Farmhouse

PROJEKAT „FARMHOUSE“ POLJSKOG STUDIJA „BXB“ NASTAO JE KAO MODERNA I SPECIFIČNA TRANSFORMACIJA LOKACIJE GDE JE NEKADA EGZISTIRALA SEOSKA KUĆA SA ŠTALOM. NOVI OBJEKAT, USLOŽNJENE FUNKCIJE I RAZVIJENE SAMOSVESTI, SVEDOČI O NOVIM MOGUĆNOSTIMA I CILJEVIMA REKONSTRUKTIVNE ARHITEKTURE.
Poljski arhitektonski studio „BXB“ ideološki pripada sve raširenijoj struji graditeljstva kao spoja tradicionalnog i modernog. Ova kombinacija dala je u 21. veku izuzetno zanimljive dizajnerske oblike, koji su danas nezaobilazna tačka arhitektonske evolucije. Arhitekti ovog studija veruju da otvorenost prema nasleđu i tradiciji omogućava otkrivanje kreativnog bogatstva, i da takvo kreiranje prostora daje objektima trajnost i bezvremenost. „Farmhouse“ je projekat definisan kao transformacija istorijskog imanja, dotrajalog i spremnog za rušenje, u stambeni objekat specifične retorike i estetike. Pre svega, to je dinamičan prostor koji ukazuje ne samo na dinamiku savremenog života, već i sve neophodnosti koje on nosi – poštovanje zatečenog i tradicije, kompleksnost funkcionalnosti i neprikosnovenost ambijenta.

Pet prostornih celina „Farmhouse“-a, koje neskriveno asociraju na štale kao svoju preteču, međusobno je povezano u organski oblik nalik cvastu. Ovaj oblik nije konačan, i u svojoj kompoziciji ima otvorene mogućnosti za proširenjem i kreativnim dogradnjama. Definisan je naizgled nasumično, a zapravo konstitucijom terena, vizurama okolnog pejzaža i kretanjem sunca. Postojeće zelenilo je brižno sačuvano, kao i nepretenciozan karakter seoske kuće. Prva jedinica predstavlja modernu garažu, i osim te primarne ima i ulogu „tampon zone“ koji odvaja kuću od puta. Peta, odnosno poslednja jedinica, obuhvata prostran dnevni boravak prisno povezan sa prirodom, i postavljena je tačno na mestu gde je nekada bila štala. Otud i koncept njene „daščaste“ materijalizacije fasade. Odmah do nje je kuhinja. Centralni korpus predstavlja zapravo dve „srasle“ jedinice namenjene spavaćim, dečijim i radnim sobama.

Iako su deo jedne celine, svaki od pet objekata je drugačiji, osoben, specifičan. Ne samo što je to uslovila funkcionalnost, već je i autor svesno pristupio konceptu neuniformnosti odnosno raznolikosti. Svaka jedinica ima drugačiju formu, volumetriju, teksturu obrade drvene fasade, vizuru koja se pruža sa glavnog prozora. No, zajedničko im je da kroz svoju materijalizaciju zapravo negiraju istu, bilo kroz obilato korišćenje staklenih korpusa fasada, bilo kroz perforirane, treperave teksture drvenih fasada.
Na najvećoj jedinici, dnevnoj sobi, arhitektura polazi od memorije štale, stilizujući je i pr opuštajući kroz moderni vokabular. Na taj način dobijen je prostor koji je rafiniran i čist do te mer e da u njemu egzistiraju samo vazduh i drvo. Drvo je dato u nekoliko vidova materijalizacije: puno, perforirano odnosno ritmički ustrojeno, i prazno odnosno kao neutralni stakleni medij.

PROJEKAT „FARMHOUSE“ NASTAO JE NA LISTU PAPIRA, ALI JE ISTOVREMENO RAĐEN I KOMPJUTERSKI MODEL. DA BI AUTORI BILI POTPUNO SIGURNI U SVOJU VIZIJU, NA KRAJU JE NAPRAVLJENA I FIZIČKI MODEL – MAKETA. ZAHVALJUJUĆI SVEMU TOME, U POTPUNOSTI JE ISKORIŠĆENA MOGUĆNOST PERCEPCIJE BUDUĆEG PROSTORA, KAO I KREATIVNOST TOKOM OSMIŠLJAVANJA,

Kuća po svojoj celokupnoj filozofiji pripada održivom razvoju. Njena arhitektura je svesno takva da se harmonično inkorporira u prirodu, uz neprikosnoven respekt prema vrednom i lepom pejzažu. U tom cilju projektovana je ispratna pasarela kojom se prilazi kući, ali i uživa u krošnjama drveća. Otvorenost prema jezeru, zelenilu i brezovoj šumici vidljiva jei u dispoziciji, kao i u ustrojstvu fasada – velike staklene površine date su kao autorska interpretacija korbizijanskih trakastih prozora. Međutim, u kreiranju staklenih zidova-zavesa vodilo se računa o igri svetlosti i senke, i zasenčenju od zelenila, pa prostori tokom letnjih dana ne dopuštaju prekomerno zagrevanje i osunčanost.
Zahvaljujući svemu tome, u potpunosti je iskorišćena mogućnost percepcije budućeg prostora, kao i kreativnost tokom osmišljavanja, iskorišćavanja i konačnog definisanja prostora. Tri pomenuta načina projektovanja bila su nezaobilazan alat i za ono što je usledilo kasnije – inženjersko projektovanje i elaborati statike i konstrukcije.
Poduhvat, kao istraživački akt odnosa čoveka i prirode u kontekstu lokaliteta, istorije i tradicije, potencira sve pozitivne dobijene rezultate, i neguje kreativan, antidogmatski pristup arhitekturi. Krajnji cilj je sjedinjenje čoveka sa prirodom i nastavak egzistiranja duha mesta. No, u svakom svom korpusu objekat je svestan trenutka svog nastanka i svoje nove svrhe.
Projekt „Farmhouse“ krasi još jedna osobenost. On je primer novog pravca rekonstruktivne arhitekture, i otvara potpuno novo poimanje rekonstrukcije kao arhitektonske teme. Shodno tome, karakterišu ga nedoslovnost, otklon od ponavljanja „pro forme“, kreativni, a ne stereotipni pristup obnovi. Dat kao transparentno, treperavo prostorno tkivo, on se suptilno prožima sa ambijentom, bez ikakve želje da ga ukroti ili da dominira. //
ek MARE JANAKOVA GRUJIĆ

Na objektu su prisutna samo tri kolorišta tona: crni, beli i prirodni ton materijala. Odsustvom kolorita obezbeđen je suveren unos prirode u kuću.

Otvaranjem velikih kliznih vratakuhinja i dnevni boravak postaju i fizički povezani.

41. letnja škola arhitekture

Dear students, You can enroll in the elective course Tradition, creativity and sustainability in the next semester of the academic year 2022/2023.

Trebinje

TREBINJCI GDJE GOD BILI NOSE GRAD U SRCU. PRAVOG TREBINJCA MOŽETE DA PREPOZNATE UKOLIKO VAM TAČNO ODGOVORI NA PITANJE: „KOLIKO SE PLATANA NALAZI U CENTRU GRADA?” ZA HERCEGOVCE SE TVRDI DA PREDSTAVLJAJU EKSTREMNO VISOKE LJUDE I DA SU MEĐU NAJVIŠIMA NA SVETU. HERCEGOVINA JE ZEMLJA SUNCA I KAMENA, ALI NA TOM KAMENU RASTE POSEBNO BILJE I STIČE SE UTISAK DA JE SVE LEKOVITO.
TAMO SE ŽIVI KAO NA MORU ALI NIJE OBEŠČAŠĆENO TURIZMOM KAO MORE.

Jednom je neko za Trebinje rekao: “Sve je naslikano, samo treba da se uokviri”, što dovoljno govori koliko je Trebinje lep grad. Za Trebinje kažu da je grad sunca i kamena. Dodaćemo i da je grad vina, platana, sportista i glumaca, ljubaznih stanovnika i prijatne klime.
Prvi put se spominje u 10. veku pod nazivom Tribunija, koji se kasnije promenio u Travunija, a današnji naziv potiče iz 16. veka. U vreme uspona srednjevekovnih država sa ovih prostora i u tursko doba, Trebinje je bilo glavno odmaralište i stanica karavana koji su išli iz Dubrovnika za Bosnu i Srbiju. U srednjem veku, nepunih 200 godina, Trebinje je bilo pod vlašću Nemanjića, a zatim pod upravom bosanskog kralja Tvrtka Kotromanića. Do dolaska turske okupacije vladari su bili Kosače, kao i u ostatku Hercegovine. U 17. veku bilo je središte kapetanije. U vreme Austrougarske ovaj grad je važan vojni centar opasan brojnim tvrđavama po okolnim visovima, koje i danas dominiraju ovdašnjim pejzažima

Trebinjci gdje god bili nose grad u srcu. Pravog Trebinjca možete da prepoznate ukoliko vam tačno odgovori na pitanje: „Koliko se platana nalazi u centru grada?” Upravo se u hladu tih 16 stabala starih više od veka možete odmoriti i osvježiti uz kafu ili druge napitke. Nakon odmora i okrepljenja pod stoletnim platanima, možete krenuti u razgledanje grada
Stari grad ili Kastel, potiče iz turskog perioda, smešten na desnoj obali Trebišnjice, prepun malih ugostiteljskih objekata, prodavnica suvenira… Najveća građevina među zidinama Starog grada  je Muzej Hercegovine – nekada austro-ugarska kasarna, danas muzej  sa etnološkom, arheološkom, Dučićevom postavkom, galerijama slika… Za vreme Osman-paše Resulbegovića  u starom gradu Kastelu izgrađene su i dve džamije, i to Carska i Džamija Osman-paše Resulbegovića, koja je dovršena 1729. godine, za koje postoji legenda da kad je Osman-paša napravio džamiju koja je bila veća i ljepša od Carske, dobio poziv od cara u Carigrad gdje ga je car dao pogubiti. Car nije dozvoljavao da iko napravi nešto veće i lepše od onoga što je sam dao napraviti. Nešto dalje od džamije u kamenom zidu, na  drvenim dvokrilnim vratima, ukucana je plava pločica s brojem 117. U pukotine zida su se zavukle žilice vinove loze, a ispod je kamenom oivičena drvena klupa. Levo se nalazi tabla na kojoj piše “ranjeni orao”, a ispod krupnim slovima “Anđelkina kapija”. Desno, nacrtana dama sa šeširom. Ovdje je, gledaoci pamte, ili sada gledaju reprizu, sniman deo serije “Ranjeni orao”.
Na zidinama starog grada nalazi se statua Jelene Anžujske prve srpske kraljice, svetiteljke koja je imala svoj dvor u blizini Trebinja.

U blizini se nalazi Dučićev park iz 30-ih godina 20 veka. Park je bio omiljeno mjesto pesnika gdje je on provodio dosta vremena. U pesnikovim beleškama je zapisano da je zakupio brod zimzelenog rastinja, koji je poslao iz Italije u Trebinje da bi se dopunjavale postojeće i stvarale  nove površine u parku. Njegova želja je bila da od Trebinja napravi mali “cvetni trg”. U parku su smešteni Hram Svetog Preobraženja, monumentalnog izgleda s početka 20. veka, Dom kulture, spomenik iz Drugog svetskog rata, fontana ljubavi (Kupidon na delfinu), Lavovi čuvari parka koje je Dučić poklonio svom gradu, a tik pored njih se nalazi spomenik Jovanu Dučiću, trebinjskom pesniku i diplomati. Naspram njega spomenik Njegošu (prvi spomenik u svetu posvećen Njegošu) koji je Dučić poklonio svom gradu iz poštovanja prema pesniku i vladici Petru Petroviću Njegošu. Ovaj trg se zbog toga naziva “Trg pjesnika”.

,,TREBINJE NIJE NI SELO NI METROPOLA. ONO JE METAFORA, SAN! ONO JE JEDNA SVETLA TAČKA U ŽIVOTU HERCEGOVACA, ONO JE MESTO KOJE SANJAJU DA ĆE SE U NJEMU NASTANITI ONDA KADA BUDU OSTARELI. TREBINJE JE MEDITERAN, JER DOK U NJEMU SEDITE I GLEDATE VRHOVE ČEMPRESA, OSEĆATE DA JE MORE IZA BRDA… TAMO SE ŽIVI KAO NA MORU ALI NIJE OBEŠČAŠĆENO TURIZMOM KAO MORE.”
MOMO KAPOR

HERCEGOVINA
Srce mi udara kao ludo dok se vozim prema plavičastim brdima u daljini . Što dalje od losiona za negu kože! U Hercegovinu! Mali smo narod, ali smo dobro raspoređeni. Ima nas svuda. Hercegovina nije mogla da ishrani sve Hercegovce, pa ih je poslala u svet. Niko se nije tamo izgubio. Кad god se sretnemo, oči nam se nekako zacakle i zasuze čim izgovorimo svoja prezimena. To je zbog toga što smo mnogo patili, pa nam drago što smo ipak živi, da nas još ima. Prolazim kroz predele o kojima sam slušao od detinjstva: Trebinje, Mosko Ljubomir, Brani Do: evo vodenice, evo karaula, nanizanog duvana, evo zmija, evo zabrađenih starica, ruševina zaraslih u travu.
Momo Kapor
 
ARSLANAGIĆA MOST
Preko reke Trebišnjice se protežu mostovi – Kameni most, Andrićev, Geljev most, ali i najlepši i najstarji među njima Arslanagića (Perovića) most, zadužbina Mehmed paše Sokolovića. Naši narodi su legendama obavijali sve značajne spomenike naše istorije, a ukoliko je spomenik stariji, veći i impresivniji, to su legende brojnije. O gradnji mosta dugo se nagađalo, ko ga je i kad sagradio, pa se gradnja vezivala i za rimsko doba. O svemu tome postoje mnoge priče, koje se baziraju na legendi. Jedna kaže da je na sredini mosta bio zasvođen prostor koji su držali propeti lavovi. Po tim lavovima neki Muhafiz od grada Mičevca sinu je dao ime Arslan, te su tako i Arslanagići, ovdašnja porodica dobila prezime, a po njima je nazvano i selo i most.
U osnovi jedne od ovih legendi je fantastika u vezi sa maglovitim sećanjima na srednji vijek, a vjerovatno i na kraljicu Jelenu  Anžujsku koja je neko vreme živjela u ovome kraju i na neki razorni zemljotres, možda onaj u kome je stradao Dubrovnik. Legenda kaže da je kraljica živela u selu Bogojevu, blizu izvora velike vode. Jednom ona pođe sa sinom na izvor, sin joj padne u vodu i utopi se. Žalosna i nesrećna, ona naredi da se vrelo reke začepi i da korito ostane prazno. Dođe do strašnog zemljotresa koji je trajao tri dana i konačno voda iz začepljenog vrela probi na druga dva mjesta. Jedan od novih izvora bio je u Konavlima, drugi je bio „Oko“ kod Bileće iz koga je nastala Trebišnjica. Kraljica je naredila da se izvor reke ogradi zidom, a dalje od izvora da se preko reke sagradi most, koji je kasnije prozvan Arslanagića most.

TREBINJCI SU NAJVIŠI LJUDI
Za Hercegovce se tvrdi da predstavljaju ekstremno visoke ljude i da su među najvišima na svetu. Ti gorostasi su dobrim delom svoj svakodnevni život prilagodili ogromnoj visini, pa od nje čak i žive i mnogi se okreću košarci i odbojci. Jedan od njih je i Vlade Divac, košarkaš.  Još dok je bio mlad, relativno nepoznat igrač kraljevačke Sloge, Vlade Divac je jednom ispričao priču o svom poreklu: Moji su starinom iz Hercegovine. Očito da sam imao nekog pretka jakog i visokog kao div, pa otuda naše prezime – Divac.
Trebinjci su visoki ljudi, predodređeni za sport i nadasve ga vole. Odavde osim Dejana Bodiroge (košarkaški kamp u Trebinju)  poreklo vode porodice Predraga Danilovića, Milana Gurovića, Vladimira Radmanovića, a i odbojkaši Saša Starović, braća Vladimir i Nikola Grbić, jesu od Grbića koji su kolonizirani u Vojvodinu.
Lista poznatih i uspešnih ličnosti koje su odrasle ili su poreklom iz ovog grada duga je pjesnik Jovan Dučić, glumci Nebojša Glogovac i Nataša Ninković, Marija Pikić, pevač Zdravko Čolić itd.
U Trebinju ne treba mudrovati jer su oni mudriji, u Ljubinju ne treba trgovati jer su oni bolji od svih.  U Bileći se ne junačiti, jer su oni junaci nad junacima, a u Nevesinju ne ljudovati jer od Nevesinjaca niti je bilo, niti će biti boljih i čestitijih ljudi.
 
HERCEGOVAČKA GRAČANICA
Hercegovačka Gračanica, koјu јoš nazivaјu i Srpski akropolj, sagrađena je na brdu Crkvina, u istočnom delu Trebinja, odakle se širi vidik na grad Trebinje i reku Trebišnjicu. Kako potvrđuјu arheološka istraživanja, na ovom brdu јe nekada postoјala crkva. Hram Blagoveštenja Presvete Bogorodice јe sagrađen po uzoru na Kosovsku Gračanicu, zadužbinu Kralja Milutina iz 1321. godine. To јe treća kopiјa Milutinove Gračanice, јednog od naјznačaјniјih spomenika stare srpske kulture. Crkva јe građena u tipično vizantiјskom stilu, podignuta na 16 stubova i svi su kvadratnog preseka
osim јednog koјi ima kružnu osnovu, čiјa јe kamena stopa donesena iz hrama manastira Gračanice sa Kosova. Prema narodnom predanju, kamen koјi se prenosi sa ognjišta unosi duh stare kuće u novu. Pod јe kopiјa poda iz zadužbine cara Dušana, manastira Svetih Arhangela kod Prizrena.
Јovan Dučić, znameniti srpski pesnik i diplomata, sahranjen јe u hramu Hercegovačke Gračanice, poštuјući pesnikovu poslednju želju iskazanu u testamentu da se sahrani na mestu odakle se vidi njegovo rodno Trebinje. Iako јe kratko živeo u Trebinju, bio јe vezan za rodni grad koјem јe darovao broјne spomenike, skulpture i umetničke slike da sve zaјedno posluži kao ukras Trebinju. Upokoјivši se u Americi 1943. godine, sahranjen јe u Manastiru Libertvil kod Čikaga, a posmrtni ostaci preneseni su 2000. godine u Hercegovinu i položeni u novoosvećeni Hram Blagoveštenja Presvete Bogorodice.

MANASTIR TVRDOŠ
Manastir Tvrdoš je podignut na temeljima prvobitne male crkve iz 4. veka, za vreme Konstantina Velikog, pre nego sto su Srbi primili hrišćanstvo. Podignut je oko 1509. godine a 1517. godine ga je freskama ukrasio dubrovački živopisac Vice Lovrov. U drugoj polovini 16. i u 17. Veku, Tvrdoš je bio sedište Humsko-Hercegovačke, tada zvane Trebinjske mitropolije, i tu je živelo 18 hercegovačkih vladika, od kojih je napoznatiji Sveti Vasilije Ostroški. U jednom od mnogobrojnih sukoba, između Turske i Mletačke repuiblike, Mleci su razorili manstir 1694. Crkvu je tek 1928. obnovio zadužbinar Nikola Runjevac, bogati Trebinjac iz Amerike. Tada je renoviran manji, stari konak i sagrađen veći. Veliki preporod i intenzivnu obnovu manastir doživljava od 1955. godine i ta obnova traje do danas.
U Tvrdošu se čuvaju mnoge relikvije i svetinje, kao što je ruka svete Jelene Anžijske, mošti Svetog  Joasafa, sinovca cara Dušana, koji je sagradio Meteore u Grčkoj, delić časnoga krsta, na kome je bio razapet Isus Hristos, delić moštiju  Svete Anastasije, majke Svetog Save i ikona staru više od pet vekova koju su oslikali grčki ikonopisci iz Dubrovnika.
 
TREBINJSKA TRPEZA
Trebinjski vinogradari poznati su po proizvodnji vrhunskih vina. Pili su ih i na habzburškom dvoru u Beču o čemu govore srednjovekovni zapisi, a prvi kontingent izvezen je 1883. godine preko Trsta u Evropu. Prerada grožđa i proizvodnja vina je tradicija u brojnim trebinjskim porodicama poput Anđelića, Vukoja, Anđušića, Petijevića, Tarane, Sekulovića, Popovca, Beraka i drugih. Pored vina, na zelenoj pijaci u Trebinju, naći ćete sir, med, pršutu  i druge hercegovačke autohtone proizvode među kojima se ističe “raštan” – autohtona sorta kupusa – koji je mnoge Trebinjske porodice odgojio i odhranio i za koji kažu da je razlog zbog čega su ljudi tako “kršni” u ovom kraju. Ljudi u Trebinju još pamte koncert svetski poznate pop zvijezde Madone u Crnoj Gori, koja je, nakon što je probala “raštan”, oduševljena htjela ponijeti pun avion raštana sa sobom. Trebinjci su bili ponosni, ali su odbili da joj daju sav raštan da ponese sa sobom. Hercegovina je zemlja sunca i kamena, ali li na tom kamenu raste posebno bilje i stiče se utisak da je sve lekovito. Na pijaci u Trebinju ali i na svim turističkim punktovima možete kupiti sokove i prerađevine od bilja za koje verovatno nikad niste čuli ili poverovali da mogu da se koriste u ishrani.

Fotograf: Hadži Miodrag Miladinović

HADŽI MIODRAG MILADINOVIĆ

Rođen 1. februara 1957. godine u Aleksincu.
Likovni umetnik fotografije ULUPUDS-a od 1990. god.
Majstor Fotografije FSS (FSJ od 1989. god).
EFIAR/bronza od 2016. god.
ČlanUNS ( Udruženje novinara Srbije)

Do sada je učestvovao na preko 800 grupnih izložbi, u zemlji i svetu, i osvojio oko 450 nagrada i priznanja.

Samostalno izlagao u zemlji i inostranstvu: Aleksinac: 1984, 1989, 1990, 2000, 2014; Niš: 1985, 1995, 1999, 2004, 2014, 2016; Doljevac: 1985; Smederevo: 1987; Sokobanja: 1989; Beograd: 1985, 1989, 1990, 1993, 1998; Sremski Karlovci: 1992; Rovinj: 1990; Plovdiv (Bugarska): 1987, 2001; Ejani (Grčka): 1999; Beč (Austrija): 2000, 2005; Solun (Grčka): 2002; Zvečan: 2005; Leskovac: 2007; Gadžin Han: 2007; Prokuplje: 2007; Tjumen i Tobolsk (Sibir-Rusija): 2009, 2010, 2013. Fiap centar Novi sad 2019
Autorski realizovao veći broj brošura kataloga, knjiga i razglednica.
Fotografije objavljivao u više dnevnih, periodičnih i stručnih časopisa: Duga, Politikin Svet, Ekspres Politika, Večernje Novosti, Rad, Magazin M, Objektiv, Reč Radnika i drugi.
Član je žirija za izložbe u: Beogradu, Novom Sadu, Zaječaru, Kumanovu (Makedonija), Irskoj, Crnoj Gori, Hrvatskoj i predsednik žirija u sibirskom gradu Tjumenu, Kazahstanu, Iranu

hmiodrag@gmail.com 018/ 800 100, 065 88 05 7529

Kuća Most

BRIDGE HOUSE KORISTI PREDNOSTI SAVREMENE TEHNOLOGIJE I ZASNIVA SE NA ENERGETSKI EFIKASNIM SISTEMIMA GRADNJE. TIME STIČE MOGUĆNOST KOMUNIKACIJE I SAMOUPRAVLJANJA U REALNOM VREMENU. UZ TO SE VEŠTO BORI SA DRAMATIČNIM I OSETLJIVIM TEMAMA U GRADITELJSTVU VEZANIM ZA LJUDSKU I UMETNIČKU EGZISTENCIJU, POPUT ODNOSA SAVREMENE ARHITEKTURE PREMA PRIRODI. OVAJ OBJEKAT JE PRIMER BESKOMPROMISNOG I NEPOKOLEBLJIVOG POŠTOVANJA PRIRODNOG PEJZAŽA UPOTPUNJENOG I NADOGRAĐENOG MOGUĆNOSTIMA SAVREMENIH TEHNOLOŠKIH SISTEMA.
Bridge House, vizionarski arhitektonski projekat Dan Bruna, nalazi se u srcu parka Hanckok, predstavlja jedinstvenu kuću-most iznad prirodnog vodenog toka i demonstracija je inovativnih sistema i tehnoloških potvrda. Ona je rezultat Brunovog minimalističkog estetičkog potpisa, vidljivog u dinamičkoj prostornoj koreografiji svetlosti i volumena.

NENAMETLJIVA LINEARNA KOMPOZICIJA
Iako je prvobitna ideja autora bila da obnovi postojeću kuću, inspirisan potokom i okruženjem uopšte, on odlučuje za oštar pristup linearnom razvoju kompozicije. Crpeći inspiraciju od ranih modernista poput Ludviga Mis van der Roe, Brun jedinstvenim stilom i veličanstvenom razigranošću svetla i senke prenosi dramu i intrigu veličajući fenomen jedinstvenosti i izazivajući emociju koja je potpuna tek kada se čovek zaista nađe u ovom prostoru. Jasno je da se snimcima i fotografijama može preneti samo njen delić. Volumen objekta rezultat je procesa potpuno homogenog, beskonfliktnog, linearnog kretanja koje se odvija tečno, bez zastoja ili prekida, promene smera ili pravca. Dizajniran jasnim i sigurnim potezom, objekat stoji samosvesno i postojano, dok posmatrač ne može da se otme utisku njegovog slobodnog lebdenja u polju neobaveznosti, proizvoljnosti i slučaja. Postignut je autorov cilj da rezultat oblikovne forme nakon intenzivnog radnog i misaonog procesa bude nenametljivo arhitektonsko dostignuće koje ne remeti propizicije prirode i njenu logiku.

Pejzaž kuće duboko je isprepleten sa prirodnim okruženjem. Bujan i divlji, on čuva postojeća stabla i nastoji da zadrži što više organskog elementa. Potok se može preći ulaskom u kuću ili preko malog drvenog mosta. Toplo i teksturirano drvo, obilje stakla i kombinacija ekspanzivnih i usmerenih pogleda prožimaju svaki deo objekta, uvodeći spoljašnjost unutra i obrnuto.

Forma je rezultat procesa homogenog, beskonfliktnog, linearnog kretanja

DIZAJNIRAN JASNIM I SIGURNIM POTEZOM, OBJEKAT STOJI SAMOSVESNO I POSTOJANO, DOK POSMATRAČ NE MOŽE DA SE OTME UTISKU NJEGOVOG SLOBODNOG LEBDENJA U POLJU NEOBAVEZNOSTI, PROIZVOLJNOSTI I SLUČAJA.

Velike staklene površine izazivaju poplavu prirodnog svetla i sunčevih zraka

ODRŽIVOST KAO POKRETAČKI MOTIV
Svaki aspect prostora ukazuje na činjenicu da svi građevinski materijali i završne obloge imaju napredna ekološka svojstva. Ovaj ekološki svestan pristup pokriva sve – od izgleda, preko strukture, sve do samog nameštaja. Projekat koristi inovativan dizajn i sisteme, sa naglaskom na ekonomičnosti i efikasnosti, pa je skladu sa tim ugrađen modularni sistem čelične konstrukcije BONE strukture, napravljene većim delom od recikliranog čelika toliko precizno da iza sebe ne ostavlja baš nikakav otpad. Kombinujući klasičnu konstrukciju sa snopovima i energetski efikasnim rešenjima, BONE struktura pruža fleksibilan, izdržljiv i održiv proizvod koji omogućava ubrzano sastavljanje na licu mesta. Paneli sa fotonaponskim ćelijama na krovu i solarni paneli smešteni u vrtu još jedan su dokaz ekološke osvešćenosti autora ovog objekta. Tehnološki napredan sistem zgrade kombinuje toplotnu otpornost sa visokim preformansama dizajna, nudeći izuzetnu energetsku efikasnost.

POJEDNOSTAVLJENI ESTETSKI ELEMENTI SAVREMENE ARHITEKTURE, ISTAKNUTI ČISTIM LINIJAMA I RAZGRANIČENIM PROSTORIMA, POKAZUJU DA NIJE REČ SAMO O OBLIKOVANJU, VEĆ I O AFIRMACIJI DUHOVNE DIMENZIJE.

Svaki aspekt prostora ukazuje na činjenicu da svi građevinski materijali i završne obloge imaju napredna ekološka svojstva

ČISTE LINIJE I RAZGRANIČENI PROSTOR
U programskom smislu, objekat sadrži dva dnevna boravka, trpezariju, kuhinju, glavni apartman sa garderobom, tri spavaće sobe sa kupatilima, kao prateće prostorije. Podeljen je na javni i privatni prostor, izražava dobrodošlicu i pruža osećaj komfora. Po ulasku u javni sektor kuće, gosti će se prvo sresti sa dnevnim boravkom čiji volume zaprema dvostruku visinu. Prostor ustupa mesto visokim prozorima i zidu biljaka koji sobi daje očaravajuću živahnost. Održavajući organsku intimu i naglašavajući funkcionalnost, kaminski zid zrači toplotu i topline, dok pojednostavljeni estetski elementi savremene arhitekture, istaknuti čistim linijama i razgraničenim prostorima, pokazuju da nije reč samo o oblikovanju, već i o afirmaciji duhovne dimenzije, nedostupne našim čulima i razumskom saznanju. Kuhinja, za koju Dan veruje da predstavlja srce kuće, zahvaljujući velikim staklenim površinama dobija poplavu prirodnog svetla i sunčevih zraka. Spavaća soba sa garderoberom i kupatilom je apartman jedinstveno okarakterisan toplim drvetom i prepoznatljivim prozorima koji otkrivaju bujan pejzaž zelenila. Vrtna bašta, tik uz glavnu spavaću sobu, dizajnirana je tako da zameni tipične zatvorene prostorne za sedenje, kako bi se održao odnos kuće prema prirodi.

Prostor ustupa mesto visokim prozorima i zidu biljaka koji sobi daje očaravajuću živahnost

Na donjem nivou nalazi se dnevni boravak sa kuhinjom, spoljim tušem i roštiljem, kao i muzička soba, jer autor inspiraciju crpi iz pokreta i ritma, navodeći da ‘arhitekta treba da uhvati ritam klijentovog unutrašnjeg bića.’ Intenzitet boja pojačava karakter i unutrašnju energiju volumena. Sa ovog nivao se pristupa bazenu, što upotpunjuje celokupan doživljaj. Prostor diše posebnim estetskim senzibilitetom, jer arhitekta svoje osećanje sveta i svoju celokupnu umetničku filozofiju gradi pre svega na neposrednom iskustvu, doživljaju, uzbuđenju i refleksiji prirode. // –ek VESNA RAVIĆ

Intenzitet boja pojačava karakter i unutrašnju energiju volumena

Oblak u vrtlogu

Tradicija manifestovana kroz savremen prikaz arhitektonskog elementa‘ definicija je načela koga su se držali arhitekti iz studija SUP prilikom kreiranja paviljona koji odgovara svojoj funkciji na maštovit i jedinstveni način. Zamišljen kao multifunkcionalna postavka, paviljon je proizišao iz ideje o vrtlogu koji se uzdiže stvarajući talasasti amorfni oblak koji se na trenutke spušta i dodiruje zemlju.

Cabin Anna

POSTAVLJANJEM PRIRODE U CENTAR INTERESOVANJA I IZJEDNAČAVANJEM ČOVEKA SA PROSTOROM SOPSTVENOG OKRUŽENJA, CASPAR SCHOLS JE DIZAJNIRAO NETIPIČAN OBJEKAT AUTENTIČNOG IZRAZA. ON PLENI NEPOSREDNOŠĆU I MOGUĆNOSTIMA TRANSFORMACIJE KOJE GA PODREĐUJU ATMOSFERI AMBIJENTA BILO KOG PROSTORA NA SVETU, NAGLAŠAVAJUĆI PRITOM UNIVERZALNE VREDNOSTI SAVREMENOG ARHITEKTONSKOG STVARALAŠTVA.
Nakon projekta Garden House koji mu je, kako sam navodi, u potpunosti preokrenuo život, autor Caspar Schols odlučio je da kreira novi dizajn, montažnu kuću za potrebe tržišta, koja bi bila pogodna za bilo koju lokaciju na svetu. Neobična drvena kabina, ANNA Stay, osvojila je međunarodnu nagradu za projekat godine – Architizer A+ Awards 2021. Dizajnirana za život u sadejstvu sa prirodom, ANAA Stay je dinamična drvena kuća u obliku otvorene platforme koja omogućava prilagođavanje drvenog eksterijera i staklene unutrašnjosti svakoj prilici, raspoloženju ili vremenskim uslovima.

Jasna kontura koja razgraničava objekat i okruženje, u samo nekoliko trenutaka može se u potpunosti izgubiti ili jedva naslućivati i upravo takva definisanost, ili bolje rečeno nedefinisanost, čini je predmetnom i živom.

ŽIVOT SA PRIRODOM
Interakcija i prožimanje čoveka i prirode u arhitektonskoj interpretaciji reflektuje se kao primarni cilj koji koncepcijski i metodološki određuje proces realizacije forme ovog objekta. Postojalo je više prototipova u kojima se eksperimentisalo sa praktičnijom upotrebom i vremenski ograničenim i trajnim stanovanjem, što je rezultiralo razvijanjem modela ANNA Stay. Pored ANNA Stay, aktuelna je i verzija ANNA-Meet, prazna multifunkcionalna platforma namenjena širokom spektru aktivnosti (joga, pisanje, sastanci, spavanje, kupanje, večere, obrazovanje, posmatranje ptica, posmatranje zvezda), a kao treća verzija ponuđena je ANNA-Me, potpuno prilagođena specifičnim zahtevima pojedinca.
Spoljni zidovi kabine su dve različite “školjke” oslonjene na šine. Unutrašnji zid, kojeg čini okvir od drveta i stakla, odvojen je od natkrivenog drvenog spoljnog zida. Pomeranjem školjki i staklenog okvira moguća su različita podešavanja. Sposobnost prilagođavanja i promene omogućava korisnicima da prate svoja čula, daje im slobodu i neguje osećaj pripadnosti. Prostorno raslojavanje kompozicione konstrukcije iznedrilo je rešenje koje evocira istinski doživljaj prirode, ostvaruje kontinuitet prostorne celine i odražava ekspresiju u odnosu na specifičnost i karakter odnosa dve strukture – čoveka i njegovog okruženja.

PROSTORNO RASLOJAVANJE KOMPOZICIJE KONSTRUKCIJE IZNEDRILO JE REŠENJE KOJE EVOCIRA ISTINSKI DOŽIVLJAJ PRIRODE, OSTVARUJE KONTINUITET PROSTORNE CELINE I ODRAŽAVA EKSPRESIJU U ODNOSU NA SPECIFIČNOSTI I KARAKTER ODNOSA DVE STRUKTURE – ČOVEKA I NJEGOVOG OKRUŽENJA.

PRIRODNI MATERIJALI I PRAKTIČNOST DIZAJNA
ANNA Stay svoju konstruktivnu šemu crpi iz modela železničke stanice, čiji strukturalni integritet počiva isključivo na bočnim zidovima, a odatle potiče i koncept prelepe drvene rešetke. Dva sloja nosi osam industrijskih točkova oslonjenih na šine. Za izgradnju se koriste samo visokokvalitetni prirodni materijali. Spoljašnjost je napravljena od održivog drveta sibirskog ariša, dok je u unutrašnjosti korišćena kvalitetna svetla brezova šperploča. Većina drveta je neobrađena, a piljevina se koristi za izolaciju.
-ek VESNA RAVIĆ 

Pomeranjem školjki i staklenog okvira moguća su različita podešavanja.

Kuća koja prati sunce

FORMA U OBLIKU LATINIČNOG SLOVA L OMOGUĆILA JE DA SE OBEZBEDI MAKSIMALNA PRIVATNOST U UNUTRAŠNJEM DELU PARCELE I KREIRA MIRNA ZELENA POVRŠINA DVORIŠTA. IPAK, U MIRNOM OKRUŽENJU IMPLEMENTIRANA JE JOŠ JEDNA ŽELJA INVESTITORA, ELEMENT KOJI PRATI SUNCE. MOTIV KVADRANTA, STARE NAPRAVE KORIŠĆENE ZA ODREĐIVANJE POZICIJE ZVEZDA, DIREKTNO JE PRIMENJEN NA OBLIKOVANJE I KOMPOZICIJU OBJEKTA KOJI JE PODREĐEN SUNCU.
Primer novog projekta biroa KWK Promes iz Krakova, sve je osim klasične moderne vile. Ovo je porodična kuća koja se kreće u skladu sa kretanjem Sunca. Želja investitora za jednostavnim, ali i jedinstvenim objektom koji relaksira i otvara se Suncu i prirodi, pretočena je u promišljeno i dinamično arhitektonsko delo.

Smeštena je u prigradskom naselju grada Krakova u Poljskoj, naselju koje je predviđeno samo za izgradnju porodičnih kuća. Duboko u već izgrađenoj okolini, slobodna pravougaona parcela dobila je novu namenu. Dvospratni kubus ravnog dizajna postavljen je upravno na ulicu i osmišljen tako da zadovoljava sve funkcionalne potrebe porodice. Zatim je deo prizemlja isečen iz mase i postavljen upravno na glavnu celinu, tako da bude paralelan sa ulicom i pristupom.

Forma u obliku latiničnog slova L omogućila je da se obezbedi maksimalna privatnost u unutrašnjem delu parcele i kreira mirna zelena površina dvorišta. Ipak, u mirnom okruženju implementirana je još jedna želja investitora, element koji prati Sunce. Motiv kvadranta, stare naprave korišćene za određivanje pozicije zvezda, direktno je primenjen na oblikovanje i kompoziciju objekta koji je podređen Suncu.

KORAK U DIZAJNU KOJI UVODI ROTACIJU OBJEKTA, ASIMETRIČNU KROVNU KONSTRUKCIJU I POKRETAN SLOBODNI ELEMENT, REZULTIRAO JE KREIRANJEM NESTANDARDNE KUĆE SA OSOBENIM KARAKTEROM.

Deo prizemnog kubusa je isečen, a pokretanje mu je omogućeno postavljanjem na polukružne šine. Rotacija ovog dela sa jedne na drugu stranu objekta liči na kretanje dela kvadranta. Njegova funkcija je višestruka. On predstavlja samostalni element, ali i element koji dopunjava funkciju fiksnih delova objekta. Sa jedne strane, to je element za sprečavanje direktnog osunčanja prostorija u krilu za spa i teretanu, a sa druge strane ima funkciju produžene terase velikog dnevnog boravka spojenog sa kuhinjom i trpezarijom. Ovo rotirajuće krilo je potpuno otvoreno, tako da bez arhitektonskog ugrožavanja statičnih elemenata i pogleda dopunjuje primarnu funkciju objekta. Postavljeno na šinama i opremljeno senzorima, potpuno je automatizovano, tako da prati kretanje Sunca u toku dana. Naravno, omogućeno je i manuelno upravljanje ukoliko je potrebno, ali ideja je da se automatska opcija koristi stalno, kako bi zelenilo preko koga krilo prelazi uvek bilo sveže i očuvano. Iako služi kao produžena nadstrešnica koja štiti od direktnog upada sunčeve svetlosti, samo krilo ima zastore celom svojom dužinom, pa se tako njegova funkcija dodatno proširuje, ali i osamostaljuje.   -ek JELENA ALEKSIĆ u EKO KUĆI No35 

Sa ulične strane, poštovana je zakonska regulativa i postavljen je kosi krov. Fasada je potpuno bez otvora, pa je privatni prostor ušuškan iza zidova i pogleda.

Pokretni element po jednu svoju funkciju predaje objektu sa svake strane, kreirajući tako konstantno različit doživljaj prostora i objekta.

Stona lampa Octagon

Uz pomoć bežične Gingko Octagon One stone lampe, koja sadrži punjivu bateriju, može se lako i efektno personalizovati radni prostor. Svetiljka se sastoji od dva osnovna dela, a izrađena je od drveta i mermera. Sa njene osmougaone osnove pruža se struktura koja emituje svetlost na svom kraju. Lampa na stolu može da stoji vertikalno, horizontalno ili pod uglom od 45 stepeni, a podešava se ručno. Moguće je postići čak četiri različita nivoa osvetljenosti, u zavisnosti od toga da li crtate, pišete, čitate ili jednostavno želite ambijentalnu svetlost dok gledate televiziju. Boje i materijali takođe mogu da variraju u zavisnosti od potreba i ukusa korisnika. Mermer može biti beo ili crn, a drvo javorovo ili jasenovo. Lampa se temelji na aluminijskom kućištu, ali je završna obrada od drveta. Dioda tipa 36 LED obezbeđuje prijatnu svetlost.

Lepota u malom

NA IZDUŽENOJ IZOLOVANOJ PARCELI NADOMAK JEZERA FINKEFEJN SAGRAĐENA JE KUĆA ZA ODMOR, ČIJA POVRŠINA OSNOVE IZNOSI SVEGA 55M2. NJENE NEVELIKE DIMENZIJE POTCRTAVAJU PRINCIP POTREBNOG I DOVOLJNOG, A KORISNICI PODSTIČU DA DODATNU VELIČINU I PROSTOR POTRAŽE IZVAN ZIDOVA DOMA.
Tiny Holiday Home nastala je kao rezultat zanimljivog timskog rada – saradnje arhitekte Krisa Kolarisa, koji je dao rešenje eksterijera, i biroa i29 specijalizovanog za enterijer. Najzanimljivije je to što objekat sa otiskom od svega 55m2 odaje utisak daleko većeg prostora.

Potez je krupan, upotrebljena su op-art rešenja, a najveće preimućstvo predstavlja činjenica da se iz svakog kutka kuće pružaju otvorene vizure na okolnu prirodu. Uvođenje ambijenta u kuću je svestan i uspeo autorski čin, karakterističan za studio i29. Kompozicija prostora razvija se od unutra ka spolja i uključuje četiri volumena koji sadrže dnevni boravak, kuhinju sa trpezarijom, tri spavaće sobe, kupatilo i dva toaleta, pozicionirana oko centralnog zatvorenog dvorišta. Ovakav raspored funkcija podrazumevao je i zadatak da se pametno iskoristi svaki kvadratni santimetar raspoložive površine.

Pozicioniranje pojedinačnih volumena obavljeno je tako da se obezbede pogled na okolnu vodu i maksimalna izloženost suncu. Uvedena je podela masa na četiri dela, čime se postiglo da panoramski pogledi i prodor sunčeve svetlosti postanu veoma efektni i specifični. Gledano spolja, kompozicija se ističe ritmom, dinamikom i razuđenošću. Raznolikost i lančano pozicioniranje elemenata stvaraju sklupturalnu sliku koja iz svakog ugla izgleda drugačije.

POZICIONIRANJE ELEMENATA ZGRADE VEZANO JE ZA OTVARANJE POGLEDA NA OKOLNU VODU I POSTIZANJE MAKSIMALNE IZLOŽENOSTI SUNCU. UVEDENA JE PODELA UKUPNOG VOLUMENA NA ČETIRI DELA, ČIME SU PANORAMSKE VIZURE I PRODOR SUNČEVE SVETLOSTI POSTALI VEOMA EFEKTNI I SPECIFIČNI.

Unutrašnji prostor je takođe tretiran kao skluptura. Opet su dinamika i ritam glavni katalizatori kompozicije – dimenzije i visine plafona su različite, te ovako definisani volumeni jasno artikulištu odvojene prostore i njihoe funkcije u kući. Otvaranjem velikih kliznih vrata, kuhinja i dnevni boravak postaju ne samo vizuelno, nego i fizički povezani. Nameštaj pravljen po meri i ugradni ormari dodatno naglašavaju kvalitet komfora i princip adaptibilnosti u domu.U projektu su korišćeni jednostavni materijali, sa naglaskom na njihovom prirodnom poreklu. Drveni paneli od prirodnog hrasta su ili bez boje ili su obojeni u crno, a kombinovani su sa grubom fasadom od borovog drveta i uglančanim podom.   -ek MARE JANAKOVA GRUJIĆ u EKO KUĆI No40 

Na objektu su prisutna samo tri kolorišta tona: crni, beli i prirodni ton materijala. Odsustvom kolorita obezbeđen je suveren unos prirode u kuću.

Otvaranjem velikih kliznih vratakuhinja i dnevni boravak postaju i fizički povezani.

Deca su ukras sveta

MALA DECA, KOJOJ JE PROSTOR NAMENJEN, BILA SU INSPIRACIJA ZA FILOZOFIJU PROJEKTA SHVAĆENOG KAO “TABULA RASA”. AUTORI SU SE VRLO PAŽLJIVO KRETALI UNUTAR SISTEMA POTREBNOG I DOVOLJNOG” PRONALAZEĆI MINIMUM U SREDSTVIMA, A MAKSIMUM U IMAGINACIJI.
Kada je državna predškolska ustanova Villa Aimilia dobila u atinskom predgrađu Psihiko novu jedinicu, javio se izazovni zadatak redizajniranja postojećeg objekta – srednjoškolske ustanove iz sedamdesetih godina prošlog veka. Ova predškolska ustanova osnovana je još davne 1963. godine. Odluka je bila da se od projektanata zatraži da razmotre najnovije tendencije u okviru teme koju nameće namena prostora, kao i da vokabular bude strogo savremen. Sve je to otelotvoreno u tri glavna postulata: stilizovanost i svedenost izraza, maksimalna humanizacija ambijenta i uvođenje simbolike boja i oblika.

Glavni koncept projekta je nenametljivo ali angažovano praćenje detetovog razvoja i rasta. Arhitektura je stoga u svakom smislu prilagođena svetu deteta, i u prvom planu ogleda se u razmeri i veličini autorskog poteza. Daleko dublji simisao ima artikulisanje vokabulara, što otvara prostor za univerzalna adaptibilna rešenja, a do njih su autori došli pažljivim studiranjem pedagoške nauke. Prilagodljivost ovih rešenja ogleda se u praćenju mentalnog i kinetičkog rasta i u pružanju osnova za učenje zasnovano na aktivnostima i igri uloga.

Isti princip primenjen je i u enterijeru. Umesto stereotipnih previše šarenih rešenja, uvedena je stroga kontrola i mera. Mobilijar je deo total dizajna projekta i napravljen je po meri uzrasnih kategorija dece. Prozorski otvori su široki i propuštaju obilje dnevnog svetla iz dvorišta. Boje su preuzete iz uske palete prirode, tematski su odabrane i odlikuju se jasnom simbolikom i sugestivnošću. Uz sve to, one imaju i narativno značenje, jer integrišu i interpretiraju prostor i po vertikali i po horizontali.

GLAVNI KONCEPT PROJEKTA JE NENAMETLJIVO ALI ANGAŽOVANO PRAĆENJE DETTETOVOG RAZVOJA I RASTA. ARHITEKTURA JE STOGA U SVAKOM SMISLU PRILAGOĐENA SVETU DETETA, I U PRVOM PLANU OGLEDA SE U RAZMERI I VELIČINI AUTORSKOG POTEZA.

Kako škola “raste” sa uvođenjem dece u osnovce, tako se i konzumacija boja prenosi sa fižičkog, preko mentalnog, do emocionalnog razvoja. Ne samo bojama, već i oblicima i celinom svoje kompozicije, Villa Aimilia u Atini slavi nove tendencije specifične arhitektonske teme: nepretencioznost značenja, slobodnu igru, kreativnost i maštu. -ek MARE JANAKOVA GRUJIĆ u EKO KUĆI No40 

Male tajne zanata

Budi dizajnerka vrtova, rekoše mi. To bi bilo baš divno, rekoše. Zamisli samo, radiš napolju, na suncu, i kreiraš sva ta prelepa mesta. Međutim, stvarnost je, kao što to u životu često biva, nešto sasvim drugačije.

DAN POSLE-Vladimir Lovrić

Da li smo prisustvovali generalnoj probi jednog od scenarija mogućeg apokaliptičnog kraja ljudske civilizacije na planeti zemlji, ili će pandemija (golim okom nevidljivog) korona virusa ujediniti ljudsku zajednicu u naporu da korenito promeni stav i odnos prema prirodi i životu uopšte, što nameće odbacivanje ego-motivisanih ekscesa 20. i 21. veka u korist održivih, socijalno odgovornih i ekološki integrisanih postupaka, što u suštini podrazumeva da čovečanstvo ima primarnu misiju da se od ego-centričnog okrene ka eko-centričnom.

Kuća Rio

CASA RIO JE SAVREMEN GRADITELJSKI PODUHVAT NA PROSTORU STAROG SEOSKOG IMANJA SMEŠTENOG U REGIONU PORTO, NA SEVERU PORTUGALIJE. OBELEŽJA SU MU POKUŠAJ BRISANJA GRANICA IZMEĐU SPOLJA I UNUTRA, I DIJALOG IZMEĐU PROŠLOSTI I SADAŠNJOSTI. INTERAKCIJE U PROSTORU I VREMENU ČINE OVU KUĆU IZRAZITO DINAMIČNOM, A TAKVI SU I ODNOSI USPOSTAVLJENI SA OKOLINOM I SAMOM PRIRODOM.
Jezgo projekta i osnovni koncept za njegov razvoj proizilaze iz prethodnog postojanja tri manje kuće, na kojima se pojavljuje podeljeni program u zavisnosti od njegove upotrebe.
 

Arhitekta zadržava staru, originalnu strukturu, i odlučuje se da tri volumena objedini betonskom pločom – zidom koji u središtu kompozicije formira centralnu terasu. Ova terasa omogućava impozantan ulazak prirodne svetlosti u objekat, a istovremeno predstavlja zeleni krov prizemlja. Prostor je razvijen u dva nivoa – jedinstveno rustično prizemlje i razuđeni beli sprat, i u svaki od njih ugrađena je njemu svojstvena naracija. Kuća je zapravo projektovana za korisnika koji uživa u uočavanju kontrasta između slojeva vremena i materijala.

Najveći kvalitet ovog stambenoog prostora predstavlja njegova interaktivnost. Objekat obiluje vizurama u svim pravcima, one su osmišljene tako da svaki kutak kuće učine fotogeničnim i neponovljivim.

POSTULATI DVA PRINCIPA GRADNJE, PRIMENJENI NA DVA SPRATA KUĆE, DUHOVITO SU POMEŠANI. U PRIZEMLJU JE PRISUTNA RUSTIČNA TEKSTURA, ALI I TIPIČNO SAVREMENO JEDINSTVO PROSTORA, DOK JE NA GORNJEM SPRATU POSTIGNUT OSEĆAJ ATMOSFERE PORTUGALSKE SEOSKE KUĆE, ALI U POTPUNO GLATKOJ I BEZBOJNOJ SAVREMENOJ MATERIJALIIZACIJI.

Prizvuk ruralnog života prisutan je na oba sprata, ali u potpuno drugačijem vidu. Na prizemlju se ogleda u sazvučju sa drvetom i kamenom, kao i u načinu ostvarivanja kontakta sa zemljom. -ek MARE JANAKOVA GRUJIĆ u EKO KUĆI No40 

Zamisao lična, rešenja stručna

PORODIČNA KUĆA NAZVANA “J” NASTALA JE U ZANIMLJIVOJ KOLABORACIJI PETOČLANE PORODICE KOJOJ JE NAMENJENA, I ARHITEKTONSKOG BIROA AVANTO. ČLANOVI PORODICE SU SAMI OSMISLILI KUĆU PREMA SVOJIM POTREBAMA I ŽELJAMA, A SVE JE TO U ARHITEKTONSKI JEZIK PREVEO POMENUTI STRUČNI TIM. OBJEKAT SE NALAZI U JEDNOJ OD REZIDENCIJALNIH ZONA HELSINKIJA, NA VRHU ŠUMOVITOG BREGA.
Stambeno područje u kome se nalazi kuća “J” predstavlja inspirativnu lokaciju za gradnju, budući da ga čine velike parcele sa bujnom vegetacijom. Miran i tih, ekološki i zdrav ambijent nudi kvalitet života kakav je odavno nedostižan u centru grada. Intimizacija privatnog života prisutna je, stoga, od samog odabira lokacije, do koncepcije objekta.
 

S obzirom da su susedne kuće postavljene prema severu i istoku, na ovim stranama je objekat zatvoren. Otvara se prema jugu i zapadu, prema šumi. Neobičan L oblik osnove temelji se na zadatku da se sačuva stari bor, pri čemu je rezultat prostrano krilo sa sunčanim i zaštićenim dvorištem.

Za razliku od strogo geometrijski determisane kompozicije objekta, dvorište karakteriše slobodna forma. Kontrastirani su jednostavnost i minimalizam arhitektonskog izraza sa jedne strane, i bujnost i raznolikost vegetacije bašte, sa druge. Visina zgrade je pažljivo prilagođena koti susednih zgrada. Iako je euklidovska geometrija bila svestran izbor autora, u raspodeli masa prisutan je izvestan dijalog sa “negeometrijskom” prirodom i konstitucijom terena. Spratna etaža konzolno izlazi iz volumena prizemlja, stvarajući pritom nadstrešnicu iznad ulaza u prizemlju. Prema istoj formuli, krov prizemlja stvara terasu koja okružuje sprat, nudeći vezu ovih prostora sa dvorištem, i dalje, sa šumom.

IDEAL KOME SE TEŽILO U PROJEKTU JESTE DOČARATI IZGLED OBIČNE SEOSKE KUĆE KOJA SE INTEGRISALA SA LOKALNIM EKOSISTEMOM, UZ ODRŽIVOST, VISOKE EKO-STANDARDE I KONCEPT RECIKLAŽE.

Dnevni boravak u prizemlju široko je otvoren prema dvorišnoj panorami. Čitava fasada na toj strani materijalizovana je u staklu, kao stakleni zid-zavesa. Time je ostvarena čvrsta vizuelna veza dva sveta, a kada su pregrade otvorene, i fizička. Spavaće sobe organizovane su na spratu. Zbog veće privatnosti, povučene su u zadnji plan, dok je između njih i terase umetnut prostran hodnik okupan dnevnim svetlom, funkcionalno koncipiran kao foaje. -ek MARE JANAKOVA GRUJIĆ u EKO KUĆI No40 

Fotograf: Dragan Pavlović

DRAGAN PAVLOVIĆ 
Dragan Pavlović, profesor na Fakultetu za medije i komunikacije, studirao je fotografiju na FAMU u Pragu, gde se nužno sreće sa bogatstvom primenjene umetnosti Češke, što, na neki način, i danas ostavlja trag u njegovom radu.
Novi ciklus fotografija Dragana Pavlovića predstavlja, na jednoj strani, svojevrsni povratak na njegovo ranije interesovanje za češko umetničko staklo, a, na drugoj strani je to još jedna studija staklenih elemenata iz moderne zbirke beogradskog kolekcionara Borislava Šoše.
Motivi su geometrijske ili amorfne forme, stilizovani biljni ornamenti koji otkrivaju lepotu oblikovanja, zagonetnost, metaforičnost i samodovoljnost površinske obrade objekata, bogat, zasićen, kolorit, strukturu materijala. Kamerno, intimno, koje unosi neophodno ograničeni svet jedne zbirke, sugerisano je i formatom fotografija iz ovog ciklusa, kao i brižljivo odabranim fragmentima izabranih objekata.
Istaknuta fragmentarnost koja prožima ovu seriju, uočljiva je na prvi pogled, a rezultat je izbora karakterističnih formi i kolorističkih vrednosti koje daju individualnost, ali i enigmatičnost svakom od fotografisanih predmeta, bez sugestije oblika i jasnih karakteristika njihovih totaliteta. Fragmentarnost u ovom ciklusu donekle sakriva formu i monumentalnost umetničkog staklenog predmeta, ali joj daruje sopstvenu likovnost I bogat kolorit sa neočekivanim i mističnim efektima.

Origami

Za nekoga je to umetnost, za nekoga hobi, za nekoga terapija. Origami predstavlja tradicionalnu japansku tehniku kreiranja modela od papira, najčešće u obliku ždrala. On danas predstavlja sinonim za ovu veštinu.

Arhitektura i pejsaž

HOLISTIČKIM PRISTUPOM ARHITEKTURI I PEJSAŽU, DIZAJN PREVODI ISTORIJU MESTA U JEDINSTVENI ARHITEKTONSKI REČNIK. U TOM PROCESU ČUVA PASTORALNI KARAKTER LOKALITETA, STVARA ZAPIS O PROŠLOSTI I OBOGAĆUJE PORODIČNI DOM DUBLJIM ZNAČENJEM.
Najgušće naseljeno američko ostrvo, Long Ajlend, zanimljivo je po svojoj istoriji, geografiji i prirodi. Što se više udaljavamo od Njujorka, idući ovim izduženim ostrvom u pravcu istoka, urbane predele smenjuje sve prisutnija priroda. Upravo tu nailazimo na naselje Amaganset, koje je, iako neveliko po svojim dimenzijama, slavno po ličnostima koje su ovde živele ili imale kuće za odmor – od bračnog para Merilin Monro – Artur Miler, do novijih američkih predsednika. Intenzivno prisustvo živopisne prirode u ovom naselju formiranom još krajem 17. veka, nadahnuće je modernim graditeljima za nove arhitektonske podvige.

U kompozicionom smislu,
kompleks je podeljen na tri manja volumena, od kojih se svaki odnosi na jednu od zona pejzaža: javni prostor, privatni prostor i prostor za goste.

Porodična kuća Stony Hill u Amagansetu dom je jedne mlade porodice. Nastala je u pastoralnom ambijentu, na granici između livade i šume, na tlu koje je nekada bilo lovište američkih indijanaca. Nakon što je na ovoj lokaciji prvi doseljenik sagradio kuću 1680. godine, glavna delatnost je postala stočarstvo, jer je mesto imalo veliki potencijal za ispašu stoke. Livada na kojoj je danas porodična kuća, bila je nekada podeljena na parcele omeđene niskim kamenim zidovima. Farmeri su rotirali, odnosno prebacivali stoku sa jedne na drugu parcelu kako se ne bi preteralo sa ispašom i time trajno oštetila vegetacija. Ova sinergija između zemlje, stoke i ljudske intervencije upravljala je i oblikovala pejzaž generacijama, obeleživši istoriju.

S OBZIROM DA JE ŠINDRA KARAKTERISTIČAN LOKALNI MATERIJAL, ODLUČENO JE DA I KROVNE I FASADNE OBLOGE BUDU OD OVOG MATERIJALA, TE JE ONA PRISUTNA OD PODA DO SLEMENA. PORED ŠINDRE, KORIŠĆENA JE I TRADICIONALNA SLAMNA OBLOGA, KAKO SPOLJA TAKO I UNUTRA.

U kompozicionom smislu, kompleks je podeljen na tri manja volumena, od kojih se svaki odnosi na jednu od zona pejzaža: javni prostor, privatni prostor i prostor za goste. Međusobno povezane zabatne strukture upućuju na tradiciju lokalnog graditeljstva, prevashodno na štale, ali su sada one oblikovane modernim vokabularom kao nedvosmislenom atribucijom savremenosti. Oštar nagib krova glavnog objekta obezbeđuje dovoljno prostora na drugom spratu, koji je ostavljen bez veznih prostorija. Na samim krovnim grebenima postoji vrlo domišljato rešenje – izvedeni su duboki useci kako bi se u prostor potkrovlja unelo prirodno svetlo. -ek MARE JANAKOVA GRUJIĆ u EKO KUĆI No40 

Seoce na kraju sveta

NA KRAJNJEM SEVERU NORVEŠKE, NA MALOM OSTRVU U ARHIPELAGU FLEINVAER, KOJI SE NALAZI UNUTAR ARTIČKOG KRUGA, KOMPOZITOR I MUZIČAR HAVARD LUND STVORIO JE UTOČIŠTE ZA UMETNIKE I SVE ONE KOJI ŽELE DA POBEGNU OD REALNOSTI. IMPRESIVNO PRIRODNO OKRUŽENJE NADAHNJUJE, PODSTIČE KREATIVNOST I KONTEMPLACIJU, VRAĆA ČOVEKA SAMOM SEBI.
Ovo artičko skrovište je malo moderno selo koje se sastoji od deset monofunkcionalnih kuća namenjenih izdavanju. Ove kolibe izgrađene su od kebonijevog drveta i počivaju na štulama, dok su čeličnim kablovima pričvršćene za krševitu stenu.

Postoje četiri objekta za spavanje, kupatilo, kuća za kuvanje i trpezarija, dnevni boravak (koncipiran kao studijska soba sa klavirom), sauna, kuhinja na otvorenom i kuća zvana “kula za velike misli”. I sam naziv kompleksa, “Fordipningsrommet” prevodi se kao “prostor za duboke misli”.

Oličenje ove ideje najprisutnije je u kolibi smeštenoj na samom vrhu padine, koja podseća na džinovsku kućicu za ptice. Iz nje se pruža prekrasan pogled na more i susedna ostrva.To je savršeno mesto za posmatranje fenomena Aurora borealis, severnog svetla koje se pojavljuje na nebu arhipelaga od septembra do aprila. Od novembra do sredine januara, na ovom lokalitetu nema direktne sunčeve svetlosti, ali postoje neverovatni pogledi na Mesec i zvezde.

SVAKA OD DESET EKOLOŠKIH STAMBENIH KABINA GOSTIMA PRUŽA UVEK NOV I DRUGAČIJI POGLED NA NORVEŠKO MORE, OBLIŽNJA OSTRVA, BIOCENOZE PTICA, IZLASKE I ZALASKE SUNCA, SEVERNU SVETLOST, PONOĆNO SUNCE I DRUGO.

Dizajnirane su kao slobodnostojeće kutije presvučene održivim tropskim drvetom. Kompozicija objekata spušta se niiz padinu brežuljka i time pokreće inicijativu za istraživanjem ne samo ostrva i njegovih vizura ka horizontu, već i sopstvenih unutrašnjih misli i osećanja. Kompleks je dizajniran i izgrađen tako da funkcioniše kao jedinstven oblik i nudi svojevrsno komforan smeštaj. Umesto luksuza, ponuženi su najkvalitetniji prirodni materijali i samo ono što je potrebno da bi se obavljale najosnovnije životne funkcije- kuvanje, čišćenje, spavanje. Prostor je strogo minimalistički i opremljen je po principu “potrebnog i dovoljnog”. -ek MARE JANAKOVA GRUJIĆ u EKO KUĆI No38 

Žiža kompleksa je koliba smeštena, na samom vrhu padine. Ona podseća na džinovsku kućicu za ptice iz koje se pruža prekrasan pogled na more i susedna ostrva.

Slatkovodni akvarijum

KARLOVAČKI AKVARIJUM JE OBJEKAT SASTAVJEN IZ SEGMENATA KOJI SU KREIRANI KAO SKULPTURALNI GESTOVI ARHITEKTONSKIH RAZMERA. DEFINISAN JE PROSTOROM SPECIFIČNOG RITMA, TEKSTURE I TRETMANA SVETLOM. GRAĐEVINA SAŽIMA OKOLNU PRIRODU ČINEĆI JE AKTIVNIM SUBJEKTOM JEDNE INTERESANTNE PRIČE KOJA POSEDUJE SPOSOBNOST DA OSTVARI SINERGIJSKI I DIJALOŠKI ODNOS SA AKTIVNOSTIMA KOJE SE U OBJEKTU ODVIJAJU, A ISTOVREMENO I SA ONIMA KOJA GA OKRUŽUJU.
Karlovački slatkovodni akvarijum smešten je uz obalu reke Korane kao strukturalno umetničko delo koje svojom prostornom artikulacijom inkorporira prirodu koja ga okružuje. Bez obzira da li projekat posmatramo kao intervenciju na nivou pejzaža, urbanističku intervenciju na nivou mikro-lokacije, kao arhitektonski kompleks ili niz enterijerskih prostornih instalacija i rešenja, jasno je da svi navedeni prostorni nivoi egzistiraju u dinamičnim međuodnosima i tako grade suštinu ovog kompleksnog i programski zahtevnog arhitektonskog gesta.

URANJANJE U PRIRODU
Funkcionalnost, estetički sklad i likovno struktuiranje izraza glavne su odlike ovog objekta koji reflektuje trodimenzionalnu viziju za unapređenje prostora. Oblik zgrade inspirisan je istorijskim jezgrom grada- karlovačkom zvezdom okruženom odbrambenim zemljanim nasipima. Cilj je bio da se dobije novo gradsko žarište na desnoj obali Korane, da se afirmiše šetalište, osmisli mesto zaustavljanja i ustanovi turistička atrakcija.

U središtu zgrade formiran je otvoreni javni trg sa kojeg se protežu tri pešačke staze : prema zapadu, ka centru grada i šetalištu uz reku, prema jugu, u pravcu multifunkcionalne površine na kojoj se održavaju koncerti i prema istoku, ka glavnom prilazu sa puta i stadiona. Postavljene komunikacije određuju prostornu matricu i mesta kontakata sa bočnim vezama.

DOMINANTNA JE SCENSKA FUNKCIJA ARHITEKTURE, SVEPRISUTNA I PODRAZUMEVAJUĆA U OVAKVOM TIPU OBJEKTA, ALI SE PROSTOR USPOSTAVLJA KAO AKTIVNI ENTITET I PREVAZILAZI DOMEN ISKLJUČIVO ESTETIZOVANOG PRIZORA.

PROSTOR KAO SCENA I/ILI AKTER
Specifičan sadržaj ovog prostora primarno određuje način interpretacije i razvojni tok procesa projektovanja. On daje kontekst koji povezuje sve komponente prostora. Izložba prikazuje tok reke, rečnu floru i faunu i njen biodiverzitet. Počinje sa vodenom površinom trga, a zatim se spušta u podrum zgrade koristeći rampu koja vijuga poput reke. Akvarijumi su postavljeni duž, iznad i ispod putanje posetilaca.
-ek VESNA RAVIĆ u EKO KUĆI No39 

Atrakcija je i prolazak kroz tunel, koji simulira uranjanje u reku.