Alumil Exl1

Uživanje u malim stvarima

MORATE DA POSETITE KOPENHAGEN I DA OSETITE NJEGOV ‘VIBE’. ONO ŠTO OVAJ GRAD ČINI POSEBNIM JE KOMBINACIJA ELEMENATA – VELIČINA, POZICIJA, ZELENILO, NEVELIKA VISINA GRAĐEVINA, UMERENE I NENAPADNE BOJE U ARHITEKTURI. PREOVLAĐUJE SKROMNOST, ZAHVALJUJUĆI KOJOJ SE OSEĆATE KAO KOD KUĆE. LJUDI VOZE BICIKLE I OPUŠTENI SU. U PROLAZU NEŠTO POJEDU ILI POPIJU, SEDNU U PARK ILI NA ZIDIĆ U LUCI, POSMATRAJU BRODOVE ILI DECU KAKO SE IGRAJU. TO DANCI ZOVU ‘HYGGE’. TO JE UŽIVANJE U MALIM STVARIMA.
Razgovaramo sa Njegovom ekselencijom ambasadorom Kraljevine Danske Andersom Hougardom o značaju diplomatskog, političkog i društvenog dijaloga za pozitivan razvoj zemaljske zajednice, kao i o njegovom putovanju kroz vreme i prostor, o zemljama u kojima je službovao i iskustvima koja je sticao i razmenjivao u toku svoje duge diplomatske karijere. Takođe govorimo i o tokovima, značaju i razvoju kulturne i umetničke scene i o istaknutim danskim umetnicima koji su izvršili veliki uticaj na razvoj ne samo danske, nego i svetske arhitekture i dizajna.

>>KAO DIPLOMATA SA VELIKOM REPUTACIJOM I ISKUSTVOM, SVEDOK STE I UČESNIK ZNAČAJNIH DEŠAVANJA U ZEMALJSKOJ ZAJEDNICI. KOJI SU TRENUCI SAVREMENE ISTORIJE BILI PRELOMNI I U KOJIMA SE POKAZALO DA REČ I DIJALOG IMAJU VEĆU SNAGU OD ORUŽJA?
Za mene su to pad Berlinskog zida u novembru 1989, a takođe i sovjetska okupacija Čehoslovačke i Praško proleće, od koga nas deli 50 godina. Još pamtim koliko smo bili zatečeni događajima u Berlinu i raspadom Istočnog bloka koji je usledio. Ovo je promenilo čitav svet i utrlo put širenju Evropske unije na istok. Službovao sam u Moskvi u vreme kada je Danska predsedavala Evropskom unijom, kada smo se pripremali za prijem istočnoevropskih i centralnoevropskih zemalja u EU. Toga ću se uvek sećati.
>>KOJE SU DRUŠTVENO-POLITIČKE PROMENE U SVETU VAS KAO ISKUSNOG DIPLOMATU OHRABRILE, A KOJE SU VAS RAZOČARALE?
Napredak koji je ostvaren u poslednjoj deceniji u domenu borbe protiv bolesti i epidemija na globalnom nivou često se zanemaruje i ne ceni se koliko bi trebalo. Ujedinjene nacije i posebno Svetska zdravstvena organizacija učinile su zaista mnogo na ovom polju. To je ono što je dobro. A ono što je zabrinjavajuće je migrantska kriza. Nju vidim kao veliki izazov stabilnosti Evrope.
>>MOŽETE LI DA NAM PRIBLIŽITE DANSKI KONCEPT ‘HYGGE’? DA LI STE U BEOGRAD, KOJI JE POZNAT PO NEPOSREDNOSTI, PRENELI MALO ‘DANSKE UMETNOSTI ŽIVLJENJA’? KOJE OSOBINE DANSKOG MENTALITETA I KOJE VREDNOSTI  BI SRBI MOGLI DA USVOJE? DA LI BI NEKE SRPSKE NAVIKE I OBIČAJI MOGLI DA BUDU PRIMENJENI U DANSKOJ?
Mi smo u Evropi mnogo bliži jedni drugima nego što se misli, i različitosti nisu toliko velike. Ipak, i sitni detalji su važni jer predstavljaju deo nacionalnog identiteta. Svaka je zemlja specifična, pa kopiranje modela nije svrsishodno u mnogim oblastima. Međutim, mislim da osobine Danaca poput posvećenosti radu, efikasnosti, odanosti i poverenja mogu biti dobre za sve. Sa druge strane, Dance inspiriše srpska gostoljubivost i druželjubivost. Ono što nam je zajedničko je odličan smisao za humor, i to mi se zaista veoma dopada.

>>AMBASADA DANSKE U SRBIJI JE PODRŽALA DOLAZAK POZNATOG ARHITEKTE SINUSA LYNGEA IZ KOPENHAGENSKOG STUDIJA EFFEKT U BEOGRAD NA DRUGI MEĐUNARODNI KONGRES ODRŽIVA ARHITKTURA – ENERGETSKA EFIKASNOST. KOLIKO JE ZNAČAJNO PODRŽAVATI OVAKVE PROJEKTE KOJI, OSIM EDUKACIJE, ZA CILJ IMAJU I PROMOCIJU DANSKE ARHITEKTURE, UMETNOSTI I KULTURE UOPŠTE?
Veoma mi je drago što u Srbiji postoji rastuće interesovanje za dansku arhitekturu i urbanizam. Ambasada se trudi da bar u manjim projektima pomogne koliko je moguće, ali naši su fondovi veoma ograničeni. Kada ocenimo da je neki vaš umetnički ili kulturni projekat vredan pažnje, trudimo se da od Danske dobijemo podršku za njegovu realizaciju i tako doprinesemo jačanju veza između naše dve države. Radujem se učešću našeg Sinusa Linga na Kongresu. Mislim da će njegovo predavanje biti veoma zanimljivo.
>>PROŠLE GODINE, U GODINI KADA STE VI STUPILI NA FUNKCIJU AMBASADORA DANSKE U SRBIJI, OBELEŽENA JE STOGODIŠNJICA POČETKA DIPLOMATSKIH ODNOSA SRBIJE I DANSKE. POVODOM OVOG  JUBILEJA ORGANIZOVANA JE VELIKA IZLOŽBA NA KALEMEGDANU ‘KRALJEVINA DANSKA – OD KOPENHAGENA DO ARKTIKA’. KAKO OCENJUJETE SARADNJU NAŠE DVE ZEMLJE, POSEBNO KADA JE REČ O UMETNOSTI, ARHITEKTURI I KREATIVNOJ INDUSTRIJI? DA LI IMATE NEKE PLANOVE ZA POVEZIVANJE SRPSKE I DANSKE KULTURE, UMETNOSTI, PRIVREDE, NAUKE I DRUŠTVA U CELINI?
Tako je, došao sam u Srbiju 2017.  Ne događa se često da mandat ambasadora počne baš u vreme ovako značajnog jubileja, i velika mi je čast da se to baš meni desilo. Ostvarili smo mnoge projekte u želji da povežemo dansku i srpsku kulturu, umetnost i privredu. Činićemo to i u budućnosti. Ja bih se lično usredsredio na javne diplomatske projekte i trgovinske odnose, jer tu vidim veliki potencijal. Danska podržava Srbiju u evropskim integracijama i zapažamo da je sve više kompanija zainteresovano za poslovnu saradnju sa Srbijom. Učinićemo što je u našoj moći da ohrabrimo danske partnere za saradnju ne samo u oblasti trgovine i kulture, već i na svim drugim poljima delatnosti.
>>VAŠA SUPRUGA JE LIKOVNA UMETNICA. DA LI MOŽETE PRENETI VAŠE I NJENO RAZMIŠLJANJE O SAVREMENOJ UMETNOSTI DANSKE?
Otišao sam iz Danske davne 2000. godine. Moja supruga je Ruskinja i nikad nije živela u Danskoj, tako da ne pratimo savremenu dansku umetničku scenu. Naravno, posetili smo mnoge danske muzeje, a mojoj supruzi se veoma sviđa slikarstvo međunarodno poznate grupe umetnika Skagen Painters. To je skupina skandinavskih slikara koja je oformljena pre stotinak godina u selu Skagen, u prelepom najsevernijem delu Danske, poznatom po specifičnoj prirodnoj svetlosti.
>>DA LI USPEVATE DA PRATITE KULTURNE DOGAĐAJE U SRBIJI I KAKVO JE VAŠE MIŠLJENJE O TRENUTNOM STANJU U KULTURI  SRBIJE?
U vašoj zemlji ima mnogo kulturnih događaja, a ja sam veoma zauzet poslom. Ipak, trudim se da pratim događaje na vašoj kulturnoj sceni. Oduševljen sam što je Narodni muzej ponovo otvoren za publiku. U ovom regionu se u kulturi uvek nešto dešava – neguju se običaji, organizuju kulinarske svetkovine, prikazuje se odeća, izlažu se nošnje. Lepo mi je ovde, jer gde god da krenem, čekaju me nova iskustva.
Nakon ponovnog otvaranja Muzeja savremene umetnosti i Narodnog muzeja, Beograd se ponovo dobro pozicionirao  na kulturnoj mapi regiona. Postoje mnogi festivali, od igre do pozorišta, na kojima ljudi mogu utoliti žeđ za kulturom. Mnogi gradovi u Srbiji traže da se u njima prikažu filmovi iz danske produkcije i mi se trudimo da takvim zahtevima izađemo u susret.
>>U SVOJOJ DOSADAŠNJOJ SLUŽBI OBIŠLI STE MNOGE EGZOTIČNE ZEMLJE. KOJA JE NA VAS OSTAVILA NAJJAČI UTISAK I ZBOG ČEGA?
Sve zemlje u kojima sam živeo i radio su zanimljive, pa ne bi bilo fer da posebno istaknem neku od njih. Iako Srbija nije egzotična zemlja, nama se veoma dopada i srećni smo ovde. Posle službovanja u Srbiji, odlazim u penziju.
>>KOPENHAGEN PREDSTAVLJA PRIMER ODRŽIVOG  GRADA PO MERI ČOVEKA. ŠTA KOPENHAGEN ČINI TAKO POSEBNIM I SPECIFIČNIM  U ODNOSU NA DRUGE GRADOVE SVETA?
Teško je to opisati. Morate da posetite Kopenhagen i da osetite taj ‘vibe’. Ono što ovaj grad čini posebnim je kombinacija elemenata – veličina, pozicija, zelenilo, nevelika visina građevina, umerene i nenapadne boje u arhitekturi. Rekao bih da preovlađuje skromnost, zahvaljujući kojoj se osećate kao kod kuće. Ljudi voze bicikle i opušteni su. U prolazu nešto pojedu ili popiju, sednu u park ili na zidić u luci, posmatraju brodove ili decu kako se igraju. To mi zovemo ‘hygge’. To je uživanje u malim stvarima.
Naravno, preduzimaju se veliki napori da se život u gradu poboljša i da se unapredi njegov kvalitet. Obnavlja se sistem snabdevanja vodom, kanalizacija se osposobljava za prijem vode da bi se sprečile poplave, otpadne vode se prečišćavaju, reciklira se komunalni i drugi otpad, ohrabruje se upotreba bicikala i javnog prevoza. U glavnom gradu i u celoj zemlji postignut je konsenzus po pitanju održivosti i značaju ‘zelene agende’. On se podstiče dijalogom na relaciji privatno-javno. Tu je po mom mišljenju ključ uspeha.

>>RAZVOJ DANSKIH GRADOVA JE PONUDIO JEDAN POSVE NOV MODEL GRADOVA NASUPROT SAVREMENIM MEGALOPOLISIMA  KOJI SE GRADE ŠIROM SVETA. TAKVA DEFINICIJA GRADA BI PRE 50 GODINA, U ZAMAHU NOVE INDUSTRJSKE REVOLUCIJE, BILA SMATRANA UTOPIJOM, ALI DANAS SE ČINI  DA TAKAV MODEL GRADA   SINTETIŠE EKONOMSKE, POLITIČKE, SOCIOLOŠKE I EKOLOŠKE ASPEKTE I DAJE PERSPEKTIVU GRADU NA ODRŽIVIM OSNOVAMA I NJEGOVOM BUDUĆEM RAZVOJU USKLAĐENOM SA POTREBAMA BUDUĆIH GENERACIJA. KAKO TUMAČITE TE VREDNOSTI KAO MOGUĆI MODEL RAZVOJA LJUDSKE ZAJEDNICE?
Lično mislim da će takav model postati neophodan, neizbežan i neprikosnoven. Pogledajte klimatske promene koje idu od ekstremnih vrućina do katastrofalnih poplava. Nad ovim svi moramo dobro da se zamislimo. Istovremeno, želimo da ljudi zavole život u svojim gradovima. To znači da prilikom planiranja moramo u obzir uzeti želje i potrebe njihovih žitelja. Profitabilno bi bilo graditi u visinu, ali da li bi ljudi voleli da žive na visini? Ima li dovoljno javnih površina za interakciju ljudi? Ne trebaju nam pusti gradovi!
>>UPOTREBA DRVETA U ARHITEKTURI DANSKE, PA I CELE SKANDINAVIJE, OTVARA TAKOĐE IZUZETAN POTENCIJAL ODRŽIVOG PRISTUPA GRAĐENJU I ARHITEKTONSKOM PROJEKTOVANJU. ŠUME SE MOGU SMATRATI OBNOVLJIVIM RESURSIMA AKO SE PLANSKI VRŠI POŠUMLJAVANJE.  KAKVA JE POLITIKA DANSKE PREMA OČUVANJU ŠUMA?
Mi se u Danskoj trudimo da uvećamo površine pod šumama. Zbog nekontrolisane seče drveća do 1800. godine, pod šumama je ostalo samo 2 do 3% površine zemlje. Specijalni zakon koji je donet 1805. godine ograničio je nesavesno upravljanje šumskim resursima. Danas je godišnji prirast šuma u Danskoj 2,4 miliona m3, a upotreba drveta u industrijske svrhe strogo je kontrolisana. Mi se u Danskoj trudimo da dostignemo cifru od 1,97 hektara šume po glavi stanovnika, što je prosek za države članice EU.
>>VISOKE TERMIČKE PERFORMANSE KONSTRUKTIVNIH ZIDOVA OMOGUĆAVAJU VELIKE ENERGETSKE UŠTEDE. DANSKA JE MEĐU PRVIMA PRIHVATILA OVAKVE MODELE GRADNJE KROZ PRIMENU DISCIPLINOVANOG PONAŠANJA U KORIŠĆENJU NISKOENERGETSKIH OBJEKATA. EKOLOŠKIM PRISTUPOM OČUVANJU PRIRODNIH RESURSA I SMANJENJEM EMISIJE ŠTETNIH GASOVA U ATMOSFERU DOPRINOSI SE ZAUSTAVLJANJU  DRAMATIČNIH KLIMATSKIH PROMENA,  GLOBALNOG OTOPLJAVANJA I PORASTA GLOBALNE TEMPERATURE.
Po danskim zakonima, stambene zgrade, hoteli i škole na godišnjem nivou ne troše više od 30kWh energije po m2 površine za grejanje, hlađenje i grejanje vode. Ostale zgrade mogu trošiti do 41kWh, uključujući tu i osvetljenje. To je deo naših priprema za građenje  energetski još efikasnijeg društva.
I u Srbiji se beleži napredak na ovom polju, pa su novoizgrađene zgrade dostigle standard od 55kWh po m2 , ali samo za potrebe grejanja. Bilo bi korisno razviti još efikasniju i obuhvatniju strategiju po ovom pitanju.
>>PRIMENA OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE JE U STALNOM PORASTU U GOTOVO SVIM VIDOVIMA – SUNČEVA ENERGIJA, ENERGIJA VETRA, VODE I BIOMASE. DANSKA DANAS PREDNJAČI U KORIŠĆENJU OBNOVLJIVIH I NEZAGAĐUJUĆIH IZVORA ENERGIJE U TRANSPORTU SA 37% TRANSPORTNIH VOZILA KOJA SE POKREĆU ENERGIJOM IZ  OBNOVLJIVIH IZVORA.  KOLIKO JE EDUKACIJE, ENERGIJE I RADA ULOŽENO DA BI SE POSTIGLI OVAKVI REZULTATI? KAKO OCENJUJETE STANJE U OVOJ OBLASTI U SRBIJI I U KOM PRAVCU BI TREBALO DA IDE SRBIJA?
Prelaz ka ‘zelenijem transportu’ je počeo pre nekoliko decenija, i ovde je ključna stvar dugoročno planiranje. Danska u ovom domenu  postavlja standard koji će se izjednačiti ili će čak prevazići standarde koji vladaju u zemljama EU. Odluke imaju dalekosežne ciljeve, oni sežu do 2050. godine, pa i dalje. Obezbeđuju se fondovi koji će pokriti troškove ulaganja u javni prevoz, infrastrukturu, kreiranje specijalnih prevoznih sredstava i slično. U Srbiji postoje brojne razvojne mogućnosti u ovom domenu, a fokus bi trebalo staviti na ekspanziju i popularizaciju pouzdanog i efikasnog javnog prevoza.
>>MOGLO BI SE REĆI DA SAV LJUDSKI POTENCIJAL POČINJE VEĆ U PREDŠKOLSKOM UZRASTU. DUGI NIZ GODINA DANSKA BELEŽI SVETSKI PRIZNATE REZULTATE U RAZNIM OBLASTIMA INDUSTRIJE I NAUKE. DA LI SU TI USPESI POSLEDICA SISTEMATSKOG RAZVOJA ŠKOLSTVA I OBRAZOVNOG SISTEMA DANSKE NA SVIM NIVOIMA?
Obrazovanje je u Danskoj izuzetno važno. Mnogo ulažemo u obrazovanje i praćenje svetskih trendova. Za nas je digitalizacija u ovoj oblasti od ogromnog značaja. Sa druge strane, dečji vrtići su nezahtevni. Danci ohrabruju slobodu i igru u ovom uzrastu. Roditelji praktikuju tzv. ‘slobodno roditeljstvo’. Ostavljaju decu na miru, ne opterećuju ih i imaju u njih poverenja. Ovo uzajamno poverenje obogaćuje društvo. Roditelji imaju poverenja u svoju decu, deca u nastavnike, nastavnici veruju sistemu, sistem ima poverenja u svoje građane. Poverenje je od presudne važnosti unutar našeg društva i institucija.

>>DELO ČUVENOG DANSKOG ARHITEKTE JORNA UTSONA, PROJEKAT  SIDNEJSKE OPERE,  I DANAS PLENI PAŽNJU ČOVEČANSTVA  I PREDSTAVLJA IKONU ARHITEKTURE. DA LI MEĐU DELIMA DANSKIH ARHITEKATA MLAĐE GENERACIJE PREPOZNAJETE NEKU NOVU IKONU ARHITEKTURE?
Kao što i sami znate, arhitektura se u Danskoj veoma brižljivo neguje. Rekao bih da je to jedna od naših nacionalnih karakteristika. Imamo dobre škole i kurseve, profesionalne biroe, urbaniste i planere, sve vrste prakse. Bilo bi nemoguće navesti jedan ili dva nova studija, jer se svi oni stalno  nadmeću u potrazi za sve boljim rešenjima, usavršavajući svoj stil rada. Jern Utson je prava legenda, Bjarke Ingels je nova globalna zvezda, ali postoji još ogromno mnoštvo studija koji dobijaju velike projekte u zemlji i inostranstvu, čime utiču na formiranje panorame brojnih gradova širom sveta.
>>’DOBRA ARHITEKTURA POČINJE OD ČOVEKA, A ZAVRŠAVA SE ZGRADAMA’, MOTO JE DANSKOG ARHITEKTE JANA GELA, AUTORA KNJIGE ‘GRAD ZA LJUDE’, KOJA JE OBJAVLJENA I NA SRPSKOM JEZIKU. OVAJ ARHITEKTA I URBANISTA JE ZASLUŽAN ZA DANAŠNJI IZGLED KOPENHAGENA I DOMINANTNU HUMANU I EKOLOŠKU CRTU. ŠTA BEOGRAD MOŽE DA NAUČI OD KOPENHAGENA DA BI POSTAO ‘ZELENIJI’?
Svaki grad poseduje svoje specifičnosti, i ono što je dobro za jedan grad, nije uvek dobro za neki drugi. Proveo sam godinu dana u Beogradu i čini mi se da bismo i ovde neke naše ideje mogli da primenimo da bi vaš grad postao zeleniji. Već su preduzeti neki koraci u pravcu osnivanja postrojenja za proizvodnju energije od otpada. Možda ono neće biti tako atraktivno kao ono u Kopenhagenu, koje ima čak i ski stazu, ali bi njegove dobrobiti za grad bile velike.
Kako povremeno koristim javni prevoz u Beogradu, primetio sam da i tu ima dosta mesta za poboljšanja. Beogradu bi veoma značilo da ima podzemnu železnicu, pa bi napore trebalo usmeriti u tom pravcu. Kada bi taj prevoz još koristio ‘zelenu energiju’, ekološki otisak grada bi bio značajno smanjen.
I na kraju, mada ne manje važno, Beograd bi trebalo da razvije sistem prevoza biciklima, bar na Novom Beogradu, koji je ravan i predstavlja idealan prostor za povećanje broja aktivnih  biciklista.
>>JEDAN OD NAJZNAČAJNIJIH DANSKIH ARHITEKATA I DIZAJNERA NAMEŠTAJA ARNE JAKOBSEN, ZA KOGA SE MOŽE REĆI DA JE POVEZAO SAVREMENI DIZAJN SA TRADICIONALNIM VREDNOSTIMA, SVOJIM PROČIŠĆENIM MINIMALISTIČKIM PRISTUPOM IZVRŠIO JE VELIKI UTICAJ NA RAZVOJ DANSKOG, ALI I SVETSKOG DIZAJNA. JAKOBSEN I DRUGI DANSKI DIZAJNERI POPUT HANSA VAGNERA STVORILI SU BREND OD DANSKOG DIZAJNA, PREPOZNATLJIV U CELOM SVETU, ČIJA SE AKTUELNOST NI DANAS NE SMANJUJE. ŠTA JE TO ŠTO DANSKI DIZAJN ČINI TAKO POSEBNIM?
Danci su čuveni po dizajnu i arhitekturi, koji su blisko povezani u našem sistemu obrazovanja. Lepo ste to rekli. Naš dizajn je mimimalistički, ali je funkcionalan. Jednostavan je, ali zanatski dobar.
Danski dizajn se naglo razvio posle Drugog svetskog rata. Postoje tri elementa koji su potpomogli uspeh danskog dizajna. Prvi je kasna industrijalizacija, koja je omogućila razvoj jednog zaista visokokvalitetnog zanatstva. Drugo, svet je posle rata bio gladan novih ideja. Treće, u danskom društvu se visoko cene individualci. Mnogi kritičari i arhitekti zalagali su se za slobodu i humanističko shvatanje života, što se odrazilo i na sam dizajn.
>>NA KOJI NAČIN DIZAJN  I KREATIVNE INDUSTRIJE MOGU DA UTIČU NA EKONOMSKI RAZVOJ JEDNE ZEMLJE? KAKVO JE DANSKO ISKUSTVO?
Kreativne industrije učestvuju sa 9% u ukupnom obrtu svih kompanija u Danskoj. Kreativnim delatnostima se bavi 14%  svih registrovanih firmi u zemlji. Njihovi produkti nam obezbeđuju 9%  dohotka od ukupnog izvoza. Odluka da se kreativne delatnosti integrišu u tradicionalnu privredu i javni sektor uopšte, donela je mnogo dobra našoj privredi i doprinela visokoj stopi zaposlenosti.
Uvideli smo da kreativne industrije unose notu humanosti u proizvodne artikle, što ima blagotvoran efekat na percepciju kupaca, a tako se povećava prodaja. Ovo poslednje je veoma bitno, jer rastući promet uslovljava rast svih drugih privrednih grana. Naprosto, jedno dobro vuče drugo.

>>MNOGE DANSKE FIRME SU DANAS SVETSKI POZNATI BRENDOVI SA EKOLOŠKIM PRINCIPOM U PRISTUPU PROIZVODNJI, KOJI SE IMPLEMENTIRA I U SVE PROCESE GRAĐENJA OBJEKATA. KOLIKO JE ZNAČAJNO POVEZIVANJE PRIVREDE, EKOLOGIJE I ARHITEKTURE?
Jedino se tako može ići napred. Resursi su nam ograničeni. Razumljivo, kompanije idu za profitom, ali im je takođe u interesu da budu održive ne samo u onome što same rade, već i šire, kroz održivo istraživanje resursa.
Evo primera kompanije Rockwool, jednog od svetski poznatih proizvođača kamene vune. Oni insistiraju na održivosti. Recikliraju ogromne količine sopstvene kamene vune i tako svoje proizvodne procese čine održivim. Mnoge danske kompanije imaju sličan stav. Ako kratkoročno razmišljamo, ne smemo se žaliti kad nam posao propadne. Razmišljajte na dugi rok i imaćete korist od dugoročnih dobiti.
>>DANSKA JE VIŠE PUTA BILA PROGLAŠAVANA  ZEMLJOM U KOJOJ ŽIVE NAJSREĆNIJI LJUDI NA SVETU. ZA KRAJ, DA LI NAM MOŽETE REĆI KOJI JE TO DANSKI ‘RECEPT ZA SREĆU’?
Mnogi učeni ljudi su se bavili ovim pitanjem, i napisane su brojne knjige na ovu temu. Recept nije jednostavan. On podrazumeva razmišljanje na dugi rok i investicije. Naravno, potrebna je stabilna i predvidiva društvena klima, što mnogim zemljama sveta nedostaje.
Danska je već ceo jedan vek stabilna zemlja, što je nama, njenim stanovnicima, omogućilo da izgradimo i ojačamo institucije. Sa druge strane, u Danskoj su porezi oduvek visoki, što je opet omogućilo formiranje modela države u kojoj vlada blagostanje. U Danskoj ne može da prođe scenario po kome se žalite što nema dobrih državnih službi, a pri tome izbegavate da platite porez. Zahvaljujući efikasnom sistemu naplate poreza, Danska poseduje fondove kojima može da izađe u susret potrebama svojih građana, da im na neki način uzvrati deo novca koji su dali za porez. Tu ulaze fondovi za potrebe dece, za plaćeno roditeljsko odsustvo za oba roditelja, za besplatno školovanje i besplatnu zdravstvenu zaštitu.
Ovde je možda najvažniji činilac efikasna i nekorumpirana državna administracija. Građani znaju da će njihove potrebe biti profesionalno i savesno razmotrene i rešene na najbolji mogući način i u najkraćem mogućem roku, što im olakšava svakodnevni život. Naravno, uvek se može biti još efikasniji, i stoga Danska predano radi na digitalizaciji usluga. Povećanjem efikasnosti obezbeđuje se više vremena za kvalitetan lični i porodični život, a to je ono što mi Danci najviše cenimo.
//Za ek VLADIMIR LOVRIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK – Više u EKO KUĆI No29

Nova finska kuća – Ceo život na jednom mestu

KUĆA U ŠUMI KOLIKO I ŠUMA U ​​KUĆI – ARHITEKTURA ZAUZIMA ULOGU POSREDNIKA IZMEĐU SAVREMENOG ČOVEKA I PRIRODE.
Kuća Apelle je sagrađena pre svega da bude deo prirode. Okolna šuma je pretvara u sklonište za potrebe jedne savremene porodice modernih navika. Kuća je u šumi koliko i šuma u ​​kući – arhitektura zauzima ulogu posrednika između savremenog čoveka i prirode.
Ovu jednoporodičnu kuću u finskom gradu Karji dizajnirao je biro Casagrande Laboratory. Već na prvi pogled nalik je na brod usidren u luci. Potpuno nenametljiva u ambijentu, nepretencioznog dizajna sa pretečom u daščanoj kolibi, ova zgrada je utopljena u krajolik na jednostavan i prirodan način. Život koji se u njoj odvija je specifičan po tome što je naglašeno jedinstven, što sublimira sve životne funkcije na jednom mestu, što je adaptibilan i slobodan – bez konformističkih stega i poštovanja normi klasične arhitekture. Pod krovom ove kuće druži se, radi, obeduje i spava, u jednom dahu i u jednoj istoj odaji.
Unutrašnji prostor kuće je izrazito longitudinalan i neprekinut – to je fluid koji se razliva kretanjem kroz kuću da bi se na kraju te ose utopio u šumu. Na ovoj putanji nižu se javni i privatni segmenti, i to tako  što se isti prostor koristi za različite namene u zavisnosti od trenutka – danju ili noću. Tako se u delu enterijera tradicionalno korišćenom za obedovanje može spavati, a dnevna soba, po pravilu centar porodičnog druženja, pruža pogodnosti za studijski rad, pa čak i za fitnes trening. Ovakav multifunkcionalni prostor svoje korene vuče od tzv. ’tupa’ ili ’pirtti”’, drvene kolibe tipične za tradicionalnu finsku arhitekturu.

Sa ovako udruženim životnim funkcijama ukućana i namenama prostora, enterijer nas šarmira svojom polivalentnošću i duhovitošću. Slična duhovitost postoji i spolja, na fasadi, gde se čita simbol lađe usidrene na kopnu, usred šume. Asocijaciju na brod stvaraju kružni prozori, kao i brodski pod u unutrašnjosti kuće. Fasada je potpuno bela, i u zimskom delu godine stapa se sa snežnim ambijentom. Snabdevena je raznolikim grupacijama prozora – kružnih, kvadratnih, linijskih, koji predstavljaju ključ za dešifrovanje funkcionalne organizacije enterijera.
Objekat Apelle je dobro izolovan materijalom na bazi drveta. Tokom duge i jake zime zagreva se geotermalno i iz još dva izvora toplote, peći i kamina. Peć u spavaćoj sobi, visoka i snežno-bela poput brodskih jarbola na palubi, razdvaja prostor sa krevetom od ostatka odaje. Masivni kamin od crne cigle u dnevnoj sobi jedini je detalj u enterijeru koji nije beo. Spolja gledano, on je još jedan nautički simbol. Liči na dimnjak, a kuća uz njega – na parobrod.

Spavaća soba je u elevaciji domišljato povezana sa kuhinjom tako što ima pristup do spavaće lođe -ležaja izvedenog na vrhu viseće kuhinje. Ukupna površina kuće od 140m2  iskorišćena je maksimalno štedljivo i na najfunkcionalniji način. Kuća je okupana svetlošću, enterijer gotovo potpuno beo, a sve to uz efektnu upotrebu ogledala stvara optičku varku veće zapremine prostora. Mobilijar i oprema su svedeni, minimalistički, malobrojni. Prostor je rasterećen svakog suvišnog detalja, i kao takav izrazito duhovan i kontemplativan.

SPECIFIČNOST KUĆE OGLEDA SE U TOME ŠTO SE ISTI PROSTOR KORISTI U RAZLIČITE SVRHE U ZAVISNOSTI OD TRENUTKA – DANJU ILI NOĆU. OVAKAV MULTIFUNKCIONALNI PROSTOR SVOJE KORENE VUČE OD TZV. ’TUPA’ ILI ’PIRTTI’ DRVENE KOLIBE, KOJA JE TIPIČNA ZA TRADICIONALNU FINSKU ARHITEKTURU.

Kuću su izgradila dva lokalna stolara specijalizovana za izgradnju ne samo objekata, već i drvenih brodova. Nije čudno, stoga, što su konstrukciju tretirali kao lađu, počev od forme do načina materijalizacije. Tako je duh lokalnog finskog neimara ugrađen u kuću zajedno sa duhom tradicije, ambijenta, arhitekte i na kraju – korisnika. //ek Mare Janakova Grujić-Više u EKO KUĆI No29

Masivni kamin od crne cigle u dnevnoj sobi jedini je detalj u enterijeru koji nije beo.

Spavaća soba je u elevaciji domišljato povezana sa kuhinjom tako što ima pristup do spavaće lođe – ležaja izvedenog na vrhu viseće kuhinje.

Unutrašnji prostor objekta je izrazito longitudinalan i neprekinut – to je fluid koji se razliva kroz kuću.

Arhitektonska dramatizacija pejzaža

SA IZGRADNJOM POSLEDNJEG OBJEKTA TERMALIJA FAMILY WELLNESS, OVAJ NEKADA KLASIČNI ZDRAVSTVENI CENTAR PRETVOREN JE U SAVREMENI KOMPLEKS SPA I WELLNESS TURIZMA, ČIME JE TRANFORMACIJA TERMI OLIMIA U POTPUNOSTI ZAVRŠENA. TREBALO JE PRONAĆI ADEKVATNO ARHITEKTONSKO REŠENJE ZA TRAJNO NATKRIVANJE BAZENSKOG PROSTORA KAKO BI SE OMOGUĆIO   PRIJATAN BORAVAK U NJEMU I ZIMI I LETI. ARHITEKTI SU SVOJ KONCEPT ZASNOVALI NA DINAMIČNOJ I RAZIGRANOJ STRUKTURI KOJA SVOJOM DOMINANTNOM FORMOM PRIVLAČI PAŽNJU POSETILACA I OTKRIVA KARAKTER I SADRŽAJ OBJEKTA. CELA STRUKTURA BLAGO DRAMATIZUJE OKOLNI PEJZAŽ.
U oblasti Podčetrtek, u divnom zelenom krajoliku na samoj granici sa Hrvatskom, slovenačka termalna banja Terme Olimia već skoro četiri decenije pruža posetiocima mir, relaksaciju i rekreaciju i svojim lekovitim svojstvima povoljno utiče na njihovo zdravlje. Okolni pejzaž banjskog kompleksa čine šume, proplanci, njive i prostrani zeleni travnjaci. U neposrednom okruženju nalazi se srednjevekovni manastir Olimje, po kome je banja i dobila ime. Na obnovi i renoviranju ovog kompleksa angažovan je slovenački arhitektonski studio Enota, koji je svojim sjajnim rešenjima pojedinačnih objekata osvežio i osavremenio izgled i karakter celog kompleksa, objekte vešto uklopio u okruženje i topografiju terena i tako kreirao novu urbanu matricu ovog područja, a programski je upotpunio i pospešio kvalitet banjskih sadržaja i usluga.

Sa izgradnjom poslednjeg objekta Termalija Family Wellness, ovaj nekada klasični zdravstveni centar pretvoren je u savremeni kompleks spa i wellness turizma, čime je njegova tranformacija u potpunosti završena.
DINAMIČNA FORMA KOJA DRAMATIZUJE OKOLNI PEJZAŽ
Arhitekti su svoj koncept zasnovali na dinamičnoj i razigranoj strukturi uzdignutoj iznad terena, a inspiraciju za formu pronašli su u vernakularnim građevinama u okruženju. Objekat je svojim manjim delom ukopan u teren, dok se krovnom masom izdiže iz njega. Krovna struktura sastoji se iz mnoštva zarubljenih, naizgled nasumično razbacanih tetraedara, koji svojim oblikom i bojom aludiraju na grupacije okolnih seoskih kuća. Struktura je segmentirana radi postizanja statičke stabilnosti, a delom i zato da ne bi agresivno delovala na okruženje, što je krovnom prekrivaču dalo privid levitiranja nad bazenskom platformom bez ikakvih vidljivih nosača.

Krovna struktura je sa spoljne strane obložena panelima zemljanih boja, dok su paneli koji oblažu enterijer neutralne bež boje. Tetraedri su sa gornje strane zastakljeni i propuštaju sunčeve zrake u unutrašnji prostor. Otvaranje fasadnih staklenih površina omogućava nesmetan protok vazduha i cirkulisanje ljudi iz zatvorenog u otvoreni prostor u letnjem periodu. Time su zadovoljeni kriterijumi korišćenja wellness centra u svim vremenskim uslovima. Cela struktura blago dramatizuje okolni pejzaž, svojom dominantnom formom privlači pažnju posetilaca i otkriva karakter i sadržaj objekta.

KROVNA STRUKTURA SASTOJI SE IZ MNOŠTVA ZARUBLJENIH, NAIZGLED NASUMIČNO RAZBACANIH TETRAEDARA, KOJI SVOJIM OBLIKOM I BOJOM ALUDIRAJU NA GRUPACIJE OKOLNIH SEOSKIH KUĆA.

Konveksne forme krovnih segmenata u eksterijeru sagledavaju se kao konkavne strukture u enterijeru. Između njih su okačena geometrizovana rasvetna tela. Paleta bež tonova u kombinaciji sa ukrasnim zelenim biljkama i glatkom vodenom površinom enterijeru daje tropski karakter, a atmosferu čini veoma prijatnom. Uglačani bež kameni pod, vodeni slapovi, zelenilo, prodor svetlosti kroz trougle krovne otvore, cirkulacija vazduha, spoljni pejzaž – sve to aktivira čula, intenzivira iskustva i ulepšava doživljaj ovog prostora i njegove arhitekture.//ek MILICA NIKOLIĆ-Više u EKO KUĆI No29

Stimulativan radni prostor

UPRKOS POVREMENOJ POTREBI ZA POVLAČENJEM U ‘SKROVIŠTE’ UNUTAR ZATVORENOG PROSTORA, LJUDSKA PRIRODA JE SLOBODNA I TRAŽI PROSTRANOST I ŠIRINU. OVE DVE KOMPONENTE ČOVEKOVIH TEŽNJI NE BI SMELE DA SE NAĐU U DISBALANSU, JER BI ONDA EFEKAT KVALITETNE EGZISTENCIJE IZOSTAO.VOĐENI OVIM PRINCIPOM, AUTORI BUCHOLZ MCEVOY ARCHITECTS STVORILI SU INSPIRATIVAN I STIMULATIVAN RADNI PROSTOR CENTRA ZA ISPITIVANJE I ZAŠTITU ŽIVOTNE SREDINE. NJIHOVO KREATIVNO DELOVANJE KROZ AKTIVNU PARTICIPACIJU KOLEKTIVA PREMEŠTA UČESNIKE IZ JEDNOG STANJA OSVEŠĆENOSTI  U DRUGO, TE PRODUBLJUJE PERCEPCIJU PRIPADANJA I IDENTITETA, UZ AKCENTOVANJE ASPEKATA ODRŽIVOSTI.
Operativni centar u Balioganu rezultat je značajne investicije okružnog veća Dun Laoghaire Rathdovn u izgradnju integrisanog objekta za rad Centra za ispitivanje i zaštitu životne sredine. Smešten na bivšoj deponiji okruga Baliogan, na površini od 2,4 hektara, ovaj objekat pleni proporcionalnošću masa i volumena, detaljima i iluminacijom koji su rezultat kompleksnog procesa promišljanja manifestovanog kroz izvođački duh i scenografičnost.

Dispozicija sadržaja
Arhitektura  koju subjektivno posmatramo u nekom trodimenzionalnom prostoru neminovno u nama izaziva određena osećanja, na šta ne utiče samo njena forma, već  celokupna slika koju oko obuhvata. Ona je semantička i kod posmatrača stvara poseban subjektivni osećaj topline i strahopoštovanja. Znalačkim grupisanjem prostornih oblika i pravilnošću dispozicije tvorećih elemenata, ostvarene homogeno oblikovane celine sintetizuju izražajni motiv i karakter objekta. Dva kubična volumena naglašene horizontalnosti osnovni su elementi forme koja je, iako fragmentisana namenom i samim fizičkim pozicioniranjem, po sebi kompaktna i nerazdvojiva. Celokupan prostor je apostrofiran nekolicinom tematskih i sastavnih odrednica, počev od isticanja primarnih subjekata, preko pravilne dispozicije pratećih sadržaja, ali i nezaobilazne harmonije u uzajamnom odnosu volumena i masa, kao i kroz kontekstualnost prostora. Poslovna zgrada je svojim javnim ulazom za posetioce orijentisana prema parku, dok kameni zidovi bezbedno odvajaju dvorište i komunalne zgrade i formiraju novu granicu.

Stimulativan radni prostor
U stepenu stimulativnog delovanja prostorne kompozicije i organske povezanosti najkvalitetnijih dometa nauke, tehnike i umetnosti, u arhitektonsko-urbanističkoj realizaciji ogleda se  savremenost arhitektonske misli. Prisutna je i naglašena spoznaja da je životnu sredinu potrebno u pravom smislu učiniti humanom, jer stabilnost ličnosti zavisi od ambijenta u kome osoba boravi, a budući da se danas najveći deo dana provodi na radnom mestu, jasno je zašto su se autori opredelili za ovakav koncept objekta.

UPOTREBA PRIRODNIH MATERIJALA I BOJA, VELIKA KOLIČINA DNEVNE SVETLOSTI, POGLED NA PARK, VISOKI PLAFONI – SVE SU TO DELOVI UMETNIČKOG PERFORMANSA KOJI KORISTI PRIRODNE I TRADICIONALNE NARATIVE VEZANE ZA GRAĐEVINU I NJEN URBANI KONTEKST. KRITIČKIM OSVRTOM NA DRUŠTVO OSVETLJAVAJU SE NJEGOVE VREDNOSTI I GENERIŠU NOVE ASOCIJACIJE I ZNANJA.

Dizajn enterijera  usredsređen je na istraživanje odnosa prostora, korisnika i događaja, sa naglaskom na uzajamnoj transformaciji, što u prostor uvodi izvesnu dramatičnost. Predviđajući događaje koji će se u prostoru odvijati, autor u njega unosi ritam, narativnost, tekstualnost. Korišćenje prirodnih materijala i boja, velika količina dnevne svetlosti, pogled na park, visoki plafoni – sve su to delovi umetničkog performansa koji koristi prirodne i tradicionalne narative vezane za građevinu i njen urbani kontekst. Osvrćući se kritički na društvo, autor osvetljava njegove zajedničke vrednosti generišući nove asocijacije i znanja.   //ek VESNA RAVIĆ -Više u EKO KUĆI No29

Dvostruka fasada sa integrisanim solarnim zatamnjenjem i rotirajućim panelima obezbeđuje prelep pogled na okolinu.

Nova finska kuća – Ceo život na jednom mestu

KUĆA U ŠUMI KOLIKO I ŠUMA U ​​KUĆI – ARHITEKTURA ZAUZIMA ULOGU POSREDNIKA IZMEĐU SAVREMENOG ČOVEKA I PRIRODE.
Kuća Apelle je sagrađena pre svega da bude deo prirode. Okolna šuma je pretvara u sklonište za potrebe jedne savremene porodice modernih navika. Kuća je u šumi koliko i šuma u ​​kući – arhitektura zauzima ulogu posrednika između savremenog čoveka i prirode.Ovu jednoporodičnu kuću u finskom gradu Karji dizajnirao je biro Casagrande Laboratory. Već na prvi pogled nalik je na brod usidren u luci. Potpuno nenametljiva u ambijentu, nepretencioznog dizajna sa pretečom u daščanoj kolibi, ova zgrada je utopljena u krajolik na jednostavan i prirodan način. Život koji se u njoj odvija je specifičan po tome što je naglašeno jedinstven, što sublimira sve životne funkcije na jednom mestu, što je adaptibilan i slobodan – bez konformističkih stega i poštovanja normi klasične arhitekture. Pod krovom ove kuće druži se, radi, obeduje i spava, u jednom dahu i u jednoj istoj odaji.
Unutrašnji prostor kuće je izrazito longitudinalan i neprekinut – to je fluid koji se razliva kretanjem kroz kuću da bi se na kraju te ose utopio u šumu. Na ovoj putanji nižu se javni i privatni segmenti, i to tako što se isti prostor koristi za različite namene u zavisnosti od trenutka – danju ili noću. Tako se u delu enterijera tradicionalno korišćenom za obedovanje može spavati, a dnevna soba, po pravilu centar porodičnog druženja, pruža pogodnosti za studijski rad, pa čak i za fitnes trening.

Sa ovako udruženim životnim funkcijama ukućana i namenama prostora, enterijer nas šarmira svojom polivalentnošću i duhovitošću. Slična duhovitost postoji i spolja, na fasadi, gde se čita simbol lađe usidrene na kopnu, usred šume. Asocijaciju na brod stvaraju kružni prozori, kao i brodski pod u unutrašnjosti kuće. Fasada je potpuno bela, i u zimskom delu godine stapa se sa snežnim ambijentom. Snabdevena je raznolikim grupacijama prozora – kružnih, kvadratnih, linijskih, koji predstavljaju ključ za dešifrovanje funkcionalne organizacije enterijera.
Objekat Apelle je dobro izolovan materijalom na bazi drveta. Tokom duge i jake zime zagreva se geotermalno i iz još dva izvora toplote, peći i kamina. Peć u spavaćoj sobi, visoka i snežno-bela poput brodskih jarbola na palubi, razdvaja prostor sa krevetom od ostatka odaje. Masivni kamin od crne cigle u dnevnoj sobi jedini je detalj u enterijeru koji nije beo. Spolja gledano, on je još jedan nautički simbol. Liči na dimnjak, a kuća uz njega – na parobrod.

Spavaća soba je u elevaciji domišljato povezana sa kuhinjom tako što ima pristup do spavaće lođe -ležaja izvedenog na vrhu viseće kuhinje. Ukupna površina kuće od 140m2  iskorišćena je maksimalno štedljivo i na najfunkcionalniji način. Kuća je okupana svetlošću, enterijer gotovo potpuno beo, a sve to uz efektnu upotrebu ogledala stvara optičku varku veće zapremine prostora. Mobilijar i oprema su svedeni, minimalistički, malobrojni. Prostor je rasterećen svakog suvišnog detalja, i kao takav izrazito duhovan i kontemplativan.

SPECIFIČNOST KUĆE OGLEDA SE U TOME ŠTO SE ISTI PROSTOR KORISTI U RAZLIČITE SVRHE U ZAVISNOSTI OD TRENUTKA – DANJU ILI NOĆU. OVAKAV MULTIFUNKCIONALNI PROSTOR SVOJE KORENE VUČE OD TZV. ’TUPA’ ILI ’PIRTTI’ DRVENE KOLIBE, KOJA JE TIPIČNA ZA TRADICIONALNU  FINSKU ARHITEKTURU.

Kuću su izgradila dva lokalna stolara specijalizovana za izgradnju ne samo objekata, već i drvenih brodova. Nije čudno, stoga, što su konstrukciju tretirali kao lađu, počev od forme do načina materijalizacije. Tako je duh lokalnog finskog neimara ugrađen u kuću zajedno sa duhom tradicije, ambijenta, arhitekte i na kraju – korisnika.//ek Mare Janakova Grujić-Više u EKO KUĆI No29

Peć u spavaćoj sobi, visoka i snežno-bela poput brodskih jarbola na palubi, razdvaja deo sa krevetom od ostatka odaje.

Spavaća soba je u elevaciji domišljato povezana sa kuhinjom tako što ima pristup do spavaće lođe – ležaja izvedenog na vrhu viseće kuhinje.

Jednoporodična kuća u finskom gradu Karji već na prvi pogled nalikuje brodu usidrenom u luci.

Pasivna kuća – standard za budućnost

ČUVENI INSTITUT PASSIVHAUS IZ DARMŠTATA U NEMAČKOJ BAVI SE ISTRAŽIVANJIMA IZ OBLASTI PASIVNIH KUĆA, SERTIFIKACIJOM GRAĐEVINSKIH KOMPONENATA I IZRADOM STRATEGIJA I PLANOVA ZA GOTOVO SVE KLIMATSKE ZONE NA PLANETI. DO SADA JE SERTIFIKOVAO VELIKI BROJ OBJEKATA, KAKO NOVOIZGRAĐENIH TAKO I ONIH POD ZAŠTITOM DRŽAVE. MISIJA SE TU NE ZAVRŠAVA – INSTITUT JE  SVOJEVRSNI OBRAZOVNI CENTAR KOJI SAKUPLJENO ZNANJE NESEBIČNO DELI SA INŽENJERIMA I SVIM UČESNICIMA U IZGRADNJI, KAKO BI SVI ONI BILI OSPOSOBLJENI DA REALIZUJU OBJEKTE KOJI ĆE IMATI MINIMALNI ILI NULTI UTICAJ NA OKOLINU.
Institut Passivhaus osnovan je ličnom inicijativom čuvenog profesora Volfganga Fajsta u trenutku kada su prednosti izgradnje pasivnih kuća postale  prepoznate i naučno dokazane. Ono što je jedinstveno je da su pojedini naučnici Instituta u istraživanja i popularizaciju gradnje pasivnih objekata krenuli upravo od kuća koje su izgradili za sebe. Bogato znanje i veliko iskustvo rado dele sa stručnjacima širom sveta.
Na Drugom međunarodnom kongresu Održiva arhitektura – Energetska efkasnost predavanje će održati Dr Benjamin Krik, istaknuti istraživač Passivhaus instituta, a u intervjuu koji je dao za naš magazin istakao je da se, kada je o pasivnim kućama reč, ne radi o samo još jednoj arhitektonskoj disciplini, već o odgovornosti koju apsolutno svako od nas ima prema planeti na kojoj živimo i prema generacijama koje dolaze.

Da li biste nam za početak rekli nešto o Passivhaus institutu, o njegovoj delatnosti i misiji?
Passivhaus Institut je 1996. godine osnovao Dr Volfgang Fajst, koji je bio autor projekta prve pasivne kuće nekoliko godina ranije. Za sebe je 1991. godine sagradio i testirao pasivnu kuću u Darmštatu. Nakon tri godine iskustva u radu i bavljenju ovom tematikom osetio se dovoljno sigurnim da svoje znanje počne da deli širom sveta. Institut je osnovao sa upravo tom misijom: da podeli i razvija znanje o pasivnim kućama kao građevinskom standardu koji obezbeđuje održivost. Danas u Institutu u Darmštatu i u Insbruku radi oko 80 naučnika. Konstantno se trudimo da proširujemo znanje u oblasti energetski efikasnih zgrada istražujući načine na koji će se one u budućnosti opskrbljivati održivom energijom. Svoje znanje prenosimo podučavajući profesionalce, putem međunarodne asocijacije Passive House, sarađujemo da investitorima, dizajnerima i konsultantima pomažući im da njihovi projekti postanu zaista energetski i finansijski održivi. Saradnja sa proizvođačima u nameri da prilagode svoje proizvode standardima Pasivne kuće i dobiju sertifikat ‘Sertifikovana komponenta pasivne kuće’ dovela je do toga da su njihovi proizvodi sve uspešniji u ispunjavanju ovih standarda. Ključni segment našeg rada je razvoj PHPP, softvera u formi Excel-a za razvoj energetski i finansijski održivog, ali i udobnog i zdravog doma.
Da li biste mogli da ukratko definišete i opišete koncept pasivne kuće? Koje su glavne karakteristike i kriterijumi koje jedna pasivna kuća treba da ispunjava?
Pasivna kuća je objekat koji se može zagrevati (i/ili rashlađivati) vazduhom, što je neophodno da bi se postigao zdrav i odgovarajući kvalitet vazduha. To je originalna definicija bazirana na jednostavnoj građevinskoj fizici. Neki kriterijumi koji tom kvalitetu doprinose jesu dobro zaptivanje, specifične temperature površina kako bi se stvorili prijatni uslovi, kao i ispunjenje standarda koji se odnose na sveukupnu potrošnju energije objekta.

Bavite se istraživanjem fasada pasivnih objekata, a Vaša specijalnost su i eksperimentalni objekti građeni od obnovljivih materijala. Recite nam nešto o svojim aktuelnim istraživanjima i rezultatima.
Doktorat sam radio na temu objekata od nosećih bala slame i otkrio sam da se slama ne mora koristiti samo kao ispuna. Nekoliko godina kasnije, sagradio sam svoju kuću kao pasivnu sa izolacijom od bala slame i gipsom kao zaštitnim zaptivajućim slojem sa unutrašnje strane. Sve u svemu, to je bio veliki uspeh. U toj kući živim već šest godina i više sam nego zadovoljan. Kvalitet vazduha je savršen, potrošnja energije vrlo niska, a veoma je lep osećaj živeti u kući koju si sam podigao i koja ima minimalan uticaj na okolinu. Veoma volim objekte od prirodnih materijala ko što su glina, slama i drvo i dokazao sam  da je čak i pasivne kuće moguće graditi od njih. Ali osim toga što je bitan prijatan osećaj, među najvažnijim prioritetima su i niska potrošnja energije tokom izgradnje objekta ili proizvodnje materijala. Potrošnja energije je faza koja se uglavnom odnosi na eksploataciju objekta. Prvi korak je redukcija potrošnje toplotne energije, a nakon toga se pristupa gradnji objekta i upotrebi prirodnih i zdravih materijala.
Da li su se pojavili i neki novi materijali u izgradnji pasivnih objekata koje biste preporučili arhitektima?
Uobičajeni materijali su sasvim u redu. Pokušajte da koristite obične materijale, kombinujte ih kad god možete, upotrebite mozak tokom razrade detalja i dobićete objekte pristupačne u pogledu konstrukcije, energije, a i troškova.
Poznato je, nažalost, da investitori često negoduju zbog većih ulaganja u izgradnju pasivnih objekata, s obzirom na to da se troškovi isplate tek nakon više godina. Da li se njihov stav menja?
Da, to je činjenica, naročito kod investitora koji žele da brzo zarade. Oni neće promeniti svoj stav. Da bismo ih primorali, potrebna nam je jača regulativa, koju investitori inače pokušavaju da oslabe. Sa druge strane, vidimo da vlasnici privatnih kuća i drugi preduzimači koji razmišljaju na ‘duže staze’, sve više žele energetski efikasna rešenja.

Kako se planiraju čitava naselja sastavljena od pasivnih objekata? Da li će ovi principi u budućnosti menjati u nekoj meri fizičku strukturu gradova i naselja?
Pa, to zavisi i od klime u kojoj se gradi. U hladnim klimatskim zonama, benefit predstavlja orijentacija objekata ka jugu kako bi se sunčeva energija dobro iskoristila. U toplim i tropskim klimatskim zonama, potrebe za hlađenjem su veće. Nezavisno od klime, važno je projektovati kompaktne objekte. U oba slučaja, niski troškovi izgradnje i visoka energetska efikasnost doprinose kompaktnosti objekta. A u svim klimatskim zonama biće korisno ostvariti nekakvu proizvodnju energije, na primer upotrebom fotonaponskih panela na krovovima ili na fasadama. Niska potrošnja energije pasivnih kuća uticaće na to da dodatna energetska mreža kao što su gasni cevovodi ili daljinsko grejanje budu manje profitabilni, tako da će se ovi sistemi u budućnosti primenjivati samo u veoma gusto naseljenim oblastima.
Institut Passivhaus se ne bavi samo pasivnim objektima u Nemačkoj, već sprovodi istraživanja i daje predloge i drugim klimatskim zonama na planeti – od Aljaske do Zimbabvea. Recite nam nešto o primeni principa pasivne gradnje na nama blizak region mediteranskih zemalja. Imate li podatke o tome kako se tamo razvija ova strategija?
Principi su isti kao u hladnim klimatskim zonama, ali su prioriteti malo drugačiji što se tiče grajanja i hlađenja na primer. Potrebna je toplotna izolacija kako bi se smanjila potreba za rashlađivanjem objekta, a potrebna je i ventilacija kako bi kvalitet vazduha u enterijeru bio bolji. U nekim klimatskim zonama Mediterana, ventilacioni sistem za izvlačenje vazduha ima smisla, a u drugim, sistem za recirkulaciju vazduha može biti korisniji u regulaciji hlađenja

Passivhaus institut je razradio tehnike sanacije objekata pod zaštitom u skladu sa principima pasivne gradnje. Kako institucije koje štite objekte gledaju na ove intervencije? Da li postoje teme ili detalji oko kojih se ne slažu sa projektovanim intervencijama?
Upravo ovih dana imam razgovore sa jednom takvom institucijom koja odbija trostruko zastakljivanje. Prozor i spolja i iznutra izgleda isto kao sa dvostrukim zastakljivanjem, osim što kad otvorite prozor vidite da je krilo prozora deblje za 10mm. Dovoljan razlog da ta institucija odbije predlog! Važno je zaštititi i zadržati kulturno nasleđe za našu decu i one koji dolaze za nama. Srećom, ima mnogo konzervatora koji se slažu sa činjenicom da je moguće i jedno i drugo: sačuvati i energiju i nasleđe.

Gotovo svakodnevno smo svedoci ekoloških katastrofa ili bar incidenata – pre neki dan se na Antarktiku odvojio ledeni breg veličine pola Menhetna, mora i okeani su sve zagađeniji otpadom, a globalna temperatura konstantno raste. Šta onda pojedinac na dnevnom nivou može učiniti za dobrobit planete?
To je način na koji svako od nas živi. Informišite se. Otkrićete da su sva rešenja koja su nam potrebna za održivu budućnost već tu. Primenjujte ta rešenja u svom životu korak po korak. I ne pitajte se da li to ima smisla ili ne jer ste možda usamljeni u tome. Samo uradite to. I uživajte u životu dok to činite. Ako svako bude radio isto, bićemo uspešni. To je tako lako.// za ekJELENA blagojevi – Više u EKO KUĆI No29

Arhitektonska dramatizacija pejzaža

SA IZGRADNJOM POSLEDNJEG OBJEKTA TERMALIJA FAMILY WELLNESS, OVAJ NEKADA KLASIČNI ZDRAVSTVENI CENTAR PRETVOREN JE U SAVREMENI KOMPLEKS SPA I WELLNESS TURIZMA, ČIME JE TRANFORMACIJA TERMI OLIMIA U POTPUNOSTI ZAVRŠENA. TREBALO JE PRONAĆI ADEKVATNO ARHITEKTONSKO REŠENJE ZA TRAJNO NATKRIVANJE BAZENSKOG PROSTORA KAKO BI SE OMOGUĆIO   PRIJATAN BORAVAK U NJEMU I ZIMI I LETI. ARHITEKTI SU SVOJ KONCEPT ZASNOVALI NA DINAMIČNOJ I RAZIGRANOJ STRUKTURI KOJA SVOJOM DOMINANTNOM FORMOM PRIVLAČI PAŽNJU POSETILACA I OTKRIVA KARAKTER I SADRŽAJ OBJEKTA. CELA STRUKTURA BLAGO DRAMATIZUJE OKOLNI PEJZAŽ.
U oblasti Podčetrtek, u divnom zelenom krajoliku na samoj granici sa Hrvatskom, slovenačka termalna banja Terme Olimia već skoro četiri decenije pruža posetiocima mir, relaksaciju i rekreaciju i svojim lekovitim svojstvima povoljno utiče na njihovo zdravlje. Okolni pejzaž banjskog kompleksa čine šume, proplanci, njive i prostrani zeleni travnjaci. U neposrednom okruženju nalazi se srednjevekovni manastir Olimje, po kome je banja i dobila ime. Na obnovi i renoviranju ovog kompleksa angažovan je slovenački arhitektonski studio Enota, koji je svojim sjajnim rešenjima pojedinačnih objekata osvežio i osavremenio izgled i karakter celog kompleksa, objekte vešto uklopio u okruženje i topografiju terena i tako kreirao novu urbanu matricu ovog područja, a programski je upotpunio i pospešio kvalitet banjskih sadržaja i usluga.

Sa izgradnjom poslednjeg objekta Termalija Family Wellness, ovaj nekada klasični zdravstveni centar pretvoren je u savremeni kompleks spa i wellness turizma, čime je njegova tranformacija u potpunosti završena.
DINAMIČNA FORMA KOJA DRAMATIZUJE OKOLNI PEJZAŽ
Arhitekti su svoj koncept zasnovali na dinamičnoj i razigranoj strukturi uzdignutoj iznad terena, a inspiraciju za formu pronašli su u vernakularnim građevinama u okruženju. Objekat je svojim manjim delom ukopan u teren, dok se krovnom masom izdiže iz njega. Krovna struktura sastoji se iz mnoštva zarubljenih, naizgled nasumično razbacanih tetraedara, koji svojim oblikom i bojom aludiraju na grupacije okolnih seoskih kuća. Struktura je segmentirana radi postizanja statičke stabilnosti, a delom i zato da ne bi agresivno delovala na okruženje, što je krovnom prekrivaču dalo privid levitiranja nad bazenskom platformom bez ikakvih vidljivih nosača.

Krovna struktura je sa spoljne strane obložena panelima zemljanih boja, dok su paneli koji oblažu enterijer neutralne bež boje. Tetraedri su sa gornje strane zastakljeni i propuštaju sunčeve zrake u unutrašnji prostor. Otvaranje fasadnih staklenih površina omogućava nesmetan protok vazduha i cirkulisanje ljudi iz zatvorenog u otvoreni prostor u letnjem periodu. Time su zadovoljeni kriterijumi korišćenja wellness centra u svim vremenskim uslovima. Cela struktura blago dramatizuje okolni pejzaž, svojom dominantnom formom privlači pažnju posetilaca i otkriva karakter i sadržaj objekta.

KROVNA STRUKTURA SASTOJI SE IZ MNOŠTVA ZARUBLJENIH, NAIZGLED NASUMIČNO RAZBACANIH TETRAEDARA, KOJI SVOJIM OBLIKOM I BOJOM ALUDIRAJU NA GRUPACIJE OKOLNIH SEOSKIH KUĆA.

Konveksne forme krovnih segmenata u eksterijeru sagledavaju se kao konkavne strukture u enterijeru. Između njih su okačena geometrizovana rasvetna tela. Paleta bež tonova u kombinaciji sa ukrasnim zelenim biljkama i glatkom vodenom površinom enterijeru daje tropski karakter, a atmosferu čini veoma prijatnom. Uglačani bež kameni pod, vodeni slapovi, zelenilo, prodor svetlosti kroz trougle krovne otvore, cirkulacija vazduha, spoljni pejzaž – sve to aktivira čula, intenzivira iskustva i ulepšava doživljaj ovog prostora i njegove arhitekture.//ek MILICA NIKOLIĆ-Više u EKO KUĆI No29

Tropski karakter enterijera

Umetnost čitanja teksta u isceljujućoj tišini

ČITAJUĆI, MI SE OKLEVAJUĆI PRIBLIŽAVAMO TRENUTKU KADA SE U NAMA KROZ NABORE I KOVRDŽE TEKSTA STVARA DOŽIVLJAJ PROČITANOG I ONDA POČINJE NAŠE OGLEDANJE SOPSTVENOG UMEĆA, VEŠTINE I INTELIGENCIJE. SVAKI TEKST JE SVAČIJI I NIČIJI, PA TAKO I NAŠ, ONAJ KOGA DOSLOVNO GUTAMO. ALI U SVAČIJOJ PERCEPCIJI TEKST ZVUČI I DELUJE SASVIM DRUGAČIJE – I POSTAJE SAMO JEDNA OD BEZBROJ VARIJANTI POČETNO ISTOG (SADA KORIŠĆENJEM DORAĐENOG) SADRŽAJA.
HIMNE TIŠINE
Tišina postaje najumilnija muzika onda kada se sve pretvara u buku i bes. I u tišini otkrivamo duhovnu metodu meditacije koju ni u jednoj školi mišljenja ne možemo naučiti.
Danas kad vlada ‘tiranija trenutka’, moramo sve usporiti, ne dopustiti da ubrzanje poništi i pomuti smisao (koji se mora otkrivati određenom sporošću).
Uspavljujuće dobovanje kiše po krovu, cvrkut ptica, udaljeni lavež, šuštanje lišća pod naletima vetra, žuborenje izvora, usamljeni koraci, vijugav prolet otrovne šarke po ugaženoj travi, prskanje kamena pod upornim i oštrim vajarskim dletom, presipanje okeana preko svih talasima nagnutih paluba na nepreglednoj vodenoj mapi…zvuci su što zamenjuju odsutnu, umiruću muziku. Muziku koje (više kao da) nema.
Jedina prava muzika – od one vrste što nikad ne prestaje i neće utihnuti – sadržana je u poeziji.
Intervali, stope, metar, slogovi (i cezure posle njih, u određenom ritmu), eufonija (melodičnost), katahreze (naizgled nelogičan i bizaran spoj reči), mora, arza, makroni, terze, breve…trohej, jamb, daktil, spondej, silabički stih, muzičke konstante, metričke dominante, ritmičke tendencije, distih, katreni, opkoračenja (reže i kontra-reže), obgrljene i leoninske rime, bugarštice, ‘beli stih’ (posebno čest u ‘engleskoj damskoj poeziji’), stance, soneti i sonetni venci, aleksandrinci, alkejske strofe, renesansni heksametr i svi drugi ‘tropi’, stilske figure i elementi versifikacije uvode nas u manje vidljiv svet raskošne muzike poetskog izražavanja.
Ali, da ne idemo u detalje i ne atomiziramo (jalovo i izalud) nešto što u sebi nosi ideju Celine.
Dovoljno je setiti se da obavezno usporimo (ali baš usporimo) čitanje poezije, jer ćemo tek tada moći da osetimo njen pravi smisao i razlog postojanja kroz duge vekove istorije čovečanstva (i pisane književnosti).
Tek kad počnemo da izgovaramo stih po stih i reč po reč, moći ćemo da uživamo u božanskoj moći ljudskog stvaralaštva. I uvešćemo svoju dušu i duh u (svakodnevnici apsolutno nedostupne) uzvišene sfere onostranog.
To je trenutak kada zaista stajemo pred tekst što nam se tek tada otkriva u svoj svojoj lepoti i tajnovitosti.
ČITANjE TEKSTA KAO SAMOOTKRIVANJE
Tekst ne mora da se čita s leva na desno, ne mora ni da se dekartovskom logikom tumači i aristotelijanski analizira sadržaj svega u njemu izrečenog, ne mora da se poredi, pamti, citira, čak ni doživljava ili uredno smešta u nostalgične magacine iskustva. Ne mora se ništa od toga.
Jedino što je neophodno je prisno suočavanje sa bićem teksta, sa njegovim ritmom i metrikom, sa unutrašnjom melodijom svega napisanog.
Mora se iseći kokos da bi se popio njegov sok, a onda se ljuska može odbaciti ili šta već. Dovoljno je osetiti dah i uneti u sebe srž svega što nam reči (otvoreno i skriveno) daju, nude i poručuju.
Vi i tekst koji ste stavili pred sebe kao ogledalo. I onda on u vas uvlači mamce i sadržaje svih vrsta, a vi se ogledate u njegovom poretku smisla, pa ko da i dobije više, čija je sreća (i hrabrost) više u igri.
To belo ogledalo prošarano crnim grafičkim žilicama i mrljama ne može se prevariti ni slomiti. Možemo ga odbaciti (zatvaranjem korica) ili spaliti (predati ga u plamenu nekim drevnim božanstvima), ali ga ne možemo koristiti bez određenog rizika.
Čitajući (a tekst se gleda čitanjem), mi se oklevajući približavamo trenutku kada se u nama kroz nabore i kovrdže teksta stvara doživljaj pročitanog i onda počinje naše ogledanje sopstvenog umeća, veštine i inteligencije.
Svaki tekst je svačiji i ničiji, pa tako i naš, onaj koga doslovno gutamo (kao u Jovanovom Otkrovenju).
Ali u svačijoj percepciji tekst zvuči i deluje sasvim drugačije i postaje samo jedna od bezbroj varijanti početno istog (sada korišćenjem dorađenog) sadržaja.
Ako smo glupi, tužni ili indisponirani, i tekst će namah postati takav, ko god da ga je pisao.
Ako smo kreativni, uzneseni i posvećeni, tekst će kroz nas procvetati, ponovo izdat i na ovaj način subjektivno objavljen.
Ako smo nezainteresovani, prepuni stereotipova i šablonskih matrica, i tekst u kome se ogleda naše biće počeće da liči na nas takve.
Ako smo pametniji od pisca knjige koju smo počeli da čitamo, to neće moći da pokvari ni najlošija i najgluplja (najjeretičkija, najbesmislenija) rečenica. Ogledalo ne može da nas poružni, niti upropasti.
A ako smo mnogo manje inteligentni i slovesni od onog ko je pisao i potpisao tekst naše lektire, to neće popraviti nijedno i nikakvo književno ogledalo. Ali se zato možemo bolje usaglasiti sa svojim još neotkrivenim potencijalima i naći sopstvenu pamet (sve do tada skrivenu i nekorišćenu).
To su oni trenuci kada nam se sve otvori, kao kada se dno korpe odjednom provali i sve (loše, suvišno i preteško) ispadne iz nje. Mi tada ne postajemo pametniji, već samo otkrivamo svoju urođenu (a zamagljenu i zamrznutu) darovitost i visprenost.
Tekst kao ogledalo i nevidljivi istraživač (i pronalazač) naših mana i vrlina.
Živi tekst pred nama.//ek Više u EKO KUĆI No29

Stimulativan radni prostor

UPRKOS POVREMENOJ POTREBI ZA POVLAČENJEM U ‘SKROVIŠTE’ UNUTAR ZATVORENOG PROSTORA, LJUDSKA PRIRODA JE SLOBODNA I TRAŽI PROSTRANOST I ŠIRINU. OVE DVE KOMPONENTE ČOVEKOVIH TEŽNJI NE BI SMELE DA SE NAĐU U DISBALANSU, JER BI ONDA EFEKAT KVALITETNE EGZISTENCIJE IZOSTAO.VOĐENI OVIM PRINCIPOM, AUTORI BUCHOLZ MCEVOY ARCHITECTS STVORILI SU INSPIRATIVAN I STIMULATIVAN RADNI PROSTOR CENTRA ZA ISPITIVANJE I ZAŠTITU ŽIVOTNE SREDINE. NJIHOVO KREATIVNO DELOVANJE KROZ AKTIVNU PARTICIPACIJU KOLEKTIVA PREMEŠTA UČESNIKE IZ JEDNOG STANJA OSVEŠĆENOSTI  U DRUGO, TE PRODUBLJUJE PERCEPCIJU PRIPADANJA I IDENTITETA, UZ AKCENTOVANJE ASPEKATA ODRŽIVOSTI.
Operativni centar u Balioganu rezultat je značajne investicije okružnog veća Dun Laoghaire Rathdovn u izgradnju integrisanog objekta za rad Centra za ispitivanje i zaštitu životne sredine. Smešten na bivšoj deponiji okruga Baliogan, na površini od 2,4 hektara, ovaj objekat pleni proporcionalnošću masa i volumena, detaljima i iluminacijom koji su rezultat kompleksnog procesa promišljanja manifestovanog kroz izvođački duh i scenografičnost.

Dispozicija sadržaja
Arhitektura  koju subjektivno posmatramo u nekom trodimenzionalnom prostoru neminovno u nama izaziva određena osećanja, na šta ne utiče samo njena forma, već  celokupna slika koju oko obuhvata. Ona je semantička i kod posmatrača stvara poseban subjektivni osećaj topline i strahopoštovanja. Znalačkim grupisanjem prostornih oblika i pravilnošću dispozicije tvorećih elemenata, ostvarene homogeno oblikovane celine sintetizuju izražajni motiv i karakter objekta. Dva kubična volumena naglašene horizontalnosti osnovni su elementi forme koja je, iako fragmentisana namenom i samim fizičkim pozicioniranjem, po sebi kompaktna i nerazdvojiva. Celokupan prostor je apostrofiran nekolicinom tematskih i sastavnih odrednica, počev od isticanja primarnih subjekata, preko pravilne dispozicije pratećih sadržaja, ali i nezaobilazne harmonije u uzajamnom odnosu volumena i masa, kao i kroz kontekstualnost prostora. Poslovna zgrada je svojim javnim ulazom za posetioce orijentisana prema parku, dok kameni zidovi bezbedno odvajaju dvorište i komunalne zgrade i formiraju novu granicu.

Stimulativan radni prostor
U stepenu stimulativnog delovanja prostorne kompozicije i organske povezanosti najkvalitetnijih dometa nauke, tehnike i umetnosti, u arhitektonsko-urbanističkoj realizaciji ogleda se  savremenost arhitektonske misli. Prisutna je i naglašena spoznaja da je životnu sredinu potrebno u pravom smislu učiniti humanom, jer stabilnost ličnosti zavisi od ambijenta u kome osoba boravi, a budući da se danas najveći deo dana provodi na radnom mestu, jasno je zašto su se autori opredelili za ovakav koncept objekta.

UPOTREBA PRIRODNIH MATERIJALA I BOJA, VELIKA KOLIČINA DNEVNE SVETLOSTI, POGLED NA PARK, VISOKI PLAFONI – SVE SU TO DELOVI UMETNIČKOG PERFORMANSA KOJI KORISTI PRIRODNE I TRADICIONALNE NARATIVE VEZANE ZA GRAĐEVINU I NJEN URBANI KONTEKST. KRITIČKIM OSVRTOM NA DRUŠTVO OSVETLJAVAJU SE NJEGOVE VREDNOSTI I GENERIŠU NOVE ASOCIJACIJE I ZNANJA.

Dizajn enterijera  usredsređen je na istraživanje odnosa prostora, korisnika i događaja, sa naglaskom na uzajamnoj transformaciji, što u prostor uvodi izvesnu dramatičnost. Predviđajući događaje koji će se u prostoru odvijati, autor u njega unosi ritam, narativnost, tekstualnost. Korišćenje prirodnih materijala i boja, velika količina dnevne svetlosti, pogled na park, visoki plafoni – sve su to delovi umetničkog performansa koji koristi prirodne i tradicionalne narative vezane za građevinu i njen urbani kontekst. Osvrćući se kritički na društvo, autor osvetljava njegove zajedničke vrednosti generišući nove asocijacije i znanja.   //ek VESNA RAVIĆ -Više u EKO KUĆI No29

Drvo i velika količina prirodne svetlosti osnovni su elementi dizajna enterijera.

Dvostruka fasada sa integrisanim solarnim zatamnjenjem i rotirajućim panelima obezbeđuje prelep pogled na okolinu.

Otisak u pejzažu

IDEJU SOKRATOVOG PRINCIPA ENERGETSKI EFIKASNE KUĆE ARHITEKTI SU NA INOVATIVAN NAČIN, UZ PRIMENU SAVREMENIH TEHNOLOGIJA I UPOTREBU MATERIJALA NAĐENIH U OKRUŽENJU, ISKORISTILI PRILIKOM PROJEKTOVANJA OVOG PORODIČNOG OBJEKTA NA OSTRVU VIS. AUTORI SU SVOJIM DIZAJNOM ZADOVOLJILI SVE ZAHTEVE I POTREBE KORISNIKA I UNAPREDILI FUNKCIONALNOST I ŽIVOT OVE GRAĐEVINE, I TO U USLOVIMA NEPRISTUPAČNE LOKACIJE I UPRKOS POTPUNOM ODSUSTVU INFRASTRUKTURE.
Issa Megaron, arhitektonsko ostvarenje hrvatskog arhitekte Davora Matekovića i projektantske firme PROARH, nagrađeno je prestižnom svetskom nagradom Architizer+Award u kategoriji Architecture+Landscape 30. jula ove godine. Objekat je ugraviran u topografiju terena ostrva Vis na hrvatskom primorju. Lociran je u unutrašnjosti ostrva, u prirodnom okruženju, na strmom terenu sa visinskom razlikom od 100m na parceli i jugoistočno je orijentisan. Sa lokacije i iz samog objekta pružaju se bajkovite vizure na šumska i brdovita prostranstva ostrva Vis. Ime objekta vodi poreklo iz drevnih vremena. Isa je staro naselje koje se nekada nalazilo na ostrvu Vis, dok se drugi deo naziva odnosi na prvu pasivnu kuću, Sokratov Megaron.

TRADICIJA KAO INSPIRACIJA
Zadatak arhitekata bio je da projektuju kuću za povremeni boravak gradske porodice u potpuno prirodnom okruženju bez infrastrukture, ali uz zadržavanje visokih životnih standarda. Arhitektonski koncept zasnovan je na tri principa iz daleke prošlosti – oblik pećine kao čovekovog prvog praistorijskog skloništa, sklop Sokratovog Megarona kao preteče energetski efikasne arhitekture i tehnika tzv. ‘suvog’ zida od prirodnog kamena bez vezivnog materijala. Poetski pristup projektovanju stvorio je objekat pun simbolike koji je moguće različito interpretirati.
SITE-CRAFT
Arhitekti su se vešto poigrali terenom. Čini se kao da su na licu mesta skalpelom oblikovali građevinu razlistavajući zemljinu koru i izdubljujući je na delovima predviđenim za smeštanje čovekovog životnog prostora. Pejzaž je inkorporiran u objekat isto kao i objekat u pejzaž, te se čini kao da je on sastavni deo topografije terena i čitavog pejzaža. Reinterpretirajući drevni ’suvi’ zid od kamena, uz jednostavne građevinske tehnologije karakteristične za područje Mediterana, arhitekti su preoblikovali topografiju terena i postigli raslojavanje masivnih horizontalnih betonskih ploča po horizontali i vertikali. Poštovan je i potpuno zadovoljen arhitektonski princip ’genius loci’. Na sličan način lokacije posmatra i analizira i Tadao Ando, nazivajući taj čin ’site-craft’.

OBJEKAT IMA PUNU ENEGRETSKU AUTONOMNOST. ODSUSTVO INFRASTRUKTURE I NEPRISTUPAČNOST LOKACIJE USLOVILI SU STVARANJE OBJEKTA KOJI ĆE POTPUNO SAMOSTALNO FUKCIONISATI I ŽIVETI U SKLADU SA PRIRODOM, KORISTEĆI PRIRODNE RESURSE KOJE MU PRUŽA LOKACIJA. SAMOODRŽIVOST SE OGLEDA U SVAKOM SEGMENTU DIZAJNA OBJEKTA.

Objekat je podeljen na dva nivoa. Pristupa mu se sa gornje, severozapadne strane parcele, ulaskom na gornji nivo kuće, te se unutrašnjim jednokrakim stepeništem spušta na prizemnu etažu. Objekat je u svojoj unutrašnjosti čiste pravougaone forme, i prostorno je linearno organizovan. U prizemnoj etaži smešteni su otvoreni prostor trpezarije i kuhinje, prostor za zabavu i teretana, spavaća soba sa kupatilom i servisne prostorije. Dnevni boravak (jedini dvostrano orijentisani prostor) i spavaća zona sa šest spavaćih soba sa zasebnim kupatilima, pozicionirani su na nivou iznad.//ek MILICA NIKOLIĆ-Više u EKO KUĆI No29

Objekat je ugraviran u topografiju terena.

Slim shelf tanka polica

SLIM je mala tanka polica idealna za kuhinje i kupatila. Holandski dizajner Reiner de Jong osmislio je ovu policu sa idejom da bude korišćena za odlaganje teglica sa začinskim  biljem, bočica ulja, sapuna i drugih sitnica. Držači od jasena su u osnovi odsečci drške od metle koji se pričvršćuju na zid zavrtnjima sa tiplovima. Na zidove obložene pločicama držači se pričvršuju na preseku fugni, tako da se uredno poravnavaju sa pločicama. Dužina polica se kreće od 40 do 45cm, što ih čini kompatibilnim sa  dimenzijama većine zidnih pločica. Držači imaju žljeb u koji se uglavljuje polica.//ek- Više u EKO KUĆI No29

Novi život jedne kuće

LAKO JE SRUŠITI STARI OBJEKAT. PODIĆI NOVI NA ISTOM MESTU, UPOTREBITI ZATEČENE MATERIJALE, A SAVREMENOM FORMOM OSTVARITI NOVU PROSTORNU I ARHITEKTONSKU VREDNOST, SAMO JE NAIZGLED JEDNOSTAVNO. UPRAVO TO JE POSTIGAO ARHITEKTA JOVAN MITROVIĆ PROJEKTOM ZA JEDNU PORODIČNU KUĆU KOJA JE NA SVAKOM PLANU OSTVARILA SNAŽNU VEZU SA PRIRODOM, A PORODIČNOM ŽIVOTU KOJI SE U NJENOJ UDOBNOSTI ODVIJA OBEZBEDILA JE OPNU KOJA KAO DA JE TU ODUVEK.
Svaki novi projekat uvek je i novi izazov za arhitektu. Stvaralačkom procesu ne pristupa se kao da na datoj lokaciji ništa nije postojalo, niti kao da je građevinska parcela prazan papir. Osim urbanističkih uslova, istorija  lokacije i njeno okruženje podjednako utiču na formiranje ideje o novoj strukturi. U slučaju jedne porodične kuće na Voždovcu, upravo susret arhitekte Jovana Mitrovića sa lokacijom i postojećim objektom uticao je na mnoge projektantske odluke koje su definisale nove ideje i arhitektonsko rešenje.

Konceptualno, objekat je prožet horizontalnim i vertikalnim elementima. Dominiraju horizontalne mase kuće obložene opekom i drvetom, a akcenat daju vertiklani fasadni prozori od crne aluminijumske bravarije, koji deluju kao neki moderni elementi pažljivo utisnuti u odavno prisutni objekat.
Planiranje i izgradnja nove kuće započeli su odlukom arhitekte da sačuva i ponovo upotrebi materijale od kojih je zatečeni objekat bio izgrađen. Novi temelji izvedeni su od usitnjenog betona starog objekta, opeke sa starog objekta očišćene su i podeljene, a polutke su upotrebljene kao nova fasadna obloga. Još jedan detalj, pravi omaž prethodnom objektu – fasadni zidovi jednog dela kuće prate upravo poziciju nekadašnjih.

Fasada podužnog dela kuće, koji se prostire od ulice ka dubini parcele, u nivou suterena i prizemlja izvedena je od opeke, dok je sprat obložen vertikalnim drvenim gredama takođe preuzetim iz zatečenog objekta, dimenzionisanim i poređanim prema Fibonačijevom nizu (…3,5,8,13,21…), a fasada bočnog dela kuće je u celini izvedena od opeke. Fasadni prozori i vrata izvedeni su od crne aluminijumske bravarije i prekidaju fasadne površine na onim mestima gde spoj unutrašnjosti i spoljašnjosti ima smisao, kako bi se priroda uvela u enterijer i oplemenila ga. Istovremeno, njihov izgled samo nagoveštava savremenost, ne narušavajući snažni karakter koji su prirodni materijali podarili objektu.

Fasadni otvori obezbeđuju vizuelnu vezu enterijera i eksterijera, a unutrašnjost objekta otvaraju ka vrtu

Bašta koja kuću okružuje sa svih strana rešena je u dva nivoa. Donji nivo povezan je sa prostorom za rekreaciju u suterenu, dok je viši nivo bašte, prema projektu pejzažnog arhitekte, oživljen raznovrsnim sadnicama i pretvoren u pravu oazu. Krovna površina bočnog dela kuće, njena ‘peta fasada’, rešena je kao krovna bašta koja slojem zemlje štiti unutrašnjost kuće od pregrevanja i od niskih temperatura, pa se i ovim detaljem odgovorilo na temu održivosti, a krovna bašta je postala ravnopravna zelena površina.
Ulična ograda vrlo je diskretna, gotovo transparentna, kako ne bi narušila jedinstvo kuće, zelenila i drveta ispred nje. Prizor ulične fasade delimično zaklonjene visokim borom, na momenat zadržava pažnju. Ova sekvenca je dvoznačna. Ona je dokaz ‘1 na 1’ jedne od prvih definicija arhitekture koju mladi studenti čuju na samom početku – arhitektura nije samo kuća, ona je sadejstvo kuće i okruženja. Drugo značenje i vrednost ovog prizora je njegova linijska jednostavnost, svedena na tek nekoliko poteza, i deluje kao da je iznikla pravo iz neke prve, inicijalne skice.

ČUVENA MISAO FRENKA LOJD RAJTA DA JE ‘ORGANSKA ARHITEKTURA INTERPRETACIJA PRINCIPA PRIRODE OTELOTVORENIH U NOVIM OBJEKTIMA KOJI SU U HARMONIJI SA OKRUŽENJEM I DA SVAKI OBJEKAT TREBA DA BUDE PROIZVOD UPRAVO MESTA I TRENUTKA U KOME JE IZGRAĐEN, A NIKADA REZULTAT NEKAKVOG NAMETNUTOG STILA’  U POTPUNOSTI JE PODRŽANA U PROJEKTU OVE KUĆE.

Objekat poseduje elemente organske arhitekture: on je denivelacijom dvorišta ‘zaronio’ u tlo i deluje kao da je srastao sa njim, izgrađen je dobrim delom od prirodnih materijala koji su bili deo nekadašnjeg objekta, pa se stiče utisak da kuća već dugo traje na tom mestu. Ostvarena je jaka vizuelna veza između enterijera i eksterijera kuće. Ipak, njena forma i izraz nedvosmisleno su savremeni. // ek JELENA BLAGOJEVIĆ – Više u EKO KUĆI No29

Detalji vrta – brižljivo projektovana oaza

Tango i mi

DOK SE NEGDE NA OVOJPLANETIIGRA TANGO,BUDUĆNOST ČOVEČANSTVA JE OBEZBEĐENA,UPRKOS OTUĐENJU,IGRICAMA,MOBILNIM TELEFONIMA,SELFIJIMA I LAŽNIM PROFILIMA NA FEJSBUKU.JEDINO JE TANGO BIOLOŠK I FOTOŠOP SVIH LJUDSKIH NEDOSTATAKA.
Krivudav je i misteriozan put argentinskog tanga od tvorevine emigranata u novoj zemlji, preko izvoza u Pariz i  tamošnje evropske kreacije stereotipa, do fenomena tangomanije, za koju svako ima svoje tumačenje, svoju omiljenu frazu i svoj ključ. Ništa manje intrigantan nije ni život tanga na filmu, koji je započet još u doba nemog filma, da bi postao dominantan prvo  kao nacionalni žanr Argentine, tango film, a zatim se razgranao u podžanrove, od tango mjuzikla, do tango melodrame i tango dokumentarca. Dodajmo tome i čestu upotrebu stereotipa tanga u dramaturgiji, kao ukrasa, sredstva karakterizacije lika ili najčešće pomoćnog sredstva potencijalnih ljubavnika za dostizanje strasti. Lista se širi na sve kontinente i tango postaje deo sadržaja američkog, francuskog, nemačkog, italijanskog, finskog, japanskog, korejskog i srpskog filma. Zar već u definiciji tanga ne koristimo filmsko objašnjenje Puriše Đorđevića da je tango ‘tužna misao koja se pleše’? Zar nije naš doživljaj tanga usko povezan sa kultnim scenama iz filmova ‘Miris žene’, ‘Nikad ne reci nikad’, ‘Poslednji tango u Parizu’, ‘Porodične vrednosti porodice Adams’ ili sa ružom u ustima Džeka Lemona u završnici filma ‘Neki to vole vruće’?
Moj prvi susret sa tangom bio je u Australiji, kada je moja koleginica i prijateljica, poznata australijska scenaristkinja i profesor scenarija na filmskoj školi u Sidneju Helen Karmajkl u svojoj 40. godini odlučila da zaigra tango. Pet godina kasnije, ona napušta osnovnu profesiju, odlazi u Argentinu i postaje instruktor tanga. Po povratku u Australiju postaje prvi filmski terapeut i pomaže rediteljima i članovima filmskih ekipa da prebrode psihološke krize prilikom napornih snimanja. Znajući da pleše i danas, u svojoj 69. godini, upitala sam je za savet u istraživanju i pristupu temi ‘tango i mi’. ‘Tango i mi? Ideje?  Valjda zavisi od toga šta je tango za tebe. Za mene on je paradigma života…. Evo kako ja vidim tango: lepota i harmonija izvađeni iz haosa. To je Poštovanje. Samopoštovanje – uvek igrati ono što u tom trenutku osećaš, izražavajući mušku ili žensku energiju, zavisno na kom si mestu. Poštovanje partnera, ples u harmoniji sa njim ili njom, dok istovremeno zadržavaš sopstveni integritet ličnosti. Zatim, tu je i poštovanje Života, koji je podijum i koji može da te zavrti i baci na sasvim neplaniranu stranu. Iznenada moraš da promeniš korak, ali tako da održiš harmoniju i stav. I konačno, tu je Bog, Muzika koja vlada svim ovim elementima.’
Pokušala sam da zamislim Srbe u trenutku kada se s one strane Atlantika tango munjevito razvijao….
1932 godine formirano je u Buenos Airesu Slavjansko društvo uzajamne pomoći. U okviru društva otvorena je i čitaonica ‘Spavajući lav’, iz čije je direkcije nastao i prvi južnoamerički iseljenički list ‘Iskra slavjanske slobode’. Počasni predsednik ovog društva bio je Miloš Vukasović, inače pomorski kapetan, a sekretar njegov brat Božo Vukasović.
Među uglednim i starijim crnogorskim iseljenicima u Argentini pominje se često porodica Radonjić, koja vodi poreklo iz Njeguša. Radonjići su došli u Buenos Aires još 1870. godine. Dušan Radonjić, koji je postao uspešan poslovni čovek i direktor lista ‘El economista’, bio je zet Milana Stojadinovića. Sin Dušana Radonjića, Huan Radonjić, danas je poznati argentinski političar, a njegova ćerka Vanesa Radonjić je 1986. u svojoj šesnaestoj godini postala argentinska kraljica lepote.
Argentinci pamte i Huana Vučetića, kriminalističkog inspektora koji je izmislio daktiloskopiju, Mileta Kovačevića,  vlasnika velike farme sa tridesetak hiljada ovaca, kao i Dragomira Kostića, uglednog srpskog emigranta i utemeljivača Srpske pravoslavne crkve u Argentini.
Svi oni su održavali veze i posećivali domovinu, donoseći verovatno i po neki tango. Drugi pak, koji su se školovali u Parizu i Londonu, a takvih je bio ne mali broj, takođe su mogli da uvezu ‘tango virus’ u naše krajeve.  Evo sada malog krokija atmosfere u koju je trebalo da bude ubačen virus tanga, recimo početkom 20 veka:
za doček Nove godine u centru beogradske varoši pojavili su se prvi automati. Mlađarija je tvrdila da su najbolji kod bakalina Nikolića: ubaciš pet para, izađe čokolada! Na to su im šereti odgovarali: kvart terazijski je još bolji. Ubaciš kamen kroz prozor, na kapiju izađe žandar.
Između dva svetska rata Beograd dobija obrise metropole, što se vidi i po novogodišnjim noćima. Opis jedne proslave glasio je ovako: ‘Praseće pečenje, pa solo ples g-ce Ravske. Zatim jedna mala rolna filma ‘Poštareva kći’. Između činova g. Jurij Mortesi peva ruske narodne pesme (ali one od pre 1917. godine). Onda tanak špricer, pa nova zakuska. U međuvremenu kinooperater šnira novu rolnu. U sedam časova, između stolova već se gomilaju koske, srča od stakla, zemičke kojima gađaju filmske negativce. Konačno lutrija! Glavni zgodici: krofne sa zlatnicima zvanim Napoleon, pečeno prase sa jabukom u ustima, torta sa puno oraha, balon vina i ples sa g-com Ravskom (ali na rastojanju)’.
Par godina kasnije, list ‘Politika’ reklamira  svečani repertoar  pozorišne sale Kleriz. ‘Smrtonosni trapez, najnoviji raport, dresirani psi, veliki ton-film ‘Trojka’, akrobatske senzacije, baletski duo, akrobatski trio, apaška igra, besplatna lutrija, šaljiva pošta’. I naravno – tango.
Tango će preživeti oslobođenje. Hroničar beleži da je 1945. večernji izlazak bio ovakav: obavezno slušanje vesti, potom do ponoći kozaračko kolo, a od ponoći igrao se čak i dekadentni predratni tango, ali na velikom rastojanju. Iz ove rečenice je jasno kako je tango osuđen na smrt u posleratnoj Jugoslaviji jer je, ponavljam, bio dekadentni  predratni simbol bogatijeg i sigurno nekomunističkog društva. Evropa i svet, koji se potpuno transformišu posle Drugog svetskog rata, takođe zaboravljaju na tango, koji postaje relikt zaboravljenih vremena. Do sedamdesetih godina o argentinskom tangu ne može se više govoriti kao o pojavi ili pokretu ili nečemu iole značajnom. Ali onda dolazi preporod. Danas u ovom gradu postoje Milonga večeri kao i u celoj Evropi, u Beogradu postoje i orkestri koji su se posvetili tangu, kao što su Bel tango ili Kvinteho. Dodajmo i banjalučki sjajni ansambl Libertango. Tango savez Srbije, koji postoji već skoro dve decenije, proširio je tango na Novi Sad, Zrenjanin, Kragujevac i Kraljevo, gde danas ima divnih plesača. Nose ga mladi ljudi, vrlo mladi, iz svih profesija i svih obrazovnih nivoa, od radnika u gradskoj čistoći, taksista, frizera, do studentkinja, arhitekata, profesora muzike, pisaca, glumaca… Poput neke zabranjene sekte, ovi mladi ljudi tragaju za plesnim mestima na kojima će dobiti mogućnost da uz muziku i neverbalnu telesnu komunikaciju u direktnoj bliskoj vezi osete jedni druge. Mislim da je jasno da dok se negde na ovoj planeti igra tango, budućnost čovečanstva je obezbeđena, uprkos otuđenju, igricama, mobilnim telefonima, selfijima i lažnim profilima na Fejsbuku. Jedino je tango biološki fotošop svih ljudskih nedostataka.//ek Više u EKO KUĆI No29

Pair of mirrors ogledala

Ako ste mislili da se ogledala mogu dizajnirati samo kao zidni ili ručni predmeti, bićete iznenađeni. Londonski studio Nir Meiri dizajnirao je kolekciju ogledala pod nazivom PairOfMirrors kao novu obradu svakodnevnog predmeta. Ogledalo ima jedinstvenu razigranu konfiguraciju koja stoji vertikalno i ima dva ogledala postavljena jedno iznad drugog pod različitim uglovima, tako da se istovremeno možete ogledati iz više perspektiva.
Skulpturalno ogledalo je prečnika 20 cm i visine 50 cm. Sastoji se od različitih materijala, uključujući kamen, metal (aluminijum i mesing) i staklo. Dostupno je u dve verzije, u sivoj i crvenoj boji baze.//ek- Više u EKO KUĆI No29

Savremeni minotaurov lavirint

PRSTENASTA KUĆA NA KRITU PREDSTAVLJA ČIN REKONSTRUKTIVNE NADOGRADNJE PRIRODE SA CILJEM DA UNUTAR SEBE U DATOM TRENUTKU OBEZBEDI SVE ŠTO JE ČOVEKU POTREBNO I DOVOLJNO.
Fundus savremene arhitekture najvećeg ostrva u Grčkoj, Krita, zanimljiv je kako zbog svoje veze sa specifičnošću geografskih uslova, tako i zbog svog odnosa prema istoriji i nasleđu. Središte čuvene minojske civilizacije bilo je upravo na ovom ostrvu, a njeni ostaci svedoče da je umetnost koja se ovde stvarala i negovala bila u bliskoj vezi ne sa religijom ili vladarskim dvorom, nego sa prirodom. Takvu težnju propagira i današnje ostrvsko graditeljstvo, sa ciljem dodatnog unapređenja krajolika i vegetacije.
Prstenasta kuća je delo arhitekata biroa decaARCHITECTURE i nalazi se na visoravni južne obale Krita. Forma kuće temelji se na betonskom okviru u obliku prstena koji prati topografiju brda. Celokupni stambeni prostor smešten je u prstenu, dok je u središtu kompleksa, kao u svojevrsnom atrijumu, formirana bašta sa kultivisanim jestivim biljem – povrćem i citrusnim voćem. Unutrašnja bašta, kao pripitomljeni isečak terena, predstavlja rezultat svesnog napora čoveka da kultiviše i likovno oplemeni svoje neposredno okruženje.

Ovaj gest rekonstruktivne nadogradnje prirode sproveden je sa velikom pažnjom, a prethodila mu je brižljiva studija flore lokaliteta kako bi se dokučili i razumeli preovlađujući biotopi na različitim padinama parcele. Tokom proleća, pre početka izgradnje, na licu mesta sakupljano je seme biljaka koje je potom kultivisano u stakleniku da bi se dobila što veća količina setvenog semena. Ono je potom sejano po lokalitetu, posebno na delovima  sa oskudnom i proređenom florom.
U širem kontekstu, ova kuća predstavlja ljudsku težnju i arhitektonski poduhvat očuvanja predela, posebno zbog činjenice da je on u prošlosti bio oštećen upravo ljudskom rukom – prilikom izgradnje lokalnih puteva. Krit se kao pretežno planinsko ostrvo odlikuje zanimljivom topografijom i estetikom pejzaža, ali se, s obzirom na suvu mediteransku klimu, u nenaseljenim delovima ne može pohvaliti bujnom vegatacijom. Pustinja Sahara nalazi se na udaljenosti od samo 165 nautičkih milja.

PRSTEN KUĆE ARTIKULISAN JE DVEMA PARALELNIM BETONSKIM GREDAMA. VEZE MEĐU NJIMA SU RAZNOLIKE PO FORMI – PUNE PLOČE, OTVORI ILI PAK PERGOLE, ŠTO OBEZBEĐUJE ZAŠTIĆENE SENKE, DOBRO PROVETRENE I OSUNČANE ENTERIJERE I POVRŠINE ZA POLAGANJE SOLARNIH PLOČA.
 

Prsten kuće artikulisan je dvema paralelnim betonskim gredama. Veze među njima su raznolike po formi – pune ploče, otvori ili pak pergole, što obezbeđuje zaštićene senke, dobro provetrene i osunčane enterijere i površine za polaganje solarnih ploča. Sve skupa, kompleks je dizajniran tako da se unutar njega postigne formiranje umerene mikroklime i da ga održivi graditeljski čin pretvori u svojevrsnu oazu u intenzivno lepom, ali fizički zahtevnom okruženju. Inspiracija za poduhvat bila je upravo priroda i njena bliska veza sa čovekom. Na taj način ispoštovano je drevno načelo kritske, odnosno minojske umetnosti – naturalizam i snažno osećanje za život koji odlikuje ljubav prema lepoti.//ek MARE JANAKOVA GRUJIĆ-Više u EKO KUĆI No29

Fluidna longitudinalna organizacija osnove konstruktivno je utemeljena na kružnim betonskim stubovima i masivnim kamenim zidovima.

Forma kuće temelji se na betonskom okviru u formi prstena koji prati topografiju brda.

Eko selo regen

OVA EKO ZAJEDNICA JE POTPUNO SAMOODRŽIVA, ČINE JE FUTURISTIČKE KUĆE NAPRAVLJENE PO PRINCIPIMA ZELENE GRADNJE, NJENI STANOVNICI UČE SVAKOGA DANA NA SVAKOM KORAKU I DELE SVOJE ISKUSTVO SA DRUGIM SLIČNIM URBANIM ZAJEDNICAMA ŠIROM SVETA KAKO BI IM POMOGLI DA DOSTIGNU SVOJ POTENCIJAL. ZVUČI SUVIŠE DOBRO DA BI BILO ISTINITO? NE I LЈUDIMA KOJI STOJE IZA IDEJNOG KONCEPTA REGEN EKO SELA.
Globalna populacija raste i sve je veća urbanizacija gradova, a neodgovornost prema prirodi i resursima dovodi do njihovog pomanjkanja i do velikih klimatskih promena, pa je neophodno preispitati sadašnji način života kako bi se obezbedila održivost u budućnosti. Odgovarajuća tehnologija za tako nešto već postoji, samo je potrebno primeniti je u arhitekturi našeg svakodnevnog života. ReGen selo, koncept danskog arhitektonskog tima EFFEKT, daje rešenje i podstiče savremenog čoveka da se opredeli za održivost i očuvanje budućnosti. Eko zajednica sela je dizajnirana tako da je potpuno održiva i ne zavisi o spoljnim sistemima, hrani i energiji. Prve ideje o ovom projektu pokrenuo je Džejms Erlih (James Ehrlich) sprovodeći detaljnu analizu ekoloških i održivih parametara, a zatim je krenuo sa proučavanjem organske proizvodnje i prirodnog načina gajenja voća i povrća. Polazne osnove dala su već postojeća eko sela i farme organske proizvodnje, gde generacije ljudi žive i rade u čistom dodiru sa prirodom.

Koncept ReGen sela neguje holistički pristup. U želji da postojeće znanje pretoči u masterplan za samoodrživ sistem koji će ponuditi trajno rešenje i uzor budućem urbanističkom i arhitektonskom planiranju eko naselja, EFFEKT tim naglašava pet načela na kojima počiva zamisao ReGen sela: centralni princip je energetski pozitivna kuća – kuća koja više energije proizvede nego što potroši. Ovo je usko povezano sa različitim obnovljivim izvorima energije i njihovim skladištenjem, ali i recikliranjem vode i otpada. Održivo domaćinstvo odlikuje i organska hrana visokih prinosa uzgajana ’pred samim vratima’, a sve zajedno dovodi do poslednjeg principa, jačanja lokalne zajednice. Time se zaokružuje sistem i stvara potpuno nezavisno i održivo jezgro, koje je dalje moguće multiplicirati i širiti.

Prvo ReGen selo biće izgrađeno u Holandiji, u mestu Almere nedaleko od Amsterdama. Koncept sela zamišljen je kao prototip za dalji razvoj u drugim regionima i zemljama sveta. Za početak je to Holandija, ali se već planiraju i pilot projekti u Švedskoj, Nemačkoj, Norveškoj i Danskoj. Ova hladnija područja odabrana su zbog sličnih klimatskih uslova, kako bi se mogli pratiti razvoj, napredak i nedostaci na istoj matrici. Sa tim iskustvom i unapređenjima originalnog plana, stvoriće se uslov da se otpočne izgradnja i u drugim klimatskim zonama. //ek JELENA ALEKSIĆ – Više u EKO KUĆI No29

REGEN JE VIŠE OD REDUKCIJE, TO JE KREIRANJE SAVRŠENOG MODELA EKOLOŠKE BUDUĆNOSTI, GDE ŽIVOTNI STANDARDI POSTAJU ODRŽIVI, PAMETNIJI I USKLAĐENI SA PRIRODOM.

The cat mod collection nameštaj za mačke

Kada su dizajneri dobili svoje prvo mače, shvatili su da na tržištu nema puno nameštaja koji  istovremeno ispunjava estetske kriterijume i funkcionalan je za mačke. Većina nameštaja koja se prodavala u to vreme zauzimala je previše prostora, te su dizajneri odlučili da naprave sopstveni nameštaj koji će se montirati na zidove. Od tada ovaj dizajnerski dvojac dizajnira i redizajnira nekonvencionalan, moderan ‘mačji nameštaj’. Hiljade mačaka danas može da se igra, penje, grebe visoko na zidovima, kuda god ih njihov instinkt vodi.
Linija Cat Mod je druga generacija jedne od njihovih popularnih linija nameštaja, a napravljena je od platnenih mrežica. Ova linija uključuje skriveni nosač koji montažnim daskama daje plutajući izgled na zidu i tkaninu koja se prilagođava različitim udaljenostima  u različitim domovima. Modularnost je glavna karakteristika Cat Mod-a, što znači da ljubitelji mačaka mogu da dizajniraju svoje sopstvene komade sa neograničenim mogućnostima. Oni mogu dodati hranilice, posude, stubiće za penjanje obmotane sisal konopcem, otvore za skrivanje ili police u funkciji stepenika kako bi stvorili zabavno, složeno i izazovno okruženje za mačke.//ek- Više u EKO KUĆI No29

Kuća sa zabatom

KUĆA SA ZABATOM NALAZI SE NA IVICI MALOG NASELJA SA PREKRASNIM POGLEDOM NA PIHRN-PRIEL-REGION, ALPSKU REGIJU U GORNJOJ AUSTRIJI. INVESTITORI SU ŽELELI KUĆU KOJA SE HARMONIČNO UKLAPA U OKOLINU I KOJA POVEZUJE SPOLJAŠNJOST I UNUTRAŠNJOST. MLADA PORODICA ZATRAŽILA JE JEDNOSTAVNU, MIRNU I JASNU ARHITEKTURU OD DRVETA, BETONA I STAKLA.

Jednostavnost je postignuta čistom strukturom i proporcijama prizemlja i krova. Složenost dolazi od prostornih varijacija.  Prizemlje je za pola metra ispod nivoa terena i na taj način formiran je životni prostor ugrađen u travnjak.

VISINA KUĆE IDEALNO SE UKLAPA U TOPOGRAFIJU I ISTOVREMENO SVOJOM POZICIJOMI ORJENTACIOJOM PRUŽA PREDIVAN POGLED NA PLANINE.

Od početka fokus je bio na visoko ekološkom i biološkom kvalitetu. Kuća je izgrađena od drveta i izolovana je celulozom. Na kraju, iako nije bilo ekonomskih sredstava, uz pomoć jednostavne konstrukcije i minimalističkog asortimana materijala i formi, postignut je maksimalan kvalitet i komfor.

Seasalts lampe od morske soli

Projekat lampe od morske soli rezultat je eksperimenata koji istražuju materijale koji dolaze iz morskog okruženja. Kada postavite objekat u slanu vodu, so se polako oko njega kristališe i nastaje magija. Dizajn lampe od morske soli inspirisan je ovim neverovatnim prirodnim procesom. Lampe nastaju uz pomoć jedinstvene tehnike koja koristi smešu morske soli i čiste smole.U kalupu, so se polako apsorbuje smolom i kristališe u prepoznatljive lampe prirodnih tekstura. Kada se lampa uključi, svetlost prolazi kroz so, stvarajući meko ambijentalno osvetljenje.//ek- Više u EKO KUĆI No29