PORODIČNA KUĆA U LEIRIJI

NAJPOSEĆENIJE
PRIJAVITE SE ZA NEWSLETTER
Asset 1

AUTORI:

MANUEL AIRES MATEUS

OBJEKAT:

PORODIČNA KUĆA

LOKACIJA:

LEIRIJA, PORTUGAL

POVRŠINA:

489 m2

FOTOGRAFIJE:

SG+FG

JEDAN OD NAJVEĆIH IMPERATIVA SAVREMENE ARHITEKTURE ODNOSI SE NA PRONALAŽENJE NOVE FORME I KONCEPTA KUĆE KAO PORODIČNOG DOMA. PRI TOME SU POSEBNO UZETE U OBZIR POTREBE I NAVIKE ČOVEKA SAVREMENOG DOBA I SVE KOMPLEKSNIJI ODNOS IZMEĐU ČOVEKA I OKOLINE.

Ova po mnogo čemu nesvakidašnja porodična kuća nalazi se na periferiji mesta Leirija u Portugalu, visoko na padini iznad grada. Prirodno, njen položaj omogućava impresivne vizure na grad i okolinu, ali već prvi pogled na kuću potpuno nas odvraća od te ideje. Mnogo više od onoga što se zbiva i postoji izvan objekta, autora je  zanimalo ono unutar njega, odnosno  sama suština kuće kao doma. Funkcionalna podela kuće je vrlo jednostavna: postoji privatna, intimna zona sa spavaćim sobama, i ona javna, sa dnevnim prostorijama.

Međutim, interesantno je kako je arhitekta locirao i osmislio ove dve funkcionalne celine. Privatna zona, uobičajeno rezervisana za spratnu etažu kuće, ovde se nalazi u podrumskom nivou i njene odaje raspoređene su oko centralnog dvorišta. Svaka soba je široko otvorena prema spolja i na taj način obilato prima svetlost i vazduh, ali umesto uobičajenih terasa ovde su izvedena svojevrsna unutrašnja dvorišta – privatni svetlarnici. Prostorije u dnevnoj zoni organizovane su oko centralnog atrijuma koji im obezbeđuje svetlost, ali je u isto vreme i vidikovac sa pogledom na stari zamak u centru grada. Ovo je prevashodno komunikativni prostor, transparentan, potpuno jasan i sveden, kroz koji se prolazi i u kome se živi tokom dana, ali bez zadržavanja.

Kuća je dominantno u beloj boji, i ta belina je toliko intenzivna i čista da se slična ne može pronaći u prirodi. Artificijelnost je dodatno naglašena i strogom geometrizacijom forme. Sve ovo ima za cilj da kuću jasno odvoji od prirode. Na prvi pogled, ona i izgleda kao kutija koja je odnekud pala na zemlju. Sve na njoj je toliko jasno, pravilno i čisto, da potencira svest o antropogenom nastanku. Unutar nje, u uređenju, striktno je poštovano načelo minimuma, ili matematički aksiom “potrebnog i dovoljnog”. Sve ostalo je prostor koji se u tako pročišćenoj i rafiniranoj kompoziciji doživljava intenzivno, bogato, kao jedinstven događaj.

PRIVATNA ZONA, UOBIČAJENO REZERVISANA ZA SPRATNU ETAŽU KUĆE, OVDE SE NALAZI U PODRUMSKOM NIVOU, I NJENE ODAJE RASPOREĐENE SU OKO CENTRALNOG DVORIŠTA. SVAKA SOBA JE ŠIROKO OTVORENA PREMA SPOLJA, I NA TAJ NAČIN OBILATO PRIMA SVETLOST I VAZDUH, ALI UMESTO UOBIČAJENIH TERASA OVDE SU IZVEDENA SVOJEVRSNA UNUTRAŠNJA DVORIŠTA – PRIVATNI SVETLARNICI.

Najbitniji gradivni činilac prostora jeste svetlost, jasno i promišljeno kanalisana, ali prisutna u izobilju. Ona boji čitav projekat, od ideje do materijalizacije, jednim novim pogledom na život i svet, strogo amaterijalnim, duhovnim, simboličnim. Brojna duhovita arhitektonska rešenja koja su tu kao op-art detalji, ali sa jasnim funkcionalnim uporištem, svedoče tome u prilog. Uvođenje momenta nesvakidašnjosti ili ekscesa u konstrukciju stepeništa, prekida koji je savršeno jednostavan i izrazito efektan i duhovit, govori o uverenju autora da je kuća ipak nešto više od doma, i da je čini sve ono vidljivo, ali posmatrano kroz individuum vlasnika.// ekMARE JANAKOVA GRUJIĆ- Više u EKO KUĆI No10

Jedina tri materijala na objektu taklo i bele malterne partije, upotrebljena su vešto i imaju veliku izražajnu moć.

U podzemnoj etaži smeštene su spavaće dečje sobe, koje su umetnute između svetlarnika tako da tvore pravilan kvadrat.

Autor teksta: Redakcija
EKO KUĆA je prvi evropski i regionalni portal koji stručnjacima kao i široj čitalačkoj javnosti, nudi celovite informacije iz svih segmenata eko arhitekture i kulture.
Pogledajte još: