STARI GRADOVI

NAJPOSEĆENIJE
PRIJAVITE SE ZA NEWSLETTER
Asset 1

LOKACIJA:

SRBIJA JE ZEMLJA SREDNJOVEKOVNIH TVRĐAVA. ČAK 89 OSTATAKA STARIH GRADOVA, RIMSKIH KULA, UTVRĐENJA I ZNAMENITOSTI U CENTRALNOJ I JUŽNOJ SRBIJI SVEDOČE O BOGATOJ ISTORIJI NAŠE ZEMLJE.

ZAJEČAR
Od brojnih tragova rimskog boravka u našim krajevima, značajna je kasnoantička utvrđena palata Feliks Romulijana. Palatu je podigao verovatno najpoznatiji žitelj područja današnjeg Zaječara, rimski imperator Gaj Valerije Maksimilijan, poznat u narodu kao Galerije, odnosno Govedar. Galerije je krajem III veka pobedio Persijance, a potom je osvojio Jermeniju i prodro u Mesopotamiju. U Antiohiji ga je dočekao Dioklecijan. Bogat ratni plen, slava i lidersko mesto u Tetrarhiji nisu učinili da Galerije zaboravi svoje skromno poreklo. On je stvorio mit o sebi i svojoj majci, a palata Feliks Romulijana je njihov mauzolej. Palata je okružena moćnim kulama, a pretpostavlja se da nikad nije dovršena, bar ne onako kako je Galerije planirao. Čvrsti bedemi su štitili carsku palatu, Jupiterov hram, žitnice, magacine i sve prateće objekte. Na obližnjem brdu Magura, Galerije je, prema običajima tog vremena, napustio zemaljsko carstvo i preselio se među bogove. Galerijevu palatu su razorili Huni tokom V veka, da bi kasnije bila obnovljena kao vizantijsko, a potom i slovensko naselje. Definitivno je napuštena u XII veku. Danas je kompleks Romulijane jedan od značajnijih lokaliteta rimskog nasleđa i pod zaštitom je UNESCO-a.

SMEDEREVO
Kada je 1805. godine oslobođeno od Turaka, Smederevo je po drugi put postalo prestoni grad Srbije. Grad je poznat po velikoj tvrđavi despota Đurđa Brankovića, koji je po njoj prozvan Smederevac. Pod svojim imenom Smederevo se prvi put pominje 1381. godine u Ravaničkoj povelji kneza Lazara. Značajno mesto i prestonica postaje tek 1428. godine, kada despot Đurađ počinje na ušću Jezave u Dunav da pravi prvo Mali grad, a potom i Veliki grad. Veliki grad zauzima prostor od 10,5 hektara i ima 24 kule povezane jakim zidovima. Izgradnja tako velikog grada je u to vreme bila pravi građevinski podvig. Kada je zdanje završeno, bila je to najveća tvrđava tog tipa u Evropi. Tvrđava je bila mesto žestokih borbi Srba i Turaka, a kasnije, kada je Srbija pokorena, oko nje su se borili Turci i Austrijanci. Turci su tvrđavske bedeme dodatno utvrdili dodatnim zidom i topovskim kulama. Definitivno su je napustili i nevoljno predali knezu Mihajlu 1867. godine. Do Drugog svetskog rata tvrđava je bila dobro očuvana. Međutim, strahovita eksplozija municije 5. juna 1941. godine oštetila je njene bedeme i napravila pravu pustoš u gradu. Tri godine kasnije, savezničko noćno bombardovanje napravilo je još veću štetu. Tvrđava ni do danas nije potpuno obnovljena.

GOLUBAC
Na obodu Braničevskog okruga, na samom ulasku u Đerdapsku klisuru, između Velikog Gradišta i Donjeg Milanovca, na desnoj obali Dunava –
smestio se Golubac. Grad se pominje 1335. godine kao ugarsko vojno utvrđenje, mada se tačno vreme njegovog nastanka ne zna. Vizantincima je branio severnu granicu, Mađarima južnu, a Srbima je štitio njihove oblasti od upada Mađara. Zbog izuzetno povoljnog geografsko-strateškog položaja, vekovima je Golubac bio meta osvajača i poprište mnogih sukoba. Jedan od junaka koji su branili tvrđavu od Turaka bio je i čuveni Zaviša Crni.

MAGLIČ
Grad Maglič se nalazi dvadesetak kilometara južno od Kraljeva, na goloj strmoj padini Stolova, koju u širokom luku obilazi reka. Mesto je idealno za utvrđenje. Sa strane koja je lako prilazna iskopan je dubok rov. Osam moćnih kula, jaki i visoki bedemi i pre svega teško pristupačna padina zadavali su velike muke čestim osvajačima. U gradu se nalaze ostaci crkve posvećene Svetom Đorđu – svecu zaštitniku ratnika. Mnogobrojni ratnici su se ogledali u bitkama pod ovim maglovitim gradom. Tokom borbi u Drugom srpskom ustanku tvrđava je poslednji put korišćena kao vojni objekat. Grad je konzervisan i delimično restauriran, a zahvaljujući pešačkom mostu lako je dostupan posetiocima.

VRŠAC
Skoro da nema istorijske epohe u kojoj Vršac nije bio nastanjen. Ljudska naselja u poznom srednjem veku dobila su stalniji karakter dolaskom Slovena u ove krajeve. Videvši Vršačke planine i njihove vrhove, pridošlice promeniše stariji naziv Podvršac i Podvršan i nazvaše ga po slovenskoj reči ‘verh’ odnosno ‘vrh’. Na brdu se nalazi kula, jedini ostatak grada koji je podigao despot Đurađ Branković. Pod kulom je mladi kapetan Janko Halabura pobedio strašnog Arslan bega i osvojio srce njegove mlade žene Ume. To se dogodilo za vreme velikog ustanka Srba u Banatu. Tada su besni Turci spalili mošti Svetog Save na Vračaru. Utvrđenje je bilo opasano zidovima debljine dva i po metra, imalo je jednu veliku trospratnu kulu i jednu malu kulu. Turci su grad zauzeli 1552. godine. Kula je posle odlaska Turaka bila prepuštena na milost i nemilost vandalima i zubu vremena Nedavno je obnovljena i sa nje se pruža izvanredan pogled na Vršac i okolinu.

BAČ
Drevni grad Bač je dao ime celoj regiji – Bačka. Bač je prema nekim letopisima bio i Avarska tvrđava. Reč ‘bač’ to upravo i znači. Na prelazu prvog milenijuma u drugi, Bač je već bio izgrađen i utvrđen grad. Za vreme Arpadovića, Bač postaje ne samo crkveno sedište nadbiskupije, već i kraljevski grad u koji dolaze plemići i vladari na dogovore, zborove i skupštine. Bač je nekada imao stanovnika i zanatlija raznih zanimanja više nego Sombor, Subotica, Apatin i Bečej zajedno. Međutim, posle Rakocijeve
bune i rušenja tvrđave, grad je počeo da gubi značaj na ovom području. Mostonga je nekad bila značajna reka koja je tekla uporedo sa Dunavom. Služila je i kao opkop oko snažno utvrđenog grada Bača. Plavila je polja i nosila mulj kojim se vremenom i sama zatrpala. Grad Bač je ostao sa suvim opkopom, a od reke je ostao samo toponim. Glavna kula tvrđave danas je obnovljena i pretvorena je u muzejski prostor.

UŽICE
Prvi stanovnici Užica, Partini i Autarijati, širom užičkog kraja ostavili su svoje grobnice i spomenike. Na mestu današnjeg Užica nalazio se manji grad Kapedunum. Tokom velikih migracija, kada se urušavalo rimsko carstvo, na Balkan su pristigli Sloveni. Oko 1180. godine, veliki župan Stefan Nemanja je Užice preuzeo od brata Stracimira i pripojio ga Raškoj. Nakon smrti cara Dušana, Užice je ušlo u posed Vojislava Vojinovića, a potom je pripalo njegovom bratancu Nikoli Altomanoviću. Ovog hrabrog ratnika su napali okolni velikaši predvođeni bosanskim kraljem Tvrtkom Prvim i srpskim knezom Lazarom. Poraženog Nikolu su oslepili, a njegov posed podelili. Knez Lazar je dobio Užice. U to vreme Užice je bio mali grad, ali strateški važan, na putu ka primorju. Turci su osvojili Užice 1463. godine i ostali su u njemu naredna četiri veka, da bi potom bili ispraćeni velikim požarom koji je uništio njihove mahale.

SOKO GRAD
Soko-grad, Sokolac ili Sokolnik je podignut na temeljima rimskog grada. Poznato je da Rimljani nisu kopali gradske temelje. Pre njih su to učinili Tribalidi, Mezi ili neki još stariji, manje poznat narod. Kao što su oni uočili idealno mesto za podizanje grada, tako su i svi prethodni stanovnici otkrili lekovitu moć banjskih voda. U kupatilima koje su Turci pravili otkrivene su opeke iz rimskog perioda, pa se pretpostavlja da su Turci samo adaptirali rimske terme. Na putu od Soko banje do Soko grada, kroz kanjon Moravice, već posle desetak minuta pešačenja dolazi se do izletišta Lepterija. Kažu da je gospodar Soko grada imao ćerku lepoticu, Lepteriju. Kao što to već biva u starim pričama, devojka je zavolela Župana, sina gospodara grada Vrmdža na padinama Rtnja. Dva grada su stalno ratovala oko prevlasti nad moravičkom kotlinom, pa su se dvoje mladih dogovorili da pobegnu, ali Lepteriju su uhvatili i pogubili. Očajni Župan je skočio u najdublji vir Moravice i udavio se. Mesto gde je Župan skončao postalo je omiljeno kupalište, Župan plaža. Dolina u kojoj je Lepterija uhvaćena u begu i pogubljena, danas je izletište nazvano po ovoj lepoj devojci.

Autor teksta: Redakcija
EKO KUĆA je prvi evropski i regionalni portal koji stručnjacima kao i široj čitalačkoj javnosti, nudi celovite informacije iz svih segmenata eko arhitekture i kulture.
Pogledajte još: