
OFIS ARHITEKTI
REKONSTRUKCIJA STARE STAJE
BOHINJ, SLOVENIJA
140
TOMAŽ GREGORIČ
ISTINITOST TVRDNJE DA ARHITEKTURA KAO UMETNOST UVEK RAČUNA NA PROMENLJIVOST KAO OBAVEZNI DEO SVEGA BUDUĆEG, DOKAZALI SU OFIS ARHITEKTI PRI REKONSTRUKCIJI STARE STAJE I SENARE U SLOVENIJI. NJIHOV CILJ BIO JE USPOSTAVLJANJE NOVE MORFOLOGIJE PROSTORA KOJI SPAJA PROŠLOST, SADAŠNJOST I BUDUĆNOST, JER SVAKO DELOVANJE U PROSTORU ONI POSMATRAJU KAO UPIS U VEĆ POSTOJEĆI TEKST, GDE NOVO TREBA DA GOVORI JEZIKOM SVOGA DOBA, UZ POŠTOVANJE INTEGRITETA STAROG I ISTORIJSKOG I NJEGOVE AUTENTIČNOSTI.
Uvek intrigantan susret starog i novog inspirisao je grupu arhitekata OFIS da rekonstrukcijom stare staje i senare u Sloveniji stvore prostor koji dobro ilustruje odnos sredine, zahteva savremenog života i značenja i integriteta tradicije.
Obeležje ruralne arhitekture Slovenije su različiti tipovi seoskih kuća, senara i ambara izgrađenih od lokalnih materijala, kamena i drveta. Nažalost, mnogi od njih više ne služe svojoj svrsi, te su u lošem stanju, zapušteni, a često i zamenjeni objektima koji kvalitetnije zadovoljavaju potrebe savremenog stanovanja. Arhitekti OFIS težili su tome da rekonstrukcijom objekta u Bohinju postignu mnogo više. Celovito i potpuno preispitivanje uticaja tradicionalnog graditeljstva na savremeno arhitektonsko stvaralaštvo dovelo je do stimulativnog procesa transformacije funkcije i namene uz istovremeno čuvanje tradicije.
Identitet tradicionalnog
Svaki kreativni čin u procesu rekonstrukcije, izveden u duhu današnjice, predstavlja rizik, jer kvalitet arhitektonskog dela zavisi od procene okolnosti, znanja, kulture, kreativnosti, ali i hrabrosti i inovativnosti arhitekte. Projekat rekonstrukcije otvara pitanje trenutka u kome se spajaju prošlost i sadašnjost.
Dizajn ovog objekta sa stanovišta forme predstavlja pristup koji je u potpunosti zasnovan na poštovanju postojeće strukture. Namera autora bila je da uđe što diskretnije u postojeći ambijent, da bude što manje uočljiv i da ne konkuriše ni strukturalno, a ni vizuelno, postojećim graditeljskim vrednostima. Opna objekta ostala je skoro u potpunosti netaknuta, u suprotnosti sa enterijerom u kome je zadržana samo konstrukcija. Perforacije u drvetu iza kojih se nalaze prozori jedina su intervencija na fasadi, izvedena u cilju povećanja osvetljenosti i stvaranja kvalitetnijeg unutrašnjeg prostora. Arhitekti su želeli da arhitektonski izraz objekta predstavlja komunikaciju suštinskih osobina, kvaliteta i značenja, a ne formu kao proizvod vremena u kome se nalazi.
Potraga za slobodom
Prostorni koncept baziran je na povezivanju različitih nivoa otvorenog i zatvorenog prostora. Podrum koji je služio kao staja za stoku transformisan je u garažu i prostore za ostavu. Na gornjem nivou nalaze se dnevna soba, trpezarija i spavaća soba sa jedne, i tehničke prostorije – kuhinja, kupatila i sauna, sa druge strane. Na ovaj način omogućeno je razdvajanje zona, a istovremeno se prostor može posmatrati kao jedinstven i nedeljiv, jer se zone pretaču jedna u drugu, a granice se brišu, što korisniku pruža osećaj slobode i nesputanosti. Soba za goste nalazi se na galeriji i iz nje se pruža pogled na unutrašnjost celog objekta, što pospešuje osećaj pripadanja i stapanja sa samim ambijentom.
Imajući u vidu set modernih vrednosti, arhitekti su se odlučili za nameštaj dizajniran u minimalističkom stilu ,u potpunosti izrađen od drveta. Jednostavne prave linije i oštra geometrija karakterišu svaki komad nameštaja, što enterijeru pruža fleksibilnost i praktičnost.//ek VESNA RAVIĆ Više u EKO KUĆI No19