Cabin Anna

POSTAVLJANJEM PRIRODE U CENTAR INTERESOVANJA I IZJEDNAČAVANJEM ČOVEKA SA PROSTOROM SOPSTVENOG OKRUŽENJA, CASPAR SCHOLS JE DIZAJNIRAO NETIPIČAN OBJEKAT AUTENTIČNOG IZRAZA. ON PLENI NEPOSREDNOŠĆU I MOGUĆNOSTIMA TRANSFORMACIJE KOJE GA PODREĐUJU ATMOSFERI AMBIJENTA BILO KOG PROSTORA NA SVETU, NAGLAŠAVAJUĆI PRITOM UNIVERZALNE VREDNOSTI SAVREMENOG ARHITEKTONSKOG STVARALAŠTVA.
Nakon projekta Garden House koji mu je, kako sam navodi, u potpunosti preokrenuo život, autor Caspar Schols odlučio je da kreira novi dizajn, montažnu kuću za potrebe tržišta, koja bi bila pogodna za bilo koju lokaciju na svetu. Neobična drvena kabina, ANNA Stay, osvojila je međunarodnu nagradu za projekat godine – Architizer A+ Awards 2021. Dizajnirana za život u sadejstvu sa prirodom, ANAA Stay je dinamična drvena kuća u obliku otvorene platforme koja omogućava prilagođavanje drvenog eksterijera i staklene unutrašnjosti svakoj prilici, raspoloženju ili vremenskim uslovima.

Jasna kontura koja razgraničava objekat i okruženje, u samo nekoliko trenutaka može se u potpunosti izgubiti ili jedva naslućivati i upravo takva definisanost, ili bolje rečeno nedefinisanost, čini je predmetnom i živom.

ŽIVOT SA PRIRODOM
Interakcija i prožimanje čoveka i prirode u arhitektonskoj interpretaciji reflektuje se kao primarni cilj koji koncepcijski i metodološki određuje proces realizacije forme ovog objekta. Postojalo je više prototipova u kojima se eksperimentisalo sa praktičnijom upotrebom i vremenski ograničenim i trajnim stanovanjem, što je rezultiralo razvijanjem modela ANNA Stay. Pored ANNA Stay, aktuelna je i verzija ANNA-Meet, prazna multifunkcionalna platforma namenjena širokom spektru aktivnosti (joga, pisanje, sastanci, spavanje, kupanje, večere, obrazovanje, posmatranje ptica, posmatranje zvezda), a kao treća verzija ponuđena je ANNA-Me, potpuno prilagođena specifičnim zahtevima pojedinca.
Spoljni zidovi kabine su dve različite “školjke” oslonjene na šine. Unutrašnji zid, kojeg čini okvir od drveta i stakla, odvojen je od natkrivenog drvenog spoljnog zida. Pomeranjem školjki i staklenog okvira moguća su različita podešavanja. Sposobnost prilagođavanja i promene omogućava korisnicima da prate svoja čula, daje im slobodu i neguje osećaj pripadnosti. Prostorno raslojavanje kompozicione konstrukcije iznedrilo je rešenje koje evocira istinski doživljaj prirode, ostvaruje kontinuitet prostorne celine i odražava ekspresiju u odnosu na specifičnost i karakter odnosa dve strukture – čoveka i njegovog okruženja.

PROSTORNO RASLOJAVANJE KOMPOZICIJE KONSTRUKCIJE IZNEDRILO JE REŠENJE KOJE EVOCIRA ISTINSKI DOŽIVLJAJ PRIRODE, OSTVARUJE KONTINUITET PROSTORNE CELINE I ODRAŽAVA EKSPRESIJU U ODNOSU NA SPECIFIČNOSTI I KARAKTER ODNOSA DVE STRUKTURE – ČOVEKA I NJEGOVOG OKRUŽENJA.

PRIRODNI MATERIJALI I PRAKTIČNOST DIZAJNA
ANNA Stay svoju konstruktivnu šemu crpi iz modela železničke stanice, čiji strukturalni integritet počiva isključivo na bočnim zidovima, a odatle potiče i koncept prelepe drvene rešetke. Dva sloja nosi osam industrijskih točkova oslonjenih na šine. Za izgradnju se koriste samo visokokvalitetni prirodni materijali. Spoljašnjost je napravljena od održivog drveta sibirskog ariša, dok je u unutrašnjosti korišćena kvalitetna svetla brezova šperploča. Većina drveta je neobrađena, a piljevina se koristi za izolaciju.
-ek VESNA RAVIĆ 

Pomeranjem školjki i staklenog okvira moguća su različita podešavanja.

Kuća koja prati sunce

FORMA U OBLIKU LATINIČNOG SLOVA L OMOGUĆILA JE DA SE OBEZBEDI MAKSIMALNA PRIVATNOST U UNUTRAŠNJEM DELU PARCELE I KREIRA MIRNA ZELENA POVRŠINA DVORIŠTA. IPAK, U MIRNOM OKRUŽENJU IMPLEMENTIRANA JE JOŠ JEDNA ŽELJA INVESTITORA, ELEMENT KOJI PRATI SUNCE. MOTIV KVADRANTA, STARE NAPRAVE KORIŠĆENE ZA ODREĐIVANJE POZICIJE ZVEZDA, DIREKTNO JE PRIMENJEN NA OBLIKOVANJE I KOMPOZICIJU OBJEKTA KOJI JE PODREĐEN SUNCU.
Primer novog projekta biroa KWK Promes iz Krakova, sve je osim klasične moderne vile. Ovo je porodična kuća koja se kreće u skladu sa kretanjem Sunca. Želja investitora za jednostavnim, ali i jedinstvenim objektom koji relaksira i otvara se Suncu i prirodi, pretočena je u promišljeno i dinamično arhitektonsko delo.

Smeštena je u prigradskom naselju grada Krakova u Poljskoj, naselju koje je predviđeno samo za izgradnju porodičnih kuća. Duboko u već izgrađenoj okolini, slobodna pravougaona parcela dobila je novu namenu. Dvospratni kubus ravnog dizajna postavljen je upravno na ulicu i osmišljen tako da zadovoljava sve funkcionalne potrebe porodice. Zatim je deo prizemlja isečen iz mase i postavljen upravno na glavnu celinu, tako da bude paralelan sa ulicom i pristupom.

Forma u obliku latiničnog slova L omogućila je da se obezbedi maksimalna privatnost u unutrašnjem delu parcele i kreira mirna zelena površina dvorišta. Ipak, u mirnom okruženju implementirana je još jedna želja investitora, element koji prati Sunce. Motiv kvadranta, stare naprave korišćene za određivanje pozicije zvezda, direktno je primenjen na oblikovanje i kompoziciju objekta koji je podređen Suncu.

KORAK U DIZAJNU KOJI UVODI ROTACIJU OBJEKTA, ASIMETRIČNU KROVNU KONSTRUKCIJU I POKRETAN SLOBODNI ELEMENT, REZULTIRAO JE KREIRANJEM NESTANDARDNE KUĆE SA OSOBENIM KARAKTEROM.

Deo prizemnog kubusa je isečen, a pokretanje mu je omogućeno postavljanjem na polukružne šine. Rotacija ovog dela sa jedne na drugu stranu objekta liči na kretanje dela kvadranta. Njegova funkcija je višestruka. On predstavlja samostalni element, ali i element koji dopunjava funkciju fiksnih delova objekta. Sa jedne strane, to je element za sprečavanje direktnog osunčanja prostorija u krilu za spa i teretanu, a sa druge strane ima funkciju produžene terase velikog dnevnog boravka spojenog sa kuhinjom i trpezarijom. Ovo rotirajuće krilo je potpuno otvoreno, tako da bez arhitektonskog ugrožavanja statičnih elemenata i pogleda dopunjuje primarnu funkciju objekta. Postavljeno na šinama i opremljeno senzorima, potpuno je automatizovano, tako da prati kretanje Sunca u toku dana. Naravno, omogućeno je i manuelno upravljanje ukoliko je potrebno, ali ideja je da se automatska opcija koristi stalno, kako bi zelenilo preko koga krilo prelazi uvek bilo sveže i očuvano. Iako služi kao produžena nadstrešnica koja štiti od direktnog upada sunčeve svetlosti, samo krilo ima zastore celom svojom dužinom, pa se tako njegova funkcija dodatno proširuje, ali i osamostaljuje.   -ek JELENA ALEKSIĆ u EKO KUĆI No35 

Sa ulične strane, poštovana je zakonska regulativa i postavljen je kosi krov. Fasada je potpuno bez otvora, pa je privatni prostor ušuškan iza zidova i pogleda.

Pokretni element po jednu svoju funkciju predaje objektu sa svake strane, kreirajući tako konstantno različit doživljaj prostora i objekta.

Stona lampa Octagon

Uz pomoć bežične Gingko Octagon One stone lampe, koja sadrži punjivu bateriju, može se lako i efektno personalizovati radni prostor. Svetiljka se sastoji od dva osnovna dela, a izrađena je od drveta i mermera. Sa njene osmougaone osnove pruža se struktura koja emituje svetlost na svom kraju. Lampa na stolu može da stoji vertikalno, horizontalno ili pod uglom od 45 stepeni, a podešava se ručno. Moguće je postići čak četiri različita nivoa osvetljenosti, u zavisnosti od toga da li crtate, pišete, čitate ili jednostavno želite ambijentalnu svetlost dok gledate televiziju. Boje i materijali takođe mogu da variraju u zavisnosti od potreba i ukusa korisnika. Mermer može biti beo ili crn, a drvo javorovo ili jasenovo. Lampa se temelji na aluminijskom kućištu, ali je završna obrada od drveta. Dioda tipa 36 LED obezbeđuje prijatnu svetlost.

Shadow box

KOLORISTIČKI OGRANIČEN SVET U KOME ULTIMATIVNA BELINA ISPUNJENA IGROM SVETLOSTI I SENKE PROPAGIRA IZVESNO IZNENAĐENJE I POTREBU ZA MENTALNIM ANGAŽOVANJEM, IMPLICIRA SPECIFIČNU SENZIBILNOST DOŽIVLJAJA I PRELAZAK U MEDIDATITIVNO STANJE, DOK ISTOVREMENO SVEDOČI O PROLAZNOSTI VREMENA I LEPOTI SADAŠNJEG TRENUTKA.

Lepota u malom

NA IZDUŽENOJ IZOLOVANOJ PARCELI NADOMAK JEZERA FINKEFEJN SAGRAĐENA JE KUĆA ZA ODMOR, ČIJA POVRŠINA OSNOVE IZNOSI SVEGA 55M2. NJENE NEVELIKE DIMENZIJE POTCRTAVAJU PRINCIP POTREBNOG I DOVOLJNOG, A KORISNICI PODSTIČU DA DODATNU VELIČINU I PROSTOR POTRAŽE IZVAN ZIDOVA DOMA.
Tiny Holiday Home nastala je kao rezultat zanimljivog timskog rada – saradnje arhitekte Krisa Kolarisa, koji je dao rešenje eksterijera, i biroa i29 specijalizovanog za enterijer. Najzanimljivije je to što objekat sa otiskom od svega 55m2 odaje utisak daleko većeg prostora.

Potez je krupan, upotrebljena su op-art rešenja, a najveće preimućstvo predstavlja činjenica da se iz svakog kutka kuće pružaju otvorene vizure na okolnu prirodu. Uvođenje ambijenta u kuću je svestan i uspeo autorski čin, karakterističan za studio i29. Kompozicija prostora razvija se od unutra ka spolja i uključuje četiri volumena koji sadrže dnevni boravak, kuhinju sa trpezarijom, tri spavaće sobe, kupatilo i dva toaleta, pozicionirana oko centralnog zatvorenog dvorišta. Ovakav raspored funkcija podrazumevao je i zadatak da se pametno iskoristi svaki kvadratni santimetar raspoložive površine.

Pozicioniranje pojedinačnih volumena obavljeno je tako da se obezbede pogled na okolnu vodu i maksimalna izloženost suncu. Uvedena je podela masa na četiri dela, čime se postiglo da panoramski pogledi i prodor sunčeve svetlosti postanu veoma efektni i specifični. Gledano spolja, kompozicija se ističe ritmom, dinamikom i razuđenošću. Raznolikost i lančano pozicioniranje elemenata stvaraju sklupturalnu sliku koja iz svakog ugla izgleda drugačije.

POZICIONIRANJE ELEMENATA ZGRADE VEZANO JE ZA OTVARANJE POGLEDA NA OKOLNU VODU I POSTIZANJE MAKSIMALNE IZLOŽENOSTI SUNCU. UVEDENA JE PODELA UKUPNOG VOLUMENA NA ČETIRI DELA, ČIME SU PANORAMSKE VIZURE I PRODOR SUNČEVE SVETLOSTI POSTALI VEOMA EFEKTNI I SPECIFIČNI.

Unutrašnji prostor je takođe tretiran kao skluptura. Opet su dinamika i ritam glavni katalizatori kompozicije – dimenzije i visine plafona su različite, te ovako definisani volumeni jasno artikulištu odvojene prostore i njihoe funkcije u kući. Otvaranjem velikih kliznih vrata, kuhinja i dnevni boravak postaju ne samo vizuelno, nego i fizički povezani. Nameštaj pravljen po meri i ugradni ormari dodatno naglašavaju kvalitet komfora i princip adaptibilnosti u domu.U projektu su korišćeni jednostavni materijali, sa naglaskom na njihovom prirodnom poreklu. Drveni paneli od prirodnog hrasta su ili bez boje ili su obojeni u crno, a kombinovani su sa grubom fasadom od borovog drveta i uglančanim podom.   -ek MARE JANAKOVA GRUJIĆ u EKO KUĆI No40 

Na objektu su prisutna samo tri kolorišta tona: crni, beli i prirodni ton materijala. Odsustvom kolorita obezbeđen je suveren unos prirode u kuću.

Otvaranjem velikih kliznih vratakuhinja i dnevni boravak postaju i fizički povezani.

Skromnost nasuprot luksuzu

ARHITEKTONSKA KONCEPCIJA BIROA MACKAY-LYONS SWEETAPPLE POZNATA JE PO TOME ŠTO SE OSLANJA NA REGIONALNU GRAĐEVINSKU PRAKSU, UPOTREBU LOKALNIH MATERIJALA I POŠTOVANJE LOKALNE KLIME I PEJZAŽA KAO POLAZNIH TAČAKA. KRAJNJI PRODUKT JE SAVREMENA ARHITEKTURA KOJA JE INTERAKTIVNA I IZRAŽAVA ARHETIPSKE KVALITETE I UNIVERZALNU REZONANCU. SVI NAVEDENI POSTULATI UTKANI SU VRLO JASNO U OVAJ PLANINSKI PROJEKAT.

Deca su ukras sveta

MALA DECA, KOJOJ JE PROSTOR NAMENJEN, BILA SU INSPIRACIJA ZA FILOZOFIJU PROJEKTA SHVAĆENOG KAO “TABULA RASA”. AUTORI SU SE VRLO PAŽLJIVO KRETALI UNUTAR SISTEMA POTREBNOG I DOVOLJNOG” PRONALAZEĆI MINIMUM U SREDSTVIMA, A MAKSIMUM U IMAGINACIJI.
Kada je državna predškolska ustanova Villa Aimilia dobila u atinskom predgrađu Psihiko novu jedinicu, javio se izazovni zadatak redizajniranja postojećeg objekta – srednjoškolske ustanove iz sedamdesetih godina prošlog veka. Ova predškolska ustanova osnovana je još davne 1963. godine. Odluka je bila da se od projektanata zatraži da razmotre najnovije tendencije u okviru teme koju nameće namena prostora, kao i da vokabular bude strogo savremen. Sve je to otelotvoreno u tri glavna postulata: stilizovanost i svedenost izraza, maksimalna humanizacija ambijenta i uvođenje simbolike boja i oblika.

Glavni koncept projekta je nenametljivo ali angažovano praćenje detetovog razvoja i rasta. Arhitektura je stoga u svakom smislu prilagođena svetu deteta, i u prvom planu ogleda se u razmeri i veličini autorskog poteza. Daleko dublji simisao ima artikulisanje vokabulara, što otvara prostor za univerzalna adaptibilna rešenja, a do njih su autori došli pažljivim studiranjem pedagoške nauke. Prilagodljivost ovih rešenja ogleda se u praćenju mentalnog i kinetičkog rasta i u pružanju osnova za učenje zasnovano na aktivnostima i igri uloga.

Isti princip primenjen je i u enterijeru. Umesto stereotipnih previše šarenih rešenja, uvedena je stroga kontrola i mera. Mobilijar je deo total dizajna projekta i napravljen je po meri uzrasnih kategorija dece. Prozorski otvori su široki i propuštaju obilje dnevnog svetla iz dvorišta. Boje su preuzete iz uske palete prirode, tematski su odabrane i odlikuju se jasnom simbolikom i sugestivnošću. Uz sve to, one imaju i narativno značenje, jer integrišu i interpretiraju prostor i po vertikali i po horizontali.

GLAVNI KONCEPT PROJEKTA JE NENAMETLJIVO ALI ANGAŽOVANO PRAĆENJE DETTETOVOG RAZVOJA I RASTA. ARHITEKTURA JE STOGA U SVAKOM SMISLU PRILAGOĐENA SVETU DETETA, I U PRVOM PLANU OGLEDA SE U RAZMERI I VELIČINI AUTORSKOG POTEZA.

Kako škola “raste” sa uvođenjem dece u osnovce, tako se i konzumacija boja prenosi sa fižičkog, preko mentalnog, do emocionalnog razvoja. Ne samo bojama, već i oblicima i celinom svoje kompozicije, Villa Aimilia u Atini slavi nove tendencije specifične arhitektonske teme: nepretencioznost značenja, slobodnu igru, kreativnost i maštu. -ek MARE JANAKOVA GRUJIĆ u EKO KUĆI No40 

Male tajne zanata

Budi dizajnerka vrtova, rekoše mi. To bi bilo baš divno, rekoše. Zamisli samo, radiš napolju, na suncu, i kreiraš sva ta prelepa mesta. Međutim, stvarnost je, kao što to u životu često biva, nešto sasvim drugačije.

Kontrast tonova

VELIČINA I SNAGA ODNOSA LINIJA U OBLIKOVANJU OTVARA VIZIJU SAVREMENE RAVNOTEŽE UMETNIČKOG IZRZA. KONTRAST SVETLIH I TAMNIH TONOVA IMA SVOJ ZNAČAJ, PRE SVEGA ZATO ŠTO STVARA UTISAK ŽIVE DINAMIKE IDEJNOG REŠENJA, KOJA UMETNIČKIM JEZIKOM PRIKAZUJE KVALITET SLOŽENOG SADRŽAJA.

DAN POSLE-Vladimir Lovrić

Da li smo prisustvovali generalnoj probi jednog od scenarija mogućeg apokaliptičnog kraja ljudske civilizacije na planeti zemlji, ili će pandemija (golim okom nevidljivog) korona virusa ujediniti ljudsku zajednicu u naporu da korenito promeni stav i odnos prema prirodi i životu uopšte, što nameće odbacivanje ego-motivisanih ekscesa 20. i 21. veka u korist održivih, socijalno odgovornih i ekološki integrisanih postupaka, što u suštini podrazumeva da čovečanstvo ima primarnu misiju da se od ego-centričnog okrene ka eko-centričnom.

Kuća Rio

CASA RIO JE SAVREMEN GRADITELJSKI PODUHVAT NA PROSTORU STAROG SEOSKOG IMANJA SMEŠTENOG U REGIONU PORTO, NA SEVERU PORTUGALIJE. OBELEŽJA SU MU POKUŠAJ BRISANJA GRANICA IZMEĐU SPOLJA I UNUTRA, I DIJALOG IZMEĐU PROŠLOSTI I SADAŠNJOSTI. INTERAKCIJE U PROSTORU I VREMENU ČINE OVU KUĆU IZRAZITO DINAMIČNOM, A TAKVI SU I ODNOSI USPOSTAVLJENI SA OKOLINOM I SAMOM PRIRODOM.
Jezgo projekta i osnovni koncept za njegov razvoj proizilaze iz prethodnog postojanja tri manje kuće, na kojima se pojavljuje podeljeni program u zavisnosti od njegove upotrebe.
 

Arhitekta zadržava staru, originalnu strukturu, i odlučuje se da tri volumena objedini betonskom pločom – zidom koji u središtu kompozicije formira centralnu terasu. Ova terasa omogućava impozantan ulazak prirodne svetlosti u objekat, a istovremeno predstavlja zeleni krov prizemlja. Prostor je razvijen u dva nivoa – jedinstveno rustično prizemlje i razuđeni beli sprat, i u svaki od njih ugrađena je njemu svojstvena naracija. Kuća je zapravo projektovana za korisnika koji uživa u uočavanju kontrasta između slojeva vremena i materijala.

Najveći kvalitet ovog stambenoog prostora predstavlja njegova interaktivnost. Objekat obiluje vizurama u svim pravcima, one su osmišljene tako da svaki kutak kuće učine fotogeničnim i neponovljivim.

POSTULATI DVA PRINCIPA GRADNJE, PRIMENJENI NA DVA SPRATA KUĆE, DUHOVITO SU POMEŠANI. U PRIZEMLJU JE PRISUTNA RUSTIČNA TEKSTURA, ALI I TIPIČNO SAVREMENO JEDINSTVO PROSTORA, DOK JE NA GORNJEM SPRATU POSTIGNUT OSEĆAJ ATMOSFERE PORTUGALSKE SEOSKE KUĆE, ALI U POTPUNO GLATKOJ I BEZBOJNOJ SAVREMENOJ MATERIJALIIZACIJI.

Prizvuk ruralnog života prisutan je na oba sprata, ali u potpuno drugačijem vidu. Na prizemlju se ogleda u sazvučju sa drvetom i kamenom, kao i u načinu ostvarivanja kontakta sa zemljom. -ek MARE JANAKOVA GRUJIĆ u EKO KUĆI No40 

Zamisao lična, rešenja stručna

PORODIČNA KUĆA NAZVANA “J” NASTALA JE U ZANIMLJIVOJ KOLABORACIJI PETOČLANE PORODICE KOJOJ JE NAMENJENA, I ARHITEKTONSKOG BIROA AVANTO. ČLANOVI PORODICE SU SAMI OSMISLILI KUĆU PREMA SVOJIM POTREBAMA I ŽELJAMA, A SVE JE TO U ARHITEKTONSKI JEZIK PREVEO POMENUTI STRUČNI TIM. OBJEKAT SE NALAZI U JEDNOJ OD REZIDENCIJALNIH ZONA HELSINKIJA, NA VRHU ŠUMOVITOG BREGA.
Stambeno područje u kome se nalazi kuća “J” predstavlja inspirativnu lokaciju za gradnju, budući da ga čine velike parcele sa bujnom vegetacijom. Miran i tih, ekološki i zdrav ambijent nudi kvalitet života kakav je odavno nedostižan u centru grada. Intimizacija privatnog života prisutna je, stoga, od samog odabira lokacije, do koncepcije objekta.
 

S obzirom da su susedne kuće postavljene prema severu i istoku, na ovim stranama je objekat zatvoren. Otvara se prema jugu i zapadu, prema šumi. Neobičan L oblik osnove temelji se na zadatku da se sačuva stari bor, pri čemu je rezultat prostrano krilo sa sunčanim i zaštićenim dvorištem.

Za razliku od strogo geometrijski determisane kompozicije objekta, dvorište karakteriše slobodna forma. Kontrastirani su jednostavnost i minimalizam arhitektonskog izraza sa jedne strane, i bujnost i raznolikost vegetacije bašte, sa druge. Visina zgrade je pažljivo prilagođena koti susednih zgrada. Iako je euklidovska geometrija bila svestran izbor autora, u raspodeli masa prisutan je izvestan dijalog sa “negeometrijskom” prirodom i konstitucijom terena. Spratna etaža konzolno izlazi iz volumena prizemlja, stvarajući pritom nadstrešnicu iznad ulaza u prizemlju. Prema istoj formuli, krov prizemlja stvara terasu koja okružuje sprat, nudeći vezu ovih prostora sa dvorištem, i dalje, sa šumom.

IDEAL KOME SE TEŽILO U PROJEKTU JESTE DOČARATI IZGLED OBIČNE SEOSKE KUĆE KOJA SE INTEGRISALA SA LOKALNIM EKOSISTEMOM, UZ ODRŽIVOST, VISOKE EKO-STANDARDE I KONCEPT RECIKLAŽE.

Dnevni boravak u prizemlju široko je otvoren prema dvorišnoj panorami. Čitava fasada na toj strani materijalizovana je u staklu, kao stakleni zid-zavesa. Time je ostvarena čvrsta vizuelna veza dva sveta, a kada su pregrade otvorene, i fizička. Spavaće sobe organizovane su na spratu. Zbog veće privatnosti, povučene su u zadnji plan, dok je između njih i terase umetnut prostran hodnik okupan dnevnim svetlom, funkcionalno koncipiran kao foaje. -ek MARE JANAKOVA GRUJIĆ u EKO KUĆI No40 

Fotograf: Dragan Pavlović

DRAGAN PAVLOVIĆ 
Dragan Pavlović, profesor na Fakultetu za medije i komunikacije, studirao je fotografiju na FAMU u Pragu, gde se nužno sreće sa bogatstvom primenjene umetnosti Češke, što, na neki način, i danas ostavlja trag u njegovom radu.
Novi ciklus fotografija Dragana Pavlovića predstavlja, na jednoj strani, svojevrsni povratak na njegovo ranije interesovanje za češko umetničko staklo, a, na drugoj strani je to još jedna studija staklenih elemenata iz moderne zbirke beogradskog kolekcionara Borislava Šoše.
Motivi su geometrijske ili amorfne forme, stilizovani biljni ornamenti koji otkrivaju lepotu oblikovanja, zagonetnost, metaforičnost i samodovoljnost površinske obrade objekata, bogat, zasićen, kolorit, strukturu materijala. Kamerno, intimno, koje unosi neophodno ograničeni svet jedne zbirke, sugerisano je i formatom fotografija iz ovog ciklusa, kao i brižljivo odabranim fragmentima izabranih objekata.
Istaknuta fragmentarnost koja prožima ovu seriju, uočljiva je na prvi pogled, a rezultat je izbora karakterističnih formi i kolorističkih vrednosti koje daju individualnost, ali i enigmatičnost svakom od fotografisanih predmeta, bez sugestije oblika i jasnih karakteristika njihovih totaliteta. Fragmentarnost u ovom ciklusu donekle sakriva formu i monumentalnost umetničkog staklenog predmeta, ali joj daruje sopstvenu likovnost I bogat kolorit sa neočekivanim i mističnim efektima.

Origami

Za nekoga je to umetnost, za nekoga hobi, za nekoga terapija. Origami predstavlja tradicionalnu japansku tehniku kreiranja modela od papira, najčešće u obliku ždrala. On danas predstavlja sinonim za ovu veštinu.

Arhitektura i pejsaž

HOLISTIČKIM PRISTUPOM ARHITEKTURI I PEJSAŽU, DIZAJN PREVODI ISTORIJU MESTA U JEDINSTVENI ARHITEKTONSKI REČNIK. U TOM PROCESU ČUVA PASTORALNI KARAKTER LOKALITETA, STVARA ZAPIS O PROŠLOSTI I OBOGAĆUJE PORODIČNI DOM DUBLJIM ZNAČENJEM.
Najgušće naseljeno američko ostrvo, Long Ajlend, zanimljivo je po svojoj istoriji, geografiji i prirodi. Što se više udaljavamo od Njujorka, idući ovim izduženim ostrvom u pravcu istoka, urbane predele smenjuje sve prisutnija priroda. Upravo tu nailazimo na naselje Amaganset, koje je, iako neveliko po svojim dimenzijama, slavno po ličnostima koje su ovde živele ili imale kuće za odmor – od bračnog para Merilin Monro – Artur Miler, do novijih američkih predsednika. Intenzivno prisustvo živopisne prirode u ovom naselju formiranom još krajem 17. veka, nadahnuće je modernim graditeljima za nove arhitektonske podvige.

U kompozicionom smislu,
kompleks je podeljen na tri manja volumena, od kojih se svaki odnosi na jednu od zona pejzaža: javni prostor, privatni prostor i prostor za goste.

Porodična kuća Stony Hill u Amagansetu dom je jedne mlade porodice. Nastala je u pastoralnom ambijentu, na granici između livade i šume, na tlu koje je nekada bilo lovište američkih indijanaca. Nakon što je na ovoj lokaciji prvi doseljenik sagradio kuću 1680. godine, glavna delatnost je postala stočarstvo, jer je mesto imalo veliki potencijal za ispašu stoke. Livada na kojoj je danas porodična kuća, bila je nekada podeljena na parcele omeđene niskim kamenim zidovima. Farmeri su rotirali, odnosno prebacivali stoku sa jedne na drugu parcelu kako se ne bi preteralo sa ispašom i time trajno oštetila vegetacija. Ova sinergija između zemlje, stoke i ljudske intervencije upravljala je i oblikovala pejzaž generacijama, obeleživši istoriju.

S OBZIROM DA JE ŠINDRA KARAKTERISTIČAN LOKALNI MATERIJAL, ODLUČENO JE DA I KROVNE I FASADNE OBLOGE BUDU OD OVOG MATERIJALA, TE JE ONA PRISUTNA OD PODA DO SLEMENA. PORED ŠINDRE, KORIŠĆENA JE I TRADICIONALNA SLAMNA OBLOGA, KAKO SPOLJA TAKO I UNUTRA.

U kompozicionom smislu, kompleks je podeljen na tri manja volumena, od kojih se svaki odnosi na jednu od zona pejzaža: javni prostor, privatni prostor i prostor za goste. Međusobno povezane zabatne strukture upućuju na tradiciju lokalnog graditeljstva, prevashodno na štale, ali su sada one oblikovane modernim vokabularom kao nedvosmislenom atribucijom savremenosti. Oštar nagib krova glavnog objekta obezbeđuje dovoljno prostora na drugom spratu, koji je ostavljen bez veznih prostorija. Na samim krovnim grebenima postoji vrlo domišljato rešenje – izvedeni su duboki useci kako bi se u prostor potkrovlja unelo prirodno svetlo. -ek MARE JANAKOVA GRUJIĆ u EKO KUĆI No40