PASIVNA ZGRADA U BEČU

NAJPOSEĆENIJE
PRIJAVITE SE ZA NEWSLETTER
Asset 1

AUTORI:

GEORGE W. REINBERG

OBJEKAT:

VIŠEPORODIČNI STAMBENI OBJEKAT

LOKACIJA:

KIERLING, BEČ, AUSTRIJA

POVRŠINA:

3825 m2

FOTOGRAFIJE:

RUPERT STEINER

VIŠEPORODIČNI STAMBENI OBJEKAT IZGRAĐEN U BEČU SEDAMDESETIH GODINA, PRVOBITNO JE IMAO NIZ FUNKCIONALNIH I EKOLOŠKIH PROPUSTA, A SADA JE ODLIČAN POKAZATELJ KAKO SE PROMIŠLJENIM INTERVENCIJAMA MOŽE POVEĆATI ŽIVOTNI KOMFOR.

Rekonstrukcija objekata zahteva dosta promišljanja i analiza funkcionalnosti, konstrukcije, finansija i ekološke fleksibilnosti, kao i revitalizovanje postojeće forme u promenjenom okruženju. Doprinos koji bi nastao mudrom intervencijom mogao bi biti višeznačan: ekološki, estetski, funkcionalni i ekonomski.
Tražeći odgovor kako da se renovira stara zgrada u Beču, još 2001. godine arhitekta Rajnberg je uradio prvu studiju za ovaj objekat prvobitno izgrađen 1979. godine. Njen cilj bio je da dokaže da uzorno renoviranje može biti smisleno, atraktivno, a i ekonomski isplativo. Za renoviranje ovog objekta već je postojao projekat koji je predstavljao nedovoljnu intervenciju, kao što je postavljanje tankog sloja izolacije samo na zidove i krov, promena prozora i postojećeg električnog podnog grejanja u sistem grejanja na bazi vode. Nova studija pokazala je da bi renoviranje objekta u pasivnu kuću bilo adekvatnije zato što bi se izbegli veliki troškovi i komplikovana instalacija pojedinačnih bojlera u svakom stanu zasebno.

KONSTRUKCIJA I OBLIKOVANJE
Zgrada je izgrađena sistemom betonskih blokova, sačinjena od tri dela, svaki sa stepeništem koje povezuje po dva stana na četiri etaže sa ukupno 24 stambene jedinice. Da bi se povećala gustina oblasti, što je bio uslov gradskih vlasti, dodatno je izgrađena zgrada sa 13 stanova. To je iskorišćeno za funkcionalnu i oblikovnu nadogradnju postojećeg objekta, čime su se nadomestili svi nedostaci prvobitnog projektantskog rešenja.
U funkcionalnom smislu, rekonstrukcija je zahtevala adaptaciju prilaznog dela. Kako se zgrada nalazi na padini bez direktnog pristupa sa ulice, postojeći ulaz bio je iz suterena, neugledan i nedovoljno povezan sa okruženjem. Zato je bilo potrebno napraviti adekvatan prilaz starim i hendikepiranim osobama. Time se otvarala mogućnost da se arhitektonsko oblikovanje nadogradi i učini atraktivnijim kako bi se objekat više uključio u gradsku matricu i povezao sa okruženjem.

Kao povezujuća struktura između ova dva objekta, nastalo je otvoreno stepenište sa liftom u centru. To je omogućilo zajedničku dostupnost i lak pristup postojećem objektu, koji je za četiri etaže viši od nivoa ulice. Pošto stara zgrada nije imala liftove, tri nova su postavljena ispred postojećih stepeništa, čime je u oblikovanju naglašena vertikalnost i razbijena monotonost fasade objekta.

KAO POVEZUJUĆA STRUKTURA IZMEĐU OVA DVA OBJEKTA, NASTALO JE OTVORENO STEPENIŠTE SA LIFTOM U CENTRU. TO JE OMOGUĆILO ZAJEDNIČKU DOSTUPNOST I LAK PRISTUP POSTOJEĆEM OBJEKTU, KOJI JE ZA ČETIRI ETAŽE VIŠI OD NIVOA ULICE.

Geomehaničkim ispitivanjem tla utvrđeno je da je moguće postaviti dodatnu etažu potkrovlja. Tako postojeća zgrada dobija šest novih stanova na krovu sa po 580m² neto površine, napravljenih od lameliranog drveta. Prednost ove konstrukcije nije samo ekološka. Njena težina je manja, čime je smanjeno i opterećenje na prvobitnu konstrukciju. Svedeni enterijer nadgrađene etaže vizuelno odaje utisak čistote.//ek Tijana Jelisavčić – Više u EKO KUĆI No11

Skupo i nefunkcionalno električno grejanje zamenjeno je zagrevanjem vazduha po standardima sistema pasivnih kuća.

Bela boja u kombinaciji sa drvetom i vizura prozora na park stvaraju ugodan i opuštajući ambijent.

Autor teksta: Redakcija
EKO KUĆA je prvi evropski i regionalni portal koji stručnjacima kao i široj čitalačkoj javnosti, nudi celovite informacije iz svih segmenata eko arhitekture i kulture.
Pogledajte još: