Copenhagen/New York), Neri Oksman (Material Ecology, New York), Elena Manferdini (Atelier Manferdini, Los Angeles), Maria Ludovika Tramontin (Università di Cagliari, Cagliari) i Boštjan Vuga (Sadar Vuga,Ljubljana).
Žiri je dodelio prvu i drugu nagradu i 11 specijalnih priznanja, od kojih je jedno dobio tim iz Beograda, a2arhitektura, koji čine Vladimir Anđelković, Dijana Adžemović Anđelković, Aleksandar Bogojević i Ranko Pavlović. Oni su jedini tim iz Srbije koji je dobio nagradu u odličnoj konkurenciji, na konkursu sa renomiranim žirijem.
Na konkurs se prijavilo 250 grupa autora (462 učesnika) i pristiglo je 201 konkursno rešenje sa svih pet kontinenata.Raspisom konkursa tražen je odgovor na višeslojno pitanje opstanka grada Venecije u uslovima nekontrolisanog rasta urbanog turizma, koji kao fenomen nagriza vekovne tekovine grada i menja njegovu socijalnu i kulturnu konfiguraciju.
Odgovor na postavljeno pitanje o krizi Venecije autori su potražili u promišljanjima o tome šta je dovelo do nestanka forme grada kakvu poznaje istorija. Tako posmatrana tema Venecije – grada budućnosti koji je suočen sa brojnim objektivnim problemima kao što su poplave, ogroman broj turista koji potiskuju lokalno stanovništvo na kopno, odumiranje osnovnih gradskih funkcija i ambijentalna zaštita, samo su neka od pitanja kojima se konkursno rešenje bavi.

Rešenjem se ne nudi konačni odgovor na postavljeno pitanje, već se formiranjem paralelnog grada nudi azil iz kojeg se posmatranjem i izučavanjem može odgovoriti na pitanja o budućnosti savremenog društva u celini, pa tako i grada Venecije kao jednog društvenog fenomena.
Tako paralelni grad koji kreiraju starosedeoci Venecije postaje nova stvarnost, ona koja omogućava stanovnicima da se povežu sa gradom, da osećaju energiju i bogato nasleđe Venecije koje stimuliše nove ideje i razmišljanja. Zamišljen je kao samoodrživi organizam, koji iz prirodnih resursa crpi energiju potrebnu za svakodnevno funkcionisanje.
“Gornji grad” je formiran od rešetkastih nosača i “pametnog” omotača, čiji segmenti predstavljaju gradivne jedinice samoodržive arhitekture (solarne panele koji sakupljaju energiju i raspoređuju je za potrebe grada; kolektore kišnice, a deo strukture ima funkciju vetrenjače za proizvodnju energije).
Struktura je sa Venecijom povezana preko kontrolisanih vertikalnih veza, omogućavajući brzu komunikaciju i pristup svim delovima grada. Omotač u određenim delovima u potpunosti reflektuje okolinu (grad Veneciju, vodu i nebo) pa tako “gornji grad” postaje nevidljiv za posmatrače. Omogućava stalni nadzor i proučavanje grada kao sociološkog fenomena i imao bi poseban značaj u očuvanju karaktera Venecije dodavanjem prostornih kapaciteta koji nisu fizički odvojeni od mesta koje snažno utiče na život svih stanovnika Venecije i njenu posebnu atmosferu. Iako se većina funkcija obavlja u gornjem gradu, ideja je da ljudi prepoznaju svoju ulogu u životu i radu grada, da bolje razumeju potrebe turista, i da posle temeljnih posmatranja i analiza preuzmu ulogu i odgovornost u održivosti i razvoju grada. Ova posmatranja mogu da traju godinama ili decenijama, ali važno je da ishod bude asimilacija stanovnika grada i svega onoga što život u Veneciji donosi.
Tako paralelni grad ostaje u domenu promišljanja o krizi grada i omogućava Veneciji da se u budućnosti suoči sa realnim problemima i mogućim rešenjima za održanje grada onakvim kakvog ga svi poznajemo. //ek Dijana Adžemović Anđelković i Vladimir Anđelković – Više u EKO KUĆI No 07

Kuća sa zelenim omotačem

PRILIKOM RENOVIRANJA I PREUREĐENJA KUĆE U AVENIJI BRUKS, ARHITEKTI SU SE TRUDILI DA SE U POTPUNOSTI PRIDRŽAVAJU KONCEPTA ZELENE GRADNJE. PORED PRIMENE EKOLOŠKIH MATERIJALA ZA IZGRADNJU, POSEBNO SE VODILO RAČUNA O SMANJENJU POTROŠNJE VODE, KOJA JE SIGURNO JEDAN OD NAJVREDNIJIH RESURSA NA ZEMLJI, A SA VELIKOM NEBRIGOM SE TROŠI U OGROMNIM KOLIČINAMA.
Avenija Bruks u mestu Venis u Kaliforniji, predstavlja jedan od malobrojnih delova grada koji nisu podlegli modelu tipičnom za uređenje američkih predgrađa, sa porodičnim kućama i tržnim centrima. Blizina okeana, pešačka zona i uličice sa kafićima, restoranima i prodavnicama, čine Avenuju Bruks privlačnim krajem za stanovanje. Neobična arhitektonska rešenja, kao i moderne nadogradnje na malim starim kućama, standardna su pojava u ovom boemskom delu grada. Jedan takav primer nesvakidašnjeg preuređenja i nadogradnje kuće, sagrađene još davne 1940. godine u Aveniji Bruks, radila je firma Brikol Dizajn iz Vankuvera.
Prvobitna kuća u Aveniji Bruks imala je površinu od svega 48 m2, da bi se kasnije izvršila nadogradnja za dodatnih 142 m2. Međutim, i tako nadograđena kuća postala je tesna za njene ukućane i bilo je neophodno njeno proširenje. Proširenjem objekta za dodatnih 162 m2 u prizemlju i na spratu, obezbeđeni su novi kvalitetni sadržaji i prostori za dnevni boravak, spavaće sobe i sanitarni blokovi. Pored toga, želja vlasnika bila je da novo rešenje bude originalno i da se eliminiše potreba za klima uređajima.

Arhitekti su došli na ideju da se zidovi kuće i krov potpuno ozelene biljkama, čime se postiže povoljna unutrašnja klima, i dobija se potpuno nesvakidašnji izgled objekta. Zeleni zid i zeleni krov u velikoj meri smanjuju zagrevanje površina fasada i krova, tako da unutrašnja temperatura kuće može biti i do pet stepeni niža u odnosu na spoljašnju.

Prilikom renoviranja i preuređenja kuće arhitekti su se trudili da se u potpunosti pridržavaju koncepta zelene gradnje. Ne samo da su vodili računa o primeni ekoloških materijala za izgradnju, već su posebnu pažnju posvetili smanjenju vode. //ek ALEKSANDRA RADINOVIĆ – Više u EKO KUĆI No07

OBJEKAT  JE PROJEKTOVAN TAKO DA BUDE FUNKCIONALAN, DA SE U NJEMU MAKSIMALNO ISKORISTI  PRIRODNO SVETLO I DA SE HARMONIČNO UKLOPI U OKOLNI  PROSTOR. TRPEZARIJA, PROJEKTOVANA KROZ DVE ETAŽE, ZAUZIMA CENTRALNI VOLUMEN, ZAJEDNO SA STEPENIŠTEM KOJE VODI DO SPRATA.

EFIKASNO KORIŠĆENJE SOLARNE ENERGIJE KAO IZVORA TOPLOTE OMOGUĆENO JE KROZ VELIKE ZASTAKLJENE POVRŠINE NA JUŽNOJ FASADI, DOK  OTVORI NA SEVERNOJ STRANI OBEZBEĐUJU DA GUBICI  BUDU  MINIMALNI.

Diskretni floralni motivi na ogradama terase nadovezuju se na zelene površine u eksterijeru.

Enterijer kuće je integrisan sa spoljnim prozorom na horizontalnom i vertikalnom planu.

Kuća sa zelenim omotačem

PRILIKOM RENOVIRANJA I PREUREĐENJA KUĆE U AVENIJI BRUKS, ARHITEKTI SU SE TRUDILI DA SE U POTPUNOSTI PRIDRŽAVAJU KONCEPTA ZELENE GRADNJE. PORED PRIMENE EKOLOŠKIH MATERIJALA ZA IZGRADNJU, POSEBNO SE VODILO RAČUNA O SMANJENJU POTROŠNJE VODE, KOJA JE SIGURNO JEDAN OD NAJVREDNIJIH RESURSA NA ZEMLJI, A SA VELIKOM NEBRIGOM SE TROŠI U OGROMNIM KOLIČINAMA.
Kuća se sastoji iz prizemlja i prvog sprata. Oni su povezani spiralnim stepenicama koje se protežu do krovne terase i deluju poput dimnjaka kroz koji u kuću ulazi prohladan vazduh. Zastakljeni izlaz na krov omogućava zenitalno osvetljenje enterijera i pruža otvoren pogled ka nebu. U prizemlju su smeštena velika staklena vrata koja otvaraju kuću ka dvorištu i čine da prelaz iz spoljašnjeg u unutrašnji prostor bude neprimetan. Na prvom spratu nalaze se veliki prozori na koje su postavljene letve od kedra u vidu žaluzina, koje služe za zasenu unutrašnjih prostorija. Spavaća soba na prvom spratu proširena je tako da jednim delom izlazi izvan okvira prvobitne kuće, čime se u prizemnom delu stvorio natkriveni prostor idealan za smeštaj automobila.
Enterijer kuće je integrisan sa spoljnim prostorom na horizontalnom i vertikalnom planu. Diskretni floralni motivi u keramici, na staklu i na ogradama terasa, nadovezuju se na zelene površine u enterijeru i eksterijeru. Pri opremanju enterijera kuće vodilo se računa da se koriste prirodni materijali kao što su drvo i kamen.

Tako su podovi u  kući i spiralne stepenice prekiveni parketom od javorovog drveta, dok je za pultove u kuhinji korišćen reciklirani kamen. U čitavom rešenju kuće, očigledno je da je velika pažnja posvećena zaštiti životne sredine. Za izolaciju kuće korišćeni su reciklirani pamuk i ekološka pena. Kako bi se maksimalno smanjili toplotni dobici i gubici, svi prozori i staklena vrata su sa trostrukim zastakljenjem.

Pored toga, korišćeno je LED osvetljenje, kao i ekološke boje i premazi. Poseban akcenat stavljen je na primenu toaleta sa štedljivim vodokotlićem, čime se znatno smanjuje potrošnja vode. //ek ALEKSANDRA RADINOVIĆ – Više u EKO KUĆI No07

ENTERIJER KUĆE JE INTEGRISAN SA SPOLJNIM PROZOROM NA HORIZONTALNOM I VERTIKALNOM PLANU.

Kuća kao životni san

SNAGA PRIRODE U SAVREMENOJ ARHITEKTURI U ŠIREM KONTEKSTU PODRAZUMEVA I PRIRODAN NAČIN ŽIVOTA, BEZ STRESA, SA MEROM, U SKLADU SA PRIRODNIM POTREBAMA, JER JE ČOVEK, PRE SVEGA, DEO PRIRODE. SVOJIM INTERVENISANJEM U OKVIRU PRIRODE, ČOVEK NE BI SMEO DA NARUŠAVA ODREĐENE PRIRODNE ODNOSE, VEĆ BI TREBALO DA IM SE PRILAGOĐAVA.

Poznati američki arhitekta Čed Openhajm je za izgradnju kuće koristio materijale sa lokaliteta – drvo reciklirano sa ambara starog 300 godina i kamen. Takođe, zamenio je i povećao prozorske okvire na kući, kako bi unutrašnjost objekta povezao sa okolnim pejzažom.Poželeo je da se elementi konstrukcije ne vide, kao ni instalacije, i da slavine budu neupadljive. Da bi postigao da se otvori za vrata uklapaju u zidove, nije ih postavio u dovratke. Prekidači su takođe slabo primetni, sa diskretnom zelenom i crvenom lampicom koja pokazuje da li je svetlo uključeno ili isključeno. Odvodi u kupatilu su u obliku proreza koji se nalaze po obodu slivnih površina.
Arhitekta je nastojao da minimalno utiče na prirodu i da ovaj objekat uklopi u idilično okruženje šuma, potoka i planine. Solarni kolektori koji se nalaze obezbeđuju potrebnu energiju za napajanje električnom strujom i snabdevanje toplom vodom, a izuzetno veliki prozori, zastakljeni izolacijskim staklom za pasivne kuće, ukidaju granicu između enterijera i spoljašnjeg prostora.
Iako ovaj objekat ima samo tri glavne etaže, one su podeljene na medjunivoe, što stvara osećaj topline i prisnosti. Kao i sama arhitektura, i nameštaj je krajnje sveden. Paleta boja koja se provlači kroz ceo objekat je neutralna, uglavnom su to nijanse sive, crne i bele boje, koje se ne suprotstavljaju bogatom koloritu okolnog pejzaža

Kuća je sagrađena u čast japanskom Wabi Sabi senzibilitetu, koji predstavlja takvo estetsko gledanje na svet koje prihvata prolaznost i nesavršenost. Prema mišljenju arhitekte Tadao Anda, “Wabi-Sabi je japanska umetnost pronalaženja lepote u nesavršenosti i dubine u prirodi, prihvatanje prirodnih ciklusa rasta, propadanja i smrti.”

Ovaj koncept prihvata izreku ’’less is more’’ – ’’manje je više’’. Enterijeri su harmonični, sa minimumom dekoracije i bez suvišnih detalja. Objekat izuzetne lepote i harmonije, smešten na mirnoj i idiličnoj lokaciji, jednostavno i nenametljivo se uklapa u okolno zelenilo, kojim ovaj predeo obiluje. / ek IVANA NIKOLIĆ – Više u EKO KUĆI No07

IZUZETNO VELIKI PROZORI, ZASTAKLJENI IZOLACIJSKIM STAKLOM UKIDAJU GRANICU IZMEĐU UNUTRAŠNJOSTI I SPOLJAŠNJEG PROSTORA.

Paleta boja koja se provlači kroz ceo objekat je neutralna, uglavnom su to nijanse sive, crne i bele boje.

Kuća kao životni san

SNAGA PRIRODE U SAVREMENOJ ARHITEKTURI U ŠIREM KONTEKSTU PODRAZUMEVA I PRIRODAN NAČIN ŽIVOTA, BEZ STRESA, SA MEROM, U SKLADU SA PRIRODNIM POTREBAMA, JER JE ČOVEK, PRE SVEGA, DEO PRIRODE. SVOJIM INTERVENISANJEM U OKVIRU PRIRODE, ČOVEK NE BI SMEO DA NARUŠAVA ODREĐENE PRIRODNE ODNOSE, VEĆ BI TREBALO DA IM SE PRILAGOĐAVA.

Planovi za izgradnju svake kuće, po pravilu imaju dugu istoriju vezanu ne samo za ostvarivanje složene finansijske konstrukcije, već i za rešavanje možda još značajnijeg momenta – nalaženje prave lokacije za realizaciju ove životno važne investicije.
Poznati američki arhitekta Čed Openhajm, koji je odrastao u Nju Džersiju, imao je petnaest godina kada je sa roditeljima i sestrom otišao na skijanje u zimski centar Aspen u državi Kolorado. Ovo mesto ga je opčinilo  snežnim padinama i prirodnim lepotama. Nakon tog putovanja, obećao je sebi da će jednog dana napraviti kuću baš na tom mestu, na Crvenoj planini u Aspenu.

Danas je Openhajm poznati arhitekta u Majamiju. Nakon dužeg vremena, konačno je 2008. godine ispunio svoje obećanje i ostvario životni san. Kupio je kuću na Crvenoj planini, sagrađenu 1971. godine, sa idejom da je renovira i napravi sebi i svojoj porodici kuću za stanovanje. Renoviranje je završeno 2012. godine, kada su se Openhajm, njegova supruga i dvoje dece uselili u svoj novi dom. Porodica u ovom objektu provodi sve slobodno vreme, i koristi ga zimi za odmor i uživanje u zimskim sportovima, a leti za boravak u predivnoj prirodi i na terenima za rekreaciju.

Karakteristično je za ovo podneblje da su kuće velike kvadrature, ali Openhajm je za sebe želeo kuću drugačiju od okolnih. Njegova osnovna ideja je bila da sagradi kuću koja će se stopiti sa okolnim pejzažom, tako da praktično ’’nestane’’. Da bi ostvario ideju uspostavljanja dijaloga unutrašnjeg i spoljnog prostora, projektom rekonstrukcije starog objekta arhitekta Openhajm je povezao svoje veliko iskustvo i znanje u integralnom projektovanju.

Elementi rekonstrukcije
Za izgradnju kuće koristio je materijale sa lokaliteta – drvo reciklirano sa ambara starog 300 godina i kamen. Takođe, zamenio je i povećao prozorske otvore na kući, kako bi unutrašnjost objekta povezao sa okolnim pejzažom. Poželeo je da se elementi konstrukcije ne vide, kao ni instalacije, i da slavine budu neupadljive.  // ek IVANA NIKOLIĆ – Više u EKO KUĆI No07

’’AKO MOŽETE DA NAPRAVITE KUĆU KOJA NESTAJE, ONDA MOŽETE DA SE USREDSREDITE NA ONO ŠTO JE ZAISTA BITNO, A TO JE PRIRODA” – CHAD OPPENHEIM

PREMA MIŠLJENJU ARHITEKTE TADAO ANDA, “WABI-SABI JE JAPANSKA UMETNOST PRONALAŽENJA LEPOTE U NESAVRŠENOSTI I DUBINE U PRIRODI, PRIHVATANJE PRIRODNIH CIKLUSA RASTA, PROPADANJA I SMRTI.”

Paleta boja koja se provlači kroz ceo objekat je neutralna.

Kameleon

POPUT  ŽIVOG BIĆA, SPOLJA SIMETRIČNA, IZNUTRA ASIMETRIČNA, OVA KUĆA SE, ZAHVALJUJUĆI  ODLIČNOM IZBORU BOJA I LOKALNIH MATERIJALA, SAVRŠENO UKLAPA U OKOLNI PEJZAŠ, KAO KAMELEON.

Pščinja  je grad u poznatoj kulturno i industrijski razvijenoj oblasti Gornja Šlezija,na jugu Poljske, čuven i po finoj čipki i kolekciji šleskih narodnih nošnji, a nalazi se na istoimenoj reci, pritoci  Visle. U blizini je važna brana na reci Visli, zbog koje je napravljeno veštačko jezero Laka, koje snebdeva vodom okolnu oblast. Na jezeru se može jedriti i surfovati na dasci. U šumi koja okružuje jezero Laka, prema projektu arhitekte Petera Kučije sagrađena je kuća  koja se kao kameleon savršeno uklapa u okolni pejzaž.

Oblik kuće je zamišljen tako da na najbolji način absorbuje sunčevu energiju. Objekat  se sastoji iz dve celine. Prizemni deo je oblika kocke kvadratnog oblika sa centralnim usečenim delom u obliku slova U, i sadrži: ulaz, ostavu, garderobu, stepenišni prostor, kuhinju, trpezariju, dnevni boravak, spavaću sobu i kupatilo. Krov iznad ovog dela je ravan i zelen, sa bujnom vegetacijom, i omogućava racionalno sakupljanje  kišnice.

Spoljna obrada fasade prizemlja je od vertikalno poređanih drvenih daski od ariša iz okolne šume. Daske su ostavljene netretitane, a na pojedinim nasumično odabranim mestima, premazane su nijansama žute i narandžaste boje, koje odražavaju boju okolnog rastinja. Centralni deo, koji se sastoji  iz tri etaže, obložen je crnim eternitom, da bi se smanjili gubici toplote iz objekta.

Uz nisko-tehnološke elemente obnovljih izvora: solarni dimnjak, hlađenje isparavanjem,  materijali sa visokom termalnom masom, upotrebljene su i savremene tehnologije kao što su: sistem pametne kuće, solarno grejanje i ventilacija sa rekuperacijom, toplotna pumpa i fotonaponski paneli, kao i obnovljivi, reciklirani i inovativni materijali.
Ovaj inovativni dizajn deluje sveže i vrlo efektno, što dokazuju mnogobrojne nagrade i priznanja koje je arhitekta Peter Kučia dobio za projekat  ove kuće.// ek LJILJANA RADOJIČIĆ – Više u EKO KUĆI No07

KUĆA ORIGINALNOG NAZIVA – CO2 SAVER (ŠTEDIŠA UGLJEN-DIOKSIDA), OPRAVDANO JE DOBILA NADIMAK KAMELEON, ZBOG MOGUĆNOSTI DA SE ODLIČNO PRILAGODI USLOVIMA OKOLINE PRIMENOM PRINCIPA NAPREDNOG ODRŽIVOG DIZAJNA.

Pogled iz staklenika na terasu, dvorište i okolnu šumu.

Zajednički prostor trpezarije i kuhinje.

Kameleon

POPUT ŽIVOG BIĆA, SPOLJA SIMETRIČNA, IZNUTRA ASIMETRIČNA, OVA KUĆA SE, ZAHVALJUJUĆI ODLIČNOM IZBORU BOJA I LOKALNIH MATERIJALA, SAVRŠENO UKLAPA U OKOLNI PEJZAŠ, KAO KAMELEON.
Dizajn je bio određen sa dva zahteva: niski troškovi gradnje i niski troškovi života u novoizgrađenoj kući. Tradicionalan način gradnje, upotreba lokalnih materijala i recikliranih građevinskih elemenata, samo su neki od činilaca koji su doprineli smanjenju cene izgradnje. Trud je urodio plodom, tako da cena izgradnje nije bila viša od cene izgradnje standardne kuće, a ukupna potrošnja energije je deset puta manja od energije koju troši tipična kuća u Poljskoj.
Oblik kuće je zamišljen tako da na najbolji način absorbuje sunčevu energiju. Objekat  se sastoji iz dve celine. Prizemni deo je oblika kocke kvadratnog oblika sa centralnim usečenim delom u obliku slova U, i sadrži: ulaz, ostavu, garderobu, stepenišni prostor, kuhinju, trpezariju, dnevni boravak, spavaću sobu i kupatilo. Krov iznad ovog dela je ravan i zelen, sa bujnom vegetacijom, i omogućava racionalno sakupljanje kišnice. Iz središnjeg usečenog dela se uzdiže volumen prizmatične zasečene forme, obložen crnim eternitom. U okviru ovog volumena formira se prostor sprata i potkrovlja. Na spratu se nalaze studio, galerija i stepenišni prostor, a u potkrovlju soba, kupatilo i hodnik.

Iz središnjeg usečenog dela se uzdiže volumen prizmatične zasečene forme, obložen crnim eternitom. U okviru ovog volumena formira se prostor sprata i potkrovlja. Na spratu se nalaze studio, galerija i stepenišni prostor, a u potkrovlju soba, kupatilo i hodnik. Iz prostorija u ovom delu kuće pruža se neometan pogled na obližnje jezero, a po lepom vremenu vidi se i  planina Beskidi. Ostali deo prizemlja u centralnom, slobodnom delu iskorišćen je za staklenik i terasu.

Površina zidova i dela  krova na severnom delu kuće ušestvuje sa svega 19 procenata  u ukupnoj površini omotača, što je veliki pozitivni pomak u odnosu na 33 procenta u standardnom dizajnu.// ek LJILJANA RADOJIČIĆ- Više u EKO KUĆI No07

Stepenišni prostor, prozirnei lake konstrukcije, sa galerijom na prvom spratu.

Zajednički prostor trpezarije i kuhinje.

Ekokult 2013.

”EKO KUĆA”, PRVI SRPSKI MAGAZIN POSVEĆEN EKO ARHITEKTURI I EKO KULTURI, POKRENUO JE VELIKU JEDINSTVENU MANIFESTACIJU I IZLOŽBU EKOKULT, KOJI JE PRVI PUT ODRŽAN U BEOGRADU, OD 21. DO 26. JANUARA 2013. GODINE, U GALERIJI PROGRES, KNEZ MIHAJLOVA 27, RADOVI PREKO 45 UČESNIKA IZ SRBIJE I 35 UČESNIKA IZ INOSTRANSTVA, IZ RAZNIH OBLASTI UMETNOSTI, IZAZVALI SU VELIKO INTERESOVANJE JAVNOSTI I MEDIJA.
EKOKULT, predstavlja jedinstvenu manifestaciju sa velikom izložbom i pratećim programom u okviru kojih su integrisani svi segmenti eko arhitekture, eko kulture, eko umetnosti, eko dizajna i eko života. Takav koncept manifestacije i izložbe otvorio je dijalog sa širom javnošću, promovišući znanje, razvoj i primenu ekološkog, energetskog i održivog načina razmišljanja, sa željom da direktno i praktično utiče na način posmatranja života i sveta. Namera organizatora je ostvarena okupljanjem arhitekata, umetnika, stručnjaka iz raznih oblasti, kao i učesnika iz svih segmenata kulturnog života, koji su u takvoj sinergiji približili ovu problematiku velikom broju posetilaca. Ovakvim pristupom, EKOKULT je otvorio nove mogućnosti promovisanja eko načina života i razmišljanja, ali isto tako i promociju kompanija i institucija koje u sklopu svoje delatnosti stavljaju akcenat na ekologiju i energetsku efikasnost, uz aktiviranje umetnika svih generacija i poznatih ličnosti, ekološki orijentisanih, čime je na najbolji način promovisan eko stil života kao stil budućnosti.

Tokom trajanja izložbe organizovani su prateći programi, predavanja, prezentacije i panel diskusije o aktuelnim temama svrstanim u 4 programska bloka: Eko heroj civilizacije Nikola Tesla, Eko arhitektura, Eko umetnosti-eko dizajnu i Eko životu. U direktnom razgovoru sa publikom, odgovore je dao veliki broj istaknutih stvaralaca i umetnika iz naučnog i javnog života iz oblasti arhitekture, dizajna, slikarstva, vajarstva, primenjenih umetnosti, književnosti, publicistike i eko života. Autor manifestacije i izložbe EKOKULT. je Mr Vladimir Lovrić, dia, predsednik ULUPUDS-a i glavni i odgovorni urednik magazina za eko arhitekturu i kulturu EKO KUĆA, koji je ujedno bio i moderator pratećeg programa. EKOKULT je izazvao izuzetnu pažnju kulturne javnosti u Srbiji, tako da je sledeće postavljanje već najavljeno u Prirodnjačkom muzeju u Novom Sadu od 16. do 31. maja 2013. godine, kada će takođe biti održan i veliki broj tribina. U Noći Muzeja, 18. maja, od 20h do 23h biće organizovan multimedijalni performans u kome će učestvovati poznate ličnosti, nosioci svih segmenata ove manifestacije.

Mat pel zelena zgrada

PROJEKAT REKONSTRUKCIJE SKLADIŠTA ZAŠTIĆENOG KAO DEO INDUSTRIJSKOG NASLEĐA SAN FRANCISKA UJEDNO JE I PRVI OBJEKAT KOJI JE POSTIGAO LEED GOLD SERTIFIKAT U OVOM GRADU, PRI ČEMU JE DO SADA OSVOJIO I PREKO 20 NAGRADA I PRIZNANJA STRUKE U RAZNIM KATEGORIJAMA, VEZANIM KAKO ZA POSTIGNUT IZUZETAN STEPEN ODRŽIVOSTI, TAKO I ZA IZUZETNE ARHITEKTONSKE KVALITETE.

Kroz saradnju višestruko nagrađivanog arhitektonskog biroa iz San Franciska, Aidlin Darling Design, koji se odlikuje posvećenošću rešavanju problema održivosti u svakom projektu, sa kompanijom Matarozzi/Pelsinger Builders, takođe iz San Franciska, u ovom slučaju ujedno klijenta i glavnog izvođača radova, stvoren je multifunkcionalni prostor u kome održive strategije poput prirodne ventilacije ili ponovne upotrebe materijala i strukturalnih elemenata postaju neodvojiv deo arhitektonskog jezika.
Pošto proizvođači Matarozzi/Pelsinger Builders slove za kompaniju koja održivo građenje vidi kao cilj u svom budućem poslovanju, hteli su da to nedvosmisleno potvrde kroz projekat svog novog sedišta. Zato su kupili zaštićeni industrijski objekat, izgrađen oko 1912. godine sa namerom da ga renoviraju u skladu sa principima održive gradnje.

Uz saradnju sa arhitektima iz Aidlin Darling Design-a stvorili su koncept rekonstrukcije koji se bazirao na zadržavanju strukturalnih elemenata, jer su ih upravo oni, po njihovim rečima, i privukli ovom devastiranom nekadašnjem skladištu pivskih boca. Drvene grede su očišćene i ojačane, dok su pojedine iskorišćene za nameštaj i detalje u enterijeru. Multifunkcionalni prostor rekonstruisanog objekta, osim kancelarija Mat/Pel koje zauzimaju prvi nivo na drugom spratu, ima i prostor za izdavanje, dok prizemlje i deo dvorišta zauzima restoran koji pretenduje na LEED Platinum sertifikat za održive enterijere.

Među održivim rešenjima koja su doprinela dobijanju zlatnog LEED sertifikata je i upotreba obnovljivih izvora energije, u vidu instalacije solarnih panela snage 30kW, koji pokrivaju preko 30% potreba za električnom energijom godišnje, obezbeđujući tako 9 od 10 mogućih poena za kriterijum smanjenje potrošnje električne energije.  //ek BOJANA STANKOVIĆ – Više u EKO KUĆI No07

OSIM OBLIKOVNE VREDNOSTI REŠENJE DUPLE FASADE DOPRINELO JE REŠAVANJU MNOGIH ARHITEKTONSKIH PROBLEMA, KAO ŠTO JE ZAŠTITA OD SUNCA I KONTROLA UPLIVA DNEVNOG SVETLA, PRIVATNOST UNUTAR OBJEKTA I POSTIZANJE PRIRODNE VENTILACIJE. TIME JE OMOGUĆENO REŠAVANJE UNUTRAŠNJOSTI OBJEKTA KAO JEDINSTVENE FUNKCIONALNE CELINE PODELJENE TRANSPARENTNIM PREGRADAMA, ČIME JE OMOGUĆENA NESMETANA POPREČNA VENTILACIJA I VIZUELNI KONTAKT SA SPOLJNIM OKRUŽENJEM.

Zelena gradnja održiva gradnja

NAJNAPREDNIJE ZEMLJE U EKOLOŠKOM I ODRŽIVOM PRISTUPU ZELENOJ GRADNJI RAZVILE SU SLOŽENE PROGRAME SERTIFIKACIJE A SVAKI OD NJIH SADRŽI CILJEVE I STRUKTURU METODA OCENJIVANJA, PRETHODNE I TEKUĆE PROCESE ZA UNAPREĐENJE KRITERIJUMA I NJIHOVE DEFINICIJE, OPIS PROCESA SERTIFIKACIJE I PRATEĆE TROŠKOVE.
Održivost u zgradama mora biti različito definisana za različite epohe i mora se konstantno prilagođavati tako da odgovara napretku društva i tehnologije.
Obezbeđenje kvalitetnog života budućim generacijama, se može osigurati održivom i efikasnom upotrebom izvora na planeti. Ovaj se zahtev odnosi na arhitekturu i na urbanizam, kao i na upotrebu zemlje. Danas i u budućnosti, cilj mora biti postizanje arhitektоnskih rešenja najboljeg mogućeg kvaliteta u svim njenim segmentima, pri čemu se istovremeno mora obezbediti maksimalna zaštita prirodnih izvora.
Prethodnih godina su razvijeni različiti sistemi, metodologije i sredstva koja omogućavaju da se izmeri i uporedi kvalitet održivih zgrada. Oznake, sertifikati i sistemi procene, se posmatraju kroz njihovu zavisnost od socijalne, političke, kulturne i klimatske situacije nacije ili regiona za koji su bili razvijani.
Istorijski razvoj termina „održivost“, u smislu u kojem se danas koristi, uobličila je Svetska komisija za čovekovu okolinu i razvoj, poznatija kao Bruntland komisija. Izveštaj ove komisije, pod nazivom „Naša zajednička budućnost“, koji datira iz 1987. godine, definiše održivi razvoj kao „razvoj koji zadovoljava potrebe današnjeg trenutka tako da pri tome ne ugrožava mogućnosti budućih generacija da zadovolje sopstvene potrebe“.

ODRŽIVOST JE KONCEPT GLEDANJA U BUDUĆNOST RAZVOJA SVIH EKONOMSKIH, EKOLOŠKIH I SOCIJALNIH ASPEKATA LJUDSKOG POSTOJANJA. OVA TRI STUBA ODRŽIVOSTI SU MEĐUZAVISNA I ZAHTEVAJU STALNO USKLAĐIVANJE.

Način na koji danas pristupamo razmišljanju o održivosti ima svoje korene u sedamdesetim godinama prošlog veka, a rane devedesete godine označile su i početak primene ekloških principa i postavljanje optimalnih standarda za kvalitet klime i komfora u zatvorenim prostorima za boravak, baziranih na konceptu energetske efikasnosti. Upotreba obnovljivih izvora energije počela je postepeno da prelazi u standardnu praksu.
Održiva arhitektura se često opisuje terminima „ekološko planiranje“ i „energetski efikasno građenje“. Ipak, ekologija i energetska efikasnost su samo neki od aspekata održivog razvoja. Oblast održive i zelene gradnje obuhvata značajno veći opseg tema. Dok aspekti ekologije, ekonomije i sociologije formiraju klasične dimenzije održivog planiranja i građenja, održiva arhitektura se i na nacionalnom i na internacionalnom nivou sve više karakteriše prema kategorijama kao što su: kvalitet tehnologije i procesa, kao i funkcionalne i specifične lokacijske karakteristike.
Jedinstven odgovor na kompleksne kriterijume koji se odnose na objekte, materijale, njihovu energetsku efikasnost i sl., ustanovljen je pojmom green building koji označava način projektavanja i građenja koji daje zadovoljavajuća rešenja u pogledu što većeg broja postavljenih ekoloških kriterijuma. Za razliku od termina kao što su solarne kuće, pasivne kuće, energetski efikasne, pametne kuće itd., koji su prepoznatljivi upravo po tome što su vezani za ispunjenje određenog kriterijuma (štednja energije, korišćenje obnovljive energije, integrisano upravljanje sistemima), termin zelene zgrade, koji se na našem govornom području javlja kao prevod anglosaksonskog termina green building ne nudi prepoznatljiv koncept koji stoji iza ovakvih objekata. Razlog tome je upravo činjenica da termin ”green building ne označava samo zgradu kao finalni proizvod, već proces projektovanja, građenja i procene zgrade, koji nosi sve odlike održivog procesa, a koji je teško definisati i urediti isključivo putem zakona i pravilnika. Ispunjenost svih kriterijuma koji stoje iza jedne zaista održive zgrade, jeste delikatno pitanje, pošto svaka konkretna situacija nosi sa sobom određena ograničenja  i specifičnosti. Stepenovanje ispunjenosti kriterijuma nije jednostavno i upravo zbog toga su se razvili sistemi vrednovanja koji u svojoj suštini sadrže definiciju pojma zelenih zgrada.
Građevinski materijali i zgrade su ekstremno dugovečni i imaju uticaj na našu životnu sredinu i društvo dugi niz godina i zato zaslužuju našu veliku pažnju u pogledu njihove primene i razvoja. Uvođenje i razvoj sistema sertifikacije su omogućli definisanje zahteva i ciljeva održive gradnje na jasan i sveobuhvatan način. Ovi sistemi funkcionišu kao dragoceno oruđe koje obezbeđuje dobar dizajn i potvrdu kvaliteta, pomažući investitorima i projektantskim timovima da se podignu zgrade poželjnih ekoloških kvaliteta.
Ekonomski aspekti su fundamentalni faktor za uspeh sistema sertifikacije zelene gradnje u budućoj upotrebi. Cilj je da se uravnoteže dodatni troškovi nastali kroz sertifikaciju sa uštedom postignutom kroz unapređenu gradnju koja omogućava dodatni prihodi kroz više cene izdavanja i stabilnu vrednost nekretnine.
Sve dok sertifikacija stambenih zgrada ne bude zakonom propisana, na način na koji je to urađeno u Velikoj Britaniji, kategorije zelene gradnje biće privlačne samo na tržištu poslovnih zgrada i komercijalnih prostora.
Standardizacija različitih sistema za ocenjivanje zelene gradnje na internacionalnom nivou još uvek nije na vidiku, zbog izraženih regionalnih razlika. Ako bi ova standardizacija bila postignuta, ostatak ne bi bio samo značajna sinergija i ušteda, već i maksimalan stepen transparentnosti i upoređivanja održivosti u zgradama. Ali, trenutna situacija ima svojih prednosti: princip ”konkurencija je dobra za posao” se takođe odnosi na sertifikaciju zgrada. Raznolikost u pristupu je korisna za dalji razvoj sadržaja svih sistema i daje onim već prisutnim i testiranim svež podsticaj za dalje.
Najnaprednije zemlje u ekološkom i održivom pristupu zelenoj gradnji razvile su složene programe sertifikacije a svaki od njih sadrži ciljeve i strukturu metoda ocenjivanja, prethodne i tekuće procese za unapređenje kriterijuma i njihove definicije, opis procesa sertifikacije i prateće troškove.
Nacionalni sertifikacioni sistemi – američki LEED, britanski BREEAM, nemački DGNB, japanski CASBEE, švajcarski MINERGIE, francuski HQE i sistem evropske unije EU GREEN BUILDING PROGRAMME – danas nalaze široku primenu i njihova međusobna konkurencija samo može doprineti daljem usavršavanju i razvoju novih sistema.

Kuća ’’El Muro’’

KUĆA ’’ZID’’, SAMOODRŽIVA BIOKLIMATSKA KUĆA, NALAZI SE NA POZNATOJ TURISTIČKOJ DESTINACIJI, U MESTU TENERIFE NA KANARSKIM OSTRVIMA. PODIGNUTA JE BLIZU OBALE MORA I PRIPADA BIOKLIMATSKOM NASELJU, JEDINSTVENOM NASELJU OVAKVE VRSTE U SVETU.
Bioklimatsko naselje se sastoji od 25 kuća zamišljenih tako da korišćenje energije za njihovo funkcionisanje bude ekološki što prihvatljivije. Visoka energetska efikasnost karakteriše materijale koji se koriste za izgradnju ovih objekata, kao i arhitektonski koncept gradnje. Naselje je zamišljeno tako da bude  potpuno čisto, zahvaljujući korišćenju obnovljivih i čistih izvora energije – vetru, vodi i suncu.
’’El muro’’ (Zid), bioklimatska kuća arhitektonskog studjia Jose Luis Rodrigues Gil, jedna je od nagrađenih kuća na konkursu. Ideja ovog projekta je da se izgradi samoodrživi objekat, dobro integrisan u pejzaž Kanarskih ostrva, koji karakteriše izuzetno kaskadno i strmo zemljište. Južno orijentisani zidovi od prirodnog kamena, bazalta, na koje se oslanja ova građevina, svetla struktura od lameliranog drveta, čelično kućište i staklena fasada, osnovni su elementi ovog objekta. Ovakav tip projekta povezuje dnevnu zonu sa eksterijerom, omogućavajući tako pasivni zahvat sunčeve energije, veliku dnevnu osvetljenost i otvorene vizure prema moru. Vertikalni klizni panoi i krovni brisoleji omogućavaju kontrolu i zaštitu objekta od prekomernog sunčevog zračenja. Iz glavnog kamenog zida, sa severne strane, nalazi se noćna zona, formirana od malih intimnih prostorija za spavanje, koje su sa spoljne strane optimalno termilki izolovane.

Upotrebom lokalnih, ekoloških materijala, smanjuje se štetan uticaj objekta na životnu sredinu, a  time i količina otpada koji se stvara. Kuća je termički izolovana, tako da eliminiše gubitke toplote ili hladnoće i smanjuje spoljnu buku. Osnova energetskog koncepta je korišćenje solarne energije.

Projekat ’’25 bioklimatskih objekata’’ je jasan primer integracije obnovljivih izvora energije u zgrade. Ovakvi projekti nam pokazuju različite opcije u okviru usmerenja na korišćenje prirodnih resursa za proizvodnju električne energije.// ek IVANA NIKOLIĆ –  Više u EKO KUĆI No 07

PROJEKAT ’’25 BIOKLIMATSKIH OBJEKATA ZA TENERIFE’’ PROISTEKAO JE IZ INTERNACIONALNOG TAKMIČENJA PROMOVISANOG OD STRANE PARLAMENTA I TEHNIČKOG INSTITUTA ZA OBNOVLJIVE IZVORE ENERGIJE (ITER).

Ideja ovog projekta je da se izgradi samoodrživi objekat koji je integrisan u pejzaž Kanarskih ostrva.

Krov pod nagibom, ispod kojeg se nalazi veliki deo strukture objekta, definisan je sunčevim zračenjem i sadrži solarne fotonaponske panele i kolektore.

Kuća sa unutrašnjim dvorištem

POLOŽAJ DNEVNE SOBE I TRPEZARIJE UPUĆUJE NA “ENGAVA” PROSTORNI KONCEPT TRADICIONALNE JAPANSKE KUĆE. ENTERIJER SE PRETAPA U EKSTERIJER ZAHVALJUJUĆI VELIKIM KLIZNIM STAKLENIM PANELIMA NA ULIČNOJ FASADI I KA ATRIJUMU. NESMETAN PRELAZ IZ UNUTRAŠNJEG U SPOLJAŠNJI PROSTOR POVEZUJE KORISNIKE SA AUTENTIČNIM OKRUŽENJEM.

Smeštena usred prirodnog rezervata u mestu Mandai, ova kuća je svom vlasniku podarila mir i spokojstvo kakvo se retko nalazi na ostrvu  tako blizu Singapura. Zanimljivo je da je vlasnik zahtevao od arhitekata da projektuju prizemni objekat na ostrvu gde je svaki santimetar zemljišta dragocen. Ovakav stav kosi se sa uobičajenom praksom da se maksimalno iskoristi dozvoljeni indeks izgrađenosti, odobren od strane gradske uprave za urbanizam. Kuća je projektovana u ortogonalnom rasteru, sa atrijumom u sredini. Istražujući mogućnosti i pomerajući granice između unutrašnjeg i spoljašnjeg prostora, arhitekti su pokušali da sve prostorije koncentrišu oko zajedničkog dvorišta, formirajući na taj način prstenastu strukturu. Ovakav koncept je nastao u želji da se vlasniku kuće omogući da tokom večeri, nakon napornog posla, uživa na otvorenom i bezbednom prostoru unutar objekta.

Glavni ulaz u kuću je naglašen velikom konzolnom nadstrešnicom, koja uprkos svojim velikim dimenzijama ostavlja utisak lagane lebdeće forme. Učvršćena je pomoću zatega koje se ne vide iz perspektive posetioca, i izgleda kao da lebdi ispred prizmatičnog volumena objekta, ni malo ga ne opterećujući. Postoji još jedan ulaz u kuću, koji je intimniji, i nalazi se sa bočne strane objekta. Do njega se dolazi stazom od pravilno poređanih kamenih ploča kvadratnog oblika. Odavde se ulazi u kuhinju, koja je direktno povezana sa prostorom za roštiljanje.

Denivelacija prednjeg dela objekta na višu kotu je podređena još jednoj interesantnoj zamisli arhitekata – da postave klupe za sedenje sa obe strane prostora dnevnog boravka i trpezarije, celom dužinom bočnih zidova, sa ciljem da omoguće sedenje i uživanje u bašti dvorišta ispred kuće, kao i u atrijumu sa druge strane zajedničkih prostorija.//ek MARIJA VELOVIĆ – Više u EKO KUĆI No 07

IZGRADNJA PRIZEMNOG OBJEKTA NA OSTRVU GDE JE SVAKI SANTIMETAR ZEMLJIŠTA DRAGOCEN, KOSI SE SA UOBIČAJENOM PRAKSOM DA SE MAKSIMALNO ISKORISTI DOZVOLJENI INDEKS IZGRAĐENOSTI KOJI ODOBRAVA GRADSKA UPRAVA ZA URBANIZAM.

Pojas oko kuće je posut sitnim belim kamenjem koje je na pojedinim mestima kombinovano sa zelenilom tako da čini zanimljive nepravilne oblike.

Jednostavan i prefinjen enterijer nije opterećen dekorativnim elementima, koji bi mogli da poremete sveden, uredan i ležeran ambijent.

Kuća sa unutrašnjim dvorištem

POLOŽAJ DNEVNE SOBE I TRPEZARIJE UPUĆUJE NA “ENGAVA” PROSTORNI KONCEPT TRADICIONALNE JAPANSKE KUĆE. ENTERIJER SE PRETAPA U EKSTERIJER ZAHVALJUJUĆI VELIKIM KLIZNIM STAKLENIM PANELIMA NA ULIČNOJ FASADI I KA ATRIJUMU. NESMETAN PRELAZ IZ UNUTRAŠNJEG U SPOLJAŠNJI PROSTOR POVEZUJE KORISNIKE SA AUTENTIČNIM OKRUŽENJEM.

Smeštena usred prirodnog rezervata u mestu Mandai, ova kuća je svom vlasniku podarila mir i spokojstvo kakvo se retko nalazi na ostrvu  tako blizu Singapura. Zanimljivo je da je vlasnik zahtevao od arhitekata da projektuju prizemni objekat na ostrvu gde je svaki santimetar zemljišta dragocen. Ovakav stav kosi se sa uobičajenom praksom da se maksimalno iskoristi dozvoljeni indeks izgrađenosti, odobren od strane gradske uprave za urbanizam. Kuća je projektovana u ortogonalnom rasteru, sa atrijumom u sredini. Istražujući mogućnosti i pomerajući granice između unutrašnjeg i spoljašnjeg prostora, arhitekti su pokušali da sve prostorije koncentrišu oko zajedničkog dvorišta, formirajući na taj način prstenastu strukturu.
Ovakav koncept  je nastao u želji da se vlasniku kuće omogući da tokom večeri, nakon napornog posla, uživa na otvorenom i bezbednom prostoru unutar objekta. Stepenište vodi iz atrijuma na krovnu terasu. Ova tri elementa povezuje istovetno popločanje drvenim brodskim podom.

Denivelacija prednjeg dela objekta na višu kotu je podređena još jednoj interesantnoj zamisli arhitekata – da postave klupe za sedenje sa obe strane prostora dnevnog boravka i trpezarije, celom dužinom bočnih zidova, sa ciljem da omoguće sedenje i uživanje u bašti dvorišta ispred kuće, kao i u atrijumu sa druge strane zajedničkih prostorija. Klupe su napravljene od istih dasaka od kojih je sklopljen brodski pod u atrijumu i na krovnoj terasi. Ovakva dispozicija dnevne sobe i trpezarije upućuje na “engava” prostorni koncept tradicionalne japanske kuće.

Enterijer se pretapa u eksterijer zahvaljujući velikim kliznim staklenim panelima na uličnoj fasadi i ka atrijumu, omogućavajući nesmetan prelaz iz unutrašnjeg u spoljašnji prostor, što povezuje korisnike sa  autentičnim okruženjem. // ek MARIJA VELOVIĆ- Više u EKO KUĆI No07

BELA BOJA I OBILJE SVETLOSTI OSTAVLJAJU VIZUELNI UTISAK ČISTOTE, STVARAJUĆI SAVRŠEN AMBIJENT ZA ODMOR I OPUŠTANJE. MOŽETE PROVESTI SATE GLEDAJUĆI PAPERJASTE OBLAKE I OSETITI SPOKOJ MESTA I JEDNOSTAVNOST KOJOM OVA KUĆA ODIŠE.

ENTERIJER SE PRETAPA U EKSTERIJER ZAHVALJUJUĆI VELIKIM KLIZNIM STAKLENIM PANELIMA NA ULIČNOJ FASADI I KA ATRIJUMU, OMOGUĆAVAJUĆI NESMETAN PRELAZ IZ UNUTRAŠNJEG U SPOLJAŠNJI PROSTOR, ŠTO POVEZUJE KORISNIKE SA AUTENTIČNIM OKRUŽENJEM.

Jednostavan i prefinjen enterijer nije opterećen dekorativnim elementima koji bi mogli da poremete sveden i ležeran ambijent.

Stara planina – najstarija među planinama

IZDUŽENI LANAC STARE PLANINE ČINI PRIRODNU GRANICU IZMEĐU SRBIJE I BUGARSKE U DUŽINI OD SKORO STO KILOMETARA. VELIKA PLANINSKA PROSTRANSTVA POKRIVENA SU PAŠNJACIMA I GUSTIM BUKOVIM ŠUMAMA. SNEGOVI SE NA VISOVIMA OD PREKO DVE HILJADE METARA ZADRŽAVAJU I TOKOM LETA I ZATO PLANINSKE REKE IMAJU POSTOJAN DOTOK VODE TOKOM CELE GODINE. TE REKE SU, VREMENOM, U CRVENOM PEŠČARU USEKLE DUBOKE, SLIKOVITE KANJONE. STARA PLANINA JE ZAŠTIĆENA KAO PARK PRIRODE KOJI SE PROSTIRE NA TERITORIJI OD 142.000 HEKTARA I PRIPADA OPŠTINAMA ZAJEČAR, KNJAŽEVAC, PIROT I DIMITROVGRAD.
Zaglavak je deo lanca, zaglavljen između Trgoviškog Timoka i izdignutog planinskog grebena. Naseljen je od davnina, o čemu najbolje svedoči pećina Korenatac u blizini Gabrovnice, sa dobro očuvanim crtežom konjanika iz bronzanog doba.

Najznačajnije naselje Zaglavka je Knjaževac. Nalazi se na mestu gde se Svrljiški i Trgoviški Timok spajaju i dalje teku kao Beli Timok. Rečne obale su spojene mnogim mostovima, pa grad nazivaju i Mala Venecija. Sadašnji naziv grad je dobio po knjazu Milošu, koji je srušio zloglasnu Gurgusovačku kulu i pokrenuo novi život ovoga mesta. U dolini Trgoviškog Timoka, u selu Donja Kamenica, nalazi se neobična crkvica sa dva zvonika. Posvećena je Rođenju Presvete Bogorodice i pretpostavlja se da je podignuta početkom 14.veka. Sačuvane freske govore o velikom majstorstvu živopisca. Nešto dalje, u pravcu Gornje Kamenice, nalazi se manastir sa crkvom posvećenom Svetoj Trojici. Crkvu su, po predanju, podigli pastiri iz Crnog Vrha, mada se kao ktitor pominje i Lazar, sin despota Đurđa Brankovića.

Budžak je deo Stare planine omeđen državnom granicom Srbije i Bugarske, opštinskom granicom Pirota i Knjaževca, Zaglavkom i obroncima Tresibabe koji se spuštaju do voda Trgoviškog Timoka. Stanovništvo je srpsko, ali su uticaji nomada i osvajača koji su tuda prolazili primetni u navikama i običajima ljudi. Stočarstvo je i dalje primarno zanimanje, uprkos činjenici da su se stada koja su se nekad hiljadila svela na dvocifrene, pa čak i jednocifrene brojke. Da bi umilostivili sveca-zaštitnika svojih stada, pastiri su odvajali najlepše jagnje, ukrašavali ga najlepšim prolećnim cvećem i pred izlazak na planinske pašnjake prinosili na kameni oltar kao žrtvu. Jagnje bi završavalo u kazanu, a čorba bi se osveštavala i delila meštanima kao relikvija. Ovaj običaj je bio poznat pod nazivom Molitva pod Midžorom, i upražnjava se i danas na Đurđevdan.// ek Više u EKO KUĆI No07

NEKAD TRADICIONALNO PASTIRSKO JELO BELMUŽ POSTALO JE POPULARNO MEĐU SVE BROJNIJIM GOSTIMA NA STAROJ PLANINI. SPREMA SE OD MLADOG PUNOMASNOG SIRA I PŠENIČNOG ILI KUKURUZNOG BRAŠNA. BELMUŽ ZNAČI ‘LEP MUŽ, LEP MUŠKARAC’, JER MUŠKARAC KOJI JEDE TO JELO, KAŽU, IMA LEP, RUMEN TEN, MADA BI MU BOLJE PRISTAJAO NAZIV ’JAK MUŽ’, JER JE JELO IZUZETNO KALORIČNO.

Sunseeker duo – avion na solarni pogon

Erik Rejmond je jedan je od poznatih graditelja aviona na solarni pogon. On kaže da su njegovi avioni pravljeni sa namerom da pilotima omoguće što praktičnije korišćenje. Posle opsežnih višegodišnjih testiranja, svakako su se dokazali kao praktični. Zamena baterije na svake tri godine nije neophodna ukoliko se koriste malo skuplji akumulatori, čiji je životni vek oko 20 godina.
Za proizvodnju ovakvih aviona koristi se kompozitni materijal visoke tehnologije – ugljenična i kevlar vlakna, vrsta veoma otpornog sintetičkog fibera. Ovaj materijal je pet puta izdržljiviji od metala i dobro podnosi visoke temperature. Zbog svoje hemijske strukture kevlar je veoma lagan, pa se zbog toga koristi i u prozvodnji delova za avione.
Kako bi se mogao smestiti neophodan broj solarnih panela, avion je morao imati veliki raspon krila, pa je tako njihova dužina skoro 24 metra, a masa nije smela da pređe 270kg. Iako je konstrukcija ovog aviona izuzetno lagana, on lako može da primi dva odrasla muškarca. Po ugledu na osnovni originalni model Sunseeker-a koji je završen 1990. godine, ovaj model je takođe sposoban da obavlja interkontinentalne letove. Kada letelica nije u upotrebi, krila se saviju, tako da se avion može smestiti u hangare ili magacine prosečne veličine.

SUNSEEKER DUO JE PRIMARNO DIZAJNIRAN I NAMENJEN UŽIVANJU U LETENJU, A UJEDNO JE I EKOLOŠKI PRIHVATJIV. SOLARNI PANELI I ELEKTRIČNI MOTORI DOPRINOSE LETENJU BEZ BUKE I BEZ EMISIJE UGLJEN DIOKSIDA, PA SE TAKO OSEĆAMO KORAK BLIŽE PRIRODI.

Avion je opremljen litijumskim baterijama. Napunjena baterija omogućava uspinjanje aviona u trajanju od 20 minuta, pri punoj snazi motora od 20kW, sa stopom penjanja od 1,5 do 2 metra u sekundi. Ali šta se dešava ako je vreme oblačno? Erik tvrdi da ako u tom periodu uspe da se popne iznad oblaka, uz pomoć sunčanih zraka može da nastavi sa letenjem još nekoliko sati. Avion leti prosečnom brzinom od 65 do 75 km/h, minimalna brzina mu je 40 km/h, a maksimalna 160 km/h.
Sunseeker Duo je primarno dizajniran i namenjen uživanju u letenju, a ujedno je i ekološki prihvatjiv. Solarni paneli i električni motori doprinose letenju bez buke i bez emisije ugljen dioksida, pa se tako osećamo korak bliže prirodi.

Igra volumena

JEDNOSTAVNA IGRA VOLUMENA, KOMBINOVANJE ELEMENATA SAVREMENOG DIZAJNA I UPOTREBA RAZLIČITIH VRSTA DRVETA, KROZ IGRU NIJANSI I KONTRASTA TRANSFORMIŠU OVU KUĆU U PRELEP I UDOBAN PORODIČNI DOM. KUĆA JE VEOMA SVETLA I IZGLEDA VEOMA JEDNOSTAVNO.
Kuća se nalazi na specifičnoj lokaciji koja nema direktan kontakt sa uličnim saobraćajem, u stambenoj četvrti Salinas de Oro, na severu Španije, u blizini mora. Put pokriven betonskim pločama razdvaja javnu od privatne zone i vodi do velike drvene kapije. Kroz nju se ulazi u prostrano zeleno dvorište kuće, kojim vijuga uska staza od istih betonskih ploča i mami vas da u njega zakoračite. To je divno mesto gde i odrasli i deca mogu da uživaju u omiljenim aktivnostima, izolovani od suseda. Projektovana je i izgrađena 2012.godine.
Kuća je pozicionirana na uskoj parceli trapeznog oblika, saglasno principima projektovanja energetski efikasnih zgrada. Sve sobe su direktno okrenute ka jugu da bi bile maksimalno izložene suncu, dok je severna strana upotrebljena za prirodno osvetljavanje struktura hodnika. Objekat je projektovan tako da bude funkcionalan, da se maksimalno iskoristi prirodno svetlo i da se racionalno reši odnos unutrašnjeg i spoljašnjeg prostora. U prizemlju su zajedničke prostorije: dnevna soba, trpezarija i kuhinja koje su velikim kliznim staklenim vratima povezane sa južno orjentisanim dvorištem.

Kada se vrata otvore, drveni pod zajedničkih prostorija nastavlja se na pod tremova sačinjen od istih drvenih lamela, dodatnom obradom prilagođenih za spoljnu upotrebu. Tremovi su u letnjim mesecima ugodno mesto za boravak zahvaljujući zaštiti od sunca koju obezbeđuju konzolno postavljene terase sprata.

Kuća je projektovana tako da ima podrum u kome su smeštene prostorije korisne za domaćinstvo, čime se dobio veliki multifunkcionalni prostor, kao i garažu u koju se ulazi preko rampe skrivene iza objekta, sa severne strane. Zeleni krov garaže je na koti terena. // ek MARIJA VELOVIĆ- Više u EKO KUĆI No07

OBJEKAT JE PROJEKTOVAN TAKO DA BUDE FUNKCIONALAN, DA SE U NJEMU MAKSIMALNO ISKORISTI PRIRODNO SVETLO I DA SE HARMONIČNO UKLOPI U OKOLINI PROSTOR. TRPEZARIJA, PROJEKTOVANA KROZ DVE ETAŽE, ZAUZIMA CENTRALNI VOLUMEN, ZAJEDNO SA STEPENIŠTEM KOJE VODI DO SPRATA.

Igra volumena

JEDNOSTAVNA IGRA VOLUMENA, KOMBINOVANJE ELEMENATA SAVREMENOG DIZAJNA I UPOTREBA RAZLIČITIH VRSTA DRVETA, KROZ IGRU NIJANSI I KONTRASTA TRANSFORMIŠU OVU KUĆU U PRELEP I UDOBAN PORODIČNI DOM. KUĆA JE VEOMA SVETLA I IZGLEDA VEOMA JEDNOSTAVNO.

Kuća je pozicionirana na uskoj parceli trapeznog oblika, saglasno principima projektovanja energetski efikasnih zgrada. Sve sobe su direktno okrenute ka jugu da bi bile maksimalno izložene suncu, dok je severna strana upotrebljena za prirodno osvetljavanje struktura hodnika. Objekat je projektovan tako da bude funkcionalan, da se maksimalno iskoristi prirodno svetlo i da se racionalno reši odnos unutrašnjeg i spoljašnjeg prostora.
U prizemlju su zajedničke prostorije: dnevna soba, trpezarija i kuhinja koje su velikim kliznim staklenim vratima povezane sa južno orjentisanim dvorištem. Kada se vrata otvore, drveni pod zajedničkih prostorija nastavlja se na pod tremova sačinjen od istih drvenih lamela, dodatnom obradom  prilagođenih za spoljnu upotrebu. Tremovi su u letnjim mesecima ugodno mesto za boravak zahvaljujući zaštiti od sunca koju obezbeđuju konzolno postavljene terase sprata.
Kuća je projektovana tako da ima podrum u kome su smeštene prostorije korisne za domaćinstvo, čime se dobio veliki multifunkcionalni prostor, kao i garažu u koju se ulazi preko rampe skrivene iza objekta, sa severne strane.

Na spratu se nalazi intimni deo kuće, centralnim volumenom vešto podeljen na dve oblasti. Dvospratne je visine i sadrži galeriju trpezarije i stepenišni prostor. U okviru ovog vazdušnog kubusa smešteno je dvokrako stepenišnte koje izlazi na spratni predprostor – degažman sa plakarima koji razdvajaju roditeljsku spavaću sobu od spavaćih soba za decu. Krajnji rezultat ovog projekta je dobro insolirana kuća jednostavne forme – niz od tri volumena u kojima su funkcionalno razmeštene prostorije sa jasnom podelom namena.

Ne samo da se arhitekta poigrao sa volumenima, već je i njegov izbor da insistira na drvenim detaljima inspirativan. Kombinacija različitih vrsta drveta na fasadi, na podovima i u enterijeru ispunjava čitav prostor, stvarajući igru nijansi i kontrasta. Sjaj stakla i plastike koja imitira staklo prožima trpezariju.  // ekMARIJA VELOVIĆ- Više u EKO KUĆI No07

JEDNOSTAVNI MATERIJALI I BOJE I U EKSTERIJERU I U ENTERIJERU  ISTIČU ČISTOTU OBLIKA.

Strawberry Drvo Black

U novembru 2012. godine, kompanija Strawberry energy je u saradnji sa gradom Beogradom i opštinom Palilula postavila javni solarni punjač mobilnih uređaja u Tašmajdanskom parku. Dizajn punjača delo je arhitekte Miloša Milivojevića. Ovaj specijalni model solarnog punjača nazvan je Strawberry Drvo Black. Drugi po redu u Beogradu, a osmi u Srbiji, javni solarni punjač za mobilne uređaje omogućava svim posetiocima Tašmajdanskog parka da napune svoje mobilne telefone, tablet računare i multimedijalne uređaje energijom Sunca.
Punjač transformiše solarnu energiju u neophodnu električnu, koncipiran je kao imitacija drveta, i simbolično se priključuje parku koji ga okružuje u borbi za planetu bogatiju kiseonikom. Zajedno sa okolnim drvećem, Strawberry Drvo Black nas podseća na važnost očuvanja životne sredine i čistog vazduha. Kao što pravo drveće apsorbuje CO2 , a oslobađa kiseonik, čime naše okruženje čini zdravijim i čistijim, tako i Strawberry Drvo Black, kao „zelena alternativa“ dopunjavanja prenosivih uređaja, koristi čistu solarnu energiju, a pritom ne proizvodi nikakve štetne materije, te na ovaj način takođe doprinosi smanjenju emisije CO2. Glomazna, ali elegantna konstrukcija, dugačka je više od tri i po a visoka četiri i po metara i podražava konture pravog drveta.
Strawberry Drvo Black je prilagođeno korisnicima, a zbog svoje tanane umetničke forme podseća na skulpturu. Dugačka klupa u čiji su naslon već ugrađeni punjači za različite tipove mobilnih telefona, pozicionirana je ispred Strawberry Drveta Black i dovoljno je velika da ugosti više ljudi, tako da pored osnovne funkcije punjenja mobilnih uređaja, predstavlja i mesto za odmor i druženje.
Kvadratna površina na vrhu solarnog punjača pokrivena je sa devet „thin-film“ staklenih solarnih panela i devet pomoćnih staklenih panela. Ona istovremeno predstavlja nadstrešnicu koja štiti korisnike u slučaju loših vremenskih prilika. Ovu strukturu solarnih ćelija drži veštačka krošnja koja se sastoji iz osam čeličnih grana. Podsećajući na pravo drvo, Strawberry Drvo Black se savršeno uklapa u okolinu i čini se kao da je oduvek bilo deo ovog parka.

Hiša MJ

DRVENA MONTAŽNA KUĆA SA KONSTRUKCIJOM OD PREFABRIKOVANIH DRVENIH RAMOVA I FASADOM OD ARIŠA. PODIGNUTA JE NA IVICI ŠUME, NADOMAK NOVOG MESTA U SLOVENIJI. JEDNOSTAVNIJE MODERNISTIČKE FORME, SA KOMPOZICIJOM KOJA POŠTUJE NAČELA SAME PRIRODE, I SA MATERIJALIZACIJOM KOJOM SE ČVRSTO INTEGRIŠE U OKRUŽENJE, ONA DAJE JEDAN OD MOGUĆIH ODGOVORA NA PITANJE SAVREMENOG “BEKSTVA OD URBANOSTI”.
Kuća je pozicionirana na šumovitom uzvišenju sa koga se pruža izvanredan pogled na grad. U tom smislu, ona koristi urbanost kao jedan od svojih kvaliteta, ali je istovremeno dovoljno daleko od gradske vreve da sva ostala čula nemaju dodira sa konotacijom grada. Do kuće se stiže duhovito organizovanom serijom stepenika, što korisnicima ovog doma omogućava da uvek budu u formi. Drvo se kao preovlađujući materijal gradnje odlično uklapa sa okolnom šumom, pa se kuća stapa sa okruženjem na najprirodniji način. U kuću se ulazi kroz prostrani foaje, a veoma interesantno rešenje predstavlja činjenica da u kući nema hodnika, već se iz spavaćih soba direktno silazi u oblast dnevnog boravka, preko platforme koja je integrisana u njemu. Ovakav koncept ukazuje na odličnu iskorišćenost prostora. Sve sobe su opremljene ugrađenim policama za knjige i plakarskim ostavama koje se protežu od poda do plafona, pa prostor izgleda komforniji i veći.

Plakarska kuhinja je modernog dizajna, i prema savremenom konceptu života, integrisana je u prostor dnevnog boravka. Sa frontovima bez ručki, odražava savršenu ravnotežu elegancije i praktičnosti. Trpezarija je tretirana kao središte doma, mesto neformalnog okupljanja prijatelja, ali i deljenja intimnih porodičnih trenutaka, i kao takva ona predstavlja vezu sa svim ostalim prostorijama u kući.

Iako se nalazi na severnoj strani, ovaj prostor je svojom dužom stranom ostakljen, sa naizmeničnim smenjivanjem kliznih i fiksnih portala, kako se ne bi ograničio impozantan pogled na grad u dolini. Bela je dominantna boja čitavog enterijera kuće. //ek MARE JANKOVA GRUJIĆ – Više u EKO KUĆI No07

KLIJENT JE ŽELEO DA SVOJOJ PORODICI SAGRADI SAVREMENU KUĆU SA PROSTRANIM I SVETLIM ŽIVOTNIM PROSTOROM. KONFIGURACIJA TERENA I POGLED NA GRAD SU USLOVILE DA SE KUĆA OTVARA PREMA SEVEROZAPADU.

Plakarska kuhinja je modernog dizajna i prema savremenom konceptu života.

Sve sobe su opremljene policama i plakarskim ostavama od poda do plafona.