TILT HOUSE

Autori:
DANIEL CAPELA DUARTE
Objekat:
PORODIČNA KUĆA TILT HOUSE
Lokacija:
GONDOMAR, POTRUGALIJA
Površina:
400
Fotografija:
IVO TAVARES STUDIO

DINAMIZOVAN ODNOS IZMEĐU PROJEKTOVANOG ARHITEKTONSKOG SISTEMA, KAO ZATVORENOG, KONAČNOG I DEFINISANOG, I NJEGOVOG ODNOSA SA OKRUŽENJEM, KUĆA TILT PREDSTAVLJA NA OSOBEN NAČIN UVODEĆI ELEMENAT POKRETANJA PROSTORA KOJI DOVODI DO ODREĐENE VRSTE RASTAKANJA GRANICA ARHITEKTURE, I PRIKAZUJE KLJUČNE ASPEKTE ONOGA ŠTO ARHITEKTONSKO DELO MOŽE DA PONUDI U DOMENU SVOJE PRODUKTIVNOSTI.

 

Porodična jednospratna kuća projektovana je na morfološki pravilnom terenu čije okruženje karakterišu jednoporodične kuće i nekoliko zgrada za kolektivno stanovanje. U projektu se ističe važnost prirodnog okruženja kao geografske odrednice za samog projektanta, te značaj asocijativnosti prirodnih formi kao polazišta za umetničku intervenciju. Fragmentisana volumetrija, odnosi punog i transparentnog, kao kontrast svetlog i tamnog, stvaraju dinamičnu kompoziciju i utisak pokrenutog prostora.

 


DINAMIČKI KARAKTER FORME

 

Tekstualnost forme i njena sposobnost da u sopstveni sistem inkorporira naizgled suprotstavljene ili isključive fenomene (npr. stvarnost-iluzija, puno-prazno, trajno-efemerno…), ukazuju na stvaralačke potencijale arhitektonskog prostora, određene principima interaktivnosti i slojevitosti. Činjenica da parcela izlazi na dve ulice sa različitim nadmorskim visinama, omogućila je postavljanje kuće na središnjem nivou i na taj način strateški je odvojen pešački pristup od prilaza automobilom. Forma ima naglašen komunikativni i ambijentalni karakter, direktno korespondirajući sa funkcionalnošću ispod nje.

DVORIŠTE JE TRETIRANO SA PODJEDNAKOM PAŽNJOM KAO I SAMI OBJEKAT, USPOSTAVLJAJUĆI ČVRSTU SPONU IZMEÐU KUĆE I OKOLINE I PREDSTAVLJA RAVNOPRAVAN DIJALOG I HUMANU SINTEZU IZMEÐU PRIRODE I IZGRAÐENE STRUKTURE.

 

 

Tilt je koncept koji definiše rotaciono kretanje volumena, što je omogućilo da se naglasi glavni ulaz i, u isto vreme, poboljša prostor predviđen za terasu sa bazenom, dajući mu privatnost u odnosu na ulicu koju karakteriše veći promet saobraćaja. Ovakav koncept takođe dodaje dinamičku promenu visine plafona kuće, povećavajući prostor predviđen za dnevnu sobu. Deformisanje pravilnog kubičnog oblika proizlazi iz težnje za oslobađanjem unutrašnjih impulsa, gde okružen prirodom i međusobnim prožimanjem sa njom, objekat paralelno uspostavlja svet sopstvene spoznaje koji govori o autorovom iskustvu posmatranja i stvaranja. Forma se sagledava kao dinamičan potez koji određuje unutrašnju energiju prostora. Brižljivo oblikovanje celine i pažljivo balansiranje pokrenutih elemenata u njoj, daje objektu snažan umetnički karakter sa porukom slobode i kreativnosti. Čitljiv je afektivni princip projektovanja sa snažnim temperamentom i istovremenim principom samodiscipline u organizaciji prostora.


 

 

KONCEPT REDUKCIJE I SVEDENOSTI

 

Dominantno promišljanje prostora je rezultiralo uspostavljanjem programske šeme kao aktivnog i učinkovitog subjekta u celokupnoj pojavnosti arhitektonskog dela. Programska definicija je sprovedena sa posebnom pažnjom usmerenoj ka kretanju sunca, tako da je prostor za spavaće sobe implementiran na istoku i okrenut ka pristupnom putu sa manje saobraćaja, Travessa Miguel Bombarda, razvijajući se do intimnije strane bašte. Glavna spavaća soba se približava najjužnijem delu ovog volumena i nadovezuje se na prostor sa bazenom. Unutrašnji dizajn je u potpunosti prilagođen potrebama i težnjama korisnika, i ima kapacitet da pruži jednu vrstu utočišta od realnosti modernog vremena u kome je pojedinac postao otuđen, pa nije slučajno da se kuhinja nalazi u centru kuće, povezujući sve programske delove i pozivajući porodicu na okupljanje.


BRIŽLJIVO OBLIKOVANJE CELINE I PAŽLJIVO BALANSIRANJE POKRENUTIH ELEMENATA U NJOJ, DAJE OBJEKTU SNAŽAN UMETNIČKI KARAKTER SA PORUKOM SLOBODE I KREATIVNOSTI.

Dnevna soba je takođe u centralnom delu, gde je sunčeva svetlost sa istoka/juga/ zapada i gde je moguće da korisnik ima širok vizuelni odnos sa spoljašnjim okruženjem. Da bi se garantovala privatnost i istovremeno održao kvalitet svetlosti u unutrašnjosti, projektovane su dva terase, jedna uz dnevni boravak, a druga uz glavnu spavaću sobu. Dvorište je tretirano sa podjednakom pažnjom kao i sami objekat, uspostavljajući čvrstu sponu između kuće i okoline i predstavlja ravnopravan dijalog i humanu sintezu između prirode i izgrađene strukture.

 


Usložnjavanje narativne strukture enterijera je postignuto upotrebom prirodnih materijala i kontrasta

 



UREÐENJE ENTERIJERA NADOVEZUJE SE NA SPOLJAŠNJU ARHITEKTURU I TEŽI ESENCIJALNOM KVALITETU PROSTORA I IZVORNOJ OBJEKTIVNOSTI PA JE UKLONJENA INTENCIJA NEOBAVEZNOG SADRŽAJA I NAGOVEŠTENA SPIRITUALNA DIMENZIJA PROSTORA.



 

Uređenje enterijera nadovezuje se na spoljašnju arhitekturu i teži esencijalnom kvalitetu prostora i izvornoj objektivnosti pa je uklonjena intencija neobaveznog sadržaja i nagoveštena spiritualna dimenzija prostora. Koncept redukcije i jednostavnosti rezultirao je pronalaženjem čistoće, transparentnosti i harmonije samog življenja. Usložnjavanje narativne strukture enterijera je postignuto upotrebom prirodnih materijala i kontrasta koji podržavaju i inteziviraju neposrednost doživljaja, i ističu koncept nestalnosti i otvorenosti naspram inertnosti i hermetičnosti. lgrom oscilacija između strukture i događaja je preispitan odnos ne samo enterijera i matične arhitektonske anvelope, već i enterijera na višem prostornom nivou kao dela šire
stvaralačke celine. //

ek VESNA RAVIĆ u EKO KUĆI No41