
FABIAN M ESCALANTE H ARQUITECTOS
PORODIČNA KUĆA RANCHO SIERRA ALLENDE
SAN MIGUEL DE ALLENDE, GUANAJUATO, MEKSIKO
388,65
JORGE SUCCAR @jsuccar
Uspešna sinteza znalačkog iskustva komponovanja arhitektonskog prostora i neophodne slobode izraza sa bezgraničnim mogućnostima i elementima prirode, rezultirala je slojevitom strukturom koja se čini bestežinskom i lebdećom dok posmatraču saopštava značaj trenutka i događanja u okvirima čovekove svakodnevnice i neposrednog okruženja.

Smešten u prelepom pejzažu i sa vodenom površinom u neposrednoj blizini, Rancho Sierra Allende svojim stanovnicima pruža mir i odlične uslove za predah od gradske buke i vreve. Konfigurisan kao idealno mesto za odmor i razvoj društvenih aktivnosti, objekat korisnicima obezbeđuje neverovatno iskustvo uživanja u pogledu na branu i drveće koje ga okružuje. Zgrada je projektovana kao još jedan elemenat pejzaža.


Forma i funkcija
Projekat formalno i šematski naglašava volumetriju i jednostavnu organizaciju. Arhitektonski izraz utemeljen je na istraživanju interpretativnih mogućnosti formalnih elemenata predela i artefakta i njihovih uzajamnih odnosa na relaciji dvodimenzionalnog i trodimenzionalnog, punog i praznog, unutrašnjeg i spoljašnjeg, providnog i neprovidnog. Udruženi procesi opservacije i imaginacije prirode objedinjuju elemente stvarnosti i fikcije u jedinstvenu formu, dok vegetacija dobija primat u kompozicionoj hijerarhiji i time definiše razvoj konstrukcione i kompozicione šeme prostora.
Funkcionalna matrica odgovara potrebama rekreacije i kontinuiranom odnosu između unutrašnjosti i spoljašnjosti. Objekat ima dva ulaza i bočna jezgra za cirkulaciju koja artikulišu program. Sa istoka mu se pristupa preko brdskog mosta koji se odlikuje zavesnim zidom od keramičke rešetke. Na zapadu je velika terasa koja funkcioniše kao ulazni hol i predstavlja produžetak enterijera. Na njoj se nalaze prostor za pripremu hrane i prostor za obedovanje. U glavnom delu su porodična soba, trpezarija i bar koji ima dvostruku visinu, čime autor uspostavlja ravnotežu vertikale i horizontale, ali prednost daje doživljaju dubine koja se mentalno definiše kao beskonačnost i bezgraničnost. Dizajn terase je artikulisan južnim segmentom, omeđenim zavesama od drveća, i severnim, sa koga se pogled pruža prema brani.
Raspored prostorija u enterijeru, kao i sam stil uređenja enterijera, prate arhitekturu građevine, usmeravajući pogled na idilične okolne prizore. Ogromne staklene površine, vidna konstrukcija i nameštaj u prirodnim zemljanim tonovima glavne su odlike unutrašnjeg dizajna, čime autor namerno i promišljeno čini da enterijer izgubi svoju fizičku supstancijalnost i utopi se u pozadinu. Takvim pristupom kompozicija se redukuje do elementarnih sadržaja podređenih celini slike i jedinstvenom prizoru, a arhitektura se svodi na suštinski minimum. Isticanjem dubine samog predela relativizuje se granica otvorenog i zatvorenog prostora.

Materijalizacija i održivost
Prihvatajući koncept kontinuiteta i veze istorijskog i savremenog odnosa čoveka i njegovog okruženja, likovnost i elementi arhitektonske strukture korišćeni su i predstavljeni kao univerzalno izražajno sredstvo nezavisno od vremenskog razdoblja i tehnološke građe objekta. U objekat su ugrađeni drvo, glina i bazalt iz regiona, a struktura počiva na kombinovanom sistemu čeličnih elemenata i drvenih greda. U donjem delu terase projektovani su betonski šipovi kojima je, bez obzira na strukturnu funkciju, glavni cilj odvajanje terase od kontakta sa vodom, dok je gornji deo građen vitkim čeličnim stubovima. Na fasadi se nalazi preklopni sistem dvostrukih stakala od PVC-a, koji osim što ima estetsku funkciju, služi i kao toplotni izolator koji obezbeđuje dnevnu svetlost i ventilaciju. Glavna zabatna zapremina obložena je čeličnim limom sa oksidnom završnom obradom i toplotnom izolacijom sa obe strane.



Kombinacija primene savremenih i starih građevinskih sistema zajedno sa upotrebom materijala sa lokaliteta doprinela je postizanju prepoznatljive estetike. Krajnji rezultat je objekat koji u potpunosti poštuje životnu sredinu, a prirodni resursi se odgovorno koriste. Kišnica se sakuplja na krovu kroz obodne kanale koji vode do cevi sakrivenih u stubovima i dalje do podzemnih jama. Ovde se filtrira i skladišti pre ponovne upotrebe za sanitarnu vodu, dok se otpadna voda koristi za navodnjavanje baštenskih površina.
Suptilna intervencija u pejzažu i prepoznavanje potencijalnog mesta za višestruke aktivnosti rezultirali su objektom čiji cilj nije lepota sama po sebi, već su to potpunost, preglednost i jasnost stvorenog prostora čija se pokrenuta geometrizovana forma nadovezuje na prirodu i omogućava neposredan doživljaj i identifikaciju sa njom.//
ek VESNA RAVIĆ