
TOMISLAV ĆURKOVIĆ I ZORAN ZIDARIĆ
PORODIČNA KUĆA
BIJAČA, BIH
950m2
2011
ROBERT LEŠ
MEDITERAN NA KOPNU
Kompleks porodičnog imanja namenjen šestočlanoj porodici poznatog futbalera Maria Stanića prostire se na jednom od zapadnohercegovačkih brežuljaka, u blizini mesta Bijača, i obuhvata približno 35.000m2 površine. Kompleks čine brojni arhitektonski elementi – kuće za vlasnike, za goste, za osoblje i radnike, za domara, voćnjak, povrtnjak, vinograd i brojni sportski i rekreativni tereni. Izbegla se gradnja velikog objekta i odlučeno je da se izgradi nekoliko odvojenih kuća, kako se agresivnim volumenom ne bi narušavala idiličnost ambijenta. Svaka jedinica je pažljivo pozicionirana na parceli, tako da je omogućen pogled na tačke fokusa sa svih strana, što je rezultiralo posebnim međuodnosom volumena i stvaranjem prostora između objekata. Glavna kuća je pažljivo pozicionirana prema najpovoljnijim pogledima, te je u potpunosti orijentisana svojom dužom stranom ka jugozapadu. Kao rezultat ovakvog principa, pojavljuju se otvori, izmaknuti i po vertikali i po horizontali, sa naglašenim okvirima kao tradicionalnim detaljem.
Ambijentalnost celog kompleksa oslanja se na tradiciju hercegovačkog sela, memoriju mesta i izvornost materijala od kojih je sagrađen. Korišćen je izvorni kamen, isto i jednako obrađen, iz lokalnog područja, kojim je izvedeno okolno i fasadno popločavanje. Arhitektonski jezik je elementaran, minimalistički, onakav kakav dolikuje škrtom krajoliku. Projektovan je tako da se sve može izvesti rukama lokalnih graditelja, pa je i sam odabir materijala bio iz tog podneblja. Ideje investitora su se pretočile u stvarnost kao posledica dugogodišnjeg života u inostranstvu i težnje ka kvalitetnijem i zdravijem, prirodnom načinu života. Tako se na ovoj parceli već uzgajaju razne vrste poljoprovrednih kultura kao što su masline i loza, koji uz malo organizacije i napora mogu biti veliko prirodno bogatstvo
Takođe, ukazati na mogućnosti revitalizacije područja vekovnog iseljavanja i sinonima za siromaštvo, od velikog je značaja. Stanovništvo još nije prepoznalo sve vrednosti ovih krajeva, pa se oni još uvek smatraju zabačenim, bez obzira na postojanje novih puteva koji skraćuju razdaljine. Na ovom području, u miru, tišini i lepoti, može se mnogo više uživati nego na primorju.//ek – TOMISLAV ĆURKOVIĆ I ZORAN ZIDARIĆ Više u EKO KUĆI No05