Godišnja doba u Sunčevom sistemu: Sezonske promene se ne dešavaju samo na Zemlji

Kako smene godišnjih doba izgledaju na drugim planetama?
Nije samo Zemlja planeta koja ima zimu, proleće, leto i jesen. “Sve što ima atmosferu ima godišnja doba”, kaže Nasin naučnik Džim Grin. Ona samo izgledaju drugačije na drugim nebeskim telima.
Ekvinocij i solsticij označavaju promenu godišnjih doba, a rotacija, orbita, udaljenost od Sunca i nagib ose igraju ulogu u vremenskim promenama.
Kada je Pluton najudaljeniji od Sunca – zimi – njegova atmosfera se urušava. Saturnovi prstenovi ne bacaju senku tokom ekvinocija. Na njegovom mesecu Titanu prolećni pljuskovi su od metana i mogu da traju nekoliko zemaljskih godina. Zima na Marsu sa sobom donosi sneg od ugljen-dioksida. Merkur naročito ostaje gotovo bez godišnjih doba zbog svoje tanke atmosfere i rotacije koja je toliko spora da je jedan njegov dan jednak dužini njegove dve godine.
Na Jupiteru, Veneri i Merkuru pri smeni godišnjih doba događaju se veoma male promene.
Tekst Sezonske promene objavljen je u rubrici Kompas u National Geographic Srbija u januaru 2014. godine.
Izvor: National Geographic Srbija

Gde su usevi najpre rasli?

Savremeno voće i povrće rezultat je višemilenijumskih pokušaja i grešaka u gajenju i selekciji.
Prvobitne divlje vrste glavnih svetskih useva evoluirale su u geografskoj izolaciji, a onda su se širile posredstvom vetra, bujica ili životinjskog izmeta.
Ljudi su s vremenom razvili određene prioritete, čuvali seme i eksperimentisali uslovima uzgoja željene hrane. Taj proces genetičari nazivaju domestikacijom. Zemljoradnici ga nazivaju poljoprivredom.
Većina današnjih prehrambenih useva ne liči na svoje primitivnije, manje plemenite pretke. Prvobitne jagode nisu bile tako velike i slatke kao što je to slučaj sa savremenim vrstama. Jabuke iz samoposluge, koje su klonirane, bilo bi teško proizvesti bez kalemljenja. Otkrivanje porekla hrane posao je naučnih istraživača.
Koristeći genome i kulturološke zapise, oni mogu da utvrde poreklo nekog useva. “U dodiru sa ljudima evolucija biljke biva obično promenjena”, kaže Pol Gepts sa Univerziteta Kalifornija, u Dejvisu, botaničar koji proučava poreklo i evoluciju pasulja i drugih useva. Koristeći svoja znanja o istoriji hrane, naučnici mogu čak i da poboljšaju kvalitet onoga što će biti servirano na tanjirima sutrašnjice.
Tekst Gde su usevi najpre rasli objavljen je u rubrici Kompas u National Geographic Srbija u septembru 2015. godine
Izvor: National Geographic Srbija

Kako milijarder koji stoji iza Fortnajta štiti šume?

Da ste na mestu Tima Svinija, osnivača i izvršnog direktora Epik Gejmsa, koji se nalazi na Forbsovoj listi 400 najbogatijih Amerikanaca, na šta biste najviše trošili novac?
Ovaj programer video-igara, čije bogatstvo Forbs procenjuje na oko 4,5 milijardi dolara, ima jedan neuobičajen hobi. Svini je kupio na desetine hiljada hektara šumskog zemljišta u Severnoj Karolini, a zatim je mnoga od njih donirao organizacijama za konzervaciju zemljišta, piše sajt Klima 101.
Sve je počelo 2008. godine, nakon kolapsa na tržištu nekretnina, kada je Svini počeo da kupuje ekološki važna zemljišta, bogata biodiverzitetom, na teritoriji Severne Karoline, na kojoj se nalazi i sedište njegove kompanije. Do sada je Svini potrošio preko 15 miliona dolara kako bi kupio preko 20 000 hektara zemljišta, što ga čini jednim od najvećih zemljoposednika u ovoj saveznoj državi SAD.
Ljubav prema prirodi Tima Svinija datira iz ranog detinjstva, koje je često provodio na farmi svoje bake u Virdžiniji. Međutim, kada se ona razbolela, porodica je bila primorana da proda farmu, da bi pokrila medicinske troškove njenog lečenja. Moguće da je to bio razlog koji je motivisao ovog multimilijardera da iskoristi svoje bogatstvo ne bi li što više prirodnog zemljišta zaštitio od takve sudbine.
Svinijev cilj nije samo puka konzervacija šumskog zemljišta, već se nada da će obezbediti ekološki koridor za retke i osetljive biljne i životinjske vsrte. Ekološki koridor podrazumeva putanju koja omogućava kretanje jedinki populacija između zaštićenih i ekološki značajnih područja, od jednog lokaliteta do drugog, koji čine deo ekološke mreže.
OD PODRUMA DO FORBSOVE LISTE
Sa samo 20 godina i 4000 dolara lične ušteđevine, napustivši studije, Tim Svini je osnovao svoju kompaniju u podrumu kuće svojih roditelja 1991. godine, a od tada svoj posao nije menjao. Za sedište svoje kompanije nije izabrao neko očigledno mesto, poput „Silicijumske doline’’ u Kaliforniji, već se odlučio za Keri, u Severnoj Karolini.
Osnivač Epik Gejmsa kaže da slobodno vreme najviše voli da provodi u prirodi, istražujući šumske predele, a ima običaj i da naglasi da on sam nije radio na dizajnu i programiranju najpopularnije igre ove kompanije, Fortnajta, već da su to uradili njegovi zaposleni. Ipak, pitanje je da li bi bez njegovog vođstva popularnost Fortnajta dostigla današnji obim.
FORTNAJT KAO PLATFORMA ZA RAZGOVOR O KLIMATSKIM PROMENAMA
Igra Fortnajt je bez sumnje jedan od većih fenomena današnje gejming industrije i uživa ogromnu popularnost među mlađom publikom.
Jedan od glavnih razloga za ovaj uspeh je to što je Svini postigao nešto što je omogućilo svim igračima ove igre širom sveta da se povežu i oforme svojevrsnu zajednicu, bez obzira da li koriste Xbox, Play Station, Nintendo konzole, pametne telefone ili tablete. Nakon višemesečnih pregovora sa Sonijem i Majkrosoftom, Svini je uspeo da sruši barijere i obezbedio ljubiteljima Fortnajta mogućnost da igraju zajedno, bez obzira na to koje konkurentske uređaje koriste.
Sada, oko 250 miliona ljudi na svetu igra Fortnajt, a tokom prošlog meseca desetine hiljada je provelo oko 54 miliona sati gledajući uživo druge kako igraju na platformi Twitch.
Ovu popularnost iskoristili su i poznati klimatolozi Katrin Heihou i Endru Desler koji su osnovali „Fortnite Climate Squad” i na Tviču igrali ovu igru i razgovarali o klimatskim promenama sa publikom.
ZNAČAJ EKOLOŠKIH PODUHVATA TIMA SVINIJA
Dok se čovečanstvo bori sa klimatskim promenama, a po mišljenju naučnika ne dovoljno brzo i efektivno da bi se sprečile ekstremne posledice koje nam donosi globalno zagrevanje, ljudi kao što je Tim Svini nam vraćaju nadu i inspirišu nas da se i sami uključimo u borbu.
Konzervacijom šumskog zemljišta, Svini sve te kupljene hektare štiti od krčenja šuma i obezbeđuje siguran dom svim biljnim i životinjskim vrstama koje su tu nastanjene. U ovom poduhvatu, čovek koji stoji iza Fortnajta nije sam, postoji još ljudi i organizacija koji dele njegovu viziju i koje se bore za očuvanje naše planete, a svako od nas može da se uključi i postane deo te globalne zelene porodice, bilo da igramo Fortnajt ili ne.
Izvor:  klima101.rs

Ogromni talasi na Atlantiku, Velika Britanija se sprema za oluju i poplave

Photo by Nathan Hill-Haimes on Unsplash

Ogromni talasi jure severnim Atlantikom ka Velikoj Britaniji koja se sprema za drugi uzastopni vikend uz zimsku oluju i poplave.
Stotine avionskih letova su otkazane iz Londona i s drugih britanskih aerodroma, a već je poremećen i železnički saobraćaj.
Četvrta oluja ove zime koju je britanski meteorološki servis “Met Ofis” nazvao “Denis”, stigla je u Irsku u drugde na severu Velike Britanije i prouzrokovala prekide saobraćaja što če se pogoršavati tokom dana.
Metorolozi su dobili 18 upozorenja zbog poplave širom Engleske, a veće poplave se tek očekuju.
Irska meteorološka služba izdala je nekoliko upozorenja na vetar brzine i do 120 kilometara na sat.
Upozorenje na oluju izdato je i na Islandu. Očekuje se da će nevreme pogoditi za sva područja Velike Britanije, uključujući delove severne Engleske koji se još oporavljaju od oluje “Kiara” prošlog vikenda.
Državna agencija za životnu sredinu saopštila je da će poplava verovatno biti veća nego prošlog vikenda pošto će kiša pasti na već zasićeno tlo.
“Naše oružane snage su uvek spremne da podrže lokalne vlasti i zajednice kad god im zatreba”, rekao je britanski ministar odbrane Ben Valas.
Vojska danas već pruža pomoć od poplava u Jorkširu.
Izvor: beta.rs

Za pošumljavanje u Toplici 20.000 besplatnih sadnica bagrema

Photo by Markus Spiske temporausch.com from Pexels

Javno-komunalno preduzeće “Hameum” iz Prokuplja podelilo je polovinu od 20.000 sadnica bagrema koje poklanja vlasnicima poljoprivrednih poseda na području Topličkog okruga.
Direktor “Rasadnika” Stevan Kostić je rekao Agenciji Beta da sadnice mogu da dobiju svi vlasnici šumskog zemljišta, čak i oni koji imaju zemljište šeste i sedme klase.
Da dobili sadnice, zainteresovani treba da “Rasadniku” dostave fotokopije posedovnog lista i lične karte.
Izvor: beta.rs

Korona virus i Srbija – poslednje informacije

Photo by CDC on Unsplash

Saznajte kakvo je trenutno stanje u svetu kada je reč o virusu COVID-19 i pročitajte preporuke Instituta za javno zdravlje “Dr Milan Jovanović Batut”.
U prеthоdnih dvа dаnа su priјаvljеni slučајеvi lокаlnе trаnsmisiје nоvоg kоrоnа virusа u višе zеmаljа (Rеpubliка Коrеја, Јаpаn, Irаn, Itаliја), а rеgistrоvаn је i vеći brој uvеzеnih slučајеvа u drugim zеmljаmа uglаvnоm коd оsоbа које sе vrаćајu sа кruzеrа “Diаmоnd Princеss” којi је biо uкоtvljеn u luci Јокоhаmа u Јаpаnu u rеžimu каrаntinа оd 5. fеbruаrа 2020. gоdinе (SАD, Аustrаliја, Izrаеl, Libаn).
Imајući u vidu spеcifičnе riziке zаrаžаvаnjе оsоbа које su bоrаvilе u каrаntinu nа кruzеru “Diаmоnd Princеss”, као i isкustvа drugih zеmаljа sа pоvrаtnicimа (SАD, Аustrаliја…), Rеpubličка stručnа коmisiја zа zаštitu stаnоvništvа оd zаrаznih bоlеsti је dаlа prеpоruкu dа sе u cilju pојаčаvаnjа mеrа zаštitе оd impоrtоvаnjа infекciје, uspоstаvi mеrа каrаntinа zа držаvljаnе Rеpubliке Srbiје којi sе vrаćајu sа оvоg brоdа. Оvа mеrа ćе biti primеnjivаnа i u drugim situаciјаmа nа оsnоvu prоcеnе riziка.
Оdbоr zа vаnrеdnе situаciје Svеtsке zdrаvstvеnе оrgаnizаciје (SZО) prоglаsiо је 30. јаnuаrа 2020. gоdinе јаvnоzdrаvstvеnu prеtnju оd mеđunаrоdnоg znаčаја zbоg еpidеmiје bоlеsti којu izаzivа nоvi коrоnа virus.
Nоvi коrоnа virus (COVID-19) – pоslеdnjе infоrmаciје
U svеtu је, dо 22. fеbruаrа 2020. gоdinе (8:00 CЕT) priјаvljеnо uкupnо 77.825 оbоlеlih оd infекciје izаzvаnе nоvim коrоnа virusоm (CОVID-19), uкljučuјući 2359 smrtnih ishоdа. U Еvrоpi је rеgistrоvаn 61 pоtvrđеn slučај infекciје nоvim коrоnа virusоm, i tо u: Itаliјi (17), Nеmаčкој (16), Frаncusкој (12), Uјеdinjеnоm Кrаljеvstvu (9), Špаniјi (2), Rusiјi (2), Finsкој (1), Švеdsкој (1) i Bеlgiјi (1). Rеgistrоvаn је i prvi smrtni slučај nа pоdručјu Еvrоpе (Frаncusка). ([1]. Оsim NR Кinе, slučајеvi CОVID-19 su rеgоstrоvаni u uкupnо 28 zеmаljа (tri nоvе zеmljе u оdnоsu nа prеthоdni izvеštај) i nа јеdnоm brоdu uкоtvljеnоm u luci Јокоhаmа u Јаpаnu.
Prеmа mеdiјsкim izvеštајimа, dоšlо је dо rеgistrаciје višе оd 70 slučајеvа infекciје u Itаliјi, а prеduzimајu sе rigоrоznе u višе grаdоvа sа ciljеm оgrаničаvаnjа i suzbiјаnjа trаnsmisiје infекciје.
Naučnici Svetske zdravstvene organizacije objavili su da bi svet trebalo bolje da se pripremi za moguću pandemiju korona virusa. Iz ove organizacije su rekli da je prerano nazivati epidemiju pandemijom, ali i da bi zemlje trebalo da budu “u fazi pripravnosti”.
Da li će korona virus stići u Srbiju?
Novi korona virus stići će i u Srbiju, smatra dečji pulmolog i alergolog dr Branislav Nestorović, ali napominje da se od ovog virusa razboli svaka šesta osoba, da je smrtnost niska, dok je kod gripa procenat obolelih mnogo veći.
Nestorović za TV Prvu kaže i da se retko beleže primeri zaraženih među decom i ženama.
“Žene obično ne oboljevaju i smrtnost je niska”, rekao je Nestorović i dodao da su na udaru najstariji građani sa ozbiljnim hroničnim oboljenjima.
Nestorović napominje i da svaka teorija o tome kako se virus širi ne može da se sa sigurnošću potvrdi, posebno zbog “specifične situacije” u Italiji, prenosi B92.
Na pitanje da li će virus stići u Srbiju, Nestorović odgovara potvrdno.
“Virus će sigurno stići”, smatra on, ali dodaje da “virus slabi prolaskom kros ljude”.
PREPORUKE INSTITUTA ZA JAVNO ZDAVLJE “DR MILAN JOVANOVIĆ BATUT”
Grаđаnimа Rеpubliке Srbiје sе sаvеtuје dа оdlоžе plаnirаnа putоvаnjа u Кinu zbоg mоgućеg riziка оd zаrаžаvаnjа nоvim коrоnа virusоm.
Uкоliко putuјu u Кinu, prеpоručuје sе pridržаvаnjе slеdеćih mеrа:
•    izbеgаvаnjе коntакtа sа оsоbаmа које imајu znаке infекciје оrgаnа zа disаnjе (каšаlj, кiјаnjе, curеnjе nоsа, pоvišеnа tеmpеrаturа);
•    izbеgаvаnjе mаsоvnih окupljаnjа i bоrаvка u prоstоru gdе sе nаlаzi vеliкi brој оsоbа;
•    pојаčаnа i čеstа higiјеnа ruкu (prаnjе vоdоm i sаpunоm nајmаnjе 20 sекundi, ili ако tо niје mоgućе, коrišćеnjе аlкоhоlnih gеlоvа zа dеzinfекciјu ruкu, nаrоčitо nакоn коntакtа sа оbоlеlim оsоbаmа ili bоrаvка u pоtеnciјаlnо ugrоžеnоm pоdručјu;
•    mоžе sе prеpоručiti nоšеnjе mаsкi prеко ustа i nоsа uкоliко sе bоrаvi u prоstоru gdе su mаsоvnа окupljаnjа (аеrоdrоmi, žеlеzničке i аutоbusке stаnicе, grаdsкi i mеđugrаdsкi prеvоz i sl);
•    pridržаvаnjе mеrа zаštitе оd prеnоšеnjа infекciје коd svih оsоbа које оsеtе simptоmе infекciје оrgаnа zа disаnjе (rеspirаtоrnа higiјеnа – оdržаvаnjе оdstојаnjа оd drugih оsоbа, pокrivаnjе ustа i nоsа priliкоm каšljаnjа ili кiјаnjа pаpirnim mаrаmicаmа ili ruкаvоm u prеgibu lакtа, čеstо prаnjе ruкu);
•    izbеgаvаnjе коntакtа sа živim ili mrtvim divljim ili dоmаćim živоtinjаmа.
Grаđаnimа Rеpubliке Srbiје i drugim putnicimа којi dоlаzе iz Кinе i drugih pоdručја u којimа su mоgli biti izlоžеni infекciјi nоvim коrоnа virusоm sаvеtuјеmо dа sе držе uputstаvа која su sаdržаnа u Zdrаvstvеnоm upоzоrеnju (nа srpsкоm, еnglеsкоm i кinеsкоm јеziкu).
Izvor: National Geographic Srbija.

Apartman Kinuta

Afirmišući kontinuitet i veze istorijskog i savremenog razvoja arhitekture i kreativnog izraza, dizajnirana je otvorena struktura čiji je primarni motiv korisnik kao njen vitalni i reprezentativni deo i koja se temelji na shvatanju arhitekture kao vrste filozofije o sredini i okolini. oslanjanje na bezvremene tradicionalne vrednosti dve kulture – Skandinavske i Japanske, iznedrilo je prostor koji je prava oaza mira i spokoja u bučnom Tokiju.
Enterijer u kome vlada čudesna prisnost čoveka i prostora ostvarena svetlošću, senkom i teksturom materijala, rezultat je saradnje između lokalnog dizajna studija iz Tokija Keiji Ashizava i Norm arhitekata sa sedištem u Kopenhagenu. Spojilo ih je obostrano divljenje i ljubav prema prirodnom bogatstvu i beskonačnim dizajnerskim mogućnostima, uz poštovanje obe tradicije. Projekat se zasniva na obnovi dva stana u kompleksu apartmana Kinuta Terrace. On je prvobitno sagrađen još 1980- ih i ima integrisano dvorište, što kompleks čini jedinstvenim, a živeti mirno u skladnom okruženju velika je privilegija u gradu poput Tokija.

TIŠINA I SVETLOST Sofisticiranost projekta proizilazi iz interpretacije odnosa svih elemenata koji čine kompozicionu celinu prostora – oblik, površina, tekstura, refleksija, transparentnost, boja i osvetljenje. Senka zbog svoje moći transformacije postaje element forme u prostoru, ne manje važan od zida ili plafona, a svojim pokretom naglašava prolaznost vremena.

Formalno-prostorni odnosi elemenata i sama struktura arhitektonskog prostora nastali su kao ekvivalent ekspresije i vizuelne percepcije doživljaja stvarnosti, pri čemu je dnevna svetlost, kao najvažnije sredstvo kojim su projektanti raspolagali, s pravom postavljena na pijedestal. Kombinujući uravnotežen industrijski i prirodni izgled i osećaj, svaki prostor je dizajniran tako da propušta vazduh i svetlost, čime se stvara prijatna atmosfera.

U radu sa duplim visinama i velikim prozorima okolina se poziva unutra i obrnuto, a ponavljajući uzorci koriste se za stvaranje umirujućeg osećaja poznatog. Interesovanje autora je usmereno prema igri svetlosti u prostoru, boji i uticaju koji svetlo ima na korisnika zbog svoje sposobnosti da menja ljudska osećanja, ističe teksturu i naglašava vrednost ambijenta. Usred energičnog i bučnog Tokija stvorena je prava oaza mira, tišine i spokoja, koja u skladu sa japanskim konceptom zena nudi osećaj oslobađanja i suštine postojanja.

TRADICIJA KAO INSPIRACIJADva dizajnerska studija su u saradnji sa vodećim japanskim proizvođačem drvenog nameštaja Karimokuom radila na jednoj rekonstrukciji i tom prilikom je nastala ideja o novoj kolekciji nameštaja. Otuda inauguralna kolekcija Kinuta predstavlja seriju od 12 komada nameštaja izrađenih po meri koji se u potpunosti oslanjaju na prirodne reference povezanog dvorišta u pokušaju da se što više integrišu u prirodu ne samo svojim dizajnerskim jezikom, nego i materijalnim sastavom.

Detalji naglašavaju dominantnu lakoću i prozračnost celokupne atmosfere. Tu spadaju elegantna ograda stepeništa i galerije, mermerna ploča na drvenim nosačima stola i veliki luster u kuhinji koji razigrava plafon. Geometrizovani elementi enterijera u zavisnosti od prostornog rasporeda i međusobnih odnosa dobijaju novo značenje i grade formu figurativnog karaktera koja asocira na konkretne pojave.

Ostvarivanje kontinualnosti prostora i uvođenje prirode u enterijer omogućeno je ranije postavljenim arhitektonskim okvirom – belim volumenima orijentisanim prema dvorištu koji kombinacijom bazičnih formi sa svetlom ostavljaju snažan utisak. Isticanje konstruktivnih elemenata kao deo umetničkog izraza (vidne i naglašene grede koje se seku u dnevnoj sobi) nudi neposredniji doživljaj i identifikaciju sa prostorom, svedočeći o njegovoj iskrenosti i ozbiljnosti, ali i o veštini autora da ovladaju prostorom definisanim strogim konturama i organizovanim rasporedom.

Dizajn nameštaja -inspirisan je strukturama iz japanskih hramova i vrtova.

DIZAJN NAMEŠTAJA INSPIRISAN JE UGLAVNOM STRUKTURAMA VIĐENIM U JAPANSKIM HRAMOVIMA I VRTOVIMA. TAKO JE NAPRIMER RITAM KROVNIH LINIJA NA HRAMOVIMA KOJE SU AUTORI POSETILI VIDLJIV NA DUGAČKOM NISKOM STOLU.

Snažna i otmena – Petrovaradinska tvrđava i tajne njenog podzemnog sveta

Na Petrovaradinskij steni dostojanstveno stoji tvrđava koja duboko ispod površine zemlje krije uzbudljive priče i, vekovima stare, legende.
Leon Šurbanović je, kako kaže, “bio još klinac” kada je zalutao u tunelima ispod Petrovaradinske tvrđave, smeštene na desnoj obali Dunava. Mnogo se uplašio, ali se već tada zainteresovao “da raščivija” taj skriveni svet lavirinta. Kada je porastao, postao je dizajner, multimedijalni umetnik, a sebe naziva i ratnikom UGRIP-a, što bi značilo da je – urbani gerilac iz podzemlja. Ovo podrazumeva da je bar delimično ispunio obećanje davno dato samom sebi.
“Tek 2015. godine, ušao sam ozbiljno u istraživačku priču krećući “u zarone” sa jednim prijateljem, Slavomirom Kišfalubcem”, kaže Šurbinović. Ekspedicije su zahtevale ozbiljne pripreme opreme i onog što će se dole popiti i pojesti, od baterija, rezervnih baterija, čitavog arsenala uložaka za njih, šibica, upaljača, lasera, suzavca i noža, kao hladnog oružja protiv lisica i jazavaca koji tu obitavaju.
Obavezan je i danas pojas za stomak i bubrege, troslojna odeća, kapa ili kapuljača u slučaju najezde slepih miševa, flašica vode ili čaja, sok od limuna, sredstva prve zdravstvene pomoći, kao i ašov zbog mogućeg urušavanja hodnika, ili ranije – otrpavanja urušenih. Pomoć u orijentaciji isprva im je davala mapa Ratnog arhiva Beča, iako nedovoljno dosledna, budući kombinovana od 70 drugih, ali sada ugripi raspolažu najdetaljnijim kartama petrovaradinskog podzemlja koje su sami sastavili.
Najpouzdaniji GPS, kako se Šurbanović šali, jeste onaj u njihovoj glavi, nastao uz pomoć tehnike zvane “pipavac”, kako su ugripi istražili sve nivoe sa više od 16 kilometara hodnika, duboko ispod površine zemlje. Ali, i pored vladanja podzemnim terenom, gerilski su se ratnici jednom “ozbiljno izgubili”, i jedva pronašli izlaz nakon 17 sati lutanja. Njihovi prethodnici, radoznalci ili nevaljalci, put su obeležavali kamenčićima, kokicama, trakama od VHS-a, najlonom za pecanje, kanapima, šrafovima, svećama… i ostavili oko 2.500 grafita.
Neki od tih ilegalnih istraživača tragali su za skrivenim blagom Marije Terezije, neki za tajnim prolazom do Sremskih Karlovaca, Iriga, Novog Sada, Rume, pa čak i Beča, podstaknuti urbanim legendama.
Neki su samo obavljali radnje protivne moralu i zakonu, često nesvesni prave prirode hodnika, odbrambenog sistema u tursko-austrijskim minskim ratovima.
Međutim, Petrovaradinsku stenu, kako lokalitet zovu geolozi, a i sama “petra” znači stena, naseljavali su ljudi još od praistorije, pa arheološka otkrića sa početka ovog milenijuma ukazuju na ovdašnji život još od paleolita. Perfektan strateški položaj nisu preskočili ni Kelti, ni Rimljani koje nasleđuje Vizantija. Za Vizantijom stižu Ugari, a s dozvolom kralja Bele IV, ovde se nastanjuju monasi iz reda cistercita, za koje je specifično da vole da se osamljuju i tihuju. Smenom naroda i kultura, i utvrđenje menja gabarite i obrise, ali ne i funkciju. Turski putopisac Evlija Čelebija u srednjem veku za tvrđavu i njenu okolinu kaže sledeće:”Grad Varadin leži na obali reke Dunav, njegova citadela ima šestougaoni oblik, a nalazi se na jednom visokom brdu koje se diže nebu pod oblake. To je nepristupačan, čvrst i u istinu star grad… Grad ima sedam velikih kula, svi bastioni izgrađeni su skladno… U tvrđavi ima svega dve stotine daskom pokrivenih kuća bez ograda i bašta, zatim Sulejman-hanova džamija, skladište municije i žitni ambari… Na jugoistočnoj strani nalaze se samo bregovi i po njima sve sami vinogradi”.
Poetski opis čuvenog Čelebije, može i da odvrati pažnju od prave namene “đave”, kako danas najvećoj fortifikaciji na Dunavu tepaju Novosađani, odbijajući da prihvate nomenklaturu po kojoj je ona druga po veličini. Još veća nego što je sada, Petrovaradinska tvrđava podignuta je kao bastion i granična tačka između hrišćanstva i islama.
“Pola milenijuma Turci Osmanlije vodili su minske ratove, opsedali tvrđave mesecima ili godinama, osvajajući parcijalno infrastrukturu – prolaze za snabdevanje vodom, pekare, menjačnice tog vremena, kupleraje za potrebe vojske…”, priča Šurbanović. Zatim bi se turski vojnici tajno infiltrirali, da bi na kraju pljačkali, palili… i išli dalje, osvajajući Evropu sve do Beča.
Borbe su se vodile na dva fronta – dole, bušenjem tunela ka tvrđavama, a gore nadzemnim dejstvima vojske, dok 1962. godine car Leopold I niej rekao – dosta. I finansirao izgradnju jedne od najmonumentalnijih i najlepših tvrđava u ovom delu sveta, što ona ostaje do danas.
Nad zemljom, Leopold je podigao fortifikaciju od šest delova, od kojih danas jedan fali, iz nauci nepristupačnog razloga, dok je drugi potonuo u Dunav ko zna kad. Mostobran je u ovom veku srušen i ugrađen u objekte druge namene, od običnih kuća do škola i bolnica. Međutim fascinantan splet podzemnih hodnika bio je i najveća “promašena investicija”, kako se šali Šurbinović. Nikada nije bio upotrebljen u svojoj primarnoj svrsi. Eugen Savojski, kao jedan od najvećih austrijskih vojskovođa i državnika, graditelj bečkog Belvederea, godine 1716, sprečio je Turke u osvajanju Petrovaradina.
Bila je to petosatna bitka iz koje se rodila moderna Evropa, uz učešće oko 300.000 suprotstavljenih ratnika. U njoj je od ruke Savojskog postradao Damada ali-paša, što je njegove vojnike sasvim omelo, te sprečilo dalje širenje Otomanske imperije. Lavirint podzemnih hodnika, za koje više nije bilo potrebe zbog napretka tehnike, ispreda i priču kako se od tada ovde živelo. Pa 1918. godine, kad tvrđavu napuštaju Austrijanci, to je jedan gigantski magacin, a delom zatvor. U njemu su bili zatočeni i vožd Karađorđe posle sloma Prvog srpskog ustanka, i narodni lekar Vasa Pelagić, kao nosilac socijalističkih ideja, i hrvatski književnik Antun Gustav Matoš, uhapšen kao vojni dezerter.
Za vreme Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije, tuneli se koriste kao konjušnice, i za skladištanje razne robe.
Tokom Drugog svetskog rata u zamršenom spletu hodnika krili su se partizani, pokušavajući i da osmisle paklenu mašinu, razornu po okupatore. Tek po završetku ovog vojevanja, tvrđava je otvorena i za posetu civilnog stanovništva, a 1948. godine stavljena pod zaštitu države kao kulturno-istorijski spomenik.
Petrovaradinska tvrđava sa predgrađem – Vodenim gradom, danas služi meštanima, Novosađanima i gostima sa svih strana, za romantične šetnje. Zaljubljeni se poljube kod kapije Ludviga Badenskog. Gornji i Donji Ludvigov bastion, kao i Oficirski paviljon, i kapija Leopolda Prvog u funkciji su uživanja domaćih posetilaca i turista. Kasarna je pretvorena u hotel “Leopold”, a Arsenal u Muzej grada Novog Sada, uličice su pune kafića.
Sa vidikovca na visokim bedemima, puca pogled na ravnicu, dok perspektiva iz donjeg rakusa opravdava nadimak tvrđave “Gibraltar na Dunavu”, tako je ta scena velelepna. Zvezde se posmatraju iz Planetarijuma. Dominira otmeni stil Austrije 18. veka, za koji je prvenstveno zaslužan Leopold I, iz loze Habzburgovaca.
Barokni toranj sa satom prečnika dva metra, prepoznatljiv je simbol tvrđave. Brojevi na časovniku ispisani su rimskim oznakama, kao što je bilo pravilo na hrišćanskim crkvama. Najveća posebnost sata ipak su dužnosti kazaljki: mala pokazuje minute, a velika sate, kako bi ih jasno i izdaleka videli lađari i znali kada je vreme za smenu straže. Satni mehanizam se svakodnevno i danas navija ručno i zvoni pune sate.
“Grad na steni čvrst kao stena” i dalje vodi ratove koje ne namerava da izgubi, prateći dugu tradiciju mudrog vojevanja.
Tekst je objavljen u specijalnom izdanju National Geographic Srbija i Turističke organizacije Srbije, “Dunavom kroz Srbiju”.
Izvor: National Geographic Srbija.

Istraživanja ukazuju: Do 2100. godine će nestati koralni grebeni

Naučna istraživanja na Univerzitetu Manoa na Havajima ukazuju na činjenicu da će od 70 do 90 odsto svih koralnih grebena nestati tokom narednih 20 godina. Razlog su klimatske promene, okeani se greju, mora su sve kiselija i zagađenija, navode studije naučnika.
Klimatske promene mogle bi do 2100. godine da ‘ubiju’ sve koralne grebene na Zemlji, pokazalo je američko naučno istraživanje. Posle proučavanja svetskih okeana naučnici došli su do zaključka da će “do 2100.godine preostati pokoji ili nijedan koralni greben”.
“Izgledi su prilično tmurni”, kaže Rene Seter, jedna od naučnica sa univerziteta.
Aktivisti za zaštitu životne sredine i naučnici rade na obnovi koralnih grebena, uzgajaju ih u laboratorijima i vraćaju u more, kako bi pokušali da ožive umiruće grebene.
Ali, to možda neće biti dovoljno, upozoravaju naučnici.
U okviru nove studije izrađene su karte okeana s lokacijama koje bi bile najpogodnije za taj način obnove grebena uzimajući u obzir faktore poput kiselosti voda, temperature mora, gustine ljudskih naselja i intenziteta eksploatacije zemlje.
Većina delova okeana u kojima sada žive korali neće do 2045. godine biti pogodna za njihov život i to okruženje će se pogoršavati do 2100. godine, pokazuju naučni simulacijski modeli.
Postoji tek nekoliko lokacija na kojima bi do te godine mogli da se obnove koralni grebeni poput delova Donje Kalifornije ili Crvenog mora, ali čak ni oni nisu idealna staništa za korale zbog blizine reka.
Naučnici upozoravaju da su klimatske promene veliki ubica. Ljudsko zagađenje, iako predstavlja problem, tek je mali deo velike pretnje.
“Napori da se očiste obale su sjajni i borba protiv zagađenja je sjajna. Moramo nastaviti s tim naporima”, istakla je Seter i dodala da je borba protiv klimatskih promena ono na šta stvarno treba pozivati, kako bi se zaštitili korali.
Uništavanje grebena imaće razorne posledice po čovečanstvo. Gotovo milijardu ljudi zavisi od njih, kao glavnom izvoru belančevina, a koralni grebeni štite i obalni pojas i infrastrukturu, što znači da bi njihov nestanak mogao da ugrozi i sigurnost i održivost naselja na obali.
Naučnici traže način da običnom čoveku objasne brzinu kojom se okean zagreva.
Izvor: National Geographic Srbija.

Kako je zvučao Veliki prasak?

S obzirom na njegovo pompezno ime, bilo bi očekivano da je Veliki prasak činio i iznenadni, eksplozivni zvuk. To, međutim, nije bio slučaj, kažu stručnjaci.
Kako je zvučao Veliki prasak, zapravo, nije nepoznanica: fizičar Univerziteta u Vašingtonu Džon Krejmer uspeo je da rekonstruiše ovaj zvuk.
Dve godine nakon što je u listu Analog Science Fiction and Fact objavio kolumnu u kojoj je pisao o radijaciji koja je u svemiru ostala iza Velikog praska, poznati fizičar dobio je 2003. godine pismo od žene čiji jedanaestogodišnji sin treba da napravi projekat o ovoj teoriji za čas fizike. Dečak je pročitao Krejmerovu kolumnu i želeo da otkrije kako tačno zvuči Veliki prasak i pusti taj zvuk u okviru svog projekta. Takav zvuk još uvek nije bio zabeležen u tom trenutku, ali je podstakao univerzitetskog profesora da dobro razmisli.
“Razmišljao sam o tome dan ili dva, a onda sam imao snažnu želju da i sam čujem zvuk Velikog praska”, objasnio je jednom prilikom Krejmer.
I zato ga je rekonstruisao.
On je koristio podatke koje je prikupila Vilkinsonova mikrotalasna anitotropna sonda (WMAP) Američke svemirske agencije, poslata da istraži kosmičko pozadinsko zračenje, odnosno elektromagnetnu radijaciju za koju se pretpostavlja da je ostatak od Velikog praska i najstarija svetlost u svemiru.
Profesor Krejmer je podatke uneo u kompjuterski program koji je na osnovu njih napravio simulaciju tog zvuka — toliko niskog da ljudsko uho ne bi moglo da ga registruje da ga on nije značajno pojačao, a zvučni talasi bili su „razvučeni“ i „izvijeni“. Zbog svega toga, Veliki prasak pre je bio šum nego prasak.
“Zvuči kao kad veliki avion leti 30 metara iznad kuće usred noći”, objasnio je tada Krejmer.
On je na svom sajtu otkrio i da, iako on nije čuo ovaj zvuk, njegovi ljubimci jesu.
“Kad sam ga prvi put pustio i zvuk se začuo u mojoj kancelariji, naša dva mužjaka šetlandskog ovčara Aleks i Lens su dotrčali u prostoriju lajući uznemireno”, piše Krejmer.
Više od decenije kasnije, 2013. godine, Krejmer je napravio novi snimak, ovog puta uz pomoć podataka dobijenih uz pomoć svemirskog teleskopa Plank Evropske svemirske agencije.
Iako Veliki prasak nije bio naročito glasan, on je bio i te kako dugotrajan zvuk. Tokom prvih 100.000 do 700.000 godina otkad se dogodio, univerzum je bio gušći nego vazduh na Zemlji, što je značilo da su zvučni talasi mogli da putuju kroz njega dok se univerzum hladio i širio. Budući da pre Praska ni sam univerzum nije postojao, može se reći da je ovo prvi zvuk.
Izvor: National Geographic Srbija.

Rekonstrukcija seoske kuće

Koncept vezan za ideju svedočenja i sećanja, ali oblikovan savremenim arhitektonskim izrazom, iskazuje jasan stav da arhitektura prošlosti nije važna sama po sebi, već svoj puni značaj i smisao dobija zahvaljujući njenim sadašnjim relacijama sa kontekstom sa kojim se upoređuje, koji je nadograđuje i proširuje do beskonačnosti.
Nedavno završena rekonstrukcija privatne seoske kuće u jednom italijanskom selu u podnožju Alpa delo je arhitekte Frančeska Di Gregorija. Cilj projekta je bio povezivanje objekta sa prirodom i okolnim izgrađenim okruženjem na način koji ostvaruje dijalog sa socijalnim i teritorijalnim kontekstom. Gabarit originalne građevine poštovan je i proširen vizuelno upečatljivim novim betonskim konstrukcijama, ramovima koji uokviruju pejzaž i nude različite poglede na bujno zeleno okruženje i vinograd.

Najviši element, najistaknutija zgrada, sadrži glavnu spavaću sobu u prizemlju, dečje sobe na gornjim spratovima i krovnu terasu na vrhu. Od dva štala jedan je namešten kao dnevni boravak, kuhinja sa trpezarijom i velika veranda na jugozapadnoj strani, sa radnim prostorom i igraonicom na prvom spratu. U drugom ambaru se nalazi studio za kuvanje u kome do dvadeset ljudi može učestvovati u kulinarskim časovima, radionicama i aktivnostima team buildinga koje vodi klijent. Pored studija nalazi se garaža, ostava i gostinski apartman na prvom spratu. Velika klizna vrata u centru mogu se otvoriti da bi se otkrila ulazna kapija u dvorište.

Arhitektura u odnosu prošlog i sadašnjeg
Rekonstrukcija seoskog objekta u Italiji blisko je vezana za pitanje trajanja arhitektonskog dela  u okvirima koji su mu nametnuti i u uslovima koje su mu odredile životne okolnosti. Usled osećaja trajanja i monotonog ponavljanja, javlja se potreba za novim, savremenim, sadašnjem  trenutku bliskim sadržajem i dopunom koja će oplemeniti prošlo i sveprisutno, i na spontan i nenametljiv način udahnuti jednu vrstu forme koja živi i ostvaruje dublji odnos sa prirodom i prisnost sa okruženjem. 

Kuća je dobar primer istovremenog prisustva različitih urbanih i vremenskih dimenzija čiji pluralitet ne znači nadmetanje epoha prošlosti i sadašnjosti, već njihovu interakciju i uklapanje. Vreme i mesto u ovom slučaju ne  doživljavaju se kao ograničenje, već kao elementi koji sugerišu ideju – neophodni izazov, a ne predmet uklanjanja ili zapostavljanja.

Kuća je dobar primer istovremenog prisustva različitih urbanih i vremenskih dimenzija čiji pluralitet ne znači nadmetanje epoha prošlosti i sadašnjosti, već njihovu interakciju i uklapanje. Vreme i mesto u ovom slučaju ne  doživljavaju se kao ograničenje, već kao elementi koji sugerišu ideju – neophodni izazov, a ne predmet uklanjanja ili zapostavljanja.

Oprezan u pokušaju da kući vrati ljudsku dimenziju, Di Gregorio ramovima ublažava njen inicijalno zatvoren karakter i povezuje je sa prirodom.  Prostor koji ovi okviri formiraju, omogućava različitim sistemima, unutrašnjem i spoljašnjem, da funkcionišu svaki prema svojim potrebama, a da ne budu razdvojeni. Na taj način, prelazni prostor koji je na prvi pogled  možda nepotreban, postaje zapravo veza različitih ustrojstava, pa je kao takav ne samo neophodan, već i suštinski značajan. 

Ramovi stvaraju sistem karakterisan presekom podsistema u kome svaki od elemenata korespondira sa ostalima. Upravo struktura tog sistema, naizgled konfuzna i neuhvatljiva, daje čitljivost i identitet.

Ramovima se – kuća povezuje sa prirodom.

SHVATAJUĆI PROJEKTOVANJE I ORGANIZACIJUPROSTORA KAO MREŽU ISTKANU OD PROSTORNIH I VREMENSKIH RELACIJA, AUTOR EVIDENTIRA SOCIJALNI ZNAČAJ I URBANU DIMENZIJU OVE KUĆE, AKUMULIRAJUĆI U NJENOM DIZAJNU BLISKE ODNOSE PROŠLOSTI, SADAŠNJOSTI I BUDUĆNOSTI.

U enterijeru – dominira hrastovo drvo.

Beton i opeka – kao susret prošlosti i sadašnjosti.

Rekonstrukcija seoske kuće

Koncept vezan za ideju svedočenja i sećanja, ali oblikovan savremenim arhitektonskim izrazom, iskazuje jasan stav da arhitektura prošlosti nije važna sama po sebi, već svoj puni značaj i smisao dobija zahvaljujući njenim sadašnjim relacijama sa kontekstom sa kojim se upoređuje, koji je nadograđuje i proširuje do beskonačnosti.
Nedavno završena rekonstrukcija privatne seoske kuće u jednom italijanskom selu u podnožju Alpa delo je arhitekte Frančeska Di Gregorija. Cilj projekta je bio povezivanje objekta sa prirodom i okolnim izgrađenim okruženjem na način koji ostvaruje dijalog sa socijalnim i teritorijalnim kontekstom. Gabarit originalne građevine poštovan je i proširen vizuelno upečatljivim novim betonskim konstrukcijama, ramovima koji uokviruju pejzaž i nude različite poglede na bujno zeleno okruženje i vinograd.

Najviši element, najistaknutija zgrada, sadrži glavnu spavaću sobu u prizemlju, dečje sobe na gornjim spratovima i krovnu terasu na vrhu. Od dva štala jedan je namešten kao dnevni boravak, kuhinja sa trpezarijom i velika veranda na jugozapadnoj strani, sa radnim prostorom i igraonicom na prvom spratu. U drugom ambaru se nalazi studio za kuvanje u kome do dvadeset ljudi može učestvovati u kulinarskim časovima, radionicama i aktivnostima team buildinga koje vodi klijent. Pored studija nalazi se garaža, ostava i gostinski apartman na prvom spratu. Velika klizna vrata u centru mogu se otvoriti da bi se otkrila ulazna kapija u dvorište.

Ritam, proporcija i oblik
Formalizovane prostorne i vremenske relacije koje su inspirisale autora skreću pažnju sa nivoa funkcionalnosti na nivo izražajnosti. Povezanost ritma, proporcije i oblika rezultira visokom estetikom, uz poštovanje egzistencijalne vrednosti i komfora kao univerzalne ideje. U dizajnu enterijera, autoru nije važno pozicioniranje pojedinačnih elemenata, već odnosi i tokovi između njih i skup koji svi elementi formiraju.

Tako koncipirana prostorna mreža postaje pravilna podrška prijatnom ambijentu i svedoči o raznovrsnosti. Novi podovi i plafon završeni su betonom, dok su ormari, komode i kuhinja izrađeni od evropskog hrasta. Zadržana je opeka na zidovima, a pojedini delovi su obloženi keramikom i kvarcitom.Pretrpavanje detaljima izbegnuto je odabirom samo onoga što je za ovaj prostor bitno.

Ni jedan element  nije posebno naglašen, ali  se udubljivanjem u prostornu kompoziciju uočava bogatstvo detalja koje govori o međuzavisnosti slojeva ovog dizajna i naglašava njegovu dubinu i sveobuhvatnost. Oblici i njihovi odnosi u enterijeru izazivaju neposredne asocijacije i doživljaje, jer vraćanje starim i tradicionalnim tehnikama i materijalima kroz savremenu primenu naglašava neponovljivost i jedinstvenost umetničke aure arhitektonskog dela.

Posmatrajući prirodu i njenu raskošnost i neuhvatljivost u pokretu, sadržaju i teksturi, Di Gregorio  traga za odgovarajućim formama, traži između njih vezu,  sličnost  i zajednički motiv. Refleksijom harmonije materijala i tekstura,  on gradi celinu prošlosti i sadašnjosti kao manifestaciju uticaja vremena.

Shvatajući projektovanje i organizaciju prostora kao mrežu istkanu od prostornih i vremenskih relacija, autor evidentira socijalni značaj i urbanu dimenziju ove kuće, akumulirajući u njenom dizajnu  intimne odnose prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Planinarski dom u Alpima

POTPUNI VIZUELNI KONTAKT UNUTRASNJEG PROZORA SA POGLEDOM NA OKOLNE LIVADE I SNEŽNE ALPE DEFINIŠE JE PLANINARSKI DOM U AUSTRIJI.
Element drvene klupe u kuhinji (Eckbank) je osnovni deo austrijske kuće. U ovoj kući klupa se nalazi na ključnoj tački gde se kuća susreće sa zelenim kosim padinama. Zajedno sa stepeništem, ovaj element čini srce kuće i naglašava posebnost jedinstvenog pejzaža. Jedina terasa nalazi se na vrhu kuće. Staklena fasada omogućava direktan kontakt unutrašnjih prozora i ekoloških zelenih livada.

Na donjem nivou nekoliko slobodno stojećih zidova funkcionišu kao energetske pregrade za podelu, organizovanje prostora za kuvanje i dnevnog boravka.

Ulaz u kuću je na gornjem nivou. Iz natkrivenog hodnika ulazi se u kuću na kojoj se susreću privatni i zajednički prostori. Prostori za spavanje smešteni ispod visokih plafona omogućavaju predivan pogled na planine na jugu ili borove šume na sever.

Villa Vught

Vila na selu Holandije u blizini Vughta daje savremeni značaj tipologiji domaćeg gazdinstva. Tradicionalno, holandska motika je ansambl seoskih kuća i stambenih prostorija koje su lagano skupljene oko dvorišta. Centralni otvoreni prostor je zaštićen, a istovremeno otvoren za okolni pejzaž.
Ovaj prostorni raspored vodio je dizajn Vile. Funkcije Vile raspoređene su u tri različita volumena, oblikovana tako da podsećaju na srpski mali grad. Dva niža volumena su u obliku tipičnih zabatnih staja direktno povezanih sa okolnim vrtovima. Veća zapremina privlači pogled širokog pejzaža i formira upečatljiv kontrast s nižim zgradama.

Najviši element, najistaknutija zgrada, sadrži glavnu spavaću sobu u prizemlju, dečje sobe na gornjim spratovima i krovnu terasu na vrhu. Od dva štala jedan je namešten kao dnevni boravak, kuhinja sa trpezarijom i velika veranda na jugozapadnoj strani, sa radnim prostorom i igraonicom na prvom spratu. U drugom ambaru se nalazi studio za kuvanje u kome do dvadeset ljudi može učestvovati u kulinarskim časovima, radionicama i aktivnostima team buildinga koje vodi klijent. Pored studija nalazi se garaža, ostava i gostinski apartman na prvom spratu. Velika klizna vrata u centru mogu se otvoriti da bi se otkrila ulazna kapija u dvorište.

Projektna ambicija nastojala je povezati stambene funkcije uz zadržavanje tradicionalne tipologije imanja. U tom cilju, napola potopljeni hodnik, sakriven ispod nasipa trave, povezuje višu zapreminsku zapreminu sa dnevnom sobom štale. Staja u kojoj se nalaze studio za kuhanje i pansion potpuno je odvojena, održavajući vidike od dvorišta do okolnog pejzaža.

Izgradnja i detalje Vile oponašaju i holandsku “motiv” ili imanje. Spoljašnja tamno brončana anodizirana aluminijumska obloga, izabrana da se neprimetno proteže preko fasade do krova, profilisana je tako da liči na valovite gvožđe krovove obližnjih gospodarskih zgrada. Prozorski okviri, koji tradicionalno imaju svetliju boju, imaju svetliju bronzanu aluminijumsku površinu. Kroz svaku zgradu pažljivo su uokvireni pogledi na krajolik. Umesto da prave široke otvore u punoj visini, prozori se postavljaju kao okviri za slike, ukrašavajući zidove odabranim slikama okolnih poljoprivrednih površina.

Drvo se koristi i za konstrukciju i za unutrašnju obradu, materijal koji je istovremeno održiv i vizuelno topao. Tri zgrade imaju poprečno laminiranu drvenu strukturu i unutrašnje površine evropske srebrne jele, vrstu drveta koja ima izuzetno glatku i ujednačenu teksturu. U poređenju sa drugim metodama čvrste gradnje, relativno malo energije je potrebno za proizvodnju i obradu umreženog drveta. Doprinosi i održivom skladištenju CO2. Vila ima koeficijent energetske učinkovitosti (EPC) od 0,26 i greje se i hladi električnim toplotnim pumpama.

Osmatračnica za kitove

DORTE MANDRUP JE POBEDILA NA TAKMIČENJU ZA NOVU ARKTIČKU ATRAKCIJU „THE WHALE“ – OSMATRAČNICA ZA KITOVE, SA KOJOM JE  JOŠ JEDNOM DOKAZALA SVOJU SPOSOBNOST STVARANJA ARHITEKTURE U VANSERIJSKIM PEJZAŽIMA.
Danski arhitektonski studio Dorte Mandrup A / S zajedno sa Marianne Levinsen Landskab i konsultantima JAC Studios, Thornton Tomasetti, Nils Øien i An-ders Kold proglašeni su pobednikom na međunarodnom konkursu za dizajn nove atrakcije na ostrvu Andøia 300km severno od Arktičkog kruga u Severnoj Norveškoj.

Ovo je jedno od najboljih mesta na svetu za posmatranje kitova, a nova zgrada, „THE WHALE“, omogućiće posmatračima jedinstven ugođaj sa predivnim pogledom na morski horizont. „Ne samo da ćemo stvarati arhitekturu u još jednom izuzetnom okruženju, već ćemo i učestvovati u povećanju razumevanja kitova i očuvanju morskog života “, kaže osnivač i kreativni direktor, Dorte Mandrup. „Upravo ovde, na ivici okeana, „THE WHALE“  će obeležiti ovaj veličanstveni i drevni pejzaž“.

Ovakve  prilike zahtevale su veliku odgovornost, koja je ekstremno motivirajuća i inspirativna “, dodaje ona. Ova atrakcija svetskog značaja na Arktiku, Dorte Mandrup je dizajnirala objekat koji izrasta iz pejzaža. Ona se prirodno uzdiže poput nekog brda na kamenitoj obali, kao da je div digao tanki sloj kore zemlje i stvorio šupljinu ispod.