Alumil Exl1

Dodeljena nagrada Ranko Radović za 2019. godinu

OVOGODIŠNJI LAUREATI NAGRADE KOJA SE DODELJUJE U ČAST NAŠEG POZNATOG ARHITEKTE I UNIVERZITETSKOG PROFESORA RANKA RADOVIĆA SU KNJIGA O PAVILJONIMA, VINARIJA U KUTJEVU I SALON ARHITEKTURE U ZAGREBU.
Svečana dodela Nagrade Ranko Radović održana je u ponedeljak, 23. decembra 2019. godine u 13.00 sati u Maloj sali Zadužbine Ilije M. Kolarca u Beogradu.
Na dan dodele nagrade u holu Zadužbine Ilije M. Kolarca otvorena je izložba na kojoj su prezentovani svi učesnici konkursa i koja će biti otvorena do 30. decembra 2019. godine dok će tokom aprila (maja) 2020. godine  izložba biti održana na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu.
KATEGORIJA 1 – KRITIČKO TEORIJSKI TEKSTOVI O ARHITEKTURI, URBANIZMU I GRADU

Žiri za dodelu Nagrade Ranko Radović, u kategoriji 1 većinom glasova doneo je odluku da nagradu za kritičko teorijske tekstove o arhitekturi, urbanizmu i gradu dodeli: dr Miljani Zeković, dr Dragani Konstantinović i dr Višnji Žugić za udžbenik Koncepti, programi i funkcije arhitektonskih projekata paviljonskih struktura
Iz obrazloženja žirija:
„S nadom u ispravnost našeg predviđanja da će ovaj rad višestruko obodriti, probuditi i podstaći istraživačka i stvaralačka nastojanja arhitektonske zajednice, žiri se opredelio da dodeli nagradu ovoj knjizi, uočavajući takođe da je u mnogo čemu nošena duhom i pedagoškim stremljenjima arhitekte i profesora Ranka Radovića.“
KATEGORIJA 2 – REALIZOVANO ARHITEKTONSKO DELO

Žiri za dodelu Nagrade Ranko Radović u kategoriji 2  većinom glasova doneo je Odluku da nagradu za realizovano arhitektonsko delo dodeli birou Dva Arhitekta za objekat Vinarije Galić u Kutjevu, Hrvatska.
Iz obrazloženja žirija:
„Celovitost pristupa, koncepta, realizacije, prava mera apstrakcije i detalja – razlozi su da se žiri većinom  glasova opredele da nagradu Ranko Radović za realizovano arhitektonsko delo u 2018. godini dodeli projektu čiji su autori Tomislav Ćurković i Zoran Zidarić.“
KATEGORIJA 3 – TELEVIZIJSKE EMISIJE, IZLOŽBE, MULTIMEDIJALNE PREZENTACIJE

Žiri za dodelu Nagrade Ranko Radović u kategoriji 3 većinom glasova doneo je Odluku da nagradu dodeli: Ani Džokić, Marcu Neelenu, i Emilu Jurcanu za 53. zagrebački salon Desetljeće 2008-2018, u organizaciji Udruženja hrvatskih arhitekata,  koji je održan u periodu 04  – 25. oktobar 2018.
Iz obrazloženja žirija:
„Salon arhitekture u Zagrebu, održan 2018, tematizovao je period arhitektonskog stvaralaštva u Hrvatskoj u dekadi posle ekonomskog kraha 2008. koji je opustošio socijalnu i ekonomsku sferu na globalnom nivou. Analizom arhitektonskih zbivanja u deceniji posle ekonomskog sloma, nagrađena izložba markira probleme arhitektonskog stvaralaštva i ukazuje na marginalizovanu, ili – kako kustoski tim sugeriše – samomarginalizovanu poziciju arhitekata.“
Čestitamo nagrađenim učesnicima konkursa!

Osmatračnica_za_ptice

OSMATRAČNICA TIJ JE JAJOLIKA MONTAŽNA GRAĐEVINA SMEŠTENA U PRIRODNOM REZERVATU SCHEELHOEK. NJENA ORGANSKA ARHITEKTURA, EKOLOŠKI POSTULATI GRADNJE I NAMENE, KAO I ULOGA U POSTOJEĆEM EKOSISTEMU, IZDVAJAJU JE KAO NAJMARKANTNIJU U NIZU OSMATRAČNICA IZGRAĐENIH POSLEDNJIH GODINA U TOM REGIONU.
Holandski arhitektonski biro RAU architects postoji od 1992. godine i na čelu sa svojim osnivačem Tomasom Rauom (1960) deluje ciljano i svesno prema ekološki prihvatljivim zgradama. Autoritet koji je vremenom stekao u oblasti energetski pozitivnih zgrada i kružne arhitekture dobivši nekoliko nagrada za inovativni dizajn, rezultirao je time da danas poseduje vrhunsku stručnost i uživa zavidan ugled u evropskim i svetskim projektima energetske efikasnosti.

RAU architects je jedan od prvih studija koji je počeo da se fokusira na cirkularnost dizajnirajući zgrade kao ‘stovarišta sirovina’. Prema Tomasu Rau, zaista održiva zgrada je cirkularan, remontabilan, energetski efikasan sistem koji ima pozitivan uticaj na socijalno i fizičko blagostanje svojih korisnika. Ova nova perspektiva detaljno je opisana u njegovoj knjizi ‘Materijalna pitanja’, objavljenoj 2016. godine. Knjiga razmatra predloženi prelaz sa trenutne linearne ekonomije na novi ekonomski model – onaj u kome potrošači postaju korisnici, a ne vlasnici, i unutar kojih su materijalima dodeljena prava, a otpad postaje stvar prošlosti.

Tomas Rau inspiriše ljude iz raznih delatnosti (a ne samo građevinske) širom sveta putem brojnih međunarodnih publikacija, predavanja, radio i TV intervjua. TIJ (‘jaje’, holandski) predstavlja najveći i najupečatljiviji u nizu objekata dizajniranih da proslave otvaranje brane Haringvlit u novembru 2018. godine. Brana je sagrađena sa ciljem da se poboljša kvalitet vode i biodiverzitet, i to tako što će se stimulisati migracije ribe iz Severnog mora u rečnu mrežu ove holandske regije. 

Ovakvim potezom stvoreno je novo prirodno okruženje otporno na morsku so, čime je povećana biološka raznolikost u okolnim rezervatima i razvijen je snažniji i zdraviji ekosistem. Da bi se ljudima omogućilo da budu svedoci ovih promena, u oblasti Haringvlit je napravljen niz osmatračnica za ptice.

Unutrašnjost objekta je prirodna, organska, oslobođena svakog viška i nametljivog detalja, a materijalizovana je od lokalne građe (drveta i kamena). Kao takva ona u potpunosti liči na ograđeni deo autentičnog krajolika.

Muzička_dvorana

MUZIČKI FESTIVALI SU DANAS VEOMA RASPROSTRANJENI I POSEĆENI. OKUPLJAJU ISTOMIŠLJENIKE, LJUBITELJE I PRIPADNIKE ODREĐENOG MUZIČKOG POKRETA, OD PROFESIONALNIH MUZIČARA DO MUZIČARA AMATERA. NAVE DE MUSICA, U SLOBODNOM PREVODU – HRAM MUZIKE, PRIVREMENI JE OBJEKAT EFEMERNE STRUKTURE, UMETNUT U OBJEKAT POSTOJEĆEG INDUSTRIJSKOG SKLADIŠTA. OSMIŠLJEN JE I IZVEDEN U MADRIDU ZA POTREBE RED BULL MUSIC ACADEMY (RBMA) FESTIVALA.
RBMA Počev od davne 1998. godine, kada je održan u Berlinu, Red Bull Music Academy (RBMA) održava se svake godine u drugom gradu. Poznati i priznati ‘nomadski’ muzički festival u okviru svog glavnog petonedeljnog događanja okuplja šezdeset unapred odabranih muzičara, producenata, di-džejeva i ostalih muzičkih umetnika, i pruža im priliku da eksperimentišu i razmenjuju ideje, znanja i iskustva iz oblasti muzike. Pored programa dostupnog samo odabranim učesnicima festivala, postoji i javni deo programa dostupan posetiocima, koji mogu da uživaju u koncertima, umetničkim instalacijama, klupskim večerima i predavanjima uticajnih ličnosti iz sveta savremene muzike.
 

NAVE DE MUSICANave de Musica je efemerna arhitektonska struktura koja je osmišljenai napravljena za potrebe održavanja festivala RBMA 2011 u Madridu, kao prostor posebno namenjen stvaranju i istraživanju zvuka. Prvobitno predviđeno mesto održavanja festivala bio je Tokio, ali je zbog posledica razornog zemljotresa koji je te godine zadesio ovaj grad, lokaciju bilo neophodno izmestiti. Izabran je Madrid. Grad Madrid je imao prilično zahtevan zadatak da osmisli i formira festivalski prostor u veoma kratkom vremenskom roku i sa ograničenim budžetom.

MATADERO MADRIDMatadero Madrid, prostor industrijskog skladišta koje datira iz perioda ranog XX veka, preuređen je u umetnički centar – kreativnu laboratoriju gde će se organizovati događaj. Skladište prostornog kapaciteta 4.700 m2 počiva na čeličnoj konstrukciji i ima fasadu od opeke. Fizičke karakteristike ovog prostora omogućavaju njegovu laku prenamenu u svrhu organizovanja i održavanja različitih događaja jer se prostor odlikuje visokim stepenom prostorno-fizičke prilagodljivsti i fleksibilnosti.

KONCEPT INSPIRISAN RUSKOM MATRJOŠKOMNajvažniji zahtev i uslov bio je pronalaženje arhitektonskog rešenja koje fizički neće oštetiti postojeću strukturu skladišta, niti ostaviti bilo kakav trag nakon njegovog izmeštanja van prostora skladišta kada se festival završi. Trebalo je osmisliti nezavisnu fizičku strukturu koja će se na što lakši i jeftiniji način umetnuti u već postojeću strukturu objekta industrijskog skladišta i kasnije lako iz nje izmestiti.

Zeleni Hotel

GRAD SE OPLEMENJUJE UVOĐENJEM ZNALAČKI OBLIKOVANIH HORIZONTALNIH I VERTIKALNIH ZELENIH PROSTORA I VRTOVA JER ONI UTIČU NA STVARANJE ZDRAVIJE MIKROKLIME I PREDSTAVLJAJU PRIJATNA MESTA ZA SUSRETE STANOVNIKA. ZATO URBANISTIČKI PLAN UREĐENJA MODERNOG GRADA 21. STOLEĆA – GRADA ZA LJUDE, TREBA DA BUDE OBOGAĆEN PARKOVIMA I ZELENIM POVRŠINAMA SVIH VRSTA.
Autori hotela Oasia, koji se nalazi u centru Singapura, uspešno su kroz sintezu unutrašnjeg i spoljašnjeg prostora, prirode i arhitekture, dali odgovor na pitanje definisanja održive gradnje visokih struktura u gusto naseljenim centralnim zonama gradova. Zadatak je bio stvoriti jedinstven prostor za komercijalnu namenu udružen sa hotelskim sadržajem. Inovativnim načinom korišćenja zemljišta i građevinskog umeća dobijena je ‘perforirana kula obučena u zeleni plašt’.

Stvoren je specifičan mikroklimat unutrašnjeg atrijumskog prostora sa prirodnim, biljnim osenčenjem. Kula je visoka 190 metara i ima četiri velike terase u okviru gotovo celog gabarita objekta – na 6, 12. i 21. spratu, kao i krovnu terasu na poslednjem, 27. spratu. Ona je zaštićena mrežastom aluminijumskom struktorom na način na koji je definisana i fasada cele kule. Ovu fasadu će postepeno obrasti 21 vrsta puzavica i vinove loze, čije će bujno zelenilo stvoriti živi kontrast sa mrežastom konstrukcijom crvene boje i obezbediti svežiji vazduh u unutrašnjosti, zahvaljujući mogućnosti prirodne unakrsne ventilacije.

Iako su za arhitekturu kule i koncept slaganja njenih slojeva zaslužni autori WOHA studija, stvarni dizajn ‘nebeskih vrtova’ delo je španske dizajnerke i arhitekte Patricije Urkiole. Ona je osmislila uređenje ne samo enterijera hotela, već i svih spoljašnjih prostora.

Dvodelni bazen okružuje restoran koji se nalazi na poslednjem spratu. Većina ugostiteljskih objekata smeštenih na krovovima visokih zgrada kao svoju kompetitivnu prednost nudi mogućnost panoramskog razgledanja okoline. Ovde to nije slučaj. Ovde je obris grada potpuno sakriven vegetabilnom barijerom, što dodatno naglašava nekonvencionalnost u pristupu autora. Umesto pogleda, ovaj krov nudi uživanje u oazi neočekivane intimnosti i spokoja i bekstvo od gradske vreve.

Nulta_kuća

NA NEPRAVILNOJ PARCELI TROUGLASTOG OBLIKA, TIK UZ PROMETNU ŽELEZNIČKU SAOBRAĆAJNICU, LOCIRANA JE KUĆA KOJA SE NA PRVI POGLED NI PO ČEMU NE IZDVAJA. NAMERA JE BILA DA SE STVORI KOMAD NASELJENOG PEJZAŽA, NEPRETENCIOZAN I NENAMETLJIV, KOJI POŠTUJE VIZURE I PRIVATNOST SUSEDNIH DOMOVA I PREDSTAVLJA LEP I UDOBAN DOM SA NULTOM EMISIJOM UGLJENIKA.
Porodična kuća u Petersfildu predstavlja jedan od mogućih prototipa buduće kuće za život u blizini centra grada. Odlikuje se upotrebom lokalno proizvedenih i recikliranih materijala – na velikom zidu prema železnici upotrebljena je stara cigla, a u bašti je zadržano drveće gde god se moglo. Kuća je po svojoj energetskoj efikasnosti pasivna, a tokom njenog životnog veka očekuje se da će ceo dom imati nultu emisiju ugljenika. Ona ima mogućnost da proizvede onoliko električne energije koliko potroši tokom godinu dana – kuća leti ‘izvozi’ struju na Nacionalnu mrežu, a zimi je ‘uvozi’ iz mreže. Ukoliko je potrebno, moguće je instalirati baterijsko skladište koje ograničava ‘izvoz’ električne energije u mrežu

Arhitektura kuće je jednostavna, utilitarna, oslobođena trendova savremenog dizajna. Misija autora, biroa ZedFactory, bazirana je isključivo na ekološkoj svesti, ekonomičnosti i zelenoj tehnologiji. Ovaj arhitektonski studio, smešten u Valingtonu kod Londona, funkcioniše sa istom misijom od prvog dana svog postojanja (1999), neprestano usavršavajući rad na niskoemisionim kućama i težeći kućama nulte energije.

Zeleni krov kuće na kome raste živopisan žuti sedum, neobične je geometrije koja je zapravo podređena prizmatičnoj solarnoj konzervatoriji koja je nadvišava. Konzervatorija, odnosno atrijum, predstavlja zanimljiv prostor za boravak, budući da je igra svetlosti i senke koja se odvija ispod krova sa solarnim panelima, duhovito iskorišćena, isto kao i koncept preplitanja unutrašnjeg i spoljašnjeg prostora. Od atrijuma prema jugu postavljene su kuhinja, trpezarija i dnevna soba. Iznad njih je u drugom nivou soba za jogu.

 Na istoku su smeštene spavaće sobe, dok severna strana, kao deo dvorišta zašiljenog oblika, raspolaže sa najmanje prostora. Sa nje se pružaju najlepše vizure sa lokacije – prema brdu Stouner. Zapadna strana, ugrožena bukom sa železničke pruge, opasana je monumentalnim zidom kao akustičnom barijerom.

Butik_hotel

RENOMIRANI HOTEL U ITALIJANSKIM ALPIMA UMESTO LUKSUZA I RASKOŠI NUDI JEDNOSTAVNOST I MINIMALIZAM, PREISPITUJUĆI STVARNE POTREBE SVOJIH GOSTIJU. ČISTOĆA, BESPREKORAN RED I LEPOTA PROSTORA IMAJU DIREKTNE VEZE SA ONIM ŠTO SE NEKADA NAZIVALO ‘MENTALNOM HIGIJENOM’ A DANAS SE POISTOVEĆUJE SA POJMOM ‘EKOLOGIJA ŽIVOTA’.
Lokalitet Dolomitskih Alpa u severnoj Italiji, zaštićeni region UNESCO-a, odlikuju izuzetna lepota pejzaža i zavidno etnološko i antropološko nasleđe. Tokom 2015. godine organizovan je konkurs za rekonstrukciju hotela neobičnog imena Schgaguler u selu Kastelroto, sagrađenog još 1986. godine. Pobednički projekat – rad arhitektonskog biroa Petera Pihlera, realizovan je 2018. godine, a podrazumevao je potpunu rekonstrukciju objekta. Nova koncepcija hotela zadržala je alpski stil arhitekture, ali u potpuno stilizovanom obličju. Jednostavnost, čistota i minimalizam karakterišu svaki segment arhitekture, čineći je bezvremenom i nedvosmisleno ambijentalnom.
 

Iako je reč o hotelu, estetika i dekorativnost shvaćene u uobičajenom smislu, potpuno izostaju. Umesto bogaćenja kompozicije detaljima i ukrasima, autori su se kretali u pravcu njenog osiromašivanja. Težilo se stvaranju što čistije i jednostavnije slike prostora po principu Mis van der Roevog slogana ‘manje je više’. U tom procesu vladao je princip ‘težnje ka istini’, ustanovljen od strane arhitekte Luisa Kana,budući da je cilj poduhvata bio da se stvori ‘autentičan osećaj blagostanja’. Gost koji se vraća u hotel da bi se posvetio sebi, čovek koji ima potrebu da nakon planinarenja, skijanja ili etno-turizma u tišini sumira utiske i uživa u impresijama viđenog, bio je fokus procesa projektovanja.

Hotel je otvorena i transparentna građevina koja posetioce poziva da uđu i osete povezanost prostora sa živopisnim selom i okolnim pejzažem. Kompozicija se sastoji od tri monolitna zašiljena volumena, koji su evokacija planinskog okruženja. Savremena reinterpretacija alpskog stila rezultirala je potpunom stilizacijom karakterističnih motiva (kosi krovovi), a ekspresivnost je i dalje ostala obeležje fasade. Izrazitost i snaga arhitektonskog identiteta hotela leže upravo u krupnom stilizovanom potezu koji se samo u domenu asocijacija nadovezuje na svoju okolinu, a u suštini predstavlja odlučan, a ipak nenametljiv iskorak u ambijent

Svaka od pet fasada objekta poseduje sopstvenu nezavisnu kompoziciju koja prati programsko ustrojstvo osnove. Severna i istočna fasada, koje pokrivaju hodnike i javne prostore, imaju manju dubinu fasadnih ramova i celovitiju kompoziciju. Skulpturalna mreža na južnoj fasadi je dublja i samim tim izrazitija. Specifični brisoleji stvaraju osenčenje i pružaju vizuelni otklon hotelskim sobama, tako da je privatnost gostiju zaštićena transparentnim velom. Boja ove neobične egzofasade je svetlo siva, poput boje stena okolnih planina.

U okviru fasade hotela kreirana je specifična egzofasada koja je svetlo sive boje, poput stena okolnih planina.

Kapela Sv. Lorenca

UMETNOST I ARHITEKTURA SU ZAHVALJUJUĆI SVOM VIŠEZNAČNOM I NEPOJMOVNOM JEZIKU BLISKE RELIGIJI I VEZANE SU ZA NADAHNUĆE I LEPOTU. UNUTAR OVOG OBJEKTA SPAJAJU SE UMETNOST I SVAKODNEVNICA. U NJEMU SE ODIGRAVA SVOJEVRSNO STAPANJE SUBJEKTA I PROSTORA, ČULNOG I NADČULNOG, VIDLJIVOG I NEVIDLJIVOG. NJEGOV MIR DUŠU ČINI KROTKOM I PLEMENITOM.
Društvene i tehnološke promene podrazumevaju i slobodniji pristup interpretaciji tradicionalnih principa građenja objekata socijalne arhitekture. Takav pristup se manifestuje na različite načine i primenljiv je svuda – od ekspresivne organske arhitekture do svedenih, tihih, minimalističkih prostora. Jedan u nizu primera ovakvih modernih graditeljskih poduhvata je i crkvica Sv. Lorenca u Finskoj. To je moderna građevina čiji minimalistički oblik i pozicija u pejzažu komuniciraju smirenost i bezvremenost.

KONTEKST IMATERIJALIZACIJACrkvica izgrađena u blizini istorijske crkve Sv. Lorenca delo je studija Avanto Architects nagrađeno prvim mestom na javnom konkursu. Stara kamena crkva sa zvonikom ostaje dominantna odlika pejzaža, dok nova građevina manjeg obima povezuje različite aspekte tog područja ne stavljajući sebe u prvi plan. Prostor po karakteru sveden, skladan i strog, upućen na osnovnu geometriju i njena arhetipska značenja, pruža vernicima okruženje za različita okupljanja i prisustvovanje verskim obredima, simbolišući sigurnost, utočište i utehu. Novi zvonik u uglu zgrade upotpunjava kompoziciju i upućuje poglede posmatrača ka nebu.

Svetli zidovi su pogodna pozadina za događaje koji se odvijaju u prostorima crkvice. Pregradni zidovi su od belog betona, a krov je od patiniranog bakra. Patina je na sve bakarne površine dodata ručno. Stropovi i ostakljeni zidovi prema groblju prekriveni su patiniranom bakarnom mrežicom, što predstavlja vezu između spoljnog i unutrašnjeg prostora. Pored estetske, mreža ima i utilitarnu vrednost jer smanjuje toplotno opterećenje od sunčevih zraka, dok masivnost zidova uravnotežuje promene temperature i vlage.

Niski kameni zidovi koji spajaju male vrtove i dvorišta, koriste kamen sa lokaliteta. Prirodni materijali koji će dostojanstveno ostariti, simulacija ljudskog životnog veka utkana u svaku poru građevine, nagoveštaj dugotrajnosti i prisustvo rukotvorina – bile su ideje vodilje prilikom dizajniranja enterijera.

ZNAČENJA PRAZNINENekonvencionalno i originalno rešenje sa naglašenom vezom unutrašnjeg i spoljnog prostora i izrazite stilske doslednosti, od osnovne koncepcije do detalja, teže ka obuhvatanju niza varijabli korisnika i programa, sa naglaskom na ‘praznini’ i pročišćenosti. Prostor je podeljen na dva nivoa. Dve kapelice i prostor za polaganje urni, kao i njihovi ulazi i predvorja, nalaze se u prizemlju, a prostor za opela nalazi se u podrumu.

Sobe za osoblje su između javnih površina, u prizemlju i u podrumu. Prolaz kroz prostore je jednosmeran, a rute koje koriste različite grupe posetilaca se ne prepliću, što doprinosi tome da svaka ceremonija kao jedinstven i svečan čin prođe bez uznemiravanja.

Dominantno prisustvo bele boje implicira moralnu čistotu i pravednost

Studio_na_Ibici

STRUKTURA ARHITEKTONSKOG PROSTORA CABANA STUDIJA ZA ODMOR OGOLJENA JE DO SUŠTINSKE LIKOVNOSTI KOJA NAGLAŠAVA NEUSLOVLJENOST I OSLOBOĐENJE OD PREDMETNOG SADRŽAJA I PREDSTAVLJA EKSPERIMENTALNO ISKUŠAVANJE NEPONOVLJIVOG PEJZAŽA IBICE.
Cabana je studio smešten u zaleđu stambenog dela mesta Es Cubells na jugozapadnoj obali ostrva Ibica. Njegova arhitektura je dizajnirana u skladu sa klimom ostrva, uz poštovanje zakona prirode i bez narušavanja impozantnog pejzaža. Spoljašnji prostor stvara ritam sa svetlošću koja prolazi kroz drvenu konstrukciju paviljona, a miris drveta i svežina primorskog vazduha doprinose skladnom funkcionisanju malog prostora. Zamišljena kao alternativa velikim elitnim vilama, ova mala drvena konstrukcija korisnicima pruža izvanredno iskustvo i nesvakidašnji čulni doživljaj Ibice.  

IGRA SVETLOSTISvetlost je fenomen koji je od najstarijih vremena izazivao zainteresovanost i divljenje, čak i poistovećivanje sa božanstvom. Samo pomoću svetlosti moguće je sagledati umetničko delo, a takođe je ona i neiscrpan izvor inspiracije. Pridajući svetlosti kao jednoj od najvažnijih prirodnih pojava, veliki značaj, autori je koriste za stvaranje jedinstvenog ambijenta ovog ‘rajskog’ objekta namenjenog uživanju i opuštanju. Osvetljen direktnom dnevnom svetlošću, prostor daje jasne obrise i intenzivan kolorit naglašen senkama, a mesečina noću stvara romantičnu atmosferu mekih obrisa koji se stapaju bez jasnih granica.

Zračeći unutrašnjom zlatnom svetlošću između drvenih letvica, paviljon tada evocira fenjer. Krov i zidovi su orijentisani tako da prostori namenjeni sedenju uvek budu u prirodnoj senci. Geometrizovani drveni elementi grade dekorativne šare, a istovremeno su prisutni kao konstitutivni elementi strukture koji svojim rasporedom grade ritmičnu volumetriju figurativnog karaktera.

DRVO KAO PRIRODAN, TOPAO I FLEKSIBILAN MATERIJAL DOPADLJIVOG I ORIGINALNOG ESTETSKOG KARAKTERA, ODRAŽAVA EKSPRESIJU U ODNOSU NA SPECIFIČNOST KONTEKSTA I OSTVARUJE VEZU SA PRIRODNIM OKRUŽENJEM

Svetlost omogućava intenzivan kolorit naglašen senkama

BEDROCK_HOUSE kuća_na_osami

BEDROCK HOUSE JE NAZIV OBJEKTA SMEŠTENOG U BRDIMA OSTRVA KRK U HRVATSKOJ I DEO JE PRODUKCIJE ARHITEKTONSKOG ATELJEA TURATO IZ RIJEKE. KONCIPIRANA KAO KUĆA ZA ODMOR, ONA DONOSI MNOGO TOGA NOVOG I EKSPERIMENTALNOG, A ISTOVREMENO JE ČVRSTVO BAZIRANA NA KLASIČNIM VREDNOSTIMA MODERNE ARHITEKTURE.
Ključnu ulogu u projektu Bedrock House igra autorov smisao za osluškivanje duha i poetike mesta. Objekat prati konstituciju terena i razvija svoje sadržaje u pravcu u kome se pružaju i najupečatljivije vizure – prema moru. Tokom razvoja, njegova forma ostaje suzdržana i jednostavna, ali jednako dramatična kao i krševiti teren sa kog je iznikao.

U osmišljavanju projekta autor se vodio željom za stvaranjem građevine koja ‘svoj identitet crpi iz energije mesta i specifičnog programa’. Shodno tome, svu njenu specifičnost generiše ‘genius loci’ – hrastova šuma tik uz kuću, mediteranski vrt na padini i velika vodena površina. Osnova se pruža u aktivnom pravcu istok – zapad, na severu je kuća zatvorena, a na jugu potpuno otvorena. Njen građeni prostor počinje i završava se sa po jednim punim zidom, dok je cela elevacija bazirana na dve smaknute ravni krova. Jednostavnost i nekonvencionalnost kompozicije potvrđuje i izostanak prozora, klasičnih fasada, pregradnih zidova, soba i prostorija. Unutrašnjost je jedinstvena i simplifikovana. Materijalizacija je u istom znaku – beton, čelik i staklo su jedina tri materijala upotrebljena za izgradnju.

Između dva zida egzistiraju dve odvojene enterijerske jedinice čiji su krovovi koliko sučeljeni, toliko i nadovezujući. Mobilijar u prostoru je takođe jednostavan i malobrojan – odanost klasičnim vrednostima modernog dizajna donela je prostoru fotelje Mis Van der Roa, stolice Čarlsa i Rej Ejms, Česterfild sofe i naslonjače. U enterijeru je vešto izbegnuta upotreba boje – on je beo i transparentan, i ima ulogu svojevrsnog ogledala.

Izbeći trendove i osloniti se na klasične vrednosti Moderne bio je cilj ne samo autora, već i investitora. Na taj način postignuta univerzalnost izraza i značenja poseduje senzitivnost samo prema prostornom kontekstu – kuća je tako položena na teren da izgleda kao da oduvek tu postoji. Ideju možda najbolje odslikavaju reči autora o tome da se Bedrock house ‘formira kao sinemaskop platno, okvir slike s mediteranskim motivom, postolje za artefakte, kadar za materijalizaciju scenarija života, pogled u svet, platforma i streha za raznoliku upotrebu’.

OBJEKAT NIJE JASNO POZICIONIRAN U VREMENU – AUTORI SU TEŽILI BEZVREMENOSTI, I UMESTO DA DELO VEZUJU ZA NEKU STILSKU ILI PERIODIZACIJSKU ODREDNICU, VEZALI SU GA ZA DOGAĐAJE I AUTORE IZ SVETA ISTORIJE SAVREMENE UMETNOSTI.

Tokom svoga razvoja forma ostaje suzdržana i jednostavna, ali jednako dramatična kao i krševiti teren sa kog je iznikla.

Objekat sledi klasičnu arhitekturu pravog ugla i izuzetno je jednostavan u svojoj koncepciji.

Mylifi lampa

MyLiFi®, savremeno dizajirana LED lampa, prvi je predmet na svetu povezan preko LiFi-ja koji je dostupan javnosti. Ova lampa omogućava širokopojasnu internet konekciju sa jakom zaštitom i bez štetnih elektromagnetnih talasa. Dvostruki je dobitnik nagrade CES Innovation Awards 2018 u kategorijama Tehnologija za bolji svet i Pametni gradovi. ‘MyLiFi® je osvetljenje nove generacije koje nadilazi vidljivi spektar pružajući laku i bezbednu internet konekciju. Želeli smo ovom pametnom lampom da materijalizujemo nematerijalno. Da bismo to postigli, napravili smo jednostavan, čist predmet zbog kojeg tehnologija ustupa primat komforu i upotrebljivosti’, kaže dizajner lampe Pierre Garner. Fleksibilna MyLiFi® lampa napravljena je tako da višestruko zadovolji potrebe korisnika. Mobilne i web aplikacije kontrolišu boju svetlosti, čiji raspon ide od tople bele do boje prirodne dnevne svetlosti, omogućavajući korisnicima da sebi stvore ambijent kakav žele. Napravljena od aluminijuma, kvalitetnog lakog materijala lakiranog čisto belom bojom, MyLiFi® otkriva i svoju razigranu stranu kablom u plavoj, crvenoj ili žutoj boji. Profesionalna varijanta lampe je pogodna za upotrebu u radnim prostorima, gde obezbeđuje sigurnu kontrolu pristupa, i to ne samo lozinkama, već i šifrovanom prenosu podataka između lampe i korisničkog uređaja, a zahvaljujući posebnom USB ključu, svi uređaji se mogu povezati na internet odjednom.

Viva Scandinavia kolekcija pribora za čaj

Kompanija Viva je osnovana 2010. godine u Danskoj. Asortiman pribora i dodataka koje proizvodi Viva pruža vrhunsko iskustvo ispijanja čaja. Njihovi proizvodi su jednostavni i ekološki održivi. Napravljeni su od visokokvalitetnih materijala, a odlikuje ih elegantan, moderan dizajn. Viva nastoji da modernizuje tradiciju ispijanja čaja ostajući pri svojoj osnovnoj misiji da korisnike navede da se opuste i da se osećaju bolje. Viva Skandinavia proizvodi poznati su širom sveta po savremenoj lepoti, naprednoj funkcionalnosti i praktičnosti. Svaki proizvod je dizajniran u Kopenhagenu i ručno izrađen od strane iskusnih majstora. Viva je kreirala niz bezvremenih kolekcija pridržavajući se nordijskog dizajna u kome forma prati funkciju. U izradi ovih elegantnih proizvoda se koriste staklo, pluta, silikon i porcelan vrhunskog kvaliteta.

Expo_paviljon_u_Dubaiju

GLAVNA TEMA JE TEMELJ LJUDSKIH VREDNOSTI PREDSTAVLJEN KROZ SIMBOLIKU TRI ELEMENTA KOJI IDENTIFIKUJU SLOVENIJU – VODA, PRIRODA I SITO.
Obilje prirodnih resursa i iskrena briga o ljudima i samoj prirodi, vodeći su principi kreiranja održivog koncepta slovenačkog paviljona za svetsku izložbu Expo 2020, ovoga puta smeštenu u Dubai. U potrazi za sinergijom Evrope i Bliskog istoka prepliću se potrebe i znanje, a pre svega kulturni i ekonomski postulati razvoja Slovenije. Glavna vodilja ovog koncepta je želja da se oni prošire i dopune vizijama i znanjem iz arapskog sveta. Prostor je osmišljen kao fizičko i virtuelno prezentaciono okruženje. Posetioci će imati osećaj da ulaze u Sloveniju preko virtuelnog salona gde su prikazani priroda, razvoj, industrija, kultura, turizam i životno okruženje.

Uz korišćenje napredne tehnologije i komunikacije, ceo izložbeni prostor biće transformisan tako da izgleda kao deo ove lepe zemlje. Koncept projekta objedinjuje tri elementa koji najbolje identifikuju Sloveniju. To su ‘voda’, ‘priroda’ i ‘sito’. Preplitanje ovih elemenata ima za cilj da pokaže mudrost, tradiciju, inovacije, kao i energiju kojom ova zemlja obiluje. Kao prvi element odabrana je voda – izvor života, vitalnosti, protoka materije i ideja. Voda je univerzalni simbol koji predstavlja vodom bogatu Sloveniju, kao i njenu brigu o obnovljivim izvorima i ekosistemu. ‘Voda predstavlja našu refleksiju i identifikuje nas’ kažu autori. U kompoziciji objekta, voda je postavljena kao postament, kako bi reflektovala svu onu energiju i dinamiku koja se dešava na slojevima iznad nje.

Element broj dva je priroda, zelenilo i šume koje su srce Slovenije i duša Evrope. Forma ‘plutajuće šume’ simboliše element koji lebdi i povezuje zemlju sa univerzumom, znanjem i inovacijama. Šume kao simbol prirodnih zelenih fasada štite nas i obezbeđuju mir i predah od svih spoljnih uticaja, a nude i hranu, skrovište i velik ekonomski potencijal. Ovaj element je implementiran u veliki zeleni prsten, omotač koji štiti ceo paviljon, baš kao i simbolika šume. Konstrukcija će biti materijalizovana pravim izvornim vrstama biljaka koje su prisutne u slovenačkom podneblju.

Sistemi za navodnjavanje i pametna tehnologija održavaće njihovu svežinu. Treći element predstavlja sito pretočeno u veliki drveni štit koji obezbeđuje i transparentnost i odbranu, a pritom je predmet sa jakim slovenačkim identitetom. Sito kao simbol preplitanja drveta obrazac je koji se primenjuje u elementima dizajna i arhitekture već vekovima. U kompoziciji Paviljona ono će kreirati prelepe senke i daće poseban, jedinstven ton svim delovima objekta.

Ogist Roden vajar za sva vremena

RODENOVE RUKE, KOJE SU ZNALE DA DO PERFEKCIJE I SA POSEBNOM UBEDLJIVOŠĆU DOČARAJU STANJE DUHA I TELA, IZVAJALE SU MNOGE SKULPTURE U DO TADA NEPOZNATOM STVARALAČKOM MANIRU. NJEGOVI SAVREMENICI SU MU SE DIVILI, NAJČEŠĆE ZATEČENI U NEVERICI DA SVE TO MOŽE DA SE IZVEDE NA TAKO SAVRŠEN NAČIN. ČUVENA SKULPTURA POLJUBAC PLENI POSMATRAČE JEDNOM NOVOM PREDSTAVOM SENZIBILNOSTI U ODNOSU DVOJE LJUDI.
Kada rešite da odete u Pariz, grad svetlosti, ljubavi i umetnosti, grad koji turistima iz celog sveta nudi mnogobrojne sadržaje, normalno je da se zapitate šta od svega toga treba videti, kuda otići, gde provesti to kratko vreme koje imate na raspolaganju. Pre odlaska na put normalno je da sebi napravite neke prioritete, kako biste na najbolji mogući naćin iskoristili vreme odvojeno za razgledanje ove turističke destinacije.

Moja supruga i ja smo imali sreću da nekoliko puta boravimo u ovom gradu koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Kada odlazite iz njega, u vama se rađa želja da ga ponovo posetite jer je on kao magnet koji vas jednostavno privlači sebi. Posetili smo mnoga mesta, kako u Parizu tako i van njega, koja su nas jednostavno ostavila bez daha. Tu je bio i neizbežni fotoaparat, neodvojivi i nezaobilazni deo prtljaga koji omogućava da kasnije, pregledajući zabeležene svetlopise, ponovo boravite na lepim i čarobnim mestima njime zabeleženim.

Jedno od mesta zabeleženo svotlopisima fotoaparata – mog ‘trećeg oka’, bio je i Rodenov muzej. Muzej se nalazi u sedmom arondismanu, na adresi 77 Rue de Varenne, u divnoj zgradi sagrađenoj u 18. veku, koja je prvobitno bila hotel po imenu Biron, sa velikim lepo održavanim parkom. Do Muzeja se lako stiže jer se nalazi nedaleko od Ajfelovog tornja i u neposrednoj je blizini Muzeja Doma invalida, u kome je sahranjen veliki francuski vojskovođa Napoleon. 

Ogist Roden, pravim imenom Fransoa Ogist Rene Roden, rođen je 12. novembra 1840. godine u Parizu. Umro je 17. novembra 1917. godine u mestu Meudon u Francuskoj. Nekoliko nedelja nakon naše posete, muzej je zatvoren radi rekonstrukcije koja je trajala pune tri godine. Ponovo je otvoren u čast proslave 175. godišnjice Rodenovog rođenja. Te 2015. godine posetiocima je pružena prilika da vide potpuno novu postavku sa oko 200 do tada neizloženih dela ovog vajara raskošnog talenta.

PARKOM KOJI SE PROSTIRE ISPRED ZGRADE MUZEJA DOMINIRA NEKOLIKO POZNATIH SKULPTURA. PRE SVEGA TU JE JEDNO OD NAJPOZNATIJIH RODENOVIH OSTVARENJA, MISLILAC, ZATIM SU TU MONUMENTALNO OSTVARENJE VRATA PAKLA, GRUPNA SKULPTURA GRAĐANI KALEA, SKULPTURE BRONZANO DOBA, UGOLINO I NJEGOVA DECA, SPOMENIK BALZAKU I MNOGA DRUGA DELA KOJA POSETIOCE OSTAVLJAJU BEZ DAHA. ČITAVO OKRUŽENJE DELUJE NESTVARNO.

Jedan broj eksponata činile su slike njegovih prijatelja slikara Van Goga, Monea i Renoara. U novoj postavci našao se i izvestan broj radova Kamij Klodel, najpre Rodenove učenice, zatim modela i ljubavnice. Dakle, želja da posetim ovaj Muzej mi se, konačno, ispunila. S obzirom na značaj, veličinu Muzeja i broj eksponata koje je trebalo videti, predviđeno vreme je bilo isuviše kratko, tako da smo planove za posete drugim muzejima pomerili za neki drugi dan. Rodenu i njegovim skulpturama smo posvetili ceo dan i nismo se pokajali.

RODEN JE ČESTO ISTICAO DA ONO ŠTO MNOGI SMATRAJU RUŽNIM U PRIRODI, OBIČNO POSTAJE NEVIĐENA LEPOTA U UMETNOSTI.

Notice: Trying to access array offset on value of type bool in /home/arhisola/public_html/eko/novo/wp-content/plugins/js_composer/include/templates/shortcodes/vc_gallery.php on line 113

Notice: Trying to access array offset on value of type bool in /home/arhisola/public_html/eko/novo/wp-content/plugins/js_composer/include/templates/shortcodes/vc_gallery.php on line 113

Apartmani Royal gardens

POSLOVNO-APARTMANSKI KOMPLEKS ROYAL GARDENS JEDNO JE OD NAJZNAČAJNIJIH REALIZACIJA SAVREMENE ARHITEKTURE U REGIONU CRNOGORSKOG PRIMORJA. OVO ZDANJE KARAKTERIŠU OSOBEN KONCEPT I PRIMENA SAVREMENIH DIZAJNERSKIH REŠENJA, ŠTO GA SVRSTAVA U NOVU GENERACIJU HOTELSKE ARHITEKTURE NA OBALI JADRANSKOG MORA.
Royal Gardens, objekat stambenih i poslovnih apartmana, predstavlja prostorni koncept koji odudara od dosadašnje gradnje i arhitekture ovog područja. Spajanjem zahteva investitora sa prirodom lokacije na kojoj se objekat nalazi, dobijeno je jasno i čisto rešenje koje odgovara arhitekturi Mediterana i objedinjuje savremeni koncept sa principima zelene arhitekture, dostojno svoga imena ‘kraljevskih vrtova’.

Objekat je izgrađen na istaknutoj lokaciji mediteranskog grada Budve, uz samu obalu mora. Nalazi se u neposrednoj blizini luke i starog grada, između gradskog parka i magistralnog puta. Autorima ovog dela, arhitektima Branislavu Mitroviću i Jeleni Kuzmanović, lokacija i okruženje su zadali jasan, ali težak zadatak implementacije novog arhitektonskog dela u postojeću celinu. Parcela se prostire u pravoj liniji prema moru, direktno je usmerena ka luci i marini i nalazi se na razmeđi starog i novog jezgra grada. Oblik parcele je nalagao da njena iskorišćenost bude potpuna, a okruženje interaktivno, pa je takva i sama postavka objekta.

U savremenoj arhitekturi ovakav koncept je sve zastupljeniji. U prostoru Budve i na granici starog i novog grada, Royal Gardens ne narušava istorijsko jegzro, već simboliše neprestani tok i spajanje prošlosti sa savremenim arhitektonskim tendencijama i pravcima. Objekat se sastoji od kružnog i eliptičnog svoda, kontinuirano povezanog u asimetričnu lučnu formu koja u celini asocira na oblik i simboliku velikog broda. Dve oble forme smanjuju svoj gabarit stepenastim ekscentričnim povlačenjem, ostavljajući prostor za prodor zelenila u svim delovima objekta.

Ceo objekat leži na postamentu pravilne forme koji je u potpunosti obavijen staklenom fasadom, pa ova transparentnost stvara iluziju lebdenja celog objekta nad tlom. Zakrivljena linija fasade asimetrično  meandrira na delu prema moru, a maksimum dostiže kružnom formom na uglu prema magistrali. Ovakvu monumentalnu celinu olakšavaju horizontalni elementi, trakasti useci u fasadi koji formiraju terase sa simbolikom paluba duž celokupne fasade, po svim spratovima objekta. Transparentnost upotpunjuju staklene ograde. Zahvaljujući njima, pogled je neograničen, a zelene oaze stvaraju neraskidivu vezu čoveka i prirode unoseći zelenilo i u vertikalni element objekta.

PREPOZNATLJIVA BELINA MEDITERANSKE ARHITEKTURE PRONAŠLA JE SAVREMENU PRIMENU U KONCEPTU ZAOBLJENE BRODSKE FORME.

Meljac’s sol collection podne utičice

Meljac, lider u proizvodnji luksuznog električnog hardvera, napravio je podne utičnice koje su i lepe i kvalitetne, zbog čega su izabrane da budu ugrađene čak i u prostoru Galerie des Glaces u Versajskom dvorcu. Izrađene su od mesinga i dostupne u jednostrukom, dvostrukom ili četvorostrukom formatu. Uklapaju se u pod objedinjujući funkciju i stil. Utičnice se mogu opremiti različitim mehanizmima: električnim utičnicama, USB-om, RJ45, TV priključkom i prekidačem. Dostupne su u 25 različitih završnih obrada i u različitim dimenzijama, a površine im se mogu gravirati i štampati. Kompanija Meljac je osnovana 1995. godine i od tada dizajnira i proizvodi visokokvalitetnu, luksuznu električnu opremu – prekidače, utičnice, stone lampe, termostate, sisteme za automatizaciju i slično. Prepoznatljivi su po svom izuzetno prefinjenom dizajnu i jedina su kompanija u ovom sektoru koja nosi oznaku EPV (Living Heritage Company).

Doggy bathroom toalet za pse

Kanadski dizajner Alain Courchesne je osmislio kućni toalet za pse, jedini izum ove vrste na svetu. Courchesneu je inspiracija za ovo inovativno rešenje bio njegov trogodišnji italijanski hrt. Doggy Bathroom ima kućište od antibakterijske plastike u koje su horizontalno i vertikalno ugrađeni biorazgradivi jastučići za upijanje urina. Namenjen je manjim psima, mužjacima i ženkama. Toalet je dovoljno mali i neupadljiv, pa se lako uklapa u bilo koji enterijer, a može se postaviti i napolju. Ovaj prenosivi toalet se može poneti kao deo prtljaga na putovanja sa kućnim ljubimcima. Predstavlja dobro rešenje za pse koji ne podnose hladnoću i za one koji su privremeno onesposobljeni da izađu zbog povrede ili bolesti. Ponekad dobro dođe i kao pomoć vlasnicima u prilikama kada nisu raspoloženi za šetnju sa svojim ljubimcima.

Brodski pod u vrtu

Drvo volim oduvek, ono u sebi nosi život. Brodski pod stvara prelepu osnovu i čini dobar kontrast kamenu i svim vrstama zasada. Bez obzira na tip i šemu postavke vrta, on mu uvek daje toplinu i dubinu. Ova ‘živa’ površina čini lepu pozadinu svim biljkama i ističe njihovu lepotu, koju god paletu da ste izabrali. Takođe mi se sviđa i činjenica da postoji mnogo varijacija na temu oblaganja podova drvenim daskama. Čak i kompozitna rešenja izgledaju fantastično, a pri tome je takav pod još i otporan i dugotrajan.
Kao i bilo koji drugi element uređenja spoljašnjeg prostora, i patosiranje podloge zavisi od kvaliteta upotrebljenog materijala i načina na koji je postavljen. Pod tipa brodske palube je idealan za postavljanje na krovne terase i balkone, a odgovara i gradskim i dvorišnim vrtovima. Mislim da nije baš pogodan za primenu u podrumskim prostorijama zbog mogućeg pogubnog uticaja vlage, koja bi mu sigurno skratila vek trajanja.

VRSTE OBLAGANJAOBLAGANJE PODA MEKIM DRVETOMOblaganje čamovinom je najjeftinije. Sem u slučaju ekstremno tankog budžeta, treba ga izbegavati, jer pod od borovine propada brže od bilo koje druge spoljašnje drvene podne obloge. Da bi se čamovoj oblozi produžio vek, obavezno se premazuje zaštitnim uljem neposredno nakon postavljanja, a treba je redovno i temeljno čistiti da bi joj površina uvek bila glatka i komforna za upotrebu.

OBLAGANJE PODA DASKAMA OD PLOČASTIH MATERIJALA
Postoji i to, ali treba dobro razmisliti pre nego što donesete odluku da primenite ovu opciju. Ove daske su uglavnom napravljene od prirodnog drveta koje je pretrpelo procese mlevenja, sitnjenja, ekstrudiranja i lepljenja. Boja im može biti prirodna, ali i ne mora. Površina im može biti obrađena na različite načine, može biti glatka ili prugasta. Ako ste ljubitelj pravog drveta i čistunac po pitanju njegovih prirodnih osobina, nije to za vas. Ipak, treba pomenuti da ova opcija ima i izvesne prednosti. Ako brodski pod treba postaviti na jako osunčana mesta, ovakve daske su pravi izbor jer ne blede tako brzo i intenzivno kao daske od mekog i tvrdog drveta. Što se održavanja tiče, i tu ima određenih prednosti. Ovakav patos se može postaviti preko rama od istog materijala, što će ga učiniti manje osetljivim na vlagu i pogodnim za postavljanje u podrumske prostore.

Enterijer i Svetlo

Arhitektura upletena u mesto, kadrirani pogledi usmereni ka dalekim brdima, voda i prostranstvo spojeni u sunčevoj svetlosti koju reflektuju, glavne su karakteristike ove impozantne kuće od 250m2 u kojoj vreme i prostor nisu odvojene dimenzije, već su međusobno zavisne.
VREME, PROSTOR I MESTOAlentežu – mesto gde se kuća nalazi – samo po sebi predstavlja izazov. Kako kaže poznati književnik Miguel Torga, Alentežu predstavlja ‘maksimum i minimum kojima možemo težiti: divljina beskonačnog sna i stvarnost iscrpljene zemlje.’ Kuća Cercal je predlog koji istražuje mogućnosti novog vremena i prostora na mestu koje je obeleženo i izmenjeno novom kućom. Smeštena na terenu čija je morfologija poluostrva motivisana vodenom linijom koja je prelazi, kuća se usađuje u jednu od padina koje reka deli, a naslonjena je na ostatke stare građevine.

Potraga za pravom pozicijom i solarnom orijentacijom,paralelno sa volumetrijom koja traga za veštim dijalogom sa nagibom terena kaoi težnja ka najboljem vizuelnom horizontu sintetizuju glavne smernice strategije arhitektonske intervencije. Pored toga, projekat se poziva na tradicionalni kućni arhetip kao strukturu koja je okosnica i podrška novim formalnim manipulacijama i prostornim interpretacijama.

ČISTOTA I PROSTORNOST BELINENeprikosnovena prevlast bele boje rezultira poboljšanjem svetlosti i refleksije u unutrašnjosti. Projektant se odlučio za dominaciju beline kao simbola svetlosti i čistote, i njome pojačava osećaj prostranosti, sklada, mira, neutralnosti i lakoće enterijera. Diskretna upotreba detalja u drugim bojama, kako prostor ne bi ostao bez duha i ličnog pečata, čini ovaj ambijent mekim i prijatnim. Sintezom znanja sa vrednostima umetničkog iskustva u oblasti vizuelne percepcije, minimalističkom jednostavnošću stila i merom koja je potrebna, autor je jasno formulisao bitne osobine enterijera čija suština izmiče pojmovnoj formulaciji i može se doživeti i sagledati samo srcem.

Fina tekstura drveta ofarbanogu belo i čistota pojavnosti monolitnog zida prijemčive su oku i akcentuju geometriju samog prostora. Sva izražajnost umetničkog dela transponovana je na jednostavne oblike koji iskazuju suštinsko značenje

Funkcionalna programska distribucija razmatra dnevni boravak kao centar kuće, a oko njega se organizuje preostali program ograničenog pristupa. Ovde se mora primetiti motiv bliskosti porodice kao momenat od velikog značaja pri projektovanju stambenog prostora. Ogroman dnevni boravak spojen je sa kuhinjom i trpezarijom i u njemu se hodne linije namerno i neminovno susreću.

Takav princip projektovanja u savremenom svetu otuđenosti svakako zahteva hrabrost i zaslužuje poštovanje. Posredovanje između unutrašnjeg i spoljašnjeg prostora kroz uvođenje tranzicionog prostora verande intenzivirano je uvođenjem kliznih panela koji proširuju granice kuće i horizont.

Mito

Serija osvetljenja Mito dizajnirana je tako da predstavi i promoviše lepotu prirodnih materijala. Minimalizam u dizajnu i ručna obrada drveta i kamena osnova su za kreiranje ove skulpturalne svetiljke. Topla indirektna svetlost protiče kroz kupolaste oblike izrađene od prirodnih materijala. Njena modularna struktura omogućava postavljanje pod bilo kojim uglom i u tom aspektu ona može biti luster, zidna, podna ili stona lampa. Ova lampa osvojila je prvo mesto na LAMP godišnjem konkursu za dizajn rasvete 2018. godine.

Vertikalna šuma

VERTIKALNA ŠUMA PREDSTAVLJA MODEL ODRŽIVE GRADNJE STAMBENE ZGRADE. PROJEKAT OZELENJAVANJA METROPOLA DOPRINOSI REGENERACIJI ŽIVOTNE SREDINE I URBANOG BIODIVERZITETA. KAO REZULTAT POLITIKE PODSTICANJA POŠUMLJAVANJA I NATURALIZACIJE VELIKIH URBANIH PROSTORA NASTALA JE VERTIKALNA ŠUMA U MILANU. VERTIKALNA
Prema projektu stručnjaka iz italijanskog arhitektonskog studija Boeri, Vertikalna šuma sastoji se od dve stambene kule visine 116m i 85m. Izgrađene su u centru Milana, na obodu naselja Isola. Na balkonima i terasama zasađeno je 1.100 stabala drveća 23 lokalne vrste, visine od 3m do 9m, kao i 20.000 biljaka širokog spektra žbunova i cvetnica. Kada bi se količina drveća zasađenog na kulama prenela na horizontalnu površinu, ona bi činila šumu površine 20.000m2. Ovakva struktura ne doprinosi samo ekološkoj održivosti i estetskom kvalitetu zgrade, već i njenog urbanog okruženja. Ovi tornjevi proizvedu čak 60kg kiseonika dnevno, a apsorbuju 25 tona ugljen-dioksida godišnje. Drveće i biljke smešteni su na balkonima zgrade tako da njenim stanovnicima garantuju privatnost, a pri tome ne blokiraju predivan pogled na gradsku strukturu Milana. Vrste drveća odabrane za ove kule su listopadne, tako da leti krošnje štite stanove od sunčeve svetlosti i toplote i snižavaju temperaturu unutar objekta za 3°C. Zimi, kada je dnevna svetlost kraća i drveće gubi svoje lišće, otvaraju se dodatne vizure prema spolja uz maksimalan upad sunčeve svetlosti uunutrašnjost stanova.

INOVATIVNOST I TEHNOLOŠKO UPRAVLJANJEPored pomenutih karakteristika, ono što ove građevine čini inovativnim jeste sistem navodnjavanja. On podrazumeva jedno od ‘pametnih’ tehnoloških rešenja koje se primenjuje kako bi se smanjila potrošnja resursa. Upravljanje ovim sistemom u cilju adekvatne potrošnje, omogućava nezavisnu regulaciju malih grupa sistema razvrstanih prema izloženosti i visini stabala, a pravilno raspoređen sistem sondi omogućava detekciju kvarova na daljinu. Zgrada je zamišljena tako da su njena struktura i elementi prilagođeni mineralnim, biljnim, morfološkim, biološkim, termalnim i atmosferskim aspektima. Pitanja sigurnosti i stabilnosti zgrade nametnula su kompleksan sistem izgradnje, postavljanja armature i merenja konstrukcije. Takođe je neophodno bilo ustanoviti tipologiju odabranih vrsta stabala i rastinja i izvršiti merenja i njihovu distribuciju prema svim predviđenim uticajima u fazama njihovog podizanja na pojedine pozicije objekta i sadnje, kao i njihovog daljeg života na objektu.

VERTIKALNA ŠUMA I ODRŽIVOST OBJEKTADve stambene kule vertikalne šume poseduju Gold LEED sertifikat, koji prepoznaje održive performanse zgrada u ključnim karakteristama, kao što su ušteda energije i vode, smanjenje emisije CO2, poboljšanje ekološkog kvaliteta unutrašnjosti, materijala i resursa, kao i izbor lokacije. Pored svega navedenog, kule koriste geotermalnu energiju. Četiri podzemne pumpe zagrevaju stanove Vertikalne šume i drugih okolnih zgrada. Neposredni efekti Vertikalne šume su apsorpcija ugljen-dioksida i proizvodnja kiseonika. Na ovaj način ove građevine doprinose smanjenju količine smoga i drugih negativnih uticaja na životnu sredinu. U dugoročnoj perspektivi, nadamo se da će ovakav vid postavke inovativnog zelenog grada edukovati ljude koji žive u okolini i postati polazna tačka za promenu razmišljanja u savremenom globalnom društvu.

Savremeni grad često asocira na velike betonske površine. Malo zelenila, bezbroj automobila, brz život i velike gužve doprinose utisku beskonačnog sivila koje je nastalo upravo kao posledica pomenutih pojava. U modernom savremenom gradu kao što je Milano, gde postoji ‘šuma’ automobila i novoizgrađenih višespratnica, ističe se zelena struktura Vertikalne šume. Dve ‘zelene sestre’ postale su simbol grada, a građani  su ih dočekali sa velikim entuzijazmom.