Alumil Exl1

Fig Tree House

U HAGOVOM OKRUGU VOGELVIJK U HOLANDIJI, MINIMALISTIČKO PROŠIRENJE KUĆA OŠTRO JE U SUPROTNOSTI SA EKSPRESIVNOM CIGLENOM ARHITEKTUROM KUĆE IZ 1927. GODINE, OTKRIVAJUĆI “SKRIVENE” KVALITETE.
Kuća ima originalni aneks na prednjoj strani, iza njega prekrasna smokvina stabla u vrtu koja nije bila vidljiva iz stare kuće. Budući da se novi produžetak proteže izvan postojeće širine kuće, stakleni produžetak ulazi u vezu sa postojećim aneksom. Ovo stvara poluzatvoreni vanjski prostor oko stare smokve. Širenjem produžetka, treći svet se pojavljuje oko skrivenog smokvina pored starog i novog sveta.

Dizajn produžetka kuće balansira između oštrog kontrasta i odnosa koji ima sa postojećim “skrivenim” kvalitetima kuće. Postojeća arhitektura iz 1927. ima elemente Art Nouveau i Amsterdamske škole. Novi dodatak dodaje oštar kontrast ekspresivnoj arhitekturi opeke kroz minimalističke detalje. Potpuno ostakljena fasada ima minimalnu krovnu platformu i staklo koje ide do nivoa vrta. Iznutra, praktično nema vizuelnih barijera prema spolja, kojima se daje pogled i dnevna svetlost. Konstrukcija produžetka se čuva izvan vidokruga, ali za jednu kolonu u obliku plus, koja čini da krov produžetka izgleda kao da lebdi. Staklena fasada se može otvoriti do velikog otvorenog ugla, što čini da se stolovi osjećaju kao da je u vanjskom prostoru. Ovo je u suprotnosti sa skromnom kuhinjom i trpezarijom sa manje prirodne svetlosti u originalnoj kući.

U unutrašnjosti su korišteni betonski pod i novi kuhinjski zid za povezivanje starog i novog. Pod i kuhinja prodiru u postojeći dom i na taj način miješaju stare i nove kroz oštre linije. // ek

Sleeve House

Iako je jedinstvena i neobična kuća, sa mnogo aspekata to je tipična rezidencijalna struktura. Bilo je potrebno da se po pitanju dizajna uradi nešto inovativno, ali da to ne ugrožava kvalitet života. Na primer, sa ulaznih vrata se ulazi u galeriju sa visokim plafonom čija je namera da sa velikim uzbuđenjem proslavi ulazak u kuću, ali nakon toga odmah sledi ormar za kapute, toalet i ostava za namirnice. Kombinacija drame i praktičnosti je ono čemu sam težio u dizajnu.
Na prvom nivou su kuhinja, trpezarija u kojoj se obeduje i dnevna soba. Dnevna soba je stepenik ispod jer prati nivo terena brda na kom kuća sedi. Stepenice ka dnevnoj sobi stvaraju niz klupa na kojima može da se sedne, gleda kroz prozor i zimi greje lebdećim kaminom.
Na drugom nivou su tri spavaće sobe, od kojih jedna lagodno može da se koristi kao čitaonica, dva kupatila i perionica. Na krovu je terasa čiji pogled okružuje dolinu reke Hadson sve do planine Ketskil u daljini.
Inspiracija dolazi od dve glavne stvari. Prvo, moje zanimanje za geometriju. Odatle nastaje ideja male kutije unutar veće, kao i nagib kuće od 15 stepeni. Interesuje me arhitektonski prostori koji nastaju stavljanjem manje trodimenzionalne figure u veću. Trenutno radim na još jednoj kući zasnovanoj na sličnom principu Sleeve House, ali umesto stavljanja manje figure u veću, šuplja kutija dijagonalno seče punu kutiju. Nagib kuće od 15 stepeni je geometrijski prosta stvar ali zapravo naglašava odnos između kuće i brda na kom kuća leži. Izgleda kao da dopire uzduž čitavog brda stvarajući osećaj dinamike ili prisustva na prostoru umesto inertnog sedenja.

Druga glavna inspiracija potiče od starih šupa, silosa i ostalih poljoprivrednih zgrada u dolini reke Hadson. Za mene ovakve zgrade imaju neverovatnu lepotu kao jednostavni volumetrijski objekti u pejzažu. Takođe, takvi objekti imaju neverovatne fasade od dotrajalog drveta čije neravnine i slojevi stare farbe oblikuju šablon, teksturu i dubinu. Tako da je kuća dizajnirana da ima sličan izgled kao objekat u pejzažu i njene fasade su dvoslojni sistemi drveta koji stvaraju šablon, teksturu i dubinu. Prvi sloj građe nanet je ravno na zidove dok drugi sloj iskače iz zida poput peraja. Kombinovanjem širine daščane građe u oba sloja stvara se savramena interpretacija šablona, teksture i dubine pronađena u fasadama starih poljoprivrednih zgrada. Drugi sloj građe konutinuirano teče preko prozora i čini da prozori nestaju kad se posmatraju iz određenog ugla. I ovo je referenca na stare poljoprivredne zgrade koje obično nemaju prozore koji razbijaju vizuelni efekat jednostavnih, upadljivih oblika.

Paleta materijala je jednostavna sa samo dva materijala koji zalužuju hvalospeve: betona izloženog na površini i potamnelog, grafitnog drveta. Sav ostali materijal uključuje metal obojen u crno, bele kamene zidove, police boje drveta, radne površine od Corian-a i prevrnuti tepisi tretirani na neutralan način, prelazeći po potrebi. u crne/sive/bele tonove kuće. Sve to je učinjeno kako bi se betonski deo i grafitno drvo istakli. Jedini izuzetak svemu ovome su kupatila na spratu, gde su zidovi i podovi potpuno završeni umirujućom bojom plavog tila.

Bez obzira na nečiju dizajnersku agendu, da li je to savremen pogled ka budućnosti ili tradicionalniji pristup, današnje arhitekte moraju apsolutno da razmišljaju o energetskoj efikasnosti. Postoji mnogo eneregetski efikasnih dodataka u kući uključujući 100% solarnu energiju sa baterijskim napajanjem, ventilator koji čuva toplotu, troslojne prozore, samodovoljni kanalizacioni sistem, veoma nizak nivo prodiranja vazduha i prirodni biljni pejzaž. Sve to utiče na činjenicu da kuća godišnje troši tonu ugljen-dioksida godišnje.

Stan kao laboratorija uspeha

UREĐENJE LUKSUZNOG APARTMANA NAŠEG ISTAKNUTOG TENISERA DUŠANA LAJOVIĆA U NOVOIZGRAĐENOM STAMBENO-POSLOVNOM KOMPLEKSU WEST 65 NA NOVOM BEOGRADU PREDSTAVLJALO JE POSEBAN IZAZOV I INSPIRACIJU ZA ISKUSNOG ARHITEKTU VLADIMIRA LOVRIĆA.
Na želju investitora da stan bude nekonvencionalan, ali i da postavi nove standarde u komforu i kvalitetu života, arhitekta Lovrić je odgovorio idejom potpuno otvorenog funkcionalnog koncepta prostora koji slobodno teče u vertikalnom i horizontalnom smislu. Fluidnost udružena sa dominantnom belom gamom potpuno dematerijalizuju atmosferu stana, čineći od njega medij namenjen jednoj višoj spoznaji odnosa između čoveka i prostora.
Enterijer stana je naglašeno individualan i nosi snažan autorski pečat. ‘Potpis’ autora vidljiv je u svakom kadru prostora, ali ne na način kako bi se moglo pretpostaviti, već tako da on zapravo signira modus vivendi vlasnika. Utisak kojim smo preplavljeni jeste da je simbioza stavova arhitekte i investitora rezultirala izuzetnom harmonijom i neprekidnom uzajamnom nadogradnjom.

‘Dizajniranju ovog enterijera pristupio sam profesionalno i bio sam zainteresovan za različite aspekte životnih potreba i navika klijenta, a onda smo tokom realizacije projekta razvili partnerski odnos u kome obe strane daju svoj doprinos koristeći jedna drugu kao inspiraciju. Bilo mi je zadovoljstvo da otkrijem i potenciram Ducijevo osećanje za estetiku prostora i da osmislim i realizujem njegove zahteve i ideje. Verujem da će ukupan komfor stana, kao i dizajn enterijera sa neomeđenim svetlim prostorima, doprineti kvalitetu njegove igre na putu ka vrhu svetskog tenisa’, kaže arhitekta Lovrić.

Apostrofiran ‘open space’ koncept, brisanje granica između intimnog i javnog, okupanost svetlošću i vedrinom, sastavni su elementi paradigme životne radosti, kojom nedvosmisleno odiše atmosfera. Upotrebljena rešenja i potezi su duhoviti, lucidni, sa jasnom namerom da podstaknu kontemplaciju i maštu i da poljuljaju poverenje u čula. Stan u celini liči na kosmičku letelicu u kojoj nema sile gravitacije, te zidovi lebde, a ravni poda i plafona teku kroz vreme. Prostor je u stalnom pokretu, isto kao i njegov vlasnik, isto kao i sve što postoji – od atoma do svemira.

Ulazeći u stan, sagledavamo likovno dominantan sled visokih, elegantnih belih frontova, koji teku u neprekinutom nizu objedinjujući funkcije garderobe, kuhinje, trpezarije i bara, i sa svojom osnovom u obliku levka imaju simboličnu funkciju pripreme za sve ostalo što nas u prostoru čeka. //ek Mare Janakova Grujić-Više u EKO KUĆI No30

Kuhinja opremljena rasvetom koja menja boje glavni je faktor ‘bojenja atmosfere’ stana.

Stan je okupan svetlošću u svakom delu dana, a sistem rasvete je postavljen tako da je gotovo nevidljiv.

‘Lebdeći’ krevet i minimalistički radni sto u spavaćoj sobi.

Terasa je naglašena kao deo stana koji prezentuje lokaciju na kojoj se objekat nalazi – urbanost nasuprot intimnom svetu.