Alumil Exl1

Kako se pari bodljikavo prase?

Verovatno znate taj vic, odgovor je – “pažljivo”. Ali kako to izgleda u prirodi, objašnjava Uldis Roze, profesor emeritus na njujorškom koledžu u Kvinsu na katedri za biologiju
Kako se pari bodljikavo prase? Pažljivo!
Tokom svoje tridesetogodišnje karijere i izučavanja severnoameričkih bodljikavih prasića, Uldis Roze ne zna koliko puta je čuo ovu šalu.
Doduše, taj odgovor je tačan “ali ne prosvetljujući”, kaže Roze, profesor emeritus na njujorškom koledžu u Kvinsu na katedri za biologiju.
U stvarnosti, ritual parenja bodljama prekrivenog Erethizon dorsatum je prilično složen, dugotrajan i … vlažan.
Sezona parenja ove vrste odvija se u jesen. Ženka sedi na drvetu i daje signale da je spremna za parenje izlučujući mirisnu suprstancu. Mužjaci privučeni mirisom međusobno se bore na granama drveća ili na tlu ispod njenog drveta.
Pobednik dobija pravo da se udvara.
Kako bi izazvao estrus kod ženke, mužjak je poprska sa nekoliko kapi mokraće. “Urin se kreće tako veliko brzinom”, kaže Roze, “da, čak iako mužjak i ženka sede na odvojenim granama drveta, njegov urin može doći do nje”. Mužjak ponavlja ovaj postupak sve dok ženka ne pokaže da je raspoložena, što može trajati i nekoliko sati.
Mužjak i ženka se onda, obično, spuštaju sa drveta kako bi se parili. Iako taj čin deluje veoma neugodno, ženka zapravo svoj rep zakrivi i prebaci preko bodlji na leđima, tako da deo repa bez bodlji bude okrenut ga gore, kaže Roze. Mužjak tako, na tom delu, može da odmara šape.
Nakon, otprilike sedam meseci, ženka će roditi, najčešće jedno mladunče. Bebe se rađaju sa bodljama, ali umtaneu amnionsku kesu koja ženki olakšava donošenje mališana sa svet.

Izvor: National Geographic Srbija

Mesto koje odoleva globalnom otopljavanju i postaje sve hladnije

Neobično hladno područje u Atlantskom okeanu primećeno je još 2015. godine i odmah je postalo predmet interesovanja klimatologa koji još od tada pokušavaju da dokuče koji činioci dovode do ove pojave.
Okeani na celoj planeti postaju sve topliji zbog emisije gasova koji izazivaju efekat staklene bašte, osim jednog područja na severu Atlantskog okeana koje se tvrdoglavo opire trendu globalnog otopljavanja i postaje sve hladnije.
Neobično hladno područje u Atlantskom okeanu primećeno je još 2015. godine i odmah je postalo predmet interesovanja klimatologa koji još od tada pokušavaju da dokuče koji činioci dovode do ove pojave.
Slabljenje okeanske struje
Stručnjaci s Instituta za meteorologiju “Maks Plank” u Nemačkoj primenili su dugoročni klimatski model kako bi simulirali različite pretpostavke koje mogu da objasne ovaj pad temperature, piše Sajens alert.
Prethodne studije ukazuju da bi jedan od činilaca koji utiču na zahlađenje tog dela okeana moglo biti slabljenje severnoatlantske meridijanske povratne sturje.

Kada je u punom zamahu, ova struja prenosi toplu i slanu površinsku vodu iz tropskih krajeva u blizini Meksičkog zaliva do evropske obale, a zatim uzima hladnu i slatku vodu nastalu otapanjem leda.
Naučnicima još uvek nije sasvim poznato zašto je u 20. veku došlo do slabljenja ove struje. Neki pretpostavljaju da je uzrok veća količina otopljenog leda sa Grenlanda, kao i ukupan porast temperature okeana.
Šta pokazuju modeli
Problem je što podaci o severnoatlantskoj meridijanskoj struji stariji od 2004. godine nisu toliko detaljni i specijalizovani što ostavlja malu mogućnost da se radi o posledicama globalnog otopljavanja, već o nekom prirodnom procesu na koji ne utiče efekat staklene bašte.Kako bi utvrdili povezanost između klime na Zemlji i hladne mrlje na Atlantskom okeanu, stručnjaci s instituta “Maks Plank” su koristili detaljan planetarni klimatski model kako bi povezali varijacije u energiji, ugljendioksidu i vodama u okeanu, na kopnu i u atmosferi.
Pomoću raznih simulacija uspeli su da predvide šta bi se dogodilo ako bi se ova struja snažno poremetila. Primetili su da bi se sa hlađenjem nadolazećih toplih voda stvorili niski oblaci koji bi prouzrokovali još veće hlađenje površine.
Zatim su stručnjaci testirali i drugi scenario u kome su posmatrali samo prenos tople vode koji vrši ova struja, bez obzira na događaje u atmosferi. Ustanovili su da bi severnoatlantska meridijanska povratna sturja u tom slučaju prenosila manje energije i donosila veću količinu toplote u arktičke struje. Ove subpolarne sturje bi zatim ubrzavale i crpele još više toplote iz severnoatlantske sturje zbog čega bi ovo, i inače hladno područje u Atlatskom okeanu, postalo još hladnije.
Izvor: RTS

Kuća u Monšiku

U brdima Monšika, među uzbrdicama i nizbrdicama, ova jednospratna kuća izvlači ono najbolje iz ove izvanredne situacije. Smeštena je na južnoj padini, a do nje se dolazi malim i vijugavim putem. Nalazi se na jednoj od nekoliko postojećih terasa koje strmu padinu dele na male obradive nivoe.
Upravo u ovo okruženje ljudi dolaze radi pogleda na obalu i more Algarve. Mali brežuljci se razređuju kako se udaljenost povećava, a sa ruba bazena vidi se ceo put kojim se kreću sunčevi zraci.

Sa krivudave ceste može se pristupiti kući kroz natkrivenu rampu koja obuhvata glavne i definišuće linije projekta: liniju betonskog potpornog zida, sličnu kamenim terasama; i liniju kuće, takođe napravljenu od betona, koja stoji uspravno između terasa.

Dalje, iza glavnog dela nalazi se mala kuća – ispod hrastovog stabla, sa nezavisnim ulazom, prilepljenim za betonski zid. Predviđena je za posebnog gosta – gospodara, koji ceni tišinu, meditaciju i transcendentalno iskustvo.

Projekat je definisan ovakvim krajolikom – odnos dva izgrađena dela i beskonačni bazen u kom se ogledaju prostorije kuće. Ostatak je jednostavna, prozirna materijalnost, uz beton koji ima efekat fosilizovanog drveta, najfiniji mogući aluminijum i omekšani ili kockasti granitni kamen koji ulazi i izlazi iz kuće, igrajući se sa konturama predmeta.

Ako joga predstavlja arhitekturu mira, onda ovde imamo sve što je potrebno da meditiramo na putu našeg učenja.

U BRDIMA MONŠIKA, MEĐU UZBRDICAMA I NIZBRDICAMA, OVA JEDNOSPRATNA KUĆA IZ DVA DELA SA PROZIRNIM BAZENOM U KOME SE OGLEDAJU SUNČEVI ZRACI I NJENE PROSTRANE PROSTORIJE IZVLAČI ONO NAJBOLJE IZ OVE IZVANREDNE SITUACIJE.

Natkriveni ulaz i linija kuće od betona – prvi kontakt sa kućom

Kaži mi, kaži, kako da te zovem: Kako nebeska tela dobijaju imena

Imena planeta našeg sunčevog sistema naučimo još u osnovnoj školi, ali u kosmičkom nepregledu nalazi se još mnogo, mnogo nebeskih tela. I mnoga od njih nazvana su po poznatim ličnostima. Kako se “kumuje” asterioidu ili maloj planeti?
Imena planeta našeg sunčevog sistema naučimo još u osnovnoj školi, ali u kosmičkom nepregledu nalazi se još mnogo, mnogo nebeskih tela. I mnoga od njih nazvana su po poznatim ličnostima. Sva četiri člana Bitlsa imaju svoja imena na asteroidima. Kao i šestorica članova “Letećeg cirkusa Montija Pajtona”; Čak je i jedan mesec nazvan po Grejemu Čepmanu.
 A kako se “kumuje” asterioidu ili maloj planeti?
Ukoliko ste te sreće da otkrijete neko novo nebesko telo, prema Centru za male planete pri astrofizičkoj opservatoriji Smitsonijan, najbolji način je da ime date po svom omiljenom naučniku, piscu, umetniku… A kad otkrijete novi objekat poput asterioida, predložićete ime komitetu za nomenklaturu pri Međunarodnoj astronomskoj uniji. Međutim, postoji nekoliko pravila. Imena bi trbalo da imaju manje od šesnaest znakova, poželjno u jednoij reči i laka za izgovor.
Ime ne može da bude uvredljivo ili slično imenu postojeće manje planete i planetarnog satelita. Takođe, nisu dozvoljena imena komercijalne prirode, ne preporučuje se davanje imena po kućnimj ljubimcima, a imena ličnosti poznatih po vojnoj ili političkoj karijeri dozvoljena su ako je prošlo 100 i više godina od smrti te osobe. Naravno, uz predlog je potrebno poslati i prateće objašnjenje zašto je ime pogodno za asteroid.
Iako je većina asteroida  nazvana po astronomima, naučnicima… postoji i asteroid 2309 Mister Spock, ali nazvan ne po ikoničnom liku, već po mačku Džejmsa Gibsona.
Jednom kada Centar za male planete potvrdi da je objekat zaista novo otkriće, on dodeljuje i broj kao trajnu oznaku.
Evo nekih zanimljivih imena:
3552 Don Quixote
5049 Sherlock i 5050 Doctorwatson
9007 James Bond
12373 Lancearmstrong
128036 Rafaelnadal
9341 Gracekelly
9342 Carygrant
71000 Hughdowns
6433 Enya
3834 Zappafrank
23990 Springsteen
6984 Lewiscarroll
3412 Kafka
7232 Nabokov
25399 Vonnegut
25924 Douglasadams
8661 Ratzinger (po papi Benediktu XVI)
5535 Annefrank

Izvor: National Geographic Srbija

Živela i srećna nam bila: Najstariji zlatni retriver na svetu napunio 20 godina

Zapravo, zlatna retriverka. Upoznajte slavljenicu Ogust, najstariju predstavnicu svoje vrste.
Najstariji zlatni retriver na svetu proslavio je svoj 20. rođendan, što je zaista upečatljivo, imajući u vidu da je prosečni životni vek te pasmine 10 do 12 godina.
Ogust, koju vlasnici Dženifer i Stiv Hederčed zovu Ogi, napunila je 20 godina i to proslavila uz tortu i prijatelje. Ona u domu bračnog para Hederčed, u Oklandu (Tenesi), živi od svoje 14 godine, i zahvaljujući njihovoj nezi, uspela je da doživi mnogo više godina kogo što je to slučaj sa većinom pasa ove vrste.

Prema organizaciji “Goldhearth Golden Retrievers Rescue” u Tenesiju, bilo je primera da zlatni retriveri žive do 17 ili 18 godina – ali Ogi je ipak nešto posebno.
Svoj rođendan proslavila je uz kolač od šargarepe prilagođen psima, a takođe se igrala i sa drugim psima: Šermanom, Beleom i Brusom. Iako je u “ozbiljnim godinama”, njeni vlasnici tvrde da sa Ogust i dalje uživaju u svakodnevnim šetnjama.
Ogi redovno uzima suplemente i jede specijalnu mešavinu vlažne i suve hrane za pse koja joj je propisana nakon problema sa bubrezima koju su započeli kada je imala 14 godina.
https://www.instagram.com/p/CB2wj5HFHCE/?utm_source=ig_embed&utm_campaign=loading
Izvor: RTS

Nemačka zabranjuje prodaju plastičnih slamčica, štapića za uši i posuda za hranu

Vlada Nemačke je odlučila da zabrani prodaju plastičnih slamki za jednokratnu upotrebu, štapića za uši i posuda za hranu.
Berlin time sprovodi direktivu Evropske unije za smanjenje količine plastičnog otpada koji zagađuje životnu sredinu.Nemačka vlada je pristala da do 3. jula iduće, 2021. godine, prestane prodaja plastike, uključujući pribor za jelo za jednokratnu upotrebu, štapiće za mešanje pića i držače luft-balona, kao i šolja i kutija od polistirena.
Ministarka za zaštitu životne sredine Svenja Šulce je rekla da je to deo napora da se svi odviknu od “kulture bacanja”.
Oko 20 odsto smeća u parkovima i na drugim javnim mestima čini plastika za jednokratnu upotrebu, uglavnom od polistirena.
Potrebne su decenije da se plastika raspadne, ali se pretvara u mikroskopski sitne čestice koje su nađene u telima riba, ptica i drugih životinja.
Polistiren je jedan od najviše korišćenih plastičnih materijala i godišnje se proizvodi u nekoliko milijardi kilograma.
Taj materijal se korsiti za ambalažu za pakovanje, boce, poklopce i pribor za jelo za jednokratnu upotrebu.
Inače, Nemačka je jedna od “najzelenijih” članica Evropske unije i posebnu pažnju posvećuju osvešćivanju građana o ekologiji i zaštiti životne sredine.
Izvor: National Geographic Srbija