Alumil Exl1

Hatley House

Ono što čini ovu kuću posebnom su drvene fasade, metalni krovovi i kameni zidovi, koji odolevaju svim godišnjim dobima. Ove tri strukture istih oblika, ali različitih veličina međusobno su povezane i čine neobičan, ali skladan ansambl.
Oblik kuće se neprestano menja kako se krećete oko nje, a tri dvorišta formiraju kvadrat. Kroz velike prozore naziru se poljoprivredni pejzaži, dok prirodna svetlost koja prolazi kroz krovne prozore svake od ovih prostorija obasjava unutrašnjost kuće u toku celog dana.

Kuća se sastoji od tri krila: centralnog za zajedničku upotrebu, glavnog i krila za goste. Sva tri krila imaju prostorije sa visokim plafonom koji dosežu i do 8m visine. Najveće je centralno krilo – mesto za druženje, kroz čija se dva masivna klizna panela pruža pogled na dolinu u podnožju brda. 

Najmanji deo, glavno krilo, je ušuškano iza centralnog. Sastoji se od jednostavne spavaće sobe koja gleda na planine Vermont, a iza nje se nalaze glavno kupatilo i soba visoka 6 metara. 

Između ova dva prostora, uske drvene stepenice vode u međusprat, gde se nalazi soba za meditaciju – najtiše mesto u kući. Krilo za goste je malo manje od centralnog. Nalazi se jedan sprat niže u odnosu na ostatak kuće. Ima vlastiti pristup i terasu, kao i dve spavaće sobe i veliki međusprat. 

Nekoliko ključnih elemenata definišu ovu kuću i povezuju bolje njene delove: temelj od betona, rešetkasta drvena fasada koja ide oko cele kuće i pocinkovani čelični krov. Kuća je zapravo višeslojna i istovremeno je i jednostavna i složena, diskretna i impozantna, otvorena i zatvorena, skromna i luksuzna.

STRUKTURALNI ELEMENTI OVE KUĆE KAO ŠTO SU REŠETKASTE FASADE OD DRVENE GREDE I OBJEDINJENI POCINKOVANI ČELIČNI KROV SU DIZAJNIRANI TAKO DA BOLJE POVEZUJU DELOVE KUĆE ČINEĆI JE ISTOVREMENO I JEDNOSTAVNOM I SLOŽENOM, DISKRETNOM I IMPOZANTNOM, OTVORENOM I ZATVORENOM, SKROMNOM I LUKSUZNOM.

Kuća se sastoji od tri dela: centralnog, glavnog i dela za goste

Kako Holanđani koriste arhitekturu da bi nahranili svet

Holandija je drugi po redu najveći izvoznik poljoprivrednih proizvoda na svetu, a tajna njihovog uspeha između ostalog leži i u upotrebi arhitektonskih inovacija.
Ovakav rejting Holandije zapravo je izvanredan kada se uzme u obzir činjenica da su ispred nje samo Sjedinjene Američke Države koje imaju 237 puta veću obradivu površinu. I pored ovakve razlike Holandija je u 2017. godini izvezla poljoprivrednih proizvoda u vrednosti od gotovo 100 milijardi dolara i dodatnih proizvoda povezanih sa poljoprivredom u iznosu od 10 milijardi dolara.
Značajan uticaj u uspešnosti Holandije na ovom polju imaju i arhitektonske inovacije, što se najbolje može videti iz vazduha. Naime, na fotografijama Toma Hegena, iz serije The Greenhouse, mogu se videti mnogobrojni prostrani staklenici, od kojih neki pokrivaju površinu od 70 hektara, te svakako dominiraju arhitektonskim pejzažem na jugu Holandije. Zanimljivo je da ova zemlja ima ukupnu površinu pod staklenicima u iznosu od 93,3 kvadratna kilometra, što je na primer, duplo više od ukupne površine Novog Beograda.
Holandija pod staklenicima ima 93,3 kvadratna kilometra, što je duplo više od ukupne površine Novog Beograda.
U regionu Westland, koju je Nacionalna geografija nazvala „prestonicom plastenika Holandije“, staklenici su „popunili“ svaki deo pejzaža između gradova, predgrađa i industrijskih zona. Prema njihovim opisima, staklenici čine „ogromna ogledala postavljena širom ove oblasti, koja danju odbijaju bljesak sunca, dok noću sijaju svojom unutrašnjom svetlošću“.
U unutrašnjosti ovih mnogobrojnih staklenika poljoprivrednici koriste tehnologiju hidroponskih sistema, kao i geotermalnu energiju za stvaranje izuzetno mnogo prinosa uz što manju potrošnju resursa. Tako na primer Holandski plastenici koriste 1,1 litar vode po kilogramu proizvedenog paradajza, za razliku od prosečne globalne potrošnje od 27,3 litre za istu proizvodnju. Pritom Holandski farmeri proizvedu preko 100 miliona paradajza godišnje na 14 hektara, što je omogućeno uz pomoć sistema zatvorenog okruženja gde su temperatura, vlaga i upotreba pesticida strogo kontrolisani.
Održiva arhitektura
Takav sistem postignut je kroz dobru i održivu arhitekturu. Krovovi sa dvostrukim zastakljenjem omogućavaju zadržavanje toplote, dok modularne čelične konstrukcije omogućavaju jednostavno širenje i prilagođavanje hala, bez ugrožavanja dotoka prirodnog osvetljenja.
Bez pesticida i antibiotika
Postojeće izgrađene strukture staklenika širom Holandije rezultat su dogovora na polju održivosti. Početkom 2000-ih Holanđani su se obavezali na nacionalnom nivou na novi oblik održive poljoprivrede. Jedan od najvećih rezultata bilo je potpuno eliminisanje pesticida iz plastenika i smanjene primene antibiotika za 60%.
Kako se razvijaju nove tehnologije i sistemi, Holanđani ih prate kako bi što bolje i efikasni razvili poljoprivredu i uspeli da nahrane što veće gradsko stanovništvo kako u Holandiji, tako i na svetskom nivou. Ovakva arhitektonska transformacija na polju poljoprivrede i sve veća težnja ka kontrolisanom uzgoju će se kontinuirano razvijati imajući u vidu da se predviđa da će do 2050. godine na planeti živeti 10 milijardi ljudi, u odnosu na trenutnih 7,8 milijardi. Uslediće sve veća potreba za boljim poljoprivrednim prinosima, ali i imperativ ka manjoj upotrebi vode, energije i zemlje.
Izvor: Gradnja

Radioaktivni komarac: Živimo u kulturološki promašenoj epohi

Oazu kulture na društvenoj mreži Facebook čuva Radioaktivni komarac, koji je već “zarazio” oko 62 000 ljudi, ljubitelja umjetnosti. Iza omiljenog Prometeja novog doba stoji dvadesetosmogodišnji Bojan Uzelac iz Beograda.

Ovaj svestrani mladić iza sebe ima već dvije knjige, a aktivno radi i na svom trećem djelu, te na pisanju scenarija za film. Prva knjiga se sastoji iz dve novele – „Ubod slobode“ i „Đavolja igra“ gdje je i sam Radioaktivni komarac dobio svoj lik, a druga je roman Statista.
Kao jednu od osnovnih misija Radioaktivnog komarca, Uzelac navodi promociju neafirmisanih umjetnika, buđenje želje i kreativne energije, podsticanje da se drugačije razmišlja, gleda, te da se uopšte misli, stvara, čita i nešto novo nauči.
Da je Komarac i više nego uspješan u svojim naumima svjedoči velika zainteresovanost ljudi za njegov “ubod kulture”, pa je naš sagovornik odlučio da proširi cijelu priču na portal.
“Nadam se da moj protal ljudima pokazuje da nije sve tako crno i da prave vrijednosti i dalje postoje. Onima kojima stvaraju oazu gdje mogu da se predstave. Sve u svemu nadam se da će svima to donijeti podstrek da stvaraju, čitaju i uživaju u umjetnosti”, izjavio je Uzelac za mojabanjaluka.info.
Mnogi ljudi ne kriju činjenicu kako su inspirisani Radioaktivnim komarcem, a upravo je to ono što ovog mladog umjetnika ispunjava.
Doba, odnosno epoha u kojoj živimo za našeg sagovornika nije se ostvarila ni kulturuloški, ni umjetnički, a ni duhovno. Uzelac smarta da svijet ide u pogrešnom pravcu.
“Danas su u modi djela koja su sa namjerom napravljena da se čovjek ne udubljuje u njih i čovjek na to pristaje, jer mu je lakše, a upravo to ne udubljivanje ni u šta dovodi do situacije u kojoj nema napretka. To je poražavajuće. Ranije su se ljudi više udubljivali, pa je zato i kultura bila na višem nivou. Sada je marginalizovana”, objašnjava mladi umjetnik i dodaje da je stanje duha loše što povlači činjenicu da je stanje u umjetnosti i kulturi isto.
Za njega je sva ljepota svijeta satkana u pisanoj riječi koju opisuje kao najviši oblik izražajne moći:
“Uopšte stvaranje je za mene najljepša stvar na svijetu. Ljepota je u tome što se tim putem čovjek oslobađa i što dopušta svom svijetu da dođe do izažaja. Svi smo mi svijet u svijetu.”
Za kraj intervjua naš sagovornik preporučio je čitaocima portala mojabanjaluka.info nekoliko knjiga, prije svega, djela Meše Selimovića, Hermana Hesea i Dostojevskog.
“Ja preporučujem da prvo pročitaju Tvrđavu, Stepskog vuka i Braću Karamazove. Dodao bih još i djelo Majstor i Margairta od Bulgakova. Poslije neka sami istražuju, zanimljivije je”, poručuje Radioaktivni Komarac.
Izvor: mojabanjaluka.info

Kako uštedeti energiju i novac u kući ili stanu

Domaćinstva u proseku troše skoro 50% svojih godišnjih troškova energije na grejanje i hlađenje. Uvođenjem mera energetske efikasnosti u kuće ili stanove (izolacija, prozori i vrata, peći, toplotne pumpe, solarni kolektori/solarni grejači vode, fotonaponski sistemi, rasveta, ventilacija, klimatizacija, akumulacioni rezervoari tople vode) smanjuje se nepotrebna potrošnja energije. Time domaćinstva ostvaruju direktne finansijske uštede. Osim uštede energije i novca, mere energetske efikasnosti poboljšavaju životni standard, te smanjuju emisiju gasova staklene bašte, uključujući i CO2.
Na primer, ugradnjom 10 cm toplotne izolacije u neizolovanu kuću sa grejanjem na gas moguća je godišnja ušteda od oko 440 evra. Ako neizolovana kuća koristi električno grejanje, godišnja ušteda može doseći oko 710 evra, odnosno 750 eura za kombinaciju plave i crvene zone. Za domaćinstvo sa pećima na pelet moguća je ušteda i do 550 evra godišnje.
Domaćinstva na Zapadnom Balkanu troše oko tri puta više energije od evropskih zemalja što opterećuje porodični budžet. Različite inicijative pokušale su da podignu svest o ovom pitanju i da promene navike ljudi.
Poslednjih godina građani Zapadnog Balkana sve više ulažu u energetski efikasne tehnologije, kako bi uštedeli energiju i novac, ali i smanjili zagađenje vazduha. Jedan od programa koji podržava domaćinstva u tim naporima je EBRD WB GEFF program. Prema podacima GEFF programa u protekle 3 godine preko 4.000 porodica Zapadnog Balkana je kroz program GEFF poboljšalo energetsku efikasnost svojih domova ili stanova., Od tog broja, preko 870 porodica je iz Srbije. Građani Srbije najčešće ulažu u energetski efikasne prozore i vrata, toplotnu izolaciju i peći na biomasu. Ukupna investicija u zelene tehnologije putem GEFF programa u Srbiji iznosi blizu 3 miliona evra.
Kako bi se smanjila prekomerna potrošnja energije u kući ili stanu, treba početi od osnove i prvo smanjiti toplotne gubitake izolacijom zidova i krova, kao i ugradnjom energetski efikasnih prozora i vrata. Nakon toga, potrebno je odabrati efikasan sistem grejanja. U našim uslovima su se toplotne pumpe pokazale kao vrlo dobar izbor, pogotovo u kombinaciji sa podnim grejanjem.
Do sada je EBRD WB GEFF program doprineo smanjenju potrošnje energije za 18.000 MWh godišnje i smanjenju emisije CO2 za 6.300 tona godišnje, što odgovara uklanjaju gotovo 4.000 automobila sa ulice.
Da bi okvirno izračunali moguće uštede nastale ugradnjom energetski efikasnih tehnologija, GEFF program je razvio online Kalkulator energetske efikasnosti, pomoću kojeg domaćinstva mogu lako izračunati moguću uštedu koju postižu instaliranjem različitih tehnologija, u zavisnosti od toga koji izvor energije koriste. Takođe mogu dobiti informacije o tome kako njihove aktivnosti utiču na emisiju gasova staklene bašte.
GEFF program je kreirao i online katalog energetski efikasnih proizvoda – Tehnološki selektor na kojem se mogu naći proizvodi koji su barem 20% iznad standardnih kada je u pitanju energetska efikasnost. Sve proizvode proveravaju i odobravaju nezavisni inženjeri angažovani od strane EBRD. Program je dodatno atraktivan jer uključuje i grant Evropske unije – i do 20% iznosa investicije.
EBRD WB GEFF program na Zapadnom Balkanu obezbeđuje sredstva za ulaganja u domenu zelene ekonomije u stambeni sektor, kao i preduzeća koja domaćinstvima nude energetski efikasne proizvode i proizvode iz obnovljivih izvora energije.
Ukupni iznos kreditne linije na Zapadnom Balkanu je 85 miliona evra od čega je 10,2 miliona evra namenjeno za Srbiju. Do sada je u sklopu programa registrovano više od 5.000 energetski efikasnih proizvoda, a sredstva za kupovinu registrovanih proizvoda ide direktno lokalnim dobavljačima što dodatno ojačava ekonomiju Srbije.
GEFF na Zapadnom Balkanu sprovodi se u okviru Regionalnog programa energetske efikasnosti za Zapadni Balkan (REEP Plus), koji finansira Evropska unija, a realizuje se u suradnji sa Sekretarijatom energetske zajednice. Program tehničke saradnje u okviru ove kreditne linije podržava Savezno ministarstvo finansija republike Austrije i Investicioni okvir Zapadnog Balkana.
GEFF finansiranje u Srbiji se odvija putem lokalnih finansijskih partnerskih institucija: UniCredit banka i Erste banka.
Za više informacija posetite GEFF u Srbiji Facebook stranicu koja nudi besplatne savete o proizvođačima i prodavcima te energetski efikasnim proizvodima koji ispunjavaju uslove za finansiranje.
Izvor: grenef

Hatley House

Ono što čini ovu kuću posebnom su drvene fasade, metalni krovovi i kameni zidovi, koji odolevaju svim godišnjim dobima. Ove tri strukture istih oblika, ali različitih veličina međusobno su povezane i čine neobičan, ali skladan ansambl.
Oblik kuće se neprestano menja kako se krećete oko nje, a tri dvorišta formiraju kvadrat. Kroz velike prozore naziru se poljoprivredni pejzaži, dok prirodna svetlost koja prolazi kroz krovne prozore svake od ovih prostorija obasjava unutrašnjost kuće u toku celog dana.

Kuća se sastoji od tri krila: centralnog za zajedničku upotrebu, glavnog i krila za goste. Sva tri krila imaju prostorije sa visokim plafonom koji dosežu i do 8m visine. Najveće je centralno krilo – mesto za druženje, kroz čija se dva masivna klizna panela pruža pogled na dolinu u podnožju brda. 

Najmanji deo, glavno krilo, je ušuškano iza centralnog. Sastoji se od jednostavne spavaće sobe koja gleda na planine Vermont, a iza nje se nalaze glavno kupatilo i soba visoka 6 metara. 

Između ova dva prostora, uske drvene stepenice vode u međusprat, gde se nalazi soba za meditaciju – najtiše mesto u kući. Krilo za goste je malo manje od centralnog. Nalazi se jedan sprat niže u odnosu na ostatak kuće. Ima vlastiti pristup i terasu, kao i dve spavaće sobe i veliki međusprat. 

Nekoliko ključnih elemenata definišu ovu kuću i povezuju bolje njene delove: temelj od betona, rešetkasta drvena fasada koja ide oko cele kuće i pocinkovani čelični krov. Kuća je zapravo višeslojna i istovremeno je i jednostavna i složena, diskretna i impozantna, otvorena i zatvorena, skromna i luksuzna.

STRUKTURALNI ELEMENTI OVE KUĆE KAO ŠTO SU REŠETKASTE FASADE OD DRVENE GREDE I OBJEDINJENI POCINKOVANI ČELIČNI KROV SU DIZAJNIRANI TAKO DA BOLJE POVEZUJU DELOVE KUĆE ČINEĆI JE ISTOVREMENO I JEDNOSTAVNOM I SLOŽENOM, DISKRETNOM I IMPOZANTNOM, OTVORENOM I ZATVORENOM, SKROMNOM I LUKSUZNOM.

Kuća se sastoji od tri dela: centralnog, glavnog i dela za goste

Istočnu Srbiju pogodila serija zemljotresa

Zemljotres jačine 4,2 stepena Rihterove skale registrovan je u 19:30 časova po lokalnom vremenu u regionu Kladova, objavljeno je na sajtu Republičkog seizmološkog zavoda.
Intezitet u epicentru procenjen je na VI stepena Merkalijeve skale.
Prethodno su u rejonu Kladova oko 14.20 sati i u 17.30 časova zabeleženi i zemljotresi magnitude 3,2 i 3,8 jedinica Rihterove skale sa epicentrom na 25 kilometara od susednog rumunskog grada Drobeta Turn Severin.
Registrovan je i potres u 17.36 na području Majdanpeka od 2,9 Rihtera.
Potresi su se osetili širom opštine Kladovo, ali u susednoj opštini Negotin.
Zabeležili su ga i seizmološki aparati u Kladovu, Boru i Kučevu.
Zemljotresi ovakvog inteziteta mogu izazvati mala oštećenja na objektima u epicentralnoj oblasti, navodi se u saopštenju.
Izvor: Mondo

JOŠ UVEK SI NAPOLJU? Otvaranje izložbe fotografija Gorana Sivačkog

Foto: Goran Sivački

Izložba Gorana Sivačkog JOŠ UVEK SI NAPOLJU?, otvara se 30. juna u 19 časova, u galeriji “Singidunum” u Knez Mihailovoj 40, i trajaće do 7. jula.
Zbog pandemije koronavirusa u Srbiji je 15. marta 2020. godine proglašeno vanredno stanje koje je trajalo 53 dana. U tom periodu uveden je niz mera kako bi se suzbio virus i što više ublažilo njegovo smrtonosno dejstvo. Neke od mera obuhvatale su uvođenje policijskog časa i potpunu izolaciju starijih sugrađana.
Izložene fotografije deo su zapisa tog trenutka kada je svet “potpuno stao” na gotovo dva meseca i izazova s kojima sam se susreo da ih zabeležim.
Ova izložba ne bi bila moguća bez velike podrške glavnog urednika i svih kolega s portala www.mondo.rs na kojem sam i ja zaposlen kao urednik fotografije, kao i ogromne podrške porodice i prijatelja.
O autoru
Goran Sivački rođen 1972. u Beogradu. Fotografijom se bavi profesionalno od 1997. godine. Zaposlen kao urednik fotografije na portalu www.mondo.rs  , a prethodno kao urednik i fotoreporter u dnevnim novinama Blic, Demokratija, magazinu NIN. Dugi niz godina saradnik u novinskoj agenciji Reuters, magazinu Nacionalna Geografija Srbija, kao i fotograf na projektima CEB banke, Telekoma Srbije, NIS Gasproma i mnogim drugim medijima i projektima delegacije EU u Srbiji.
Izložba Gorana Sivačkog, JOŠ UVEK SI NAPOLJU?, otvara se 30. juna u galeriji “Singidunum” u Knez Mihailovoj 40, i trajaće do 7. jula.
Izvor: National Geographic Srbija

Da li je virus “oslabio” i koliko traje imunitet? Odgovori virusologa na važna pitanja o COVID-19

Prvi slučaj COVID-19 zabeležen je u decembru u Vuhanu. Virus se brzo širio i do sada je registrovan u više od 200 zemalja. Šta smo za ovih šest meseci naučili o korona virusu, a u čemu grešimo, za RTS je govorila virusolog Ana Banko.
Ana Banko je, gostujući u Jutarnjem dnevniku RTS-a rekla da je za pet ili šest mesci dobijeno mnogo informacija o virusu, a da je genetski materijal potpuno poznat od januara 2020. godine. Poznat je i način transmisije.
Najveća nepoznanica, prema rečima Ane Banko, jeste odnos virusa sa domaćinom, čovekom. Nema ni leka ni vakcine. Ona je rekla da virusologe ne iznanađuje poreklo virusa jer je čovek bliži životinjama, ali iznenađuje brzina širenja.
Sličnosti i razlike sa ostalim koronavirusima 
Govoreći o sličnostima i razlikama između Sarsa, Mersa i novog korona virusa, Banko je istakla da su svi oni izazivači ozbiljnih akutnih respiratornih stanja, i da se oni vezuju za iste receptore. Smrtnost kod COVID-19 je daleko manja u odnosu na Sars i Mers, ali je mnogo veća brzina širenja usled stabilnije veze koju virus ostvaruje s humanim domaćinom.
Da li je virus oslabio?
Kada virus pređe s životinje na čoveka, odnosno kad preskoči barijeru vrste, ukazuje Ana Banko, očekivano je da bude slabiji. Ali, ovaj virus je zahvaljujući prirodnoj selekciji opstao i adaptiran je na čoveka.
Na često pitanje da li je manja virulencija, rekla je da to nije dokazano ni u jednoj dosadanjoj studiji nije pokazana promena na genomu u vezi sa padom vrulencije.
Kakve promene u genomu su dokazane
Izmena u genomu je dokazana u februaru kod domaćina u Evropi, Americi i Australiji, i kako navodi Ana Banko, pitanje je da li je manjak restriktivnih mera u SAD doprineo tome.
Postoji teorija da to vodi ka povećanoj infektivnosti virusa, ali to nije pokazano u studijama. Pokazano je da je sa tom izmenom stabilniji pri ulasku u ćeliju.
Koliko traje imunitet?
Kada je reč o imunitetu, za prethodne viruse iz iste familije se govorilo da on traje najviše dve do tri godine. Ali seroepidemiološke studije su pokazale da je samo pet do deset odsto ljudi bilo u kontaktu s virusom. Takođe, poslednje studije u Kini su pokazale i da oni koji nisu imali simptome gube čak 70 odsto količine antitela.
Trenutno postoji oko 140 ispitivanja vakcina, a nova stvar je što se paralelno vrše ispitivanja u više kliničkih faza.
Postoji li drugačiji imunitet?
Ana Banko navodi da nije sve obeshrabrujuće i da postoji još jedan nivo imuniteta, t-ćelijski imunitet. Pokazalo se u poslednjih nedelju dana, u preliminarnim studijama da ljudi koji nemaju antitela, a porodično su bili u kontaktu sa obolelim osobama, izgleda da imaju memorijski t-ćelijski imunitet koji je možda suština imuniteta u ovoj infekciji i on se ne treba zanemariti u budućim studijama.
Izvor: RTS

Mačke ne osećaju gorak i sladak ukus: Zbog čega su onda tako izbirljive kada je reč o hrani?

Naučnici su otkrili da mačke ne prepoznaju ni sladak, ali ni gorak ukus. Zbog čega su onda mnoge od njih tako izbirljive kada je reč o hrani.
Potreba za razlikovanjem gorkog ukusa kod životinja razvijala se evolucijski: vrstama koje se hrane biljkama to pomaže da prepoznaju nejestive i otrovne biljake.
Kod ljudi, za percepcoju gorkog ukusa, odgovorni su receptori TAS2R38 i TAS2R43.
Mačke su jedini grabljivci kojima ne treba biljna hrana, pa je njihova sposobnost prepoznavanja gorak ukus, izgubljena u procesu evolucije.
Istraživači su ranije otkrili da mačke ne “razumeju” ni sladak ukus; umesto toga, njihovi receptori naporno rade kako bi razlikovali različite ukuse mesa.
Kao rezultat toga, mačke su izuzetno izbirljive kada je reč o hrani: ono što je, iz ugla čoveka, ukusno – mačku ne zanima.
Naučnici iz dve međunarodne organizacije, AFB International i Integral Molecular, sproveli studiju o receptorima ukusa kod domaćih mačaka (2015).
Niz eksperimenata uključivao je upotrebu nekoliko materija gorkog ukusa u raznim nijansama. To su posebno feniltiokarbamid (PTC) i propiltiouracil (PROP), čija je molekularna struktura slična strukturi briselske klice i brokolija, kao i aloin i denatonijum, koji se često dodaju otrovnim lekovima kako ih deca ili životinje ne bi greškom pojele.
Pokazalo se da mačji TAS2R38 receptor uopšte ne reaguje na PROP i gotovo je neosetljiv na PTC.
TAS2R43 pokazao je slabu reakciju na aloin, a najjači efekat dao je denatonijum, najgori od svih poznatih supstanci. Dakle, reći da mačke uopšte ne osećaju gorak ukus – nije baš u potpunosti tačno – međutim, ta njihova sposobnost prilično je smanjena.
Istraživanje receptora ukusa kod mačaka će se nastaviti jer ti rezultati utiču na proizvodnju majije hrane i lekova.
Izvor: National Geographic Srbija

Kako su hladno vreme i pljuskovi na Balkanu povezani sa velikim vrućinama u Sibiru?

Ono što vam može biti posebno zanimljivo, jeste da su isti atmosferski procesi odgovorni za neuobičajeno toplo vreme u Verhojansku, kao i za ovaj hladniji početak leta na našim prostorima i da su ova dva događaja povezana.
Na području Balkana leto je počelo u znaku nestabilnih i svežijih vremenskih uslova. U Beogradu još uvek nije zabeležena temperatura viša od 30,0℃ ove sezone (tropski dan).
S druge strane, u dalekom Sibiru, u toku je toplotni talas, koji je kulminirao 20. juna 2020. kada je u gradiću Verhojansku izmerena temperatura vazduha od čak 38,0℃. Visoke-tropske temperature nisu nepoznanica za područje Sibira u toplom delu godine, ali ono što je neuobičajeno u slučaju Verhojanska je što je lociran unutar polarnog kruga, tačnije na 67,6º severne geografske širine, piše sajt Klima 101.
Samim tim, vrednost od 38,0ºC ne bi bila samo apsolutni maksimum temperature za ovo merno mesto, već potencijalno najviša izmerena temperatura vazduha unutar polarnog kruga. Zbog toga će Svetska Meteorološka Organizacija izvršiti verifikaciju ovog podatka, u isto vreme proveriti arhivu podataka, kako bi se utvrdilo da li imamo novi rekord temperature za polarne predele.
Ono što vam može biti posebno zanimljivo, jeste da su isti atmosferski procesi odgovorni za neuobičajeno toplo vreme u Verhojansku, kao i za ovaj hladniji početak leta na našim prostorima i da su ova dva događaja povezana.
Koliko su neuobičajene temperature u Verhojansku?
Verhojansk je mali gradić u Sibiru, koji je poznat kao jedno od najhladnijih naseljenih mesta na severnoj hemisferi. Apsolutni minimum temperature koji je izmeren iznosi -67,8℃. Meteorološka stanica u Verhojansku se može pohvaliti veoma dugim nizom meteoroloških merenja, s obzirom da kontinuirano i pouzdano meri podatke još od 1885. godine.
Dosadašnji apsolutni maksimum temperature vazduha u Verhojansku je bio 37,3℃ postavljen 25. jula 1988. Dakle, ove godine ne samo da je rekord potencijalno oboren za +0,7℃, već bi bio postavljen za više od mesec dana ranije u odnosu na prethodni rekord. Verhojansk bi mogao imati neverovatan raspon od 105.8℃ između apsolutnog minimuma i maksimuma temperature. Prosečna maksimalna temperatura za jun je 19,9℃, tako da je vrednost od 38,0℃ značajno iznad proseka.
Uzrok toplotnog talasa
Iako nas geografski razdvaja hiljade kilometara od Sibira, isti proces u atmosferi je odgovaran za svežije i nestabilno vreme kod nas, kao i sunčane i veoma tople uslove u Sibiru. U pitanju su atmosferski talasi planetarnih razmera, poznati kao Rozbijevi talasi.
Rozbijevi talasi su jedan od mehanizama kojima se vrši razmena toplote između toplih tropskih i hladnih polarnih predela i u velikoj meri utiču na vremenske prilike. U uobičajenim uslovima, ovi talasi se premeštaju od zapada prema istoku, i otuda promenljivost vremenskih prilika i kod nas.
Međutim, ponekad se desi da se ovi talasi praktično stacioniraju, donoseći danima, nedeljama pa i mesecima slične vremenske uslove određenoj teritoriji. Te situacije su obično odgovorne za ekstremne vremenske uslove poput dugotrajnih veoma toplih i sušnih uslova u jednim predelima i istovremeno dugotrajno svežih i kišnih uslova u drugim predelima. Upravo to je slučaj prethodnih par nedelja.
Na priloženoj slici imamo pogled na severnu hemisferu i Rozbijeve talase koji okružuju celu hemisferu. Vazduh neprekidno cirkuliše po iscrtanoj putanji, ali umesto uobičajenog premeštanja celog talasa u pravcu zapad-istok, desilo se da je ovaj talas praktično stacioniran. Područje Sibira se već duže vreme nalazi u toplom sektoru talasa, uz konstantno dopremanje toplog vazduha iz nižih širina, i sunčano vreme pod uticajem anticiklona (H), što je kombinovano dovelo do rekordno visokih temperatura u ovom delu sveta.
Povezanost sa klimatskim promenama
Naučnici sugerišu da će termički disbalans atmosfere (globalno zagrevanje) sve češće dovoditi do stacioniranja Rozbijevih talasa, samim tim i do češće pojave ekstremnih vremenskih prilika.
Ono što je takođe zabrinjavajuće je kontinuiranost i veličina pozitivne anomalije temperature u Rusiji u prethodnim mesecima. Naime zima 2019-2020 je bila najtoplija u Rusiji od kad se prate podaci na nivou zemlje (od 1891. godine), a period januar-maj 2020. je za sada najtopliji u Rusiji od kad se vrše merenja. Posledica su brojni šumski požari u ovom trenutku i rekordno nizak nivo morskog leda nad sibirskim Arktikom. Prostrane i visoke pozitivne anomalije temperature su već postale obeležje ovog veka, pa nije iznenađujuće što se iznova pojavljuju toplotni rekordi.
Kako je Balkan povezan s ovim?
Stacioniranje Rozbijevih talasa je u ovom slučaju “zaključalo” anticiklon severno od našeg regiona, nad prostorom Skandinavije, što je omogućilo da se nad našim regionom iznova obnavlja visinski ciklon, koji je bio odgovoran za česte i obilne padavine u poslednjih par nedelja koje su izazvale velike probleme sa poplavama.
Ovaj put se stacioniranje Rozbijevih talasa po nas odrazilo kišnim i svežijim uslovima, ali prethodnih godina smo zbog istog ovog procesa imali duže periode veoma toplog i suvog vremena. Svež primer je jesen 2019. godine, koju je obeležilo kontinuirano toplo i suvo vreme, pa je jesen 2019. bila najtoplija u Srbiji od kad se vrše merenja.
Isti atmosferski proces je odgovoran i za velike poplave koje su zahvatile naš region 2014. godine.
Vizuelno objašnjenje Rozbijevih talasa možete pogledati i u videu koji se nalazi ispod teksta.
Izvor: Klima 101

Najčešće zloupotrebljavane droge u Srbiji

Kancelarija za borbu protiv droga Vlade Srbije saopštila je da su prošle godine najčešće korišćene droge u Srbiji bile marihuna, heroin i kokain!
Prema zvaničnim podacima nove psihoaktivne supstance još ne predstavljaju veliku opasnost, navodi se u saopštenju te kancelarije.Uprkos velikim naporima da se zloupotreba droga stavi pod kontrolu, a nezakonita trgovina iskoreni problem zloupotrebe je i dalje prisutan što je rizik za javno zdravlje i funkcionisanje društva, saopštila je Kancelarija uoči 26. juna – Međunarodnog dana borbe protiv zloupotreba i nezakonite trgovine drogama.
Kako se navodi u ovoj oblasti često se pojavljuju nedovoljne ili netačne informacije različitih vrsta, a ljudi, donosioci odluka, a ponekad čak i pružaoci usluga čine da se poremećaji usled zloupotrebe droga ne posmatraju kao posledica različitih faktora, već isključivo kao moralni neuspeh ili krivično delo.
“Ono što se često ne razume je to da je problem zloupotrebe droga rezultat složenih interakcija faktora koji i nisu pod kontrolom pojedinca, kao što su faktori genetike, mentalnog zdravlja i okoline”, navodi se u saopštenju.
Kancelarija navodi i da problemi usled zloupotrebe droga ne bi trebalo da budu posmatrani kao stečeni ili podložni isključivo kažnjavanju.
Ova vladina kancelarija navodi da u saradnji s NVO “ReGeneracija” trenutno sprovodi istraživanje pod nazivom “#DAZNAMŠTARADIM”, koje ima za cilj povećanje efikasnosti Sistema za rano upozoravanje na nove psihoaktivne supstance
Rezultati ovog istraživanja pokazaće i koliku opasnost u Srbiji predstavljaju nove psihoaktivne supstance.
Prema “Svetskom izveštaju o drogama 2020” koji izdaje UN Kancelarija za drogu i kriminal (UNODC), 35,6 miliona ljudi širom sveta ima problem s drogama!
Globalno kanabis je najčešće korišćena supstanca!
Procenjuje se da je kanabis koristilo 192 miliona ljudi u 2018. godini.
Iste godine, prema Izveštaju, 58 miliona ljudi koristilo je opioide, oko 19 miliona ljudi koristilo je kokain, dok je 27 miliona koristilo amfetamine!
Izvor: MONDO

Residence Le Nid

Smeštena na obronku planine, na privatnom putu, delovi ove kuće su orijentisani tako da štite privatnost i pružaju prekrasne poglede.
Kako prilazimo kući, ona je jedva primetna: sačuvana je vegetacija, a boja drvenog eksterijera se stapa sa bojom obližnjih stabala. Delikatno je smeštena na padini ispod pristupnog puta i stvara iluziju nepristupačnosti, poput ptičjeg gnezda na drvetu.

Veliki otvor pruža divan pogled na planinu kroz staklene ograde staze koja vodi do glavne spavaće sobe i natkriveni trem. Mostić pričvršćen za kuću nas poziva da uplovimo u pejzaž koji se krije ispod stogodišnjih borova. 

Pešačka staza od kedra vodi preko glavnog dela kuće ka spektakularnom vidiku. Glavni ulaz vodi u druge delove kuće, gde se nalaze zajedničke prostorije i ostava. Nakon ulaska u predsoblje, direktno se pristupa glavnom dnevnom boravku, koji se čini kao da lebdi iznad donjeg nivoa i susednih prostora. Stakleni zid pruža slikovit pogled na reku, planinski venac Ptit Rivijer Sen Fransoa i grad Be Sent Pol.

Nalik na triptih, bočni prozori dopunjuju kompoziciju glavnog pogleda. Ovaj deo, sagrađen od bledog kedra – kao i natkriveni trem – ima velike prozore po celom obodu i tako dobija kontrolisano, ali konstantno prirodno svetlo.

Zapadno od dnevnog boravka, glavnoj spavaćoj sobi se pristupa kroz zastakljeni hodnik koji štiti privatnost spavaće sobe, a istovremeno prima puno prirodnog svetla u središnji deo kuće.Osunčane prostorije na nivou vrta uključuju sobe za goste, još jedan dnevni boravak i pristup gornjem delu.

OVO UMETNIČKO DELO SE MENJA SA GODIŠNJIM DOBIMA, VREMENOM I DOBOM DANA. TO JE IZVOR UŽITKA KAKO POD JAKIM JUNSKIM SUNCEM TAKO I UZ JUTARNJE SEPTEMBARSKO RUMENILO. VLASNICI TVRDE DA JE MAGIJA STVARNA.

Stazom do natkrivenog dela koji ide do kuce

“Sečemo drveće, ubijamo životinje, napadamo prašume” Da li je naše UNIŠTAVANJE PRIRODE razlog pojave novih virusa?

Kako se habitati i biodiverzitet smanjuju širom sveta, izbijanje epidemije novog korona virusa možda je početak masovne pandemije. Sve više naučnika danas misli da ljudsko uništavanje biodiverziteta u stvari pravi uslove za pojavu novih virusa i bolesti, poput Kovida-19 koji se pojavio krajem decembra u Kini, koji imaju duboke posledice na zdravlje i ekonomiju i u bogatim i u siromašnim zemljama. Štaviše, pojavljuje se nova disciplina, planetarno zdravlje, koje se fokusira na sve vidljivije veze između dobrobiti ljudi, drugih živih bića i čitavog ekosistema.
Moguće je onda, piše “Gardijan”, da je ljudska aktivnost poput izgradnje puteva, rudarenja, lova i seče šuma, bila okidač za epidemiju ebole devedesetih godina i da ta aktivnost danas izaziva nove probleme.
– Napadamo prašume i druge delove divljine, u kojima živi mnogo vrsta životinja i biljaka, a u tim stvorenjima ima toliko mnogo nepoznatih virusa. Sečemo drveće, ubijamo životinje ili ih stavljamo u kaveze i šaljemo na pijace. Ometamo ekosistem, oslobađamo viruse iz njihovih prirodnih habitata. Kad se to dogodi, oni trebaju novog domaćina, a to smo česti mi – kaže Dejvid Kvamen, autor knjige “Spillover: Životinjske infekcije i sledeća pandemija”.
BOLESTI ŽIVOTINJSKOG POREKLA

Studija iz još 2014, objavljena u žurnalu Kraljevskog društva, ukazuje da su izbijanja oboljenja koje prenose životinje i drugih infekcija, poput ebole, SARS-a, ptičjeg gripa i sada Kovida-19, uzrokovana novim korona virusom, sada u porastu. Američki Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) procenjuju da čak tri četvrtine novih bolesti kod ljudi životinjskog porekla. Neke od njih – poput besnila ili kuge – prešle su sa životinja pre više vekova. Druge, kao što je Marburg virus (koji kako se smatra prenose šišmiši), su još retke. Nekoliko njih, poput Kovida-19 i MERS-a – koji se povezuju s kamilama na Bliskom istoku, nove su za ljude i šire se globalno. Među ostale bolesti koje su prešle na ljude su Lasa groznica, koja je prvi put identifikovana 1969. u Nigeriji, Nipah virus iz Malezije, SARS iz Kine – koji je odneo više od 700 života i prešao u 30 zemalja 2002-2003. Oboljenja poput Zika i virusa Zapadnog Nila, koje su se pojavile u Africi, mutirale su i prešle na druge kontinente, navodi “Gardijan”.
SKRIVENI TROŠAK
Kejt Džouns, predsednica odeljenja za ekologiju i biodiverzitet Londonskog univerzitetskog koledža (UCL), kaže da je pojava infekcija životinjskog porekla “sve veća i značajna pretnja globalnom zdravlju, bezbednosti i ekonomijama”. Ona i njen tim su 2008. identifikovali 335 bolesti koje su se pojavile između 1960-2004, od kojih je najmanje 60 odsto došlo od životinja.
– Sve više ove zoonoze (bolesti koje čovek dobija od bolesnih ili naizgled zdravih životinja) se povezuju sa promenama u okolini i ljudskim ponašanjem. Narušavanje netaknutih šuma sečom drveća, rudarenjem, izgradnjom puteva u izolovanim područjima, rapidnom urbanizacijom i rastom populacije, dovodi ljude u bliži kontakt sa životinjskim vrstama sa kojima možda nikada nisu bili u blizini – ističe Džouns.
– Posledični prenos bolesti sa životinja na ljude sada je skriveni trošak ljudskog ekonomskog razvoja. Ima nas mnogo više u svakom okruženju. Odlazimo u većinski netaknuta mesta i sve više se izlažemo. Stvaramo habitate u kojima se virusi lakše prenose, a onda smo iznenađeni što imamo nove – ističe ona.
Džounsova proučava kako promene u korišćenju zemljišta doprinose tom riziku.
– Mi istražujemo koliko je verovatno da vrste u degradiranim habitatima nose više virusa koji mogu da inficiraju ljude… Uništite zemljište i vrste koje su ostale su one od kojih će ljudi zadobiti bolesti – dodala je ona.
Erik Fevr, predsednik odeljenja za veterinarska infektivna oboljenja Instituta za infekcije i globalno zdravlje Univerziteta Liverpul, kaže da postoji bezbroj patogena koji nastavljaju da evoluiraju i da bi oni u nekom trenutku mogli da predstavljaju pretnju za ljude.
– Rizik da patogen pređe sa životinje na čoveka uvek je bio tu – kaže on, dodajući da je razlika između sada i perioda pre nekoliko decenija u tome što je danas verovatnije da će se oboljenja pojaviti i u urbanim i prirodnim sredinama.
– Stvorili smo gusto spakovane populacije pored kojih su šišmiši, glodari i ptice, kućni ljubimci i druga stvorenja. To stvara intenzivnu interakciju i prilike da stvari pređu sa jedne na drugu vrstu – objašnjava Fevr.
VRH LEDENOG BREGA
Ekolog Tomas Gilespi, profesor Univerziteta Emori, ukazuje da patogeni ne poštuju granice među vrstama.
– Nisam uopšte iznenađen izbijanjem novog korona virusa. Većina patogena tek treba da se otkrije. Ovo je samo vrh ledenog brega – zaključio je on, dodajući da ljudi stvaraju uslove za širenje bolesti smanjenjem prirodnih barijera između životinje-domaćina (kod koje virus prirodno cirkuliše) i ljudi.
– Očekujemo dolazak pandemijskih influenci, a možemo očekivati i mortalitet kod ljudi na velikoj skali. Možemo očekivati i druge patogene s drugim posledicama. Bolest kao što je ebola se ne širi lako. Ali nešto sa stopom smrtnosti poput ebole, koje se širi kao male boginje, bilo bi katastrofalno – ističe Gilespi.
Brajan Bird, virolog Univerziteta Kalifornija, ističe da je suština u tome da budemo spremni na dolazak novih pandemija.
– Mi ne mođemo predvideti odakle će doći sledeća pandemija, pa trebamo planove koji uključuju najgori mogući scenario. Jedino što je izvesno je da će sigurno doći – zaključio je Bird, preneo je “Gardijan”.
ŠTA URADITI?

Kejt Džouns ističe da promene moraju doći i iz bogatih i iz siromašnih zemalja. Potražnja za drvetom, mineralima i resursima, kako ističe, dovodi do degradacije zemljišta i ekoloških poremećaja koje dalje uzrokuje bolesti.
– Moramo misliti na globalnu biobezbednost, naći slabe tačke i podstaknuti pružanje zdravstvene zaštite u zemljama u razvoju. Inače, možemo očekivati još više ovog što se dešava – dodala je ona.
Brajan Bird ukazuje da su danas rizici veći.
– Rizici su uvek prisutni i tu su generacijama. Naša interakcija sa tim rizicima je ono što se mora promeniti – ističe Bird.
– Danas je verovatnije da će bolesti putovati dalje i brže nego pre, što znači da moramo biti brži u odgovoru. Potrebne su investicije i promena ljudskog ponašanja, a to znači da moramo slušati ljude sa lokalnog nivoa.

Izvor: Blic

Milja iz Zemuna iz svog domaćinstva iznese JEDNU kesu smeća GODIŠNJE

Statistika kaže da svaki stanovnik Srbije dnevno proizvede oko kilogram komunalnog otpada koji se ne odlaže na odgovarajući način. Ovo samo govori u prilog činjenici da ne razmišljamo preterano o tome kakvu planetu ćemo ostaviti svojim potomcima. Ipak, trudeći se da stvore bolje uslove u kojima će živeti njihova deca, neki naši građani doneli su zdrave odluke.
Među njima je i Milja Vuković iz Zemuna, po struci istoričarka umetnosti, a trenutno se bavi odnosima s javnošću, komunikacijom i najvažnije – ekološkim aktivizmom.
Milja (40) tvrdi da oduvek oseća jaku, živu i neraskidivu vezu sa prirodom, još iz detinjstva.
– Sećam se prosto kroz ceo život tog stalnog nemuštog dijaloga sa prirodom. Ka samom aktivizmu sam se okrenula kada sam postala svesna pretnje koja se nadvila baš nad tu našu prirodu – reke, zemljište, vazduh, okeane… Mnogo stručnjaka govori o našem vremenu kao o trenutku Šestog velikog istrebljenja, zbog izuzetno velikog osiromašenja, tačnije, devastacije sveta prirode – objašnjava Milja razloge za potrebu da unese radikalne promene u svoj odnos prema prirodi.
Manje otpada koji odlazi na deponije
Ekološkim aktivizmom se bavi već pet godina i to kroz aktivnosti inicijativa “Divlji Beograd” i “Za manje smeća i više sreće”. Filozofija, odnosno stil života koji primenjuje naziva se ziro vejst (zero waste) tj život bez otpada.
– U praksi to znači da nastojim da napravim što manje ili nimalo smeća. Život bez smeća se uklapa u principe kružne ekonomije koja stoji nasuprot sistemu koji trenutno živimo, a to je linearna ekonomija.Glavna pravila ovakvog načina života su da je potrebno da veliku pažnju poklonimo tome da izaberemo i koristimo samo one stvari koje ne prave otpad ili koje prave što je manje moguće, reciklabilnog otpada. Zatim da maksimalno produžimo upotrebni vek predmeta koje koristimo, tako što ih negujemo i popravljamo ili im nalazimo novu namenu – kaže Milja.
Kao poslednju, ali ne i manje važnu stavku navodi reciklažu komunalnog otpada, kao i kompostiranje organskog otpada.
„Promena se desila gotovo preko noći“
– Već petnaestak godina koristim sve manje i manje životinjskih proizvoda, najveći deo ishrane mi je biljni. Srećna sam zbog toga i gledam da još smanjim udeo životinjskih proizvoda. Industrije mesa, mleka, jaja i kože su nezamislivo veliki zagađivači a pri tome su i etički neprihvatljivi. Tako da to je bila jedna promena životnih navika koja je već dugo deo mog života. U jednom trenutku sam shvatila da smo jako daleko otišli sa zagađivanjem planete i da na taj način nanosimo patnju trilionima bića. Osetila sam da ne ukazujemo dovoljno poštovanja i zahvalnosti za dragocenost, čudo sveta u kojem živimo. Ta se promena, okretanje ka životu bez otpada, desila pre nešto više od dve godine, vrlo naglo, skoro pa preko noći – kaže ona.
“Pogledaj u kantu za otpatke”
Volja i odlučnost donela je i lakoću promene. Iako tvrdi da svako sam određuje put kojim ide ukoliko želi da smanji količinu otpada, Milja predlaže da pre pogleda na drugačiji svet prvo pogledamo – u kantu.
– Sasvim je sigurno da svako ima neki svoj put i ukoliko želite da radikalo smanjite količinu otpada koju proizvodite predlažem da upravo sada odšetate do vaše kante za otpatke i pogledate u nju. Koje vrste otpada imate najviše? Šta od toga ste spremni da zamenite nekom bezotpadnom alternativom? Krenite od toga da uvedete kao zlatnu praksu da jednostavno nikad ne izlazite iz kuće bez cegera, vrećica za robu na merenje i boce za vodu – predlaže Milja.
“Kako sam naučila da živim bez plastike?”
– Nakon dve godine života bez otpada ja sam za sve najvažnije stvari koje su mi u domaćinstvu potrebne pronašla alternativu. Čini mi se da moje domaćinstvo pravi manje od jedne kese mešanog komunalnog otpada godišnje. To je radikalna promena koja mi daje osećaj rasterećenja i radosti. Organski otpad kompostiram u kompostnoj kanti na terasi. Obožavam kompost. I sve moje biljke ga obožavaju. U Srbiji se neverovatan broj lepih namirnica može nabaviti na merenje, dakle bez ambalaže. Čitav niz predmeta koji su jednokratni sam zamenila višekratnim predmetima. Ima raznih izazova, ali znate kako se kaže: sto problema, hiljadu rešenja – kaže ona.
Kada su u pitanju plastične kese, Milja nema dilemu.
– Za kese je rešenje ne uzimati ih, koristiti ceger, a kese kad god je moguće izbegavati. Na kesama koju su sad u opticaju piše da su biorazgradive ali to u praksi uopšte nije tačno, to je pogrešna reč jer mi mislimo da su one kompostabilne tj da se mogu razložiti i pretovoriti u zemlju, ali u stvari to su samo kese koje će se brže raspasti (i prestati da budu upotrebljive) i pretvoriti u mikroplastiku koja je ozbiljan izvor zagađenja – smatra ona.
Ista taktika važi i za plastične flaše koje se i dalje masovno koriste.

 

– Za sve silne plastične flaše za vodu rešenje je nositi svoju bocu za vodu. I brinuti se o tome da izvori vode i reke budu zdravi i u vlasništvu stanovništva koje živi na toj teritoriji. To je izuzetno važno. Kad je čišćenje kuće u pitanju sapunica, domaće sirće i soda bikarbona čiste sve – kaže Milja.
“Dugo sam mislila da će kanta sa kompostom smrdeti, a sada mi je žao zbog toga”
– Organski otpad sa velikim zadovoljstvom kompostiram, u kanti na mojoj terasi. Trebalo mi je dosta vremena da se prelomim i da počnem ovu praksu, jer sam mislila da će kompostna kanta smrdeti, da se kod mene ti procesi razlaganja neće odvijati, svašta sam mislila. A sad mi je samo žao što mnogo ranije nisam počela da kompostiram. Organski otpad koji šaljemo na deponije je izvor zagađenja vode i zemljišta, a još i više je opasan jer negativno doprinosi emisijama ugljeničnih gasova i efektu staklene bašte. Naravno, neophodno je i da se što pre otvore komunalne kompostane, na nivou gradova – predlaže.
Alternativa je zlatna
– Pređite na ,,gole proizvode’’: gel za tuširanje zamenite sapunima, šamponi i balzami za kosu postoje u čvrstom obliku i moguće ih je kupiti skoro pa potpuno bez ambalaže. Na našem tržištu postoji sapun za pranje sudova “Ribež”. Zamenite deo higijenskih proizvoda koji su jednokratni višekratnim alternativama – blaznice za skidanje šminke, pelene, menstrualni ulošci, menstrualna čašica… Gledajte da što veći deo namirnica kupujete na merenje, tako da ih kući donesete bez ambalaže ili u vašoj ambalaži. Takođe, obratite pažnju da namirnice nabavaljate što lokalnije i kad god možete od malih proizvođača – kaže Milja.
U Fejsbuk grupi koju vodi “Za manje smeća i više sreće” svakodnevno deli praktične savete za život bez otpada.
– Ja sam do sad imala uglavnom pozitivna iskustva sa donošem moje ambalaže, mnogim prodavcima je to čak simpatično a njima se i više isplati jer nemaju trošak kese ili ambalaže. Koliko vidim postoji baš mnogo ljudi koji žele malo, srednje ili radikalno smanje količinu otpada koju stvaraju. Mnogo ljudi nije srećno zbog količine smeća koju svakodnevno šalje na deponije. Mislim da je smanjenje količine otpada koju stvaramo jedan veoma konkretan način da jasno pokažemo ljubav ka zemlji u kojoj živimo i deci koja dolaze – kaže Milja.

Izvor: Blic

Zbog čega kovid pacijenti ne osećaju miris: Šta je anosmija?

Zbog čega neki pacijenti s koronavirusnom infekcijom mogu da dišu kroz nos, a ipak ne osete miris?
Jedan od karakterističnih simptoma COVID-19 je anosmija, odnosno gubitak mirisa. Obično je ovaj fenomen povezan s nazalnom kongestijom (nosno zagušenje), ali pacijenti s koronavirusnom infekcijom mogu da dišu kroz nos a ipak ne osete miris. Nakon višenedeljnih istraživanja, naučnici su predstavili model – zbog čega se to dešava.
Kad su naučnici pomoću računarske tomografije nosa i sinusa osoba s anosmijom izazvanom Kovidom-19, uočili su da je deo nosa koji je odgovoran za čulo mirisa blokiran otocima mekih tkiva i sluzi. Ostatak nosa i sinusa izgledaju normalno, pa pacijenti nemaju problema s disanjem kroz nos.
Poznato je da novi virus korona inficira telo vezivanjem na ACE2 receptore na površini ćelija koje se nalaze u gornjim disajnim putevima. TMPRSS2 protein pomaže virusu da uđe u ćeliju. Jednom kada uđe u ćelije virus može da se umnoži, uzrokujući upalni odgovor imunološkog sistema.
Isprva je virus trebao zaraziti i uništiti olfaktorne neurone – ćelije koje prenose signal iz molekula arome u područje mozga gde se ti signali tumače kao miris. No, rezultati rada međunarodne grupe istraživača pokazali su da na olfaktornim neuronima nema ACE2 proteina. Ali nalaze se na ćelijama koje se nazivaju sustainentakularne ćelije koje podržavaju olfaktorne, odnosno mirisne neurone.
Naučnici sugerišu da oštećenje ovih ćelija uzrokuje imunološki odgovor i edeme, ali olfaktorne neurone ostavlja netaknutim. Kad se imunološki sistem suoči sa virusom, edem odumire i molekuli mirisa mogu ponovo prodreti u netaknute receptore.
Međutim, ozbiljnim razvojem, upaljeno područje i dalje može da našteti drugim ćelijama. U ovom slučaju obnavljanje mirisa odvija se polako, jer olfaktornim neuronima treba vremena da se regenerišu.
Dobra vest je da se olfaktorni neuroni regenerišu.

Izvor: National Geographic Srbija

Nebeske pojave u kojima ćemo uživati: Kalendar astronomskih događaja za jul 2020.

Evo koje nebeske pojave ćemo u julu moću da vidimo sa Zemlje.
1. jul
Zbijeno zvezdano jato M22 u sazvežđu Strelac u povoljnom položaju za posmatranje. Uvek je nisko iznad horizonta, a biće vidljivo između 23:45 i 01:26. Za uživanje u ovoj pojavi biće vam potreban dvogled.
3. jul
Asteroid 532 Herculina u perihelu, tačci najbližoj Suncu. Asteroid će biti vidljiv malim amaterskim teleskopima (min. 4 inča).
4. jul
Zemlja u afelu – odnosno Zemlja u tačci najudaljenijoj od Sunca, na udaljenosti od 1,02 AJ.
5. jul
Pun Mesec i konjukcija, odnosno prividno blizak položaj Meseca i Jupitera.
6. jul
Golim okom, ukoliko budemo imali vedro nebo, biče vidljiva konjukcija Meseca i Saturna.
8. jul
Venera će biti najsjajnija na jutarnjem nebu. Magnituda 4,5.
11. jul
Konjukcija ili prividno blizak položaj Meseca i Marsa.
13. jul
Mesec u poslednjoj četvrti.
14. jul
Jupiter sa suprotne strane Sunce u odnosu na Zemlju, odnosno Zemlja će se nalaziti između Jupitera i Sunca. Magnituda – 2,7.
15. jul
Asteroid 2 Pallas u opoziciji u sazvežđu Strelica. Deset minuta nakon ponoći imaće najviši polažaj od 66° iznad južnog horizonta. Asteroid će biti vidljiv malim amaterskim teleskopima (min. 4 inča).
17. jul
U prividno bliskom položaju biće Mesec i Venera.
20. jul
Mlad Mesec.
21. jul
Saturn sa suprotne strane Sunce u odnosu na Zemlju, odnosno Zemlja će se nalaziti između Santurna i Sunca (opozicija). Magnituda 0,1.
26. jul
Merkur zauzima najviši položaj na jutarnjem nebu. Magnituda 0.1, visina iznad horizonta 14°.
27. jul
Mesec u prvoj četvrti.

Izvor: National Geographic Srbija

Korišćen pre više od 2.000 godina: Kratka istorija bikinija

Upotreba dvodelnog kupaćeg kostima za žene započelo je pre više od 2.000 godina.
U prelepom italijanskom gradu Pjaca Armerina na Siciliji sačuvana je rimska vila Kasale, iz četvrtog veka pre nove ere. Ova rezidencija posebno se ističe izuzetnim dekorativnim bogatstvom nekih zidova. Među mozaicima u sjajnom stanju očuvane su i razne predstave: scene lova, životinjski motivi, cirkuske scene … a, među svima njima, jedan od najpoznatijih, poznat kao “mozaik bikinija”.
Veruje se da bi ovaj motiv, zajedno sa drugim predstavima, mogao da bude prvi uzorak, najbliži onome što danas znamo kao bikini. Komad ženske odeće sačinjen od dva dela odeće koji ne pokriva ramena, trbuh i noge i koji se u drevna vremena uglavnom koristio za atletske aktivnosti.
Međutim, s pojavom hrišćanstva, ovaj je odevni predmet je izašao iz upotrebe, namećući odeću koja je morala da pokrije celo žensko telo.
Krajem 19. veka ženski kupaći kostimi već su bili dvodelni, ali su pokrivali celo telo. Ulaskom u vodu takav kostim postajao je gomila tkanine zalepljene za telo koja otežava pokretljivost. kako bi razrešila ovaj problem, početkom 20. veka plivačica Anet Kelerman prvo je koristila kostim koji je sama dizajnirala napravljen od jednog komada, bez rukava i nogavica. Uhapšena je zbog nošenja i povrede javnog morala u Bostonu, ali je uspela da postavi presedan i takav kostim je ubrzo prihvaćen na nekim evropskim plažama.
Tridesete i četrdesete godine 20. veka donele napredak. Pored ugradnje novih materijala, kao što su najlon ili lateks, koji su doprineli većoj udobnosti kada su se namočili, ramena su počela da budu izložena, a u nekim slučajevima i veliki deo trbuh . Uprkos tome, pupak nije smeo da se vidi: tako je bilo definisano u takozvanom Hejsovom kodeksu koji je nametnuo ono što se može pokazati, a šta ne u američkim holivudskim filmovima.
Svet dizajna ženskih kupaćih kostima pretrpeo je najveću promenu 1946. godine. Žak Haim (Jacques Heim), francuski kostimograf i modni dizajner, plasirao je dvodelni kupaći kostim, koji je otkrivao stomak, ali i dalje prekrivao pupak. Nazvao ga je “Atom” jer je tada bio najmanji kupaći kostim na svetu.
Ubrzo, Luj Renar (Louis Renard), mašinski inženjer, predstavio je prvi kupaći kostim – takođe sastavljen iz dva dela – kojim je pupak bio otkriven. Problem je bio pronaći ženu koja će biti model za ovaj kostim, jer su se žene plašile osude javnog mnjenja. Međutim, 5. jula 1946. Mišel Bernardini, plesačica iz “Kazino D Pari”, nosila je bikini, prvi put u javnosti.
Iako postoje različite verzije u pogledu porekla imena, sve se poklapaju i označavaju geografsku tačku kao inspiraciju. Godina 1946. bila je samo godina nakon završetka Drugog svetskog rata, ali Sjedinjene Države i SSSR su već bile spremne za manje krvav ali trajniji sukob: Hladni rat. U tom kontekstu, obavljeno je nekoliko testiranja atomskih bombi na Bikiniju, Maršalova ostrva, u Tihom okeanu. Veruje se da je Renar mogao da kaže da će kostim nazvati bikinijem jer bi to “zvučalo eksplozivno”.
Uprkos početnom entuzijazmu za novu kreaciju, moralno oklevanje je bilo jače i tokom četrdesetih godina prošlog veka upotreba bikinija nije postala popularna. Tek početkom 1950-ih ovaj tip kuipaćeg kostima stiče veću popularnost. Pojava određenih glumica sa bikinijem bila je presudna. Brižit Bardo  u Evropi i Ava Gardner, Rita Hejvort, Merilin Monro ili Elizabet Tejlor u Americi, fotografisane su u dvodelnim kupaćim kostinima, otkrivenog pupka.
U 60-im godinama dvadesetog veka bikini je već bio prihvaćen i dostupan za sve žene; brzo je integrisan u uobičajenu garderobu i drži mesto koje je i danas neprikosnoveno.

Izvor: National Geographic Srbija

Prvo pomračenje Sunca ove decenije

Letnja dugodnevnica stiže, a sa njom i redak nebeski fenomen – prvo pomračenje Sunca ove decenije trebalo bi da formira “vatreni prsten” na nebu, taman da na spektakularan način započnemo novo godišnje doba.

U određenim delovima istočne hemisfere ljudi će moći da između 20. i 21. juna posmatraju pomračenje Sunca, a stanovnici u drugim delovima sveta moći će da prate spektakl onlajn.
Pomračenje Sunca se dešava kada Mesec tokom svoje rotacije stane između Zemlje i naše zvezde. Najčešće je to delimično pomračenje, a retko se dešava i da dođe do potpunog pomračenja.
Ovoga puta, Mesec će blokirati 99,4 odsto Sunčeve površine, pa će se na nebu formirati tanki vatreni prsten.
Kako navodi Nasa, nebeski spektakl biće vidljiv, ukoliko vremenske prilike dozvole, u jutarnjim časovima iz Afrike, dok će kako dan bude tekao moći da ga vide stanovnici u delovima Azije, a tokom sumraka biće vidljiv preko Tihog okeana.
Izvor: RTS

Vreme kao vitalni element

Intervencija izvedena s poštovanjem prirode i mesta, zasnovana na brisanju suvišnog i traženju slobode i mira bez gubitka uspomena, predstavlja priznanje vremenu koje ostavlja svoj trag u svakoj materiji vrednujući nepravilnosti, teksture i krajnje savršene nesavršenosti.
U impozantnom krajoliku koji čuva prirodnu baštinu tipičnu za zapadnu asturijsku obalu, u selu Sabugo de Otur smešten je objekat koji svedoči o vremenu i čuva sećanje na detinjstvo, iluzije i nade.

Forma se nenametljivo nadovezuje na predeo u kome plaže i planine dele pejzaž, oplemenjene kućama čistih i odvažnih volumena, sa kosim krovovima i zabatima od škriljca.

U pitanju je rekonstrukcija kuće kompaktnog volumena, izuzetne u svojoj skromnosti i energetsoj efikasnosti, kojoj je trebalo udahnuti novi život, svetlost, vazduh, more, ali poštujući njenu prošlost i sećanje. Sačuvana je okosnica, ali je srušen istočni masivni zid i umesto njega postavljen stakleni čija je prozirnost omogućila rast unutrašnjih prostorija, odvodeći granice kuće do horizonta, do mora, neba i planinskih pejzaža.

Unutrašnji prostor lišen je suvišnih pregrada i stvoren je jedinstven ambijent razvijen u tri etaže. Celokupan koncept zasniva se u isticanju nepravilnosti, hrapavosti, nesavršenosti, tekstura, erozije, za razliku od precijenjene i sveprisutne lažne savršenosti i urednosti.

Korišćeni su isključivo lokalni materijali- kamen i drvo, uz dodatak čelika i stakla koji imaju za cilj da predstave vreme kao vitalni element- čelik, ostavljajući vidljive mrlje po fasadi, a staklo zamagljujući granice svojom transparentnošću i dajući život unutrašnjem prostoru.

PROZIRNOST NOVOG ZIDA OMOGUĆILA JE RAST UNUTRAŠNJIH PROSTORIJA, ODVODEĆI GRANICE KUĆE DO HORIZONTA, DO MORA, NEBA I PLANINSKIH PEJZAŽA.

Čelik koji ostavlja tragove na fasadi naglašava fenomen vremena i prolaznosti.

 Harmoničan spoj starih i novih elemenata u enterijeru konstituiše kompaktnu estetsku celinu.

Brzo trče i spavaju najviše dva sata dnevno: Zanimljivosti o divnim žirafama

Grad u kome je izmerena rekordno visoka temperatura, se nalazi iznad Arktičkog kruga u regionu Saha na oko 4.660 kilometara severoistočno od Moskve.
Najviša temperatura vazduha usled vrelog talasa u Sibiru izmerena je gradu Verhojansku, a temperaturni rekordi razlog su velikog broja šumskih požara.Prema podacima objavljenim na ruskoj stranici “Pogoda i klimat”, u Verhojansku je izmerena temperatura od 38 stepeni Celzijusa.
Grad se nalazi iznad Arktičkog kruga u regionu Saha na oko 4.660 kilometara severoistočno od Moskve.
Verhojansk ima oko 1.300 stanovnika i u Ginisovoj knjizi rekorda nalazi se zbog ekstremnog raspona temperature od minus 68 stepeni Celzijusa i prethodno rekordno visoke temperature od 37,2 stepena Celzijusa.
Veći deo Sibira zahvaćen je neuobičajeno visokim temperaturama zbog čega je izazvan veliki broj šumskih požara.
Žirafe su u srodstvu su sa jelenima, antilopama i govedima, ali spadaju u zasebnu familiju Giraffide, u koju još spada njihov najbliži rođak okapi. Žive na prostoru od Čada do Južne Afrike.
Reč “žirafa” verovatno potiče od arapske reči za “skup, sakupljanje” (životinja), ili samo “visok”. Ipak, reč u srpski nije došla iz arapskog, već preko posrednog starofrancuskog girafe.
Mužjaci mogu biti visoki od 4.5 do 5.5 metara i težiti do 1.360 kilograma. Rekordna masa jednog mužjaka je iznosila približno 2.000 kilograma, a visina 5.87 metara. Generalno, mužjaci su krupniji od ženki, koje su niže od 70 do 100 centimetara.
Odrasle žirafe nisu omiljeni plen prirodnim predatorima, ali mladunci jesu. Statistika pokazuje da 75 odsto mladunaca strada od lavova, leoparda, hijena, divljih pasa i krokodila.
Iako je u prirodi smrtnost mladih vrlo visoka, to nije doprinelo padu brojnosti. Populacija je u padu zbog uticaja čoveka. Lokalno stanovništvo ih koristi u ishrani, a tome doprinosi i bujanje lovnog safarija.
Da bi se krv pumpala sve do glave i dovodila kiseonik do mozga, potrebno je i posebno srce koje je kod žirafe dugačko 60 centimetara, teško više od 11 kilograma (25 puta veće od čovekovog), i pumpa 60 do 75 litara krvi u minutu. I krvni pritisak dvostruko je veći nego kod čoveka.
Zahvaljujući jednom veoma istančnom sistemu zalistaka koji podešavaju arterijski i venski krvotok, kao i zbog veoma rastegljivih zidova krvnih sudova koji natapaju mozak, žirafe ne padaju u nesvest kad naglo podignu glavu.
Zanimljivo je da su žirafe jedine životinje koje se rađaju sa rogovima i imaju najduži rep među kopnenim sisarima, oko 2,4 metara. Oba pola imaju rogove, mada su rogovi kod ženki manji. Kod mužjaka, kalcijum se taloži na kostima lobanje tokom celog života praveći nove izraštaje. Rogovi rastu, pre svega, na čelu, oko očiju i na nosnoj kosti, pa glava tokom godina postaje sve krupnija i teža. Oči žirafe su krupne i smeđe, zaštićene dugim i crnim trepavicama.
Žirafe poseduju tačke koje prekrivaju celo telo, osim donje delove stomaka. Ne postoje dve žirafe sa istim rasporedom šara na telu.
Imaju dugačke i snažne vratove, prekrivene grivom koju čine kratke i oštre dlake. Vrat čini samo sedam pršljenova, kao i kod drugih sisara, ali oni kod odraslih jedinki mogu da budu široki i do 28 centimetara. Tako vrat može da dostigne i dva metra. Ove životinje takođe imaju neznatno izduženije prednje noge, oko 10 odsto duže nego zadnje.
Žirafa se hrani lišćem i granjem drveta mimoze i akacije. Brsti krunu akacije i pritom bira spoljne, mlade listove koji imaju dva puta više hlorofila, proteina i šećera od onih u unutrašnjosti krune. Mogu da pojedu 63 kilograma lišća i grančica i popiju oko 30 litara vode dnevno.
Žirafin korak je elegantan, ali može prilično brzo da trči, i do 60 kilometara na sat. Ali, ne dugo, jer pri jednom udisaju uzima samo 12 litara vazduha.
Tokom dana provode sklupčane samo dva-tri sata. Za san izdvoji veoma malo vremena – od 10 minuta do najviše dva sata za jedan dan. To je najkraće vreme provedeno u spavanju od svih sisara.
Veruje se da su žirafe skoro potpuno neme. Sam žirafin grkljan, odnosno predeo grkljana u kome su smeštene glasne žice, skoro je potpuno nerazvijen. Ipak, iako generalno tihe i nečujne, mogle su se čuti kako grokću, frkću i muču. Skorija istraživanja su dokazala da životinje komuniciraju na nivou infrazvuka.
Mužjaci žirafe žive momačkim životom
Ženke žirafa se udružuju u grupu od dvanaest ili više jedinki, povremeno uključujući i nekoliko mladih mužjaka.
Mužjaci žive u takozvanim “mladoženjačkim” stadima, dok stariji mužjaci često vode usamljeni život.
Pristup ženkama je moguć samo ako postoji hijerarhija, a ona se postepeno stvara još od mladih dana da bi, kada dođe vreme, bila utvrđena “nekingom” – “mačevanju” snažnim vratovima.
Odrasla žirafa se brani šutiranjem nogu velikom silinom. Jedan jedini udarac kopitom može da smrska lobanju lava, ili mu polomi kičmu.
Žirafe se nalaze na crvenoj listi ugrozenih vrsta
Poslednjih decenija broj žirafa se smanjio za 40 odsto. U svetu ih je 1999. godine bilo 140.000, a danas ih je samo 80.000. U čak sedam zemalja Afrike žirafe su izumrle.
Izvor: RTS

U Sibiru izmerena najviša temperatura do sad

Grad u kome je izmerena rekordno visoka temperatura, se nalazi iznad Arktičkog kruga u regionu Saha na oko 4.660 kilometara severoistočno od Moskve.
Najviša temperatura vazduha usled vrelog talasa u Sibiru izmerena je gradu Verhojansku, a temperaturni rekordi razlog su velikog broja šumskih požara.Prema podacima objavljenim na ruskoj stranici “Pogoda i klimat”, u Verhojansku je izmerena temperatura od 38 stepeni Celzijusa.
Grad se nalazi iznad Arktičkog kruga u regionu Saha na oko 4.660 kilometara severoistočno od Moskve.
Verhojansk ima oko 1.300 stanovnika i u Ginisovoj knjizi rekorda nalazi se zbog ekstremnog raspona temperature od minus 68 stepeni Celzijusa i prethodno rekordno visoke temperature od 37,2 stepena Celzijusa.
Veći deo Sibira zahvaćen je neuobičajeno visokim temperaturama zbog čega je izazvan veliki broj šumskih požara.
Izvor: Srna/Mondo